Daleko im Erdut

Erdutskim sporazumom i Pismom namjere iz 1997. Srbima u Hrvatskoj zagarantirana je participacija u ministarstvima ključnima za rješavanje složene i osjetljive problematike te nacionalne manjine – pravo na pomoćnike ministara u četiri resora, obrazovanju, kulturi, policiji i pravosuđu. Srpska zajednica to je pravo konzumirala za vrijeme Račanove vlade i za osmogodišnje vladavine HDZ-a; od 2004. kandidati za pomoćnike imenovani su u dogovoru sa SDSS-om, jedinom parlamentarnom srpskom opcijom, i nisu bili nužno vezani uz istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem.

No s dolaskom vlade Zorana Milanovića ta je praksa prekinuta. Vladi su zbog toga upućene brojne molbe i dopisi, a početkom godine saborski zastupnik SDSS-a i predsjednik ZVO-a Dragan Crnogorac postavio je o tome zastupničko pitanje ministru uprave Arsenu Bauku. Odgovor je stigao iz Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija, s potpisom ministrice Vesna Pusić: premda se u njemu priznaje da su navedeni dokumenti bili od posebnog interesa za budućnost Hrvatske i da su imali nezamjenljivu ulogu u završetku procesa mirne reintegracije, dodaje se da su se predviđena prava odnosila isključivo na pripadnike srpske nacionalne manjine s određenoga prostora te da njihova dugoročna primjena, na način predviđen spomenutim dokumentima, može predstavljati temelj za neopravdano nepoštivanje načela ravnopravnosti, kako između pripadnika srpske tako i u odnosu na ostale nacionalne manjine, i opće jednakosti pred zakonom.

Politički analitičar Davor Gjenero smatra da se Erdutski sporazum i Pismo namjere moraju provoditi ako se želi dokazati da Hrvatska provodi preuzete obaveze i ako se želi izgraditi zadovoljavajući odnos prema najvažnijoj hrvatskoj manjini.

– Nema govora o tome da su ti dokumenti jednokratno konzumirani, iz njih proizlaze obaveze svake, pa tako i ove Vlade. Javna uprava u kontinuitetu nastoji nametnuti stav da su ti dokumenti ograničeni, ali svi znamo da je riječ o sporazumu koji nije za jednokratnu uporabu. To je stav za koji nijedna administracija neće dobiti međunarodnu podršku. Ako bi hrvatska vlast ustrajala na njemu, a manjine u nekom obliku ustavnog spora i protesta pred evropskim institucijama, Hrvatska bi na kraju izgubila – upozorava Gjenero.

Mišljenje Ministarstva vanjskih poslova u skladu je s tumačenjem Ustavnog suda od 29. jula 2011, koji smatra da poslije stupanja na snagu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina iz 2002. postaje suvišno bilo kakvo pozivanje na prethodne akte kojima su dijelovi hrvatskog teritorija reintegrirani u ustavnopravni poredak zemlje. Ministarstvo dalje navodi da su smisao i sadržaj Erdutskog sporazuma i Pisma namjere, osim što su ugrađeni u Ustavni zakon, sadržani i u cijelom nizu zakonskih i podzakonskih akata – Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, Zakonu o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne samouprave i Zakonu o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina – te da su vrednote sadržane u tim propisima postale sastavnim dijelom društva.

– Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina regulira pitanja manjinske zaštite na razini lokalne i regionalne samouprave, posebne zaštite aktivnoga biračkog prava pripadnika manjina kada je riječ o izboru u parlament i poziciju vijeća nacionalnih manjina, ali ne govori ništa o zaštiti manjinskih prava u izvršnoj vlasti na državnom nivou. Taj dio stečenih prava nije reguliran Ustavnim zakonom – objašnjava Gjenero.

– Problem je u tome što ova koalicija sebe vidi kao ljude koji su zbog provođenja evropskih standarda u manjinskim, odnosno ljudskim pravima i antikorupcijske politike bolji i superiorniji u odnosu na eventualnu HDZ-ovu ili koju drugu desnu vlast, pa stoga ne moraju ostvariti svaku administrativnu obavezu. Smatraju da su samim tim što oni obnašaju izvršnu vlast manjinska prava zaštićena, odnosno da smo postali građanska država – kaže Gjenero.

S njim se slaže i Dragan Crnogorac.

– Imenovanje visokih dužnosnika iz redova srpske zajednice pravo je stečeno Erdutskim sporazumom i Pismom namjere, čije je provođenje zajamčeno i Ustavnim zakonom. Donekle razumijem da SDP Hrvatsku percipira kao državu svih građana, da se želi prikazati kao stranka koja ne dijeli građane po nacionalnosti nego po političkom opredjeljenju, no daleko smo mi od toga. Osim toga, kako su pripadnici srpske zajednice dobrim dijelom i biračko tijelo SDP-a, ta stranka smatra da njihove interese zastupa u sklopu građanskih prava. No gdje je tu rješavanje naših specifičnih problema? – pita Crnogorac, koji ocjenjuje da je rješavanje te specifične problematike sada na najnižoj razini od mirne reintegracije.

Nekadašnji pomoćnici ministara, odnosno ravnatelji uprava iz kvote srpske zajednice, sada su svedeni na rang običnih činovnika, koji obavljaju rutinske zadatke. O toma najbolje govori jedna Vladina uredba o unutarnjem ustrojstvu, prema kojoj je nekadašnja Uprava za nacionalne manjine degradirana na Službu za manjine i učenike s posebnim potrebama.

– Nemamo namjeru omalovažavati, ali to je neprihvatljivo i ponižavajuće. Nisam siguran kako ćemo uspostaviti suradnju sa Službom. Nova ekipa, na čelu s ministrom obrazovanja Željkom Jovanovićem, rasformirala je Upravu, a čovjek koji ju je vodio bio je prisiljen otići, pa u proteklih godinu i pol, uz to što su nam smanjena sredstva, ništa nije učinjeno na području obrazovanja srpske zajednice – ističe Crnogorac.

Slično je i u Ministarstvu regionalnog razvoja, iz čijeg se sastava izdvaja Uprava za stambeno zbrinjavanje i statusna pitanja te postaje Ured za stambeno zbrinjavanje. To je ponuđeno kao rješenje za krajnju neučinkovitost dosadašnje Uprave; radne rezultate nove organizacijske jedinice tek treba vidjeti.

– Našoj zajednici, ali i Vladi, nedostaju visokopozicionirani kadrovi iz srpskih redova u ministarstvima, koji bi se bavili specifičnim problemima. Osjećamo značajan gubitak i nemogućnost artikuliranog djelovanja prema Vladi i unutar ministarstava, jer stječemo dojam da ne razumiju o čemu pričamo. Neimenovanje pomoćnika ministara iz srpskih redova velika je greška ove Vlade – zaključuje Crnogorac.

– Iako su pomoćnici ministara uglavnom više bili ukras ministarstava nego dokaz ispunjavanja obaveza manjinske zaštite, ne znači da tu instituciju treba ukidati; treba uspostaviti model imenovanja unutar srpske zajednice koji će osigurati da izabrani u javnoj upravi budu operativniji nego što su bili – smatra Gjenero.