Intrigator

 Ne uspije li nagodba, državna tiskara ide u stečaj

 Zadnja šansa za Vjesnik d. d.

 Radnici su htjeli u štrajk već ove srijede, ali je uprava zatražila da pričekaju rasplet predstečajne nagodbe u kojoj su joj već dva programa restrukturiranja bila odbijena

Tiskara Vjesnik d. d. više nema snage nastaviti poslovanje bez potrebnih odluka Vlade. Ne poduzmu li se hitne mjere, Vjesnik će završiti u stečaju, a radnici bez posla. Istovremeno će se netko od predstavnika krupnog privatnog kapitala pokušati u bescjenje domoći milijunski vrijednog velikog građevinskog zemljišta u centru Zagreba, piše u dramatičnom pismu Sindikata grafičara kojim su poslodavcu i vlasniku – državi – prije desetak dana najavili štrajk preostalih tristotinjak radnika Vjesnika s početkom 22. svibnja.

No sadašnja uprava državne tiskare početkom ovog tjedna ipak je sa sindikatom i radnicima dogovorila kompromis – odluka o štrajku stavlja se u mirovanje do isteka predstečajne nagodbe i konačne odluke o tome hoće li vjerovnici prihvatiti program restrukturiranja tog gubitaša sa više od 140 milijuna kuna duga. Dosadašnja dva programa restrukturiranja odbijena su od vjerovnika, a nakon sastanka s predstavnicima države upravi predvođenoj Romanom Klancirom dan je rok od samo pet radnih dana za izradu novog. Tada bi trebala biti donesena i konačna odluke o opstanku ili gašenju Vjesnika. U slučaju stečaja – najavljene su i industrijske akcije radnika. U štrajk se radnici spremaju nakon isteka predstečajne nagodbe i nakon kraja procesa mirenja idućeg tjedna. Ključne su odluke ministarstava financija i gospodarstva, no radnici sumnjaju u pozitivne odluke Slavka Linića i Ivana Vrdoljaka.

Naime, država je kao većinski vlasnik, ističe sindikat, političkim odlukama devastirala to poduzeće i oštetila ga za više od 300 milijuna kuna u petnaestak godina. Sada je preostala samo, strahuju radnici, posljednja faza plana o podjeli imovine Vjesnika – zgrada i zemljišta u Zagrebu od 32.000 kvadrata procijenjenih na čak 81 milijuna eura.

Prema postojećem “dealu”, većinski udjel ima država preko Vjesnika sa 61,6 posto, a slijede je Allegheny Financial s 11,94 posto, Styria s 10,84 posto vlasništva, te Agrokorvo Tisak s gotovo 11 posto vlasništva. No ključna je odluka države, tako barem tvrde u sindikatu.

“Predstavnici države, kao najvećeg vjerovnika, nisu pristali na sklapanje predstečajne nagodbe. Tražimo da se dugovanja dužnika pretvore u povećani vlasnički udio vjerovnika i da se vjerovnici kasnije namire iz nekretnina, ali tek po preseljenju same Tiskare… Država je napravila presudnu štetu poslovanju Tiskare Vjesnik. Red je i da sama sanira štetu koju je znatnim dijelom uzrokovala”, zaključuje sindikat.

 Miroslav Edvin Habek

 Zreli za ustašluk

U sjeni lokalnih izbora pojedini su mediji slikom i tonom, ali bez dublje analize, zabilježili divljanja maturanata na Danu maturanata ili popularnoj “norijadi”, kojom se simbolički obilježava početak njihove “zrelosti”, odnosno kraj njihovog obaveznog školovanja. Tako su ove godine, kada uskoro i službeno trebaju postati građani Europske unije, zagrebački maturanti svoju zrelost – uz tradicionalno previše alkoholnog bućkuriša – obilježili pjevanjem ustaških pjesama “Jasenovac i Gradiška Stara”, a svoj su marš usput začinjavali povicima: “Ovdje su nacionalisti, jebite se pederi”.

Prolazeći Importanne centrom dizali su prema radnicima pekara i trgovina ruke u znak nacističkog pozdrava, tvrdeći da se kao nacionalisti u svojoj zemlji nemaju čega sramiti. Policija i kolege novinari, osim bilježenja događaja, nisu reagirali na ponašanje ove grupe ekstremista, koja stoga može zaključiti kako je njeno širenje mržnje i veličanje zla legitimno. U isto vrijeme neki od maturanata Nadbiskupske klasične gimnazije (NKG) u povorci u centru grada snimljeni su u majicama s oznakom “NKG u srcu”, pri čemu je poruka dizajnirana s povećanim slovom “u” i križem iznad njega, što, naravno, predstavlja tipičnu ustašku ikonografiju. Teško nam je reći o čemu u toj gimnaziji uče mladi sjemeništarci, ali s obzirom da iz crkvenih krugova odavno stižu poruke o zlu antifašističkog pokreta, da se u crkvama održavaju mise za Antu Pavelića, a da se na javnoj televiziji ustaški zločinac Jure Francetić veliča kao hrvatski heroj, njihova odjeća ne iznenađuje.

