Dea Vidović: Nema izgovora za smanjenje javnog ulaganja u kulturu
Zaklada Kultura nova, osnovana 2011. kao javna zaklada u svrhu razvoja civilnog društva u Hrvatskoj na području suvremene kulture i umjetnosti, sve se češće ističe kao primjer nove, dobre prakse financiranja u kulturi. O dinamici te prakse govori upraviteljica Zaklade Dea Vidović.
Ciklusom javnih tribina predstavljen je Program podrške Zaklade Kultura nova za 2013., čime je obilježena godina dana “pravog” rada Zaklade, s financijskim sredstvima za aktere nezavisne scene suvremene kulture i umjetnosti. Skicirajte nam kostur tog posla: koliki budžet od kojih izvora, za koliki interes aplikanata?
Zaklada se financira iz dijela prihoda od igara na sreću, a odluka o raspodjeli ovih sredstava između različitih korisnika donosi se svake godine. Dok je u 2012. Zaklada raspolagala sa 2,5 milijuna kuna za programe podrške, u ovoj godini je riječ o šest milijuna. Interes organizacija je velik i opravdan, a kako je Zaklada u prošloj godini raspolagala manjim sredstvima, onda na njega nije mogla adekvatno odgovoriti. Ipak, napravljen je važan korak naprijed jer su već u prvoj godini rada postavljeni standardi i definirani uvjeti i kriteriji. Program podrške 2013. nastao je na temelju komentara i prijedloga prikupljenih tijekom online javnog savjetovanja i javnih tribina. Riječ je o pristupu koji u nas nije uobičajen – on donekle usložnjava cjelokupni proces, ali zato stvara podlogu za izradu kvalitetnijih programa podrške.
Ništa preko noći
U jednom ste razgovoru, po objavi rezultata natječaja, kao komentar na svojevrsnu predvidljivost dodjele sredstava rekli da “Zaklada nije Superhik”. Ipak, čini se da sistem pedantnosti evaluacija, do granice njezine hipertrofije kakva se uočava u nekim europskim sredinama poput Velike Britanije, nužno dovodi do sistema gdje “veliki” uvijek dobivaju “veliko”. Drugačija bi odluka značila izravniju politiku i hrabriji strateški plan?
Ti problemi i usporedbe čine mi se apstraktnijima nego što imaju utemeljenja u realnim domaćim okolnostima. Apstraktni su zato što te organizacije nemaju jednake materijalne uvjete rada, niti jednako ekonomsko i institucionalno okruženje u kojem djeluju, a to je upravo ono što se u takvim usporedbama gubi iz vida. Pretpostavlja se da su ti svima poznati “veliki” oduvijek takvi i da će takvi i ostati, svemu unatoč. Politika koja bi ignorirala kvalitetne programe samo zato što su ih predložile “velike” organizacije za mene nije izravna, nego nepromišljena politika. Isto tako, takva politika za svoje opravdanje ne samo da ne bi trebala hrabriji, nego ne bi trebala nikakav strateški plan jer bi za nju bio dovoljan birokratski mehanizam koji bi administrativnim postupcima uravnavanja kvalitetu pretvarao u kvantitetu.
Ako pogledamo rezultate Pilot programa, vidimo da su organizacije vrlo raznolike po nizu kriterija, od organizacijskih kapaciteta do područja djelovanja. Budući da smo Program podrške 2013. definirali na temelju prikupljenih mišljenja i komentara, a Zaklada raspolaže s više sredstava, vjerujem da će novi Program privući i osigurati podršku većem broju organizacija.
Zaklada je nastala kao rezultat dugog lobiranja nezavisne scene, a u svrhu obrata u financiranju hladnog i izvaninstitucionalnog pogona koji kod nas iznosi 93:7 posto. Na koji način Zaklada premošćuje razliku između civilnog i javnog sektora, koje perspektive otvara?
Zaklada, kao uostalom niti jedna druga institucija, ne može raditi samostalno ni preko noći riješiti sve nagomilane probleme. Potrebni su podešavanje i suradnja različitih aktera kako bi promjene i prilagođavanja novim okolnostima dugoročno doveli do društvene koristi. Tek otvorenim pristupom i načelom solidarnosti možemo graditi okvir koji će uvažavati nove i raznolike protagoniste civilnog sektora uz očuvanje javnih kulturnih institucija, ali i definiranje prostora djelovanja ostalih aktera, poput poduzetnički orijentiranih pothvata koji su ključni nositelji kulturnih ili, još šire, kreativnih industrija.
Zaštita od sukoba interesa
Sukob interesa: kako se u maloj kulturnoj i umjetničkoj zajednici poput naše (uključujući i aktere u regiji) otresti te (birokratske) stigme, u svrhu možda kvalitetnijeg rada?
Važno je voditi računa o sukobu interesa, ali isto tako i o stručnosti, jer su oba povezana s pitanjima javnog interesa. Prilikom osmišljavanja modela zaštite od sukoba interesa potrebno je definirati sukob interesa, postaviti mehanizme za njegovo izbjegavanje, kreirati i provoditi proces komuniciranja, što uključuje osvještavanje onih koji posao obavljaju i komunikaciju sa zainteresiranom javnošću. Ovo su osnovni okviri zaštite koji u praksi, uz preduvjet stručnosti angažiranih, mogu dati podlogu za kvalitetan rad. Slijedeći takav pristup, Zaklada je izradila dokumente koji definiraju procedure za zaštitu od sukoba interesa i provodi ih u svom radu.
Zaklada je prva institucija ove vrste u nas, kao komplementarna postojećim institucijama. Kakva su iskustva u EU-u u tom pogledu, jer trend neoliberalne zakladizacije u kulturi polako zamjenjuje institucije “stare škole”.
Iako promjene ili neki trendovi mogu biti globalni, njihovi učinci su uvijek različiti u lokalnim razmjerima jer se razlikuju nasljeđe, akteri i institucionalni aranžmani. Zadatak koji stoji pred nama i koji dijelimo s mnogim drugim zemljama je odupiranje smanjenju javnog ulaganja u kulturu. Otvaranje novih izvora, neovisno o njihovoj vrsti, ne bi trebalo služiti kao izgovor za smanjivanje izdvajanja za kulturu iz državnog proračuna. Trebamo dosegnuti iznos od jedan posto za kulturu i pritom poticati i sve druge oblike ulaganja u kulturu i umjetnosti, bilo kroz sustav javnih izravnih i neizravnih potpora bilo privatnih potpora.
U lipnju otvarate novi godišnji natječaj i nove fronte: proširujete li doseg djelovanja na još neke sektore, poput neprofitnih medija?
Bilo bi posve neozbiljno da se Zaklada u ovom trenutku, kada još uvijek nema dovoljno sredstava za adekvatan odgovor na sve potrebe sektora zbog kojeg je osnovana, otvara prema novim područjima. U ovoj godini ćemo programom podrške osigurati stabilnije uvjete za rad većeg broja udruga i umjetničkih organizacija na području suvremene kulture i umjetnosti nego u prethodnoj godini.