Intrigator

 Hoće li Memorijalni centar miriti ili dijeliti Vukovar

 Ekskurzija u nepoznato

 Ono čega se plašim, pa tako i oko predavanja u Vukovaru, jesu historičari koji biraju samo poluistine i stvaraju mitove na osnovu kojih se razvija netrpeljivost prema drugoj strani, a to je najčešće prema prvim susjedima, kaže Zoran Pusić

Vlada je prošlog tjedna donijela odluku o osnivanju Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar, javne ustanove koja bi se prvenstveno bavila dovođenjem osmoškolaca na dvodnevne ekskurzije, te im uz smještaj i prehranu u kasarni servirala i priče o onom što se zbivalo u tom gradu, ali i o ratu uopće. Ministar branitelja Predrag Matić planira da od početka školske godine 2014/2015. u Vukovar svaki dan dođe oko 300 učenika koji bi obišli Ovčaru, bolnicu, vodotoranj i druge lokacije poznate iz odbrane grada 1991.

“Ne da se ljudima i djeci utjeruje istina, nego da se na smireniji, organiziran, civiliziran, pa i pomirljiv način priča o nekim povijesnim činjenicama”, rekao je premijer Zoran Milanović.

U javnoj ustanovi zaposlilo bi se oko 60 ljudi, a država će prve godine za njen rad morati izdvojiti 39 miliona kuna, očekujući da će narednih godina nešto zarađivati od ulaznica i suvenira.

Emina Bužimkić iz Centra za suočavanje s prošlošću Documenta pozdravlja Vladinu odluku o primjeni studijskih putovanja na mjesta sjećanja i stradanja, navodeći da je to važna tehnika u nastavi povijesti i da je važno o tome učiti nove generacije, kako se zločini ne bi ponovili. “No odluka da se ide samo u Vukovar selektivan je pristup jer u Hrvatskoj postoje brojna mjesta stradanja koja bi jednako tako trebala biti obilježena i za koja bi učenici trebali znati, od Knina i Varivoda do Siska i Osijeka. Važno je i tko će pričati o stradanjima i hoće li se držati činjenica bez unošenja spornih interpretacija. Konačno, treba razgovarati sa svjedocima s obiju strana koji bi mogli reći kako su doživjeli sukobe i stradanja”, kaže Emina Bužimkić.

Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić navodi da je učenje historije odlično ako je pošteno i ako djeci pokazuje kuda vode određeni procesi i kako mogu prepoznati politike koje vode prema Jasenovcu, drugim zločinima ili agresijama dok su te politike još u začetku i pokušavaju pridobiti neuke, neiskusne i historijski nepotkovane. “Iz iskustva znamo da su neki historičari, dakle potkovani ljudi, s najvećim žarom uletjeli u najcrnje nacionalističke politike koje su bile svjesne kuda će narod odvesti. Ono čega se plašim, pa tako i oko predavanja u Vukovaru, jesu historičari koji biraju samo poluistine i stvaraju mitove na osnovu kojih se razvija netrpeljivost prema drugoj strani, a to je najčešće prema prvim susjedima”, kaže Pusić.

Nema sumnje da bi se Matić i Milanović iskreno založili da se djeci o ratu priča što korektnije, no to će ovisiti o onima koji će novi centar u budućnosti voditi. Svota koja mu je namijenjena velika je, što je prihvatljivo u kontekstu izgradnje pomirenja, ali je definitivno prevelika ako bi usađivala mržnju u nove generacije.

 Nenad Jovanović

 Porez na žutilo

Gostujući u utorak navečer u emisiji nemaštovitog naziva “Emisija” Trećeg programa HTV-a, ministrica kulture Andrea Zlatar Violić dala je na znanje kako je njeno ministarstvo pripremilo određene korekcije povodom prijedloga novog Zakona o PDV-u ministra financija Slavka Linića, kojim se predviđa smanjivanje stope PDV-a na dnevne novine sa sadašnjih deset na minimalnih pet posto.

Linićev prijedlog, osim što je obuhvatio samo dnevne novine i time se efektima usmjerio samo na određene izdavače, nije istovremeno propisao nikakve kriterije koje bi određena izdanja trebala ispuniti da bi u ime javnog interesa bila oslobođena sadašnje stope PDV-a. Kako su takva razmišljanja bila prisutna u Ministarstvu kulture, ali i u određenim novinarskim krugovima, Linićev je prijedlog razočarao one koji su očekivali da će Ministarstvo kulture voditi medijsku politiku, koja spada u njegov resor. No ministrica je u utorak vrlo kratko kazala kako je njeno ministarstvo pripremilo određene uvjete o ispunjavanju javnog interesa za smanjenje stope PDV-a na pet posto, o čemu za sada nemamo dodatnih saznanja, kao ni o tome hoće li biti obuhvaćeni i mediji izvan kruga dnevnih listova.