Podsjetimo da je početkom ove godine pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić zbog uvođenja spolnog odgoja u škole pozvao na novu “Oluju”, aludirajući na oružanu akciju, optuživši pritom vlast da je diktatorska i komunistička. Poruke ekstremne desnice slao je i voditelj Nadbiskupskog arhiva Stjepan Razum, koji je lani javno negirao ustaški genocid u Jasenovcu, a ostao je upamćen i po izjavi da je “Za dom spremni” jedan od ljepših pozdrava, koji bi trebali upotrebljavati svi Hrvati. Iako divljanje proustaške omladine stoga ne iznenađuje, zabrinjavajući je izostanak bilo kakve reakcije.

 Dragan Grozdanić

Kratko & jasno

 Vilim Ribić, Matica hrvatskih sindikata

 Ne radimo za Karamarka

Sindikat jest produžena ruka, ali svojih članova. Liniću je Karamarko previše u glavi i nikako ga ne može izbaciti iz nje

 Nakon što su Sindikati javnih i državnih službi proveli referendum po kojem je većina članova spremna sudjelovati u općem štrajku i mogućoj blokadi cijeloga javnog i državnog sektora do ispunjenja sindikalnih zahtjeva, kada štrajk planirate održati?

O tome ne mogu govoriti za javnost. S podacima o samom vremenu održavanja štrajka još ne raspolažemo.

 Što je uzrok nezadovoljstva članova sindikata? Vlada je najavila da rezanja plaća više neće biti. Tražite li povratak na ranije plaće?

Između ostalog, tražimo povrat otetih naknada i razine plaća, ali nismo rekli da to mora biti sada u ova vremena krize. Potrebna nam je samo garancija da se razina plaća neće spuštati. Problem je što sa sindikatima Vlada nije uspostavila jedan iskren dijalog. Dijaloga uistinu nedostaje, a postoji određena vrsta hipokrizije iz redova vlasti. Oni uvijek govore kako su uspostavili socijalni dijalog, a ustvari manipuliraju ljudima.

 Odakle bi vam se trebale vratiti plaće? Kroz daljnja zaduživanja države?

Uopće nisu potrebna daljnja zaduživanja, mi ne idemo za tim. Isto tako ne odustajemo od pregovora, želimo razgovarati dokad god treba i roka za dogovor nema. I plaćanja za javni sektor se mogu dogovoriti, jer postoje određeni kriteriji i parametri po kojima se vidi cjelokupna slika, sve se može organizirati. Sve je moguće riješiti, samo treba postojati volja.

 Najavili ste kaznenu prijavu protiv ministra financija Slavka Linića zbog klevete. Također, prijavit ćete ga i DIP-u? Zbog čega?

Ministar Linić je rekao da smo produžena ruka Tomislava Karamarka, a to je kleveta. Sindikat jest produžena ruka, ali svojih članova. Liniću je Karamarko previše u glavi i nikako ga ne može izbaciti iz nje. Linić nije razuman i zbog svog karaktera trebao bi otići iz politike.

 Kako mislite da će se sve riješiti?

Ne znam, nemam nikakvu predodžbu kako će se sve završiti. Sve će na kraju riješiti odnos snaga između sindikata i Vlade.

 Mirna Jasić

 Nakon godinu i pol mandata, Vlada odlučila stati na kraj iživljavanju banaka

 Linićevo čedo, veliko čudo

 Prepoznaje se priznanje vlasti da je dosadašnja praksa bila zapravo nedopustiva. No to još uvijek nije rješenje priče, nego pokušaj zadovoljavanja interesa i klijenata i banaka. Ne ukida se, naime, valutna klauzula, kaže profesor Ivan Lovrinović.

