Kronika

Srpsko narodno vijeće je na novoj adresi – Gajeva 7/I, Zagreb.

Kontakti ostaju isti: tel: 01/4886 368 ; fax: 01/4886 372

e-mail: ured@snv.hr

web: www.snv.hr  

Pravni savjeti: ponedjeljkom i srijedom od 10:00 do 14:00

Tel: 01/4886 364; 01/4886 379

•  

SNV pokreće obnovu Dudika

 Spomenik je i sam postao žrtva jer je zaboravljen od odgovornih, kaže Lazo Đokić, predsednik vukovarske antifašističke organizacije

Iako su Udruženje antifašističkih boraca i antifašista grada Vukovara i institucije srpske zajednice godinama upozoravali na loše stanje u ratu oštećenog spomeničkog kompleksa  Dudik koji zahteva hitnu obnovu, njihovi apeli nisu nailazili na razumevanje nadležnih institucija u Hrvatskoj. Sluha nije bilo ni u Srbiji odakle je najveći broj žrtava Dudika, premda se pre četiri godine za obnovu zainteresovao tadašnji državni sekretar u Ministarstvu dijaspore Miodrag Jakšić, ali sve je ostalo na tome.

– Kao što ne smemo zaboraviti žrtve Dudika tako ne smemo zaboraviti ni spomen obeležja tim žrtvama. Ovaj spomenik je i sam postao žrtva jer je zaboravljen od odgovornih, kaže Lazo Đokić, predsednik vukovarske antifašističke organizacije u koja je ove godine odlučila da se obrati Srpskom narodnom veću. Predsednik SNV-a Milorad Pupovac obećao je da će se zauzeti za obnovu spomen parka Dudik.

– SNV je već dao skromnu donaciju da se ovaj prostor uredi, ali nisam znao koliko je potrebno da bi se oštećene kupole sanirale i obnovio spomenik. Prvi put sam ovde i sad sam video. Obećao sam udruženju antifašističkih boraca i antifašista, a sada mogu i javno reći da to smatram svojom zadaćom. Pomoći ćemo da se ovo spomen područje uredi i obnovi, da bude u onakvom stanju kakvo zaslužuju oni koji su ovde ubijani kao i mi koji čuvamo uspomenu na njihovu žrtvu, a još više na herojske vrednosti zbog kojih su pali i zbog kojih ovaj spomenik treba stajati, rekao nam je Pupovac koji je 11. maja prisustvovao komemoraciji u Dudiku.

– Složili smo se da je ovaj prostor prevelik i da ćemo verovatno s nadležnima razgovarati o delu prostora za koji smo zainteresovani i koji bi potom uredili. Iz SNV-a će poslati stručnjaka arhitektu koji će proceniti štetu i dati neko idejno rešenje za sanaciju spomenika pa i čitavog spomen-parka, a onda ćemo zatražiti saglasnost od Ministarstva kulture koje upravlja tim prostorom. Biće nam potrebna i saglasnost od naslednika beogradskog arhitekte Bogdana Bogdanovića, jer se radi o autorskom delu, kaže Slobodan Landup, predsednik Zajednice udruženja antifašističkih boraca i antifašista Vukovarsko-sremske županije.

Landup dodaje da će to biti duga procedura, ali istovremeno ističe kako je bitno da je incijativa konačno pokrenuta. Izrazio je nadu da će se osim SNV-a toj inicijativi pridružiti Grad Vukovar, Vukovarsko-sremska županija, a možda i neko iz Evropske unije.

Landup je najavio i bolju saradnju antifašističkih organizacija iz delova Hrvatske, Srbije i Bosne koji su tokom NOB-a bili povezani Sremskim frontom.

– Još ovog leta ćemo organizovati posetu stratištima i važnim spomenicima NOB-a. Nismo ni znali da pod Majevicom u Bosni postoji mesto na kojem je život izgubilo oko 2 hiljade partizana sa prostora Srema i Vojvodine, koji su, kako kaže i poznata pesma, otišli za Bosnu tamo da se bore. Pokušavamo da osmislimo program u okviru kojeg bi jedni druge posećivali, obilazili važne spomenike iz NOB-a, a sve s ciljem da mladi upoznaju antifašizam, da se međusobno upoznaju, kaže Landup.

Ideju su podržali Vojislav Lakić, predsednik opštinske organizacije SUBNOR-a Bijeljine, Ilija Pajić, predsednik SUBNOR-a Brčko Distrikta, a Bata Korica, predsednik SUBNOR-a Sremska Mitrovica i mesnog odbora Laćarak smatra da će ta saradnja uticati i na proces pomirenja i prevazilaženja teških posledica nastalih tokom poslednjeg rata. Prvi susret je upriličen u Vukovaru, sledeći se planira u Laćarku, a potom u Bosni. Ž

Predstavnici tih udruženja susreli su se na komemoraciji u Dudiku održanoj u znak sećanja na 455 žrtava koje su likvidirale vlasti NDH za vreme Drugog svetskog rata, hapseći i sprovodeći civile železničkim kompozicijama do Vukovara. Tamo je u magazinu grofovije Elc bio formiran logor odakle su ljudi nakon torture odvođeni na Dudik i streljani nad iskopanim rakama.

– Od poslednjeg dana jula 1942. do početka februara 1943. godine Dudik je bio stratište radnika, seljaka, žena, devojaka, đaka i skojevaca, mnogih stanovnika gradova i sela Srema i Slavonije. Nije fašizam vodio računa o nacionalnosti. Ovde su tih godina ubijani Srbi, Hrvati, Slovaci, Slovenci i pripadnici drugih nacionalnosti, podsetio je u svom govoru Lazo Đokić ističući da je Dudik mesto uspomena, ali i opomene.

Upozorio je  da se nakon 33 godina od otvaranja spomen parka Dudik  i 70 godina nakon što je pala poslednja žrtva na tom stratištu, ponovo pokušavaju izjednačiti žrtve i dželati. Poručio je da zbog miliona žrtava koje je pokosio fašizam svi zajedno moramo odlučno nastaviti borbu za ideje antifašizma, za jednakost i toleranciju među ljudima bez obzira na nacionalnu rasnu ili versku pripadnost.

•  

Delegacija Ministarstva branitelja prvi put na komemoraciji 

Osim organizatora, vence među pet kameno-metalnih kula u Dudiku položile su brojne delegacije: Vukovarsko-sremske županije, Grada Vukovara, Generalnog konzulata Srbije u Vukovaru, Srpskog narodnog veća, Zajedničkog veća opština, Zajednice udruženja antifašističkih boraca Vukovarsko-sremske županije, VSNM-a grada Vukovara, SUBNOR-a Bijeljine, Vrbasa, Laćarka, Distrikta Brčko, udruženja antifašista Požege, Borova i Trpinje, delegacije SDSS-a Vukovar, Srpske narodne stranke i Nove srpske stranke te Kandidaciona lista Martina Nikolića na lokalnim izborima u Vukovaru. Po prvi put je komemoraciji u Dudiku prisustvovala i delegacija Ministarstva branitelja.