Za pretpostaviti je da bi takvo kategoriziranje, ukoliko se sadržajno ne prilagodi, moglo najviše pogoditi dnevni list “24 sata”, čiji sadržaj obiluje jeftinom medijskom robom, odnosno njegovog izdavača, austrijsku Styriju, pod čijim krovom izlazi još i “Večernji list”, dok bi najveći medijski izdavač EPH s dnevnicima “Jutarnji list” i “Slobodna Dalmacija” mogao proći netaknuto. Ministričine kriterije, po kojima će neki mediji možda nastaviti s plaćanjem više stope PDV-a, koja će tada izgledati kao “porez na žutilo”, tek trebati vidjeti, no njima se zasigurno neće moći utjecati na onu vrstu propagandnog medijskog žutila koja se plasira u najozbiljnijim rubrikama pojedinih listova.

 Nikola Bajto

Kratko & jasno

 Vjeko Santrić, Građanska inicijativa Split

 Spomenik Tuđmanu bez dozvole

 Da je riječ o pripremnim radovima za spomenik Tuđmanu može se zaključiti samo iz dosadašnjih medijskih napisa. Ne poštuje se ništa i problem je u svemu. Najveći je problem što “nepoznati gradski počinioci” tvrde da se upravo tako može i treba raditi

 Zbog čega je Građanska inicijativa zatražila hitan nadzor građevinske i urbanističke inspekcije te nadležnih odjela Ministarstva kulture?

 Zbog započetih radova u povijesnoj jezgri grada Splita, koja je pod zaštitom UNESCO-a, prijave smo poslali građevinskoj i urbanističkoj inspekciji Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja te nadležnim odjelima Ministarstva kulture. U kulturno-povijesnoj cjelini Splita, koja ima svojstvo kulturnog dobra, prema rješenju Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, “postavljanje javnog spomenika unutar zone A moguće je samo uz suglasnost nadležnog Konzervatorskog odjela”.

 Naravno, riječ je o spomeniku Franji Tuđmanu, iako to ne piše na gradilištu, a ne piše ni tko je investitor i izvođač, što je protuzakonito?

Da je riječ o pripremnim radovima za spomenik Tuđmanu to se može zaključiti samo iz dosadašnjih medijskih napisa. Iz samog gradilišta ne može se zaključiti ništa osim da je netko napravio 20-metarsku ogradu, unutar koje je “nepoznat netko” ugurao bager i tu nešto raskopava, ruši, armira i betonira.

 Što sve nije poštovano?

Ne poštuje se ništa i problem je u svemu. Najveći je problem što “nepoznati gradski počinioci” tvrde da se upravo tako može i treba raditi. Oni koji bi ih u tome trebali spriječiti to ne čine jer ih se boje, a u dobrom dijelu splitske povijesne jezgre i sami tako rade. Državne i gradske institucije smatraju da se na njih ne odnose zakoni ove zemlje, odnosno da je njihovo da ih donose, a ne da ih također poštuju i primjenjuju.

 Kako će dalje sve teći?

Riječ je o univerzalno etabliranoj praksi legalizacije bespravlja. Ovo je strateška demonstracija samovolje, u ovom slučaju lokalnih moćnika, a u nekom drugom županijskih ili državnih. Zbog toga se neće ništa dogoditi, jer smo predgrađansko, pretežno plemensko-rodovsko-klansko društvo, u kojemu su se neki obrazovali tek toliko da bi ovladali mehanizmima donošenja zakona i izbjegavanja njihovoga provođenja. A ako ni za to nemaju obrazovanja, onda plate onima koji ga imaju, a ovi im to naplate i odrade.

 Mirna Jasić

 U ministarstvima zaposleno 117 službenika za odnose s javnošću

 Vojska PR-ovaca

 Rekorder među ministarstvima je Ministarstvo obrane, kojem je na čelu Ante Kotromanović, a koje u šest odjela Samostalne službe za odnose s javnošću zapošljava čak 35 ljudi

Sudeći prema podacima o broju zaposlenih na poslovima odnosa s javnošću u ministarstvima, vlada Zorana Milanovića trebala bi biti jedna od najtransparentnijih hrvatskih, a možda i od vlada u široj regiji. U 16 ministarstva koja su poslala odgovore, od njih 20 kojima su “Novosti” postavile upi, u odjelima za odnose s javnošću zaposleno je čak 117 ljudi, ne uključimo li u ukupan broj i nekolicinu pripravnika zaposlenih po tzv. Mrsićevom modelu.