Mili Bože, čuda velikoga – da imamo katkad priliku i hvaliti poteze hrvatske vlade, mada ćemo do kraja ovog teksta svakako ući u relativizaciju te ocijene. Vjerojatno pogađate, budući da je konkurencija uobičajeno bijedna, dakle, posrijedi je Slavko Linić na čelu Ministarstva financija i Vladine kampanje prema bankama. Iste gule ljude na različite načine, a najpoznatiji je onaj s kreditima pod valutnom klauzulom i kamatama koje – vezane uz švicarski franak – lete u nebo. Da ne spominjemo jogunaste marže i druge popratne gadosti iz tog dijela financijske industrije.

Tek, Vlada je svejedno odlučila stati barem tom dijelu iživljavanja na kraj, pomoću netom predloženog Zakona o potrošačkom kreditiranju. Trebalo joj je za to, doduše, gotovo godinu i pol, ako računamo samo aktualni Kukuriku-sastav, a i veliko je pitanje bi li od toga bilo išta da se oko teme nije angažirala Udruga “Franak”, dobivši u međuvremenu neke važne sudske bitke. Ali, sad imamo legislativno uporište za realno smanjenje kreditnih anuiteta i po 20 posto, s oko 450 milijuna kuna ukupnog godišnjeg minusa za banke. Za kratki osvrt kontaktirali najprije smo Gorana Aleksića, koordinatora pravnog tima “Franka”.

– Određeno je da u postojećim ugovorima o kreditu s klauzulom na švicarski franak, a u kojima nisu ugovoreni podaci za izračun kamatne stope, mora biti određen promjenjivi i fiksni parametar za promjenu stope, pri čemu kamata i fiksni parametar ne smiju biti veći od početnih vrijednosti – objašnjava Aleksić, potvrđujući da je njegova udruga “uglavnom zadovoljna Linićevim prijedlogom”.

Povrh toga, ona će u skoroj javnoj raspravi sugerirati neke kvalitativne dopune, bez zadiranja u sadržaj izmjena, kao što je ideja da se promjenjivi parametar za klauzulu na “švicarca” decidirano odnosi samo na LIBOR (dnevna kamatna stopa za posuđivanje novca među samim bankama), i da se promjene u izračunu kamata dužnicima ponude u obliku ugovora, dok u sadašnjem nacrtu zakona piše da se ugovaranje mora obaviti.

Udruga “Franak” smatra da se na tako nešto dužnika ne smije primoravati, s obzirom na prostor koji pritom zaostaje otvorenim na moguću dužnikovu štetu. To bi svakako išlo na ruku i korisnicima kredita nevezanih uz franak, koji bi zatim mogli odbiti potpisivanje aneksa ugovora. No iz te udruge poručuju i da već sada svi dužnici kojima su kamate neutemeljeno povećavane mogu zatražiti obeštećenje sudskim putem. Od ostalih mjera predviđenih novim zakonom spomenimo za ovu priliku još smanjenje kamate na prekoračenje dopuštenog minusa po tekućem računu, što će banke koštati daljnjih 100 milijuna godišnje, a rezat će se i sami minusi.

– To smatram pozitivnom odlukom, uz prikladnu njezinu provedbu – kaže Ivan Lovrinović s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

– Još nisam stigao proučiti cijeli nacrt, no prepoznaje se priznanje vlasti da je dosadašnja praksa, koja se tolerirala, bila zapravo nedopustiva. No to još uvijek nije rješenje priče, nego pokušaj zadovoljavanja interesa i klijenata i banaka. Ne ukida se valutna klauzula, naime, već se amortizira njezin efekt, a ona ostaje ključni problem u odnosu banaka prema hrvatskim klijentima, jer se i dalje može ugovarati. Pretpostavljam da Vlada nema političke snage za bolje raščišćavanje bankovnog poslovanja, nažalost, nego to prepušta sudstvu – rekao nam je Lovrinović.

 Igor Lasić

 Zaustavite Ivančića!

Nije baš prvi put u povijesti čovječanstva da svjedočimo zamjeni teza pomoću koje se nasilnik pokušava izdati za posve nevinu žrtvu, ali svejedno ćemo zabilježiti slučaj: Slobodan Prosperov Novak zatražio je ovih dana od Hrvatskog centra PEN-a – inače organizacije koja promiče slobodu govora – da ga zaštiti od brutalnog kolumnističkog nasrtaja Viktora Ivančića u Novostima, s početka svibnja. Ivančić ga je uistinu svojski obradio u vezi s istupom u HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2”, gdje je Novak izvolio kritički progovoriti o satiričkoj pjesmi Predraga Lucića “Ići, mići, Ahmići”, biranim riječima: te imbecilna, te glupa, te vulgarna, te ne smije biti zafrkavanja s Ahmićima i žrtvama, te autor mora snositi posljedice…