 Dragana Bošnjak

 Uoči nedjeljnih lokalnih izbora

 SDSS bez ozbiljnije konkurencije

 Značajna novost ovih izbora je koalicija svih stranaka sa srpskim predznakom u Sisačko-moslavačkoj županiji

Na lokalnim i regionalnim izborima učestvovat će i stranke koje zastupaju interese srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Osim za mjesta vijećnika u općinskim, gradskim i županijskim vijećima i skupštinama, borit će se i za mjesta načelnika općina, ali i za 39 funkcija zamjenika župana, gradonačelnike i načelnike općina u sredinama u kojima zbog dovoljnog udjela u stanovništvu ostvaruju to pravo. Najveći broj mandata u predstavničkim i izvršnim funkcijama očekuje SDSS.

Kao jedina ozbiljna stranka koja ima svoju infrastrukturu, saborske zastupnike, 15 načelnika opština, po sedam zamenika gradonačelnika i zamenika župana, 210 većnika i 102 ogranka, očekujemo da ćemo i nakon ovih lokalnih izbora biti najjača i najozbiljnija srpska stranka. Da li će ti rezultati biti kao prijašnji ili nešto lošiji s obzirom na situaciju i nezainteresovanost ljudi za izbore, to ćemo videti, ali očekujem da ćemo ponovo osigurati pobedu, kaže predsjednik stranke Vojislav Stanimirović. Obilježje ovih izbora je i koaliranje s drugim strankama.

– U Istri imamo koaliciju s više stranaka na čelu s SDP-om. Na području Baranje surađujemo s HNS-om. Imamo i koalicije na lokalnom ili županijskom nivou kako bi se dobio neki dodatni mandat, pa tako SDSS i SDP imaju predizbornu suradnju u Rijeci, nabraja Stanimirović.

Nešto što je do jučer bilo nezamislivo, desilo se u Sisačko-moslavačkoj županiji gdje je formirana zajednička lista četiri srpske stranke koje tamo djeluju – SDSS-a, Banijske demokratske stranke, Demokratske partije Srba (DPS) i Srpske narodne stranke, a Boro Rkman zajednički kandidat za zamjenika župana. SDSS i DPS imaju zajedničku listu u Zadarskoj županiji, dok u općinama i gradovima stranke izlaze odvojeno. Koalicija ove dvije stranke ostvarena je također u gradovima Pakrac i Lipik u Požeško-slavonskoj županiji.

– Na županijskoj razini nije stvarana koalicija jer smo procijenili da je teško preći potrebnih pet posto, kaže aktualni zamjenik župana Miroslav Grozdanić, ističući suradnju DPS-a i SDP-a. Što se tiče SDSS-a, on u najvećem broju županija, od Vukovarsko-sremske i Virovitičko-podravske do Karlovačke i Ličko-senjske županije, izlazi samostalno.

– U tim sredinama nema ozbiljnijih srpskih stranaka. To su stranke koje djeluju od izbora do izbora, nemaju mandate i nemaju zastupnike. Uzimaju glasove dijela biračkog tijela, a kako ne prelaze prag, ti glasovi odlaze velikim strankama, SDP-u ili HDZ-u.

– Koalicija bi bilo i više, ali SDP ili neke druge stranke nisu zainteresovane za suradnju i SDSS, već samo za naše glasove, kaže Vojislav Stanimirović, ističući da je to  činjenica od koje ne treba bježati.

– To se do sada pokazalo u brojnim kombinacijama koje smo razrađivali, a koje se nisu ostvarile. Negde je SDP stavio na liste kandidate srpske nacionalnosti, ali nisu dozvolili da uz njihova imena stoji naziv stranke, jer smatraju da bi to štetilo biračkom telu. Generalno, ne možemo biti zadovoljni koalicijama, iako je dobro da su one ostvarene u jednom broju sredina, kaže Stanimirović i ukazuje na još jedan problem na ovim izborima.

– Ni jedni izbori nisu bili teži od ovih, zbog fenomena jagme za izvršnu vlast, odnosno za načelnike opština, njihove zamenike i dožupane. Očito da te funkcije imaju velika ovlašćenja, a to je i najsigurniji izvor prihoda. Zato se desio fenomen da su ljudi na terenu koji smatraju da trebaju biti u izvršnim vlastima, ako im se to kroz stranačke strukture nije ostvarilo, sami pravili liste ili prelazili u druge stranke, kaže Stanimirović, ističući da u SDSS-u još nije bilo disciplinskih postupaka protiv njih.

– Nakon izbora videćemo da li su prema nekima od njih eventualno počinjene neke nepravde u procesu kandidovanja na lokalnim razinama. Ostali su zaslužili najteže sankcije jer idu protiv stranke i protiv njenog statuta, rekao je Stanimirović.

 Nenad Jovanović

Šibensko-kninska županija: pobjednici i prije izbora

Na listama za općinska vijeća i za stranačke kandidate za načelnike u više jedinica lokalne samouprave u Šibensko-kninskoj županiji, SDSS nema protukandidate. Tako su i prije izbora SDSS-ovi kandidati za zamjenika župana Mirko Rašković te načelnike općina Kistanje i Biskupija Goran Reljić i Ognjen Vukmirović pobijednici i nastavit će obavljati svoje funkcije.

– Činjenica da SDSS kao stranka sa listama za općinska vijeća, kao i stranački kandidati na načelnike u više jedinica lokalne samouprave nemaju protukandidate, rezultat je našeg dugogodišnjeg kvalitetnog rada na dobrobit srpske zajednice koji ljudi prepoznaju i podržavaju. Tako ćemo nastaviti i dalje, rekao je Rašković.

SDSS koji je do sada imao pet mandata u Županijskoj skupštini, nada se tolikoj ili većoj brojci. U Kninu, aktualni zamjenik gradonačelnika Željko Džepina ima za protukandidata Đuru Rusića, kandidata grupe građana, a vodit će se borba i da se zadrže četiri postojeća vijećnika SDSS-a u gradskoj skupštini. Kandidati SDSS-a, ali i grupa građana, pa i SDP, birat će se za mjesta zamjenika načelnika u više općina i gradova, a zanimljivo je da u Skradinu za to mjesto “pikira” osam kandidata.

