Domaća tvornica roblja

U DTR smo došle kao mlade djevojke, a sada smo kao bake završile na ulici. Naš DTR je pretvoren u “Domaću tvornicu roblja” i preostaje nam samo da štrajkamo za isplatu zarađenih i neisplaćenih plaća. Na ulici se borimo i za opstanak tvrtke, a ne znamo ima li uopće netko interesa za nas radnike. Sramotno – mi smo brend, snaga i znanje, a borimo se za život sa 2.000 kuna plaće – poruka je jedne od radnica Domaće tvornice rublja, tvrtke u kojoj su radnici prestali proizvoditi 7. svibnja, da bi se od tada za svoja prava borili svakodnevnim prosvjedima u centru Zagreba.

“Nema plaće, nema rada”, poruka je ispisana na jednom od transparenata radnika nekad moćnog zagrebačkog tekstilnog diva, koji je prije tridesetak godina imao više od 1.400 zaposlenih, da bi sada bio pretvoren u omanji tekstilni pogon u Brckovljanima, na periferiji Dugog Sela, koji s nekoliko trgovina u Zagrebu zapošljava svega 96 radnika. Radnicima DTR-a nisu isplaćene dvije plaće koje u prosjeku iznose oko 2.200 kuna, nisu im plaćeni ni troškovi prijevoza od početka godine, ali je zato krajem ožujka dotadašnji većinski vlasnik, tvrtka Ceufin koja je i sama u stečaju gotovo tri godine, iskoristio zakonsku “blagodat” i pokrenuo proces predstečajne nagodbe.

I tada je počela posljednja faza sloma DTR-a u kojoj će, kako radnici tvrde, postati vidljivi razlozi i povijest propasti tog poduzeća, trenutačno posljednjeg u nestajanju nekad moćne hrvatske tekstilne industrije. Naime, na prvom ročištu predstečajne nagodbe 8. svibnja utvrđene su tražbine vjerovnika od 6,5 milijuna kuna. Uprava je tada predložila vjerovnicima otpis kamata i 30 posto duga, uz povrat preostalih 70 posto kroz pet godina. Najviše, 3,5 milijuna kuna, prijavili su dobavljači, još tri milijuna Grad Zagreb, uglavnom za najam prodajnih mjesta, a slijedi država.

Nedugo nakon prvog ročišta pojavio se i kupac. Tajnoviti zagrebački poduzetnik Milan Carić s poznatim odvjetnikom Antom Nobilom na javnoj je dražbi 20. svibnja kupio 65,45 posto tvrtke za 890.000 kuna. No bez obzira na štrajk zaposlenika i novog vlasnika, jedini član Uprave DTR-a Mladen Trogrlić još tada je najavljivao nastavak normalnog poslovanja.

“Činimo sve da se i plaća za ožujak isplati u kratkom roku i da uvjerimo radnike da se vrate na posao. Uvjeren sam da će nagodba biti uspješno okončana. Do tada ćemo dovršiti restrukturiranje i rebrending”, najavio je Trogrlić i dodao da su plaće male, ali da su sve do lani bile u dan točne, te da je DTR do prošle godine isplaćivao čak i regrese, božićnice i uskrsnice. Uglavnom, kaže da je tvrtka tada poslovala uspješno. Radnici pak tvrde drugačije.

– Nije čudno ako netko prodaje nešto što je njegovo vlasništvo, ali ako prodaje poznatu tvornicu koja nije njegovo vlasništvo već je on njezin namještenik, to je kuriozitet moguć ne samo u lošem vicu, nego i u Hrvatskoj u 21. stoljeću – poručuje jedan radnik, koji iz razumljivih razloga želi ostati anoniman.

On nudi alternativnu priču o radu dosadašnje uprave. Prema njegovim riječima, DTR je bilo jedno od rijetkih poduzeća koje je još 1990-ih uspješno poslovalo, zaključno do drugog kruga privatizacije 2002. Do tada su većinski vlasnici bili mali dioničari – zaposlenici DTR-a, a ostatak je imao Fond za privatizaciju. No tada je kao naknadu za podmirenje obaveza Istarska banka dobila značajan paket dionica, a uskoro se pojavljuje i novi igrač u sudbini tvrtke s tadašnjih 530 radnika – Ceufin Brokers.

Naš sugovornik tvrdi da je DTR tada još imao netaknute nekretnine i čak 800.000 eura na deviznom računu, kao i portfelj vrijednosnih papira – dionice Zabe i Croatia osiguranja vrijedne 5,5 milijuna kuna. Ceufin Brokers tada otkupljuje dionice Istarske banke i veći dio dionica zaposlenika te postaje većinski vlasnik DTR-a.

Ceufin Brokers, prema sudskom registru offshore tvrtka registrirana na britanskom otoku Guernsey, tvrde radnici, donosi niz poslovnih odluka na štetu DTR-a. Prije svega, prodaje dionice Zabe i Croatia osiguranja. Zbog sumnji u malverzacije radnici podnose kaznenu prijavu još 2007., no bez reakcija nadležnih. Nova uprava, a u kojoj se dolaskom Ceufin Brokersa i Trogrlić zaposlio kao pravnik, uzima kredite za koje se ne zna gdje su završili, ali i osniva više tvrtki koje su trebale, kako tvrde radnici, kupovati dionice DTR-a. Ceufin Brokers odlazi u stečaj 2006., a poslovanje preuzima Ceufin d.o.o. u kojem od 2008. ključnu riječ ima Mladen Trogrlić. Tada se, uz drastično smanjenje proizvodnje i prebacivanje u manji prostor, i dalje loše posluje, a donosi se i odluka koja je, smatraju radnici, zakucala posljednji čavao u lijes DTR-a, tada još sa 350 radnika.

– Direktor Trogrlić krajem 2008. neposrednom pogodbom prodaje poliklinici Medikol tvornicu DTR-a u Mandlovoj za 11 milijuna eura. Formalnu suglasnost dao je Nadzorni odbor poduzeća, iako je prodaji trebao prethoditi javni natječaj uz procjenu sudskog vještaka i suglasnost Porezne uprave. Nije li čudno da je tvrtka koja je 2008. prodala svoje nekretnine za 11 milijuna eura sada završila na bubnju za samo 890.000 kuna? – pita naš sugovornik i dodaje da obročne uplate Medikola nisu bile vidljive u financijskim izvješćima za 2009. i 2010.

Već iduće, 2011. godine, proizvodnja DTR-a seli se u Brckovljane, u novi pogon koji do danas nije dovršen i nema uporabnu dozvolu. Od travnja 2011. počinju i problemi s isplatama plaća, troškova prijevoza, regresa i otpremnina, zatvorena su četiri od 11 dućana, a broj radnika se smanjuje do današnjih 96, od kojih se većina na zagrebačkim ulicama sada bori za isplatu zaostalih plaća. Pritom nemaju iluzija. Kako ističu radnice, pod prijetnjama ovrha i neplaćenih kredita mnoge od njih prodaju imovinu, obiteljsko zlato i troše školarinu svoje djece dok čekaju odluke novih vlasnika.

Milan Carić na naš upit o sudbini DTR-a poručuje da nema komentara dok se ne završi prijenos dionica. Mladen Trogrlić bio nam je nedostupan, a radnici s nevjericom primaju najave o rebrendiranju i restrukturiranju tvrtke.

– DTR bi sljedeće godine trebao slaviti 100. obljetnicu postojanja. Priča o mogućem nastavku proizvodnje previše je idealna da bi bila stvarna – kaže sindikalistica DTR-a Štefica Pale-Valjak.