Da ne ponavljamo čitavo gradivo, dovoljno je posvjedočiti da Lucićev kompletan literarni i novinarski rad počiva na dosljednoj zaštiti slabijeg, uz estetski superiorno izrugivanje silnicima, pa je tako i s predmetnim stihovima, a što je profesoru književnosti poput S. P. Novaka nedvojbeno jasno. Ali, problem je u možda u tome što se iste vrle karakteristike, nažalost, ipak ne mogu pripisati ukupnom javnom djelu samog Novaka. Taj vražji detalj nije promaknuo Ivančiću koji uporno pamti razne stvari čak do 1993. godine, dakle, iz vremena kad je Novak bio na strani režima što je već bio uznapredovao u agresiji po Bosni i Hercegovini.

I tako je Bobo Novak, nekadašnji predsjednik hrvatskog PEN-a, s izvjesnim zakašnjenjem odreagirao na konkretne zločine. Međutim, za manevar mu je ustrebao pokušaj guranja Lucića u blato, na tragu nekih sličnih aktualnih svinjarija u Bosni i Hercegovini. I potom je uslijedila žrtvoslovna bravura kontra Ivančića: nije oštećena strana u ovoj priči Lucić, nego je to Novak, bezmalo na čelu tužne kolone sjena iz Ahmića, usuprot novinskim te satiričkim zlikovcima čija paljba nikako da posustane… Ali, kampanja pri PEN-u ipak Novaku nije uspjela, pa će se morati još strpjeti, do nove prilike za retuširanje vlastitog sebe na štetu mnogih.

 Igor Lasić

Katran & perje

 Omiljena boja šefa HDZ-a

 Poplava

 Karamarkovu izjavu da je “unatoč mudrim analizama, Hrvatska opet poplavila” posve je  nemoguće pobiti

U prošlim Novostima objavili smo predizbornu analizu u kojoj smo šeretski ustanovili da će se HDZ i SDP u svakom slučaju proglasiti pobjednicima izbora. Međutim, ovakva prognoza pokazala se odviše optimističkom: dobar dio od nekoliko milijuna sudionika lokalnih izbora smatra se pobjednicima – istinskima, lažnima, moralnima ili nemoralnima. Matematika je ionako dosadan predmet, pa je ovih dana izmišljena nova naučna disciplina: politička aritmetika i geometrija. Vlada nova moda; pobjednik nije onaj koji je pobijedio već onaj koji je, primjerice, tri posto glasova s prošlih izbora povećao na 3,4 posto na ovima.

Kandidat za gradonačelnika Splita iz Saveza za građansku i etičku Hrvatsku Damir Vidošević (11 posto) ispalio je da se “smatra apsolutnim pobjednikom izbora”. Iako se čitav SDP izmotavao na pitanja o porazu stranke, za izražavanje njihovog mišljenja pobrinuo se dežurni trbuhozborac Jutarnji list koji je izračunao da je ova stranka dobila 16.700 glasova više od HDZ-a – “u gradovima”. Slavko Linić, jadan ne bio, došao je do zaključka da je i “Vlada dobila pozitivne glasove za svoje reforme”. Premijer Milanović je pak odlučno ustvrdio da SDP nije izgubio u Zagrebu i Istri kad tamo nije niti bio na vlasti. Milan Bandić je izrazio uvjerenje da je pobijedio jer se to zapravo uglavnom dogodilo. Vesna Pusić također je nepokolebljivo ustanovila da je njezina stranka zapravo pobjednik izbora te je izvijestila javnost o “dramatičnom porastu rejtinga HNS-a” u vlastitim očima.

Nesretne konzumente TV-a i novina, kojima su ovih dana bila neophodna šatorska krila, kacige i zaštitne maske kako bi se zaštitili od produkata tvarne izmjene koji su bujicama tekli iz medija, po običaju je dotukao centarfor HDZ-a Tomislav Karamarko, izjavom da je osvojio osam županija u prvom krugu te da je “unatoč mudrim analizama, Hrvatska opet poplavila”. Također je prvi put od stupanja na dužnost Karamarko podigao pogled s vrhova vlastitih cipela i zabuljio se u kameru, pri čemu je najmanje dvanaest bakica doživjelo predinfarktno stanje.

Ovakvu brutalnu točnost bivšeg prvog državnog špijuna, vojsci političkih analitičara posve je nemoguće pobiti. Navedena zemlja i narod plavi su poput zrelih šljiva od posvemašnje muke, eto već dvadeset i treću godinu više-manje neprekidne vladavine njegove neobično simpatične sekte.

 Petar Glodić