 G. Plavšić

 Nasilje nad sjećanjima stanovnika banijskog Crnog Potoka

 Pokradeno staro groblje

 Ovo što se dogodilo na pravoslavnom groblju pravi je zločin i želio bih da policija uhvati počinitelje, kaže mještanin Suad Nuhanović

Napuštene kuće u Crnom Potoku, selu podno Petrove Gore, u srcu Banije, sustavno su pljačkane i pustošene svih ovih godina. Pokradeno je sve što vrijedi, ono što je ostalo je srušeno iz obijesti, a ovih dana pljačkaši su opustošili i mjesno groblje. Oštećeno je i pokradeno 17 nadgrobnih spomenika, uključujući mjedena slova i fotografije. Ovo staro pravoslavno groblje, podignuto prije više stotina godina, ovoga trenutka izgleda kao da je granatirano.

U Crnom Potoku živi stotinjak mještana srpske nacionalnosti koji su se vratili na svoja ognjišta, ali isto toliko i Muslimana koji su kupili kuće i imanja onih koji se nisu vratili. Svi oni žive bez ikakvih nesporazuma, a događaj na mjesnom groblju u dobroj mjeri ih je uznemirio. I dok Srbi nerado o tome govore, njihovi susjedi ne skrivaju ogorčenje.

– Dijelimo istu sudbinu, svima nam je teško, živimo u miru i prijateljstvu. Ovo što se dogodilo na pravoslavnom groblju pravi je zločin i želio bih da policija uhvati počinitelje. Na svu sreću, naši susjedi znaju da to nisu učinili Muslimani iako bi možda netko sa strane volio da se napravi razdor. Da smo znali da će do ovoga doći, mi bi čuvali groblje – kaže Suad Nuhanović.

Glasnogovornica Policijske uprave Sisačko – moslavačke Natalija Mezak kaže da se intenzivno traga za nepoznatim počiniteljima. Općinski načelnik Topuskog Nikola Abramović odmah je otišao na mjesto događaja.

– Ovaj čin nema nikakve veze s nacionalizmom. Nije prvi put da se pljačkaju groblja na zabačenim mjestima Banije, ali i ona bliže gradovima. Pljačkaši ne razmišljaju čije je groblje jer je, po meni, riječ o sakupljačima sekundarnih sirovina. Čine veliku štetu za malu korist. Uglavnom su ukradeni predmeti od bronce i mjedi. Na katoličkom groblju kraj Topuskog, gdje je pokopan moj otac, nedavno su isto tako haračili pljačkaši. Upravo s očevog groba ukrali su brončanu vazu za cvijeće vrijednu 2000 kuna a oni će za nju, kad je preprodaju, dobiti svega tridesetak kuna. Po mom mišljenju stvar se može jednostavno riješiti, treba pritisnuti one koji takve stvari otkupljuju, jer nerijetko u njihove otpade stižu željezničke tračnice, crkvena zvona i predmeti s groblja, što oni primaju i plaćaju, umjesto da zovu policiju – kaže Abramović.

 Vladimir Jurišić

 Branko Miljević iz Gređana napokon dobio pitku vodu

 Bunar dubok trinaest godina

 Od povratka 2000. godine, 63-godišnji Branko Miljević morao je donedavno tegliti na leđima kanistar od 50 litara vode

Iako je Hrvatska četvrta zemlja na svjetskoj ljestvici čistoće pitke vode, u nekim njenim  dijelovima, posebno na područjima od posebne državne skrbi, koja su vodom i najbogatija, još uvijek ima stanovnika koji su žedni. Nije to slučaj škrtosti prirode već lokalne administracije i nemara odgovornih.

Branko Miljević iz Gređana kraj Topuskog vratio se 2000. godine, nakon petogodišnjeg izbjeglištva, u rodnu kuću, bolje reći na njene ruševine.

– Kuća je bila srušena, štala demontirana i ukradena i život je bilo teško nastaviti. Žena mi je umrla, djeca se nisu htjela vratiti iz Srbije i Crne gore jer su se tamo započela novi život, pa sam krenuo u bitku za goli opstanak. Programom obnove kuća je obnovljena, ali duboki bunar ostao je neuređen i tako sam cijelo vrijeme živio bez vode. To mi je teško palo, ne samo zbog toga što sam po pitku vodu morao pješačiti do prilično udaljenog susjeda, već zbog činjenice da sam još prije 50 godina u svojoj kući imao vodovod. Nažalost, moja skromna mirovina nije dozvoljavala nikakve zahvate u tom pogledu – kaže Branko Miljević.

Branko je zakucao na mnoga vrata nadležnih institucija, tražeći barem da mu dovezu veći rezervoar za pitku vodu jer sa 63 godine i kanistrom od 50 litara, a sve na njegovim leđima, jednostavno više nije mogao. No obećanja su se redala jedno za drugim i godine su prolazile.

Tko zna koliko bi dugo žedni Miljević vukao vodu na leđima da za njegov problem nije saznao Milivoj Radanović, predsjednik topuskog ogranka SDSS-a i vijećnik u Skupštini Sisačko – moslavačke županije.

– Nisam mogao vjerovati da postoji čovjek koji pitku vodu vuče na leđima svaki dan punih 13 godina, a usred dvorišta ima bunar koji je nekada napajao ljude i stoku. Obratio sam se Županiji i vrlo brzo dobio pozitivan odgovor i novčanu potporu. Kupljeni su novi hidrofor, crpka, cijevi i sve što je potrebno. Najprije je do temelja očišćen bunar, sve je spojeno na postojeći sustav u Brankovoj kući i slavine su se, nakon 13godina, napokon mogle otvoriti. Posao su obavili prijatelji, ali svima je bio cilj da se prekinu muke vremešnog i umornog čovjeka – objašnjava Radanović.

V. Jurišić

•  

Ministrica graditeljstva i prostornog uređenja o postupku legalizacije objekata

Anka Mrak Taritaš: Ne idite po vojne snimke u Beograd

Svjesni smo problema s nedostatkom karata na kojima su vojne snimke. Pojedinci su išli u Beograd po njih i to im je naplaćivano 150 eura. Poručujem građanima da to ne rade, do karata ćemo sigurno doći

Kako ocjenjujete dosadašnji tok akcije legalizacije objekata?

