Damir Jašarević Dugi: Napali su me zbog ćirilice, a nalogodavac se zna!

Zabranjujem ti da napustiš položaj – poručio je u otvorenom pismu vukovarskom gradonačelniku Željku Sabu njegov bivši suborac, predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Damir Jašarević Dugi. Pismo je taj bivši borac s Trpinjske ceste i logoraš poslao nakon prosvjeda protiv uvođenja ćirilice u Zagrebu, kada su se, napisao je, “okupile kreature koje su trebale ispuniti politički zadane naloge”; naveo je kako se branitelje pokušava ponovno instrumentalizirati u radikalizaciji međunacionalnih odnosa, umjesto da se koriste Gotovinine poruke o okretanju budućnosti. Nakon pisma, Jašareviću se učestalo prijeti, a prije desetak dana i fizički su ga napala trojica huligana.

– Već mi tri mjeseca prijete, ali kako sam invalid koji hoda uz pomoć štaka, nisam mislio da bi me mogli i fizički napasti. Hodao sam Trešnjevkom, trojica mladića su mi počela nešto dobacivati, razmijenio sam s njima par riječi i nastavio dalje. No zaskočili su me s leđa i gurnuli na tlo, prilikom čega sam dobio potres mozga, izgreban sam i iščašena mi je noga u koju sam ranjen 1991. Nosili su oko vrata Dinamove šalove, pa bih im želio poručiti da ubuduće ne nasjedaju olako na riječi onih koji stoje iza ovoga i koji bi da određuju koliki je i kakav tko Hrvat ili Srbin. Jer, nalogodavac ovog napada je Stožer za obranu Vukovara i njegovi poltroni ovdje u Zagrebu. A zna se i tko je nalogodavac Stožeru – HDZ i sateliti -govori Jašarević.

 Protivim se segregaciji

 Izjavili ste da biste željeli upoznati napadače?

Pa da, ti klinci vjerojatno i ne znaju za koga rade. Oni su na internetu pročitali da ja nisam dovoljno dobar Hrvat, da sam mrzitelj Thompsona, da sam balija i Mamićev plaćenik. To je njima dovoljno.

 Uvjereni ste da je javno pismo koje ste uputili vukovarskom gradonačelniku uzrok prijetnji i napada?

Napisao sam pismo jer nisam mogao prešutjeti da se mom suborcu daje ultimatum u vezi ćirilice, da mu se određuje – ili si s nama ili protiv nas. S njim se politički ne slažem u mnogo čemu, ali se tako ne može razgovarati: za problem s ćirilicom odgovorne su političke opcije koje stoje iza svega, a ne Sabo. Naravno, pismo je doživljeno ne kao moja privatna podrška njemu, nego kao politička podrška uvođenju ćirilice u Vukovar.

 Kakav je vaš stav oko dvojezičnosti u Vukovaru?

Zbog svega što se ondje dogodilo, mislim da Vukovar treba gledati drugačije od ostatka Hrvatske. Želim da u Vukovaru mjera vrijednosti bude koliko je tko sagradio, a ne koliko je tko uništio, želim da se okrenemo budućnosti. Protivim se segregaciji, podijeljenim vrtićima i školama, to stvara nove generacije s još većim predrasudama. Gledajte, građani biraju svoje političke predstavnike. Za to sam da oni zajedno sjednu, da se dogovore i da ovaj narod, opterećen preživljavanjem, ostave na miru, ne namećući im ovakve teme.

 Mislite li da bi trebalo mijenjati Ustavni zakon o nacionalnim manjinama, na koji se pozivaju predstavnici srpske zajednice?

