Intrigator

Zaključuje se stečaj nad nekadašnjim državnim dnevnikom

Država kupuje Vjesnik

Prema najavama iz Ministarstva kulture, ono bi u jednomjesečnom roku od zaključenja stečaja nad izdavačem moglo iskoristiti pravo prvokupa branda Vjesnik, novina što ih je država lani odlučila ugasiti

Krajem prošlog tjedna Maroje Stjepović, stečajni upravitelj tvrtke Narodne novine press, izdavača ugašenog državnog dnevnika Vjesnik, izjavio je kako izgleda za nastavak poslovanja i naplatu potraživanja te tvrtke više nema, pa će zbog toga stečaj biti zaključen, a tvrtka izbrisana iz sudskog registra. Ostalo je riješiti samo pitanje zaštićenog imena, odnosno branda Vjesnik, za koji je zainteresiran bio londonski Oak Investment, iza kojeg stoji Nikola Frankopan. Što je Frankopan s brandom planirao, nije poznato. No prema najavama iz Ministarstva kulture, ono bi u jednomjesečnom roku od zaključenja stečaja moglo iskoristiti pravo prvokupa branda lista što ga je država lani odlučila ugasiti. Kakvi su planovi države s tim brandom, također nije još poznato.

A Državno je odvjetništvo pred nekoliko dana odbacilo kaznenu prijavu bivše sindikalne podružnice Sindikata novinara Hrvatske u Vjesniku protiv njegova bivšeg direktora Bojana Divjaka. Članovi sindikalne podružnice podigli su u ožujku 2012. godine kaznenu prijavu protiv Divjaka zbog neisplate plaća, poreza i doprinosa, odnosno zbog kaznenih djela zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju te zbog povrede prava na rad i drugih prava iz rada. Divjak je saslušan na zagrebačkoj policiji, gdje se branio da plaće, poreze i doprinose nije isplaćivao jer je Vjesnik u 2011. od države dobio upola manje novca nego godinu ranije. Odvjetništvo je odlučilo da Divjaka neće goniti, tvrdeći da to ne mora činiti po službenoj dužnosti, čime se o svom trošku mogu baviti bivši članovi sindikalne podružnice Vjesnika, koji tvrde da je Divjak svojim odlukama zaposlenike oštetio za 17,5 milijuna kuna, a državni proračun za oko četiri i pol milijuna kuna.

Unatoč uvjeravanjima Ivana Kobaša, odvjetnika dijela bivših zaposlenika Vjesnika, koji je ukazao na sudsku praksu prema kojoj se takvi sporovi na sudu dobivaju, Divjaka sudski goniti ne želi ni Sindikat novinara Hrvatske, sudeći prema dopisu koji je poslao Kobašu, a koji je u posjedu “Novosti”. Predsjednik SNH-a Anton Filić odgovorio je Kobašu: “Izvršni odbor Sindikata novinara Hrvatske je na svojoj sjednici 25. svibnja odlučio da neće ići u kazneni progon Bojana Divjaka jer je ocijenjeno da su mali izgledi da se taj spor dobije. SNH je samo lani na odvjetnike potrošio 400.000 kuna, u velikom je minusu i ubuduće mora biti puno restriktivniji u selekcioniranju hoće li se upuštati u neki pravni spor ili neće. Ako su Vam eventualno potrebne detaljnije informacije obratite se, molim Vas, tajništvu SNH-a.”

Josip Jagić

Omblamaža

Vijest da je Europska banka za obnovu i razvoj odbila kreditirati Hrvatsku elektroprivredu za projekt hidroelektrane Ombla kraj Dubrovnika mogla bi se proglasiti epilogom te mučne priče o nastojanju da se u jagmi za investicijama bezumno ugrozi čitav jedan vrijedni i krajnje delikatni ekosustav, štoviše, jedno veliko područje primorskog krša, a s raznim – još i prilično nesagledivim – mogućim posljedicama. No to ne bi bio prvi takav epilog u istom slučaju, i za plašiti se da neće biti ni posljednji. Razum tu ne igra posebnu ulogu, inače se ne bi tako strasno guralo projekt s dokumentacijom starom gotovo pola stoljeća.

Podsjećamo, EBRD je već prije tri godine stopirao projekt, da bi se obavile dodatne studije bioraznolikosti lokaliteta. Nešto kasnije, Zelena akcija pokrenula je žalbeni postupak protiv te banke, naime, zbog ignoriranja postupka cjelovite procjene utjecaja na okoliš. Pa je Radimir Čačić u svoje predizborno i, jasno, postizborno vrijeme, na sav glas drukao da se gradnja pokrene bez obzira na ekološke zahtjeve, dok je ministrica okoliša Mirela Holy pružala otpor takvom pristupu. Zatim je njezin nasljednik Mihael Zmajlović također izjavio da se HE Ombla ne bi trebala graditi, e da bi već kratko nakon toga počeo ostavljati manje siguran dojam o tome.