Do kraja ožujka zaprimili smo oko 120.000 zahtjeva; to nam pokazuje da smo napravili dobar  i operativan zakon koji nije ostao mrtvo slovo na papiru. Prije njega na snazi je bio stari Zakon o legalizaciji kojeg je donijela bivša Vlada, i za čije je primjene, a to je bilo oko godinu dana, primljeno gotovo deset puta manje zahtjeva – oko 15.000 – u  godinu dana. Mi smo od rujna do ožujka, a to je dakle upola vremena kraće, došli do 120.000. No, ne bih htjela da se čitava priča svede samo na statistiku. Mislim da je najveća vrijednost cijelog posla ta što su građani shvatili da im država daje dobru mogućnost da srede stanje svojih nekretnina, dobiju dokumentaciju i mogu mirno spavati. Vremena kad se moglo graditi kad i kako se htjelo, bez ikakvih dozvola, su doista iza nas. To je standard u svim uređenim državama pa će tako biti i u Hrvatskoj.

Kako provedba teče na terenu?

Na početku je bilo malo problema u Zadarskoj županiji. Imali su jako velik broj neriješenih predmeta, no nakon kritika su se ekipirali, preraspodijelili posao i mogu reći da su među najuspješnijima. I Dubrovnik radi odličan posao. No, velik je interes za legalizaciju i velik je pritisak. Nekoliko sam puta održala sastanke s čelnicima svih ureda u Hrvatskoj kako bismo zajedno prošli neka, možda sporna tumačenja zakona. Uvijek im govorim – morate biti operativni i gledati pozitivno, u korist građana. Nismo ovdje da bismo ljude iscrpljivali bespotrebnom papirologijom.

Ima li opstrukcija na terenu s obzirom da državna koalicija nije u svim lokalnim jedinicama na vlasti? Gdje je to izraženije?

Ne bih rekla da postoji neka “politička” opstrukcija; više je riječ o tromom i učmalom birokratskom aparatu, ljudima koji su godinama radili na jedan način, a sad se od njih očekuju veća operativnost i kooperativnost. Zato se i nalazimo s njima, dajemo im naputke.

Nema produženja roka

Ljudi se žale na brojne probleme. Neki ne mogu dokazati da su im kuće bile građene prije 15. 02. 1968. jer navodno nema avionskih snimaka JNA iz 1968. Takve bi legalizacija sada koštala više desetaka hiljada kuna.

Građevine građene prije 15.2.1968. smatraju se zakonito izgrađenima i ne podliježu postupku ozakonjenja. Dakle, svi oni koji su sigurni da su im kuće bile na svom mjestu prije 1968. nemaju razloga za brigu. Naravno, ukoliko na njima nakon tog datuma nisu vršene dogradnje, nadogradnje ili rekonstrukcije bez zakonom propisanog odobrenja. No, svjesni smo problema s nedostatkom karata na kojima su vojne snimke. Pojedini građani čak su na svoju ruku išli u Beograd kako bi do njih došli i to im je naplaćivano 150 eura. Poručujem  građanima da to ne rade, do karata ćemo sigurno doći. Posjet potpredsjednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića bio je upravo korak prema rješavanju tog pitanja. Dobili smo obećanje da ćemo sve te karte do kraja svibnja dobiti. One se trenutno nalaze u Vojno geografskom institutu u Beogradu.

Što će biti sa onima koji ne podnesu zahtjev jer nemaju novaca? Hoće li im država srušiti kuće, tako ih učiniti beskućnicima i natjerati na odlazak iz RH ?

Ministarstvo trenutno radi na izradi novog zakona kojim će se urediti postupanje građevinske inspekcije, uključujući i sankcije za bespravnu gradnju. Nacrt prijedloga bit će uskoro objavljen nakon čega će uslijediti javna rasprava. No, legalizacija je bila moguća i prije donošenja Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, ali se ona odnosila samo na bespravne građevine koje su bile u skladu s prostornim planom. Spomenutim Zakonom omogućena je legalizacija i građevinama koje nisu u skladu s prostornim planom, koje su izvan građevinskog područja, imaju veći broj etaža itd. Osim toga Zakon pruža bitno povoljnije uvjete legalizacije od ranijih, dokumentacija je manje složena, a visina naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru bitno niža od ranije propisanih. Legalizacija će za neke građevine pod određenim uvjetima biti moguća i nakon isteka zakonskog roka 30. 6. 2013. Međutim, sigurno je da će opći uvjeti biti manje povoljni, eliminacijski kriteriji brojniji i bitno složeniji.

Hoće li rok za legalizaciju biti produžen? Mnogi povratnici po udaljenim selima za to ni ne znaju. Ima još uvijek mjesta gdje nema struje, radija ni televizije?

– Ne, rok se neće produživati. Zahtjev je potrebno podnijeti do 30. lipnja 2013. jer se nakon proteka toga roka neće moći više podnijeti. No, u slučaju da do navedenog roka ne bude bila izrađena sva popratna dokumentacija, preporuka je da se u navedenom roku preda nepotpun zahtjev jer će dopuna zahtjeva biti moguća naknadno. Mislim da smo napravili vrlo široku informativnu kampanju. Osim saznanja koje građani mogu dobiti kroz medije, nekoliko smo puta prošli čitavu Hrvatsku, održavajući niz tribina po manjim i većim mjestima. U posljednje vrijeme to često rade i predstavnici jedinica lokalne samouprave tako da mislim da su građani mogli dobiti potpunu informaciju. Naravno da postoje i građani koji vjerojatno i nisu čuli za Zakon, ali mislim da je taj postotak zanemariv.

Nedavno ste izjavili da se legalnima smatraju sve zgrade gdje je država na bilo koji način sudjelovala u obnovi. No, u nedavnom tumačenju poslanom svim uredima u RH ne spominje se dodjela građevinskog materijala i legalnost tako obnovljenih objekata. Čemu razlika u obnovi kuća obavljenih po Zakonu o obnovi i po Zakonu o PPDS-u?

– U tumačenju smo naveli da se legalnima smatraju sve građevine u obnovi kojih je sudjelovala država, neovisno o stupanju oštećenja ili načinu na koji je pomoć dana, bilo da se radi izgradnji, kreditiranju ili dodjeli materijala. Ovdje je važno spomenuti da je zakonom propisano da vlasnik može obnoviti svoju građevinu koja je prije rata imala status legalnosti bez ikakvog odobrenja i bez pomoći države. Takve građevine također nije potrebno legalizirati.

Izbjeći rušenje

Rekli ste jednom da će Zakon o legalizaciji “nažalost biti za nekoga pravedan, a za nekoga nepravedan”. Ne bi li svaki zakon s obzirom na ustavnu odredbu o jednakosti svih građana trebao prema svima biti jednak?