A rekorder među ministarstvima je, bez konkurencije, Ministarstvo obrane, kojem je na čelu Ante Kotromanović. U tom ministarstvu, gdje je na mjestu glasnogovornika zaposlen novinar Mislav Šimatović, u šest odjela Samostalne službe za odnose s javnošću i izdavaštvo zaposleno je čak 35 ljudi. Konkretne poslove odnosa s medijima i javnošću obavlja odjel u kojem je od sistematizacijom predviđenih osam mjesta popunjeno sedam. U opisu posla ljudi zaposlenih u svih šest odjela je, prema opširnom odgovoru pristiglom iz tog ministarstva:   izrada i primjena komunikacijske strategije i plana kriznog komuniciranja, opće unutarnje i vanjsko informiranju djelatnika ministarstva i pripadnika Oružanih snaga, komunikacija s medijima, organizacija konferencija i brifinga, intervjui i izjave, objave obavijesti, vijesti, najava i priopćenja te davanje suglasnosti medijskim kućama vezano uz ministarstvo i Oružane snage. Zanimljivo, u odgovoru ne piše jesu li tim popisom obuhvaćeni i zaposleni na poslovima izdavanja glasila “Hrvatski vojnik” kojih je, prema impresumu lista, 14.

Generalno, slične poslove komunikacije obavljaju glasnogovornici i zaposlenici odjela za odnose s javnošću i medijima u svim ministarstvima, pa je više nego upadljivo kolike su potrebe baš Ministarstva obrane. Dobri poznavatelji prilika u tom ministarstvu tvrde kako je riječ o nizu ljudi koji su tijekom godina zapošljavani na istim poslovima, ali se u zgradi MORH-a “lako izgubiti”. S upola manje ljudi nego MORH-ova raspolaže služba za odnose s javnošću Ministarstva vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić, gdje je glavna glasnogovornica Danijela Barišić. Tamo je na poslovima odnosa s javnošću zaposleno 18 ljudi, od kojih u odnosima s javnošću osmero, dok ih je u odjelu za informiranje zaposleno desetero, no u odjelu za političku analitiku još ih je 14.

Na trećem mjestu je Ministarstvo unutarnjih poslova, s najviše zaposlenih, koje je prema neslužbenim podacima tijekom prošle godine zaprimilo 55.000 upita medija i građana, a ima 12 zaposlenih na poslovima odnosa s javnošću. Devetero ljudi, od kojih sedam stalno zaposlenih i dvoje po Mrsićevom modelu, radi u Ministarstvu poljoprivrede, gdje je troje ljudi zaposleno samo na komunikaciji sa 95.000 korisnika poticaja. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-a zapošljava ukupno sedmero ljudi na poslovima odnosa s javnošću i upoznavanja građana s fondovima EU-a, na čemu svakako trebaju poraditi.

Na drugoj strani spektra su Ministarstvo turizma i Ministarstvo uprave s po troje zaposlenih PR-ovaca, te na samom začelju Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, gdje je zaposlena samo Ivana Kalogjera kao savjetnica za odnose s javnošću. S obzirom na medijske istupe ministra Željka Jovanovića, ne bi bilo loše da možda angažiraju još jednu osobu za pisanje govora ministru, jer on govore piše sam. Odgovori nisu stigli iz Ministarstva gospodarstva, Ministarstva zaštite okoliša, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, te Ministarstva socijalne politike i mladih.

 Josip Jagić

 Prijava protiv sistema

Jednom kad je u dugogodišnjoj monolitnoj javnoj slici HNB-a otvorena pukotina i kad se u nju stala nalijevati voda, ta se presudna ekonomsko-politička konstrukcija Hrvatske našeg doba počela ozbiljno dovoditi u pitanje. Učinila je to proteklog tjedna i udruga Franak – inače, sve uspješnija – podnoseći kaznenu prijavu kontra centralne banke, a zbog pogodovanja poslovnim bankama.

Kao što je već poznato, Franak je DORH-u preporučio da se HNB-om pozabavi zbog odgovora koji je potonja institucija prije više mjeseci uputila toj nevladinoj udruzi. Pitanje je zapravo bila prijava na račun Zagrebačke i Splitske banke, zbog jednostranog mijenjanja kamatne stope u desecima tisuća kreditnih ugovora, e da bi aktivisti zaključili kako je HNB nereagiranjem – i čak poticanjem – stao na stranu banaka.