Ne, ne treba mijenjati zakon. Međutim, puno građana koji su se pri popisu stanovništva deklarirali kao Srbi izjasnili su se da im je hrvatski materinski jezik. Mislim da mnogi od njih ovaj problem ne smatraju važnim. Ovo je predizborna podvala, koja će ostaviti velike posljedice. Moramo prestati govoriti o manjini i većini, Hrvatima i “gostima”. Moramo početi govoriti o nama, građanima, bez obzira na porijeklo. Trebamo prestati potpaljivati stare vatre, pričati tko je koga ubio i slično.

 Kako komentirate pozive stožeraša koji najavljuju da će se fizički suprotstaviti postavljanju dvojezičnih ploča u Vukovaru?

Mislim da zakone treba poštivati, a da se svi prijepori trebaju riješiti mirnim putem i razgovorom. Zato me ovi napadi posebno bole. Jer ako danas postoje mladi ljudi koji nasiljem rješavaju prijepore, onda je moja generacija potpuno podbacila, odgojila ih je pogrešno.

 Ako ipak dođe do nasilja?

Mislim da neće doći, jer time nitko ne može dobiti ništa. Treba ponovno sjesti za stol i razgovarati o svemu, iako ne mogu zamisliti da bi Tomislav Josić, da bi ljudi koji žive u šovinizmu, to mogli. On govori da je “Oluja” bila zločinački pothvat i za to dobije aplauz. Jer kada zaziva protjerivanje i novu “Oluju”, zapravo kaže da je smisao prve bilo protjerivanje. Što želi – hodati Vukovarom na bijelom konju, dok mu se svi klanjaju?! Svi imaju dobre mirovine, neka se brinu kako odgojiti unučad, a ne kako paliti nove vatre. Govore da treba provjeriti koliko ljudi živi u Srbiji koji su prijavljeni u Vukovaru, a zaboravlja da bi netko mogao provjeriti i one koji žive u Zagrebu, a prijavljeni su u Vukovaru radi olakšica, registracija i poreza. Zato mislim da svim ljudima koji žive u tom gradu treba dati medalju, a ne ih tjerati u sukobe.

 Jučer domoljub, danas izdajnik

 Kako ste kao 80-postotni invalid doživjeli napade ljudi koji su vam bili suborci?

Oni su me prozvali na konferenciji za novinare, a rezultat toga je da su me neki, prije dva dana, stavili na neku internetsku listu “pobunjenih četnika i domaćih izdajnika”… Nakon svega, moram razmišljati hoće li mi kći dopustiti da prošećem s unučicom po gradu. Razmišljam hoće li mom sinu, koji je u “Tigrovima”, netko pucati u leđa jer mu otac nije više dovoljno dobar Hrvat. Do jučer sam bio domoljub, a danas sam, kada sam rekao popu pop a bobu bob, izdajnik.

 Sudjelovali ste u pregovorima o predaji Vukovara. Među braniteljima je bilo i mnogo Srba, pogotovu među civilima. Kako pamtite to vrijeme?

Sjećam se jedne scene, baš za predaje: bila je tamo jedna žena s četvero djece. I ja sam već imao djecu, njih sam troje ostavio u Zagrebu. Dolazi ta žena i kaže nekom oficiru “Moj je muž taj i taj…” Ovaj kaže da ga poznaje, da je komandant artiljerije u Borovu Selu. Uskoro dolazi transporter i odvodi tu ženu i djecu. Zašto sam to zapamtio? Pa, zato što mi je palo na pamet da ne postoji nikakva politika zbog koje bih pucao na svoju obitelj, kao što je taj čovjek zapravo pucao na svoju, koja je bila s nama…

 Iako su merčepovci na početku rata u Vukovaru počeli ubijati Srbe, za vrijeme opsade većini se vukovarskih Srba od strane HV-a nije dogodilo ništa loše. Jeste li imali neke posebne naredbe u vezi toga?

Ma kakvi, to je bilo spontano. Sjećam se kako smo jednom našli gomilu Pampers pelena i podijelili ih ženama u skloništima. Što smo trebali, podijeliti ih samo hrvatskim majkama? Za nas su sve bile jednake.