Mislim da ovaj Zakon nikoga ne favorizira. Nelegalna gradnja je vrlo složen, dugotrajan i specifičan problem. Dok smo pisali Zakon razmatrali smo svaki aspekt i s obzirom na sve specifičnosti, uvijek se dogodi situacija da je predloženo rješenje za nekoga više, a za nekoga manje povoljno. No, mislim da smo donijeli Zakon koji nam pruža najbolje moguće rješenje pitanja nelegalne gradnje. O tome koliko je bespravna gradnja problem, najbolje vam govori činjenica da niti ja, kao resorna ministrica, ne znam koliko u Hrvatskoj ima nelegalnih objekata. No, uzmimo brojku da je u Hrvatskoj 120 tisuća bespravnih objekata koliko za sada imamo predanih zahtjeva. Da nismo krenuli u postupak legalizacije, koja bi  bila alternativa? Srušiti 120.000 kuća u ovakvoj gospodarskoj situaciji? Ostaviti 120.000 obitelji bez krova nad glavom i otvoriti novi socijalni problem? To je argument za one koji smatraju da smo bili previše liberalni i da smo trebali sve srušiti. Druga stvar su naknade, tj. kazne za bespravne graditelje. Vodili smo računa o tome da nije isto imate li nelegalni objekt negdje u ruralnom dijelu ili u prvom redu uz more. Tu su razlike u cijeni višestruko veće, jer veća je i vrijednost nekretnine. Ono što mi se čini da je najčešći slučaj kod nas, jest gradnja manjeg objekta uz veći koji je već postojao. Svi imamo u vrtu neku garažu, ljetnu kuhinju, šupu ili spremište. Za legalizaciju takvih objekata vam treba 500 kn, bez dodatne dokumentacije. Postoje naravno i područja na kojima nikada neće moći ozakoniti gradnju, a to su područja nacionalnih parkova, prometnih koridora ili zaštićenih  krajolika. Stalno ponavljamo da se nakon 21. 06. 2011. kad je napravljena zračna snimka, više bespravna gradnja ne tolerira i u tom smislu kontinuirano rušimo takve objekte, jer upozorenja je bilo dovoljno i građani moraju podnijeti odgovornost za kršenje zakona.

Što je sa zatvorenim balkonima i lođama na stambenim zgradama i obiteljskim kućama, koji su zagrađeni naknadno?

Lođa odnosno balkon koji je ostakljen ili na neki drugi način zatvoren, a da je pri tome zadržao funkciju balkona odnosno lođe, ne ozakonjuje se. Navedeni čin može biti u suprotnosti s konzervatorskim pravilima u slučaju da je zgrada pod zaštitom, a može izazvati i spor radi zaštite autorskih prava projektanta fasade, što se može procesuirati primjenom zakona koji reguliraju navedena dva područja. Lođa odnosno balkon koji su zatvaranjem izgubili prvobitnu funkciju, na kojima je djelomično ili u potpunosti uklonjen zid zgrade i izvršeni drugi zahvati radi promjene namjene, podliježu obvezi ozakonjenja.

Imate li još neku preporuku građanima u vezi legalizacije?

Želim se zahvaliti svima koji su prepoznali naše napore da dovedemo prostor u red, građanima koji su svjesni činjenice da moraju riješiti pitanje svojih nelegalnih građevina. Važno je do 30.06 . predati zahtjev za legalizaciju, on ne mora biti potpun, ako nemate trenutno dovoljno novca za sve potrebne dokumente – predajte samo zahtjev, a vremenom nadopunjavajte. Također naglašavam da je legalizacija samo dio cijelog postupka dovođenja reda u prostoru, s čim se bavi ministarstvo kojem sam na čelu. Kad podvučemo crtu pod nelegalnu gradnju, idemo dalje – uskoro ćemo pustiti u javnu raspravu nove zakone o prostornom uređenju, gradnji i građevinskoj inspekciji. Uspostavili smo i novi informacijski sustav prostornog uređenja koji je odličan temelj za uvođenje e-dozvole, čime bi se izdavanje dozvola rješavalo u roku od mjesec dana, a onemogućit ćemo i bilo kakve sive zone u prostornom planiranju i prenamjeni zemljišta. Sve to će biti dostupno svakom građaninu: jedan dio je već i sad, na internetskoj adresi www. mgipu. hr, pod ISPU. Svatko će moći, prilikom kupovine nekretnine ili zemljišta, jednim klikom miša provjeriti stanje nekretnine ili zemljišta kojeg želi kupiti.

Razgovor sa saborskim zastupnicima

Nedavno ste imali sastanak sa saborskim zastupnicima SDSS-a koji su iznijeli cijeli niz problema iz prakse i prijedloga kako ih riješiti, ali u ovim uputama Ministarstva ti prijedlozi nisu prihvaćeni. Zašto i kako ćete riješiti tamo navedene probleme?

S predstavnicima kluba SDSS-a razgovarali smo o problemu karata, kuća u obnovi i produženju roka za legalizaciju. O prva dva problema smo već razgovarali i rješavamo ih. Što se tiče produženja roka, njega neće biti. No drago mi je što nam se javljaju građani i institucije, pa i ovo tumačenje je nastalo nakon što je javnost upozorila na konkretne probleme. I zakon smo donosili uz prethodni razgovor i dogovor s onima koji najviše rade u direktnom kontaktu s ljudima. Brojne smo primjedbe i prijedloge na tim javnim tribinama prihvatili i zato je ovaj zakon lakše primjenjiv od prethodnog. Tako ćemo i u novi Zakon o prostornom uređenju, Zakon o gradnji i Zakon o inspekciji ugraditi sve korisne i dobre prijedloge koje smo do sada dobili. Smatramo da je bolje imati možda i malo dužu proceduru izrade i usvajanja zakona ako će on time biti učinkovitiji.

 Milan Cimeša

U Bijelom Brdu otvoreni 16. Dani kulture Srba istočne Slavonije

Čuvajmo naša sela

Dok imamo svoja sela, postojaće i Srbi u Hrvatskoj, rekao je predsednik SKD “Prosvjeta” Čedomir Višnjić

U Bijelom Brdu su 11. maja svečano otvoreni 16. Dani kulture Srba istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, u organizaciji Prosvjetinog regionalnog Koordinacionog odbora. Na početku programa članovi Prosvjete su minutom ćutanja odali počast nedavno preminulim “stubovima društva”, Tatjani Olujić, pokretačici i urednici Prosvjetinog časopisa za decu “Bijela pčela” i dugogodišnjem generalnom sekretaru Dušanu Radakoviću koji je osnovao prve Prosvjetine pododbore na istoku Hrvatske.