Ali što znači kaznena prijava jedne udruge, čak i kad raste njezin politički kapital, kao što je ovdje slučaj? Znajući kako funkcionira DORH, njegov šef Mladen Bajić i cjelokupni hrvatski državni sistem, odgovor glasi – ništa. Jasno, to još uvijek ne znači, srećom, da se od rečene prijave neće dogoditi ništa, mada bi bilo iznenađujuće da se dogodi nešto. A možemo pretpostaviti više modela toga neočekivanog.

Prvo, u globalnoj modi je zgražanje nad pohlepom banaka i stoga dolaze do izražaja razne kozmetičke mjere suzbijanja iste. Za nekom od njih mogli bi posegnuti i naši politički vizažisti. Drugo, često u Hrvatskoj znaju presuditi osobna razračunavanja, pa bi ovo netko mogao iskoristiti za personalni napad na guvernera Borisa Vujčića, iako je on u bitnom tek nastavljač monetarne politike Željka Rohatinskog i, svakako, Svjetske banke.

Bilo kako bilo, ne dajmo da nam to zastre pogled na suštinu: enormni profit banaka i putovi do njega nisu kvar u sistemu, nego njegov modus vivendi. Nije riječ o anomaliji, nego o istinskoj naravi postojećeg društvenog organizma u koji je HNB uklopljen, s precizno određenom ulogom i odgovarajućom tečajnom politikom.

 Igor Lasić

Katran & perje

 Analitičar u “Temi dana”

 Švicarska garda

 Željko Ivanković na HTV-u je opet branio časne bankarske dužnosnike od nosilaca kredita u švicarcima

U emisiji HTV-a “Tema dana” od ponedjeljka još se jednom istaknuo Željko Ivanković, općepoznat ka a) potpuno nezavisni ekonomski analitičar, b) nekoć gospodarski attache veleposlanstva Republike Hrvatske u Japanu, c) glavni urednik tiskanog magazina “Banka” i portala Banka.hr, d) član Gospodarskog vijeća predsjednika Ive Josipovića, e) napose borac protiv nemoralnih napada na bankarski sektor i f) najbolji neprijatelj Udruge Franak, nekoliko desetaka tisuća umirućih od epidemije “švicarskih” kredita i članova njihovih obitelji.

Emisija je bila sazvana povodom dokumentarca Arsena Oremovića “U braku sa švicarcem”, pa je Ivanković bio pozvan kako bi još jednom obranio časne bankarske dužnosnike od nosilaca kredita “od kojih su neki bogati”, kako je jednom prilikom uočio.

Kao iskusni agitpropovac, Ivanković je briljantnom istraživačkom akcijom u prah srušio “podatke koji govore ponegdje o čak 140.000 dužnika u švicarcima”, posluživši se stručnom metodom: pretjeraj tvrdnje svojih protivnika da bi ih učinio smiješnima. Potom je briljantno oborio njihove brojke koje nikada nisu ni izrekli. Nazvao je HNB gdje su mu rekli da je u švicarskim francima podignuto 59.000 stambenih kredita, što je ionako tvrdio Franak, te pobijedio u zanimljivoj polemici protiv samoga sebe.

Zatim se grčevito obrecnuo na tvrdnju autora filma da bi u ovako napetoj ekonomskoj situaciji mogle “letjeti iskre”, pa su mu petnaesti put pali cvikeri s nosa, a prpošna frizura toliko se razletjela da je izgledao kao da se zadnji put počešljao za maturalac 1963. godine. Istodobno je rukama rastrojeno lamatao poput daždevnjaka na suhom.

Upitan je li HNB trebao zabraniti sporne kredite, naš antijunak decidirano je ustvrdio da ne može dati decidirani odgovor. Također je podjednako odlučno ustanovio da u ekonomskoj krizi ne prolaze loše samo kreditni dužnici u francima već i ostali, npr. oni koji ostaju bez posla. Taman se čekalo da Ivanković zaplače nad onima koji su i nezaposleni i zaduženi u kreditima, kada ga je urednica emisije pitala jesu li banke u francima zaradile prikriveni profit. Tada je već potpuno rastreseno odgovori “To morate opet pitat Narodnu banku, čujte, ja nemrem sad tvrdit da jesu kad mi vele da ta vrsta skrivenog profita na tečaju zapravo ne postoji.”

 Petar Glodić