– Istorija  je kriva ili smo krivi. Mi nismo stvorili svoje gradske centre i univerzitete, nismo stvorili pretpostavke za opstanak identiteta na način na koji to drugi narodi rade. Imali smo samo jedan model, a to je da svoju decu šaljemo u škole, da čuvamo svoje selo i to je ono što je moja preporuka i za danas. Mladi ljudi moraju učiti, moraju u svet ići, a mi svoja sela moramo čuvati. Dok imamo svoja sela, postojaće i Srbi u Hrvatskoj, rekao je predsednik SKD “Prosvjeta” Čedomir Višnjić otvarajući ovogodišnje Dane kulture.

Zahvalio je organizatorima “što nisu poklekli pred teškoćama u kojima danas svi skupa živimo” i što su zadržali kontinuitet u održavanju ove manifestacije jer su, prekidi u kontinuitetu, kako je rekao, najveća boljka Srba iz Hrvatske.

U prvom programu manifestacije u Bijelom Brdu učestvovali su Strahinja Mamlić iz Bijelog Brda, solista na harmonici, recitatorke Maja Lazić i Biljana Ajduković, članice Prosvjetinih pododbora Dalj i Borovo, vokalne solistkinje Nikolina Nešić i Valentina Mitrović iz Bijelog Brda, zdravičar Slobodan Nešić iz Bijelog Brda, Etno grupa “Đurđevak” iz Bobote, gajdaš i frulaš Stanimir Perić iz Bobote, mladi harmonikaš Novica Todić iz Vukovara, Ženska pevačka grupa KUD-a “Branko Radičević” iz Darde, KUD “Ljubomir Ratić – Bubo” iz Vere i SKUD “Jovan Jovanović Zmaj” iz Bijelog Brda.

Raznovrsni programi ovogodišnjih Dana kulture Srba održavaju se u Dalju, Bršadinu, Pačetinu, Belom Manastiru, Borovu, Boboti i Vukovaru, gde će 26. maja biti upriličena i svečanost zatvaranja manifestacije.

D. Bošnjak

Književna večer Prosvjete i VSNM Zagreba

Banijski pjesnički kružok

Četvorica pjesnika porijeklom s Banije danas žive u Srbiji i BiH, ali djela im objavljuje i SKD Prosvjeta

U Zagrebu je u organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta i VSNM-a Zagreba u večernjim satima Dana pobjede, 9. maja, održana književna večer “Banijski pjesnički kružok” na kojoj su gostovali pjesnici Miloš Kordić, Nebojša Devetak, Nikola Vujčić i Branislav Kršić, porijeklom Banijci, od kojih danas trojica žive u Srbiji, a Kršić u BiH.

Povod gostovanja je 10 godina suradnje “Prosvjete” s Kordićem, Devetakom i Vujčićem, kao i početak nove saradnje s Branislavom Kršićem. Predsjednik “Prosvjete” Čedomir Višnjić istaknuo je da je u “Prosvjeta” ovoj pjesničkoj četvorci izdala deset knjiga pjesama, a da je u pripremi još jedna, dok je pjesnik Miloš Đurđević dao osvrt na stvaralaštvo četvorice pjesnika, ističući velike razlike u formi koju koriste, ali i u temama kojima se bave. Vujćić je istaknuo značenje sličnih književnih večeri, ali i hvalevrijedan odnos “Prosvjete” prema pjesnicima “s obzirom da i u Zagrebu i u Beogradu svi beže od poezije jer je malo ko čita ili prodaje”. Naglasio je da se u poeziji vrlo brzo može vidjeti da li je netko pjesnik ili nije.

Podsjetio je i na velik broj pjesnika porijeklom s Banije, od Spiridona Jovića, braće Micić i Jovanke Hrvaćanin do Miće Jelića Grnovića, ali i one koji su tamo živjeli i radili.

Kordić je podsjetio da je zadnji put na nekoj književnoj večeri u “Prosvjetinoj” zagrebačkoj dvorani bio prije 22 godine. Govoreći o izgovoru koji koristi u svom stvaralaštvu, Kordić je rekao da poeziju i priče s Banije piše ijekavicom, a ostalu prozu ekavicom. “Jer uz banijski izraz žganjac ne mogu da kažem lep ili beo”, rekao je pjesnik.

Publika je aplauzima pratila čitanje i recitiranje pjesama svakog od pjesnika, prije svega Kršića, koji, kako je rekao Višnjić, sve svoje pjesme zna napamet.

– Okupljanje banijskih pjesnika, značajne grupe srpskih književnika ponikle s malog prostora nekoliko sela Banije, zovemo okupljanjem banijskog kružoka povodom Dana pobjede 9. Maja. Nije pretjerano s obzirom na antifašizam Banijaca, rekao je zadovoljni Višnjić nakon uspješnog skupa.

– Osnovni cilj takvih večeri je da tim ljudima koji danas žive u Beogradu, Novom Sadu, Vrbasu i Kotor Varošu u BiH bude normalno doći ovdje, a da i nama koji smo u Zagrebu bude normalno da oni dolaze tu, rekao je i ukazao na nužnost održavanja veze “Prosvjete” sa srpskim stvaraocima koji su postali živući klasici.

– Trudimo se da zadržimo živu vezu njih sa dijelom naroda koji živi u Hrvatskoj, rekao je Višnjić i podsjetio da je Vujčić otišao studirati u Beograd i tamo je ostao, jezično srastajući s novom sredinom, ali da je zadržao živu vezu s Banijom o kojoj misli i govori.

– Devetak također ima vezu s Banijom, ali na drugi način, Kršić dolazi na Baniju jer mu tu živi majka, a Kordiću je sve što je spjevao i napisao, bilo vezano uz Baniju, iako i on živi u Beogradu, rekao je Višnjić.

Nenad Jovanović

Ivan Vrdoljak i Milorad Pupovac otvorili predškolsku ustanovu

Prvi vrtić u Jagodnjaku

Vrtić, koji će pohađati pedesetoro dece, uređen je u staroj zgradi iz daleke 1897. godine, u vlasništvu SPC-a

Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak i saborski zastupnik Milorad Pupovac otvorili su prvi dečiji vrtić u Jagodnjaku. Bio je to veliki dan za sve meštane ove opštine koja broji 2.200 duša, a najveći za najmlađe stanovnike.

Vrtić veličine 250 četvornih metara, čija je izgradnja koštala milion kuna, financirali su Ministarstvo regionalnog razvoja i gospodarstva i Opština Jagodnjak a izvođač svih radova, osim onih koji se tiču elektrifikacije objekta, bila je lokalna komunalna firma. Vrtić, koji će pohađati pedesetoro dece, uređen je u staroj zgradi iz daleke 1897. godine, u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve, a koju je Opština Jagodnjak dobila u zakup na 30 godina.

Anđelko Balaban, načelnik Opštine Jagodnjak, izrazio je zadovoljstvo saradnjom SDSS-a i HNS-a koji su zajednički inicirale da se zgrada adaptira u dečiji vrtić. Ministar Vrdoljak istaknuo je da je Opština Jagodnjak dobar primer kako se zajedničkim radom može osigurati značajna financijska sredstva, a naglasio je i važnost iskorištavanja svih mogućnosti za realizaciju projekata koji se mogu financirati sredstvima iz EU fondova. Vlada RH obezbedila je dodatnih 160.000 kuna za uređenje okoliša oko vrtića, konkretno za uređenje ograde i parkirališnih mesta.

– Lijepo je osjetiti sinergiju i pomoć bratskih strana ili prijatelja, bolje je tako reći, pustimo stranke jer nisu toliko presudne, gdje se u zajedništvu dođe do pametnog i neophodnog rezultata kao što je izgradnja ovog vrtića. Želim živjeti u zemlji u kojoj iz Baranje ljudi ne odlaze. Glavna poruka koju moramo ostaviti iza sebe je da je došlo vrijeme gdje ružne riječi, i neprijateljstva moraju biti kažnjeni i moraju izaći iz hrvatskog društva, naglasio je Vrdoljak.

– Nema mnogo sredina u kojima se otvaraju vrtići. Ovde kod vas ta mogućnost postoji i velika je stvar što se u vašem mjestu obnovio vrtić. Nama u SDSS-u je osobito zadovoljstvo što je ovaj posao završen zahvaljujući suradnji s prijateljskom strankom kao što je HNS, rekao je Pupovac. Pozdravio je i odluku da SDSS i HNS idu zajedno s kandidatom za načelnika te da imaju zajedničku listu na nedeljnim lokalnim izborima jer je to, kako je rekao, značajno za Jagodnjak , jer pokazuje privrženost onim ciljevima koji su u interesu lokalne sredine.

U tom kontekstu Pupovac je uputio apel načelniku opštine Anđelku Balabanu da učini sve kako bi meštani opštine imali sve što je potrebno da im vrtić bude dostupan, a ako bude trebalo, Pupovac je ponudio i pomoć za subvencioniranje.

Zoran Popović

Volonterska akcija u Belom Manastiru

“Bajkoterapija” u Domu za stare osobe

Na Evropski dan međugeneracijske solidarnosti, grupa belomanastirskih volonterki: Sanja Blagus, Ana Jeličić ml., Tanja Štrbac, Sanja Zagorščak i Ana Jeličić st. Posjetila je Dom za starije i nemoćne osobe u Belom Manastiru u sklopu volonterske akcije popularno nazvane “Bajkoterapija”.

Ta akcija za Sanju Blagus, Anu Jeličić ml. i Tanju Štrbac bila je završni test u edukaciji za koordinatorice volontera. Naime, njih tri su – uz još osam volonterki – prošle sva tri modula edukacije za koordinatore volontera koje je organizovala Mirovna grupa Oaza u sklopu projekta “Naučimo volontirati”, financiranog od strane Ministarstva socijalne politike i mladih.

Posjet je bio dogovoren s ljubaznom djelatnicom Doma Marijom Horvat, koja je primila volonterke i odvela ih u prostoriju gdje ih je nestrpljivo čekalo 17 korisnika i korisnica Doma. Najstarija među njima bila je gospođa od 90 godina. Bio je to doživljaj za pamćenje, kako za korisnike Doma tako i za volonterke, koje su korisnicima kroz “Bajkoterapiju” sat vremena čitale izabrane priče. A tih sat vremena prosto je proletjelo u pričama, zanimljivom razgovoru i u razmjeni iskustava među generacijama.

Uz priče, bilo je i šala, a bogami i pjesme. Prezadovoljni korisnici na kraju druženja nagradili su volonterke s dvije vrlo lijepe pjesme iz svoga bogatog repertoara i pozvali ih na ponovno druženje, što su volonterke i prihvatile. Dakle, akcija ne samo da je bila uspješna, nego je pokazala koliko je malo potrebno za sreću i zadovoljstvo: osmijeh, topla riječ i … čovjek. Evo kako Ana Jeličić ml. opisuje svoje utiske s “Bajkoterapije”.

– Štivo koje smo odabrale za čitanje bilo je pisano u formi kratkih humorističnih priča i mislimo da je to bio pun pogodak. Korisnicima su se priče jako svidjele, smijali su se i dijelili svoja slična životna iskustva. Pričali su nam i o aktivnostima kojima se bave u Domu i pozvali nas na plesnjake koji im se povremeno organiziraju.

– Mi smo zaista uživale u njihovom društvu i stekle smo utisak da je to bilo obostrano. Lijep je osjećaj kad nekome izmamite osmijeh na lice i to tako malom gestom kao što je čitanje ili razgovaranje. Voljele bismo da se u budućnosti iz ove jednokratne akcije razvije projekt u koji bismo uključile i druge mlade volonter(k)e. Tako bismo svi nešto dobili na dar – korisnici Doma društvo, a volonteri osjećaj ispunjenja i korisnosti.

Jovan Nedić

•  

20. godišnjica SKUDD Đurđevdan u Partizanskoj Drežnici

Dvije dekade uspješnog rada

U Drežnici je održan bogat, skoro trosatni kulturno-umjetnički program u kojem je nastupilo osam društava

Srpsko kulturno umjetničko i duhovno društvo Đurđevdan iz Partizanske Drežnice proteklog je vikenda obilježilo dvadeset godina uspješnog i neprekidnog rada.

Registrirano je kao prvo takvo srpsko kulturno umjetničko i duhovno društvo u RH, realizirajući program srpske zajednice u RH kao i promovirajući multikulturalnost i multietničnost u RH i inostranstvu. Tim povodom u sportskoj dvorani u sklopu osnovne škole održan je bogati, skoro trosatni kulturno-umjetnički program u kojem je nastupilo osam društava sa jedanaest grupa izvođača: tri grupe domaćeg Đurđevdana, Vidovdan, Peroj 1657, i pododbori SKD Prosvjete iz Ogulina, Gomirja, Srpskih Moravica, Krnjaka, Korenice i Rijeke odnosno više od 200 izvođača iz Karlovačke, Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije.

Svečanost je započela polaganjem vijenaca u Spomen parku antifašističke borbe dok je obred sječenja slavskog kolača održan u školskoj kapeli. Potom je otvorena galerija poznatog karlovačkog akademskog slikara Đorđa Petrovića, koji ovih dana proslavlja 80. rođendan i koji je desetak godina u Drežnici vodio likovne sekcije i tečajeve tokom zimskih i ljetnih škola za djecu srpske narodnosti.

– Ovo je prva galerija na području grada Ogulina jer je u samom gradu nema i svi smo ponosni na, to tim prije što galerija nosi ime našeg poznatog i vrhunskog slikara Đorđa Petrovića koji je za početak donirao deset svojih radova, kazala je Branka Radulović, predsjednica SKUDD Đurđevdan.

– Đorđe je vrhunski akvarelista. Slobodno ga se može usporediti sa nekim vrhunskim engleskim akvarelistima. Radi se o vrlo teškoj tehnici koja zahtjeva poseban mir u sebi samom, kazao je Miloš Popović, akademski slikar o djelu Đorđa Petrovića. Na otvorenju su bili i akademski slikar Slavko Marić i likovni pedagog Milutin Knežević.

– Oduševljen sam što sam baš ovdje dobio svoju galeriju. Ovo je samo početak i dio radova. Potrudit ću se da tu za kompletnu galeriju bude najmanje tridesetak radova, kazao je Đorđe Petrović.

Održano je i druženje svih izvođača i gostiju, a fešta je potrajala do duboku u noć.

M. Cimeša

Uskotračna željeznička kompozicija kao turistička atrakcija

Riješena sudbina belomanastirskog “Ćire”

Nakon stečaja tvrtke GP Partners, “Ćiro” se našao u stečajnoj masi te je trebao biti prodan na dražbi

Konačno je razriješena višegodišnja neizvjesnost oko sudbine tzv. “Ćire”, koji se sastoji od lokomotive i tri vagona te još jedne lokomotive, parkiranih u krugu propale beljske Tvornice šećera u naselju Šećerana blizu Belog Manastira i prepuštenih zubu vremena.

Nekad popularnog “Ćire” mnogi se Baranjci nostalgično sjećaju još iz vremena postojanja beljske uskotračne željeznice.

Nakon stečaja tvrtke GP Partners, koja je u prostoru beljske šećerane planirala pokrenuti škrobaru, “Ćiro” se našao u stečajnoj masi te je trebao biti prodan na dražbi. Budući da se radi o kulturnoj baštini i jednom od posljednjih primjeraka željezničkih kompozicija iz toga vremena, odbor vjerovnika jednoglasno je odlučio je da će “Ćiru” pokloniti Gradu Belom Manastiru. Službeni ugovor o primopredaji potpisali su stečajna upraviteljica Živka Posavac i belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš.

Iako je bilo nekoliko pisama namjere sa zahtjevom da se “Ćiro” pokloni ovima ili onima, stečajna upraviteljica Posavac mišljenja je da je pronađeno najbolje i najpravednije rješenje. Nakon što se izvrši i službena procjena stupnja kulturne baštine, gradska vlast imat će obavezu čuvanja i održavanja lokomotiva i vagona.

Gradonačelnik Doboš kaže da postoji više ideja o budućoj lokaciji “Ćire”: “Treba učiniti sve kako bi ga se zbrinulo na najbolji mogući način, a dosadašnji prijedlozi idu u pravcu turističke valorizacije”.

J. Nedić

Stogodnjak (163)

17. 5. – 24. 5. 1913: u Zagrebu gostuje Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada. Na pozornici Hrvatskog zemaljskog kazališta uprizorili su dramu u dva čina “O tuđem hljebu” Ivana S. Turgenjeva, jednočinku “Hasanaginicu”, dramsku sliku u stihovima Alekse Šantića i dramu “Ljubav” I. N. Potapenka. Sve tri večeri publika je s oduševljenjem primila vrhunske interpretacije novosadskih glumaca, a list Srbobran tim je povodom podsjetio da je Srpsko narodno pozorište prvi puta gostovalo u Zagrebu prije pola stoljeća a “posljedica je bila da je narodna riječ naša potisnula njemačku i u glavnom gradu niklo je hrvatsko kazalište. Time je kazana i misija Srpskog narodnog pozorišta novosadskog, koje je decenijama pronosilo narodnu riječ, šireći prosvjetu u narodu i dižući i jačajući svijest narodnu. To su borci koji su imali da savlađuju svagda mnoge prilike i neprilike uz odricanje mnogoga i mnogoga čega, što njihovi drugovi na velikim pozornicama u gradovima imaju i čime mogu da se posluže i okoriste. I kad se govori o ‘narodnom mezimčetu’, kako je prozvano novosadsko Srpsko narodno pozorište, i kad se ocjenjuje rad i igra družine, valja to svagda imati na pameti…”

* Srpsko Kolo objavljuje pismo poduzetnika Petra Skakavca iz Brinja o problemima koji su iskrsnuli u gradnji ličke željezničke pruge. U pismu se, uz ostalo, navodi: “Ljuto me je zaboljelo ono što javljaju ‘Narodne Novine’, da na ličkoj željeznici neima kirijaša i radnika. Od kuda može kirijaš, dan i noć spavajući na vagiru, raditi za 12 kruna, a radnik za 3 do 4 krune, što mu niti za hranu nije dovoljno. Nas Hrvate i Srbe straše da će doći drugi ljudi. A ko su ti ljudi? Ta nemaju ni oni čelične mišice da probijaju ličke krševe! Treba računati što danas košta kila hljeba, a za meso i vino nećemo ni govoriti. U nas je dosta građevnih poduzetnika. Evo jednog primjera: bilo nas je u aprilu u Otočcu 35. Svi smo odbijeni radi velike jamčevine. Ta mi smo valjda, po Bogu i pravdi, prvi, pošto imamo svaki nešto posjeda. Ali naš posjed kapitalistima ne vrijedi za jamčevinu, već samo vrednosni papiri…”

* U selu Javoranj otvorena je poštanska agencija koja će se baviti sveukupnom poštanskom, poštansko-štedioničkom, čak i kliring-službom. Promet agencije posredovaće se putem poštanskog ureda u Dvoru pješačkim hodom, jedanput dnevno između Javornja i Dvora. U urudžbeno okružje spomenute poštanske agencije spadaju ova mjesta: Javoranj, Vrpolje, Glavičani, Gorička i Udetin…

* “Molim od vas savjeta o mojem nastradanju kroz božju volju radi moje troje muške djece od 6 do 10 godina. Ostali su siročići bez majke u tuđem svijetu, pa ne znam šta ću s njima. Da li bi ih mogao smjestiti u koji sirotinjski zavod, da ne stradaju svoga vijeka sa mnom, koji im ne mogu ništa pomoći? Ako bi ko mogao primiti koje moje dijete i ako ima kakva srpska ustanova koja bi se htjela postarati za moju sirotu djecu u tuđini, molim da mi se javi”, piše siromašni radnik Pero Šaponja iz okolice Beča.

Đorđe Ličina