Ne bi nas stoga trebalo iznenaditi ako se ubrzo HEP pojavi s nekim novim investitorom koji se neće toliko obazirati na ekološke norme i slične trice. Ministri, ovi i oni, tada će smišljati nove retoričke akrobacije za proguravanje te goleme unutarbrdske akumulacije, a poduzetnički prirepci trljat će ruke bez obzira na to što je već i statika brda ponad izvora Omble toliko neistražena da bi akumulacija mogla odronom poklopiti i njih, skupa s njihovom operativom koja bi gradila podzemnu branu hidroelektrane. Ali bar će ispasti da nije Davor Štern onomad uzalud kupio onoliku zemlju oko gradilišta, u smjeru obližnje golf-bauštele Srđ.

Igor Lasić

Kratko & jasno

Mirjana Krizmanić, psihologinja

To je obični šlamperaj

Nisam pristalica teorija zavjere i ne mislim da se željelo kompromitirati maturu, već samo da sve nije bilo dobro koordinirano

Kako komentirate to da je zbog narušene tajnosti ispitnih materijala iz hrvatskog jezika dovedena u pitanje regularnost tog dijela državne mature? Nastoji li se time kompromitirati maturu?

Riječ je o najobičnijem šlamperaju, odnosno o ljudskom nemaru. To su obavljali ljudi koji naprosto nisu vodili računa da sve bude precizno i po pravilima. Smatram da tu nema zakulisnih igara, to je samo primjer da ljudi ne rade dobro svoj posao za koji su zaduženi. Nisam pristalica teorija zavjere i ne mislim da se ovdje željelo kompromitirati maturu, već samo da sve nije bilo dobro koordinirano.

Kako je moglo doći do iste greške u tri različita grada, da se umjesto eseja učenicima podijele testovi?

Čudno mi je kako nije došlo do takvih grešaka u svakom gradu i za druge testove. No ništa to nije čudno, jer kod nas se aljkavo radi na svim područjima. Greške se javljaju u svim poslovima, od škola do bolnica i drugdje, upravo zato što nema pravih sankcija za greške. Kada bi netko zaista “stradao” zbog toga što je učinio, kada bi bio suspendiran, onda se to više ne bi događalo, a s obzirom na to da kazni nema, tada nikome nije bitno kako radi. Ljudi se ne drže svojih zadaća i obaveza kako treba, a u ovom slučaju potrebno je strogo znati tko je za što zadužen i što čini u određenom postupku. Na primjer, profesori su nekoć znali spavati na fakultetu da netko ne bi provalio i došao do testova.

Ispitni koordinatori su smijenjeni, a testovi će sadržavati nova pitanja. Je li tu kraj priče, treba li kriviti nekog drugog osim koordinatora?

Upitno je što sve zapravo rade koordinatori, a time i tko je točno kriv. Ukoliko nije njegova dužnost da sve kontrolira, onda postoje i drugi zaslužni za grešku. Pitanje je koliko je sve ljudi uključeno u proceduru i s kakvim zadaćama. Mislim da su krivci oni koji neposredno nadziru.

Koliko je teškoća stvoreno maturantima jer im je ispit odgođen za tri dana?

Za mlade ljude matura je period kada strahuju i pod stresom se spremaju za ispite o kojima im ovisi upis na fakultet. No nije riječ o velikoj tragediji, jer život je pun takvih nepredvidivih događaja. Jednostavno neka se suoče s tim i krenu lijepo dalje.

Mirna Jasić

Novi skup Nacionalnog foruma Nikice Gabrića

Gužva na platformi

Milan Bandić zakopao je ratnu sjekiru s predsjednikom Ivom Josipovićem, pa je nastup Bandićeve novopečene gradske zastupnice Sandre Švaljek bio još jedna spojnica između njega i Gabrićeve političke platforme

Dr. Nikica Gabrić, poznati hrvatski oftalmolog i, prema svemu sudeći, najambiciozniji hrvatski političar izvan registrirane političke stranke, ugostio je u ponedjeljak u najvećoj dvorani Hypo centra na zagrebačkoj Slavonskoj aveniji gotovo 800 znatiželjnika, simpatizera i suradnika njegovog političkog projekta, Nacionalnog foruma. Nakon uvodnog obraćanja, koje je pročitao novinar Hrvatske radiotelevizije Aleksandar Stanković, pitajući se zašto Kukuriku koalicija ne provodi potrebne reformske mjere – koje bi valjda svima trebale biti očigledne – publici se obratio sam Gabrić.

On je u kratkom izlaganju Vladu i ministre Zorana Milanovića nazvao vrtnim patuljcima koji nemaju hrabrosti pokrenuti prave reforme i dodao kako zemlji treba krizni menadžment, a ne umjetne svjetonazorske podjele. Uz to, ponovno je, poput mnogih ziheraša prije njega, počeo zazivati nacionalni konsenzus, ali bez toga da konačno ponudi sebe i svoje usluge, uz transformiranju Nacionalnog foruma iz udruge u političku stranku. Umjesto toga, Gabrić i dalje nudi nekakva rješenja, mišljenja i recepte. Nakon njega na pozornicu se popela Sandra Švaljek, novoizabrana gradska zastupnica s liste Milana Bandića u Skupštini grada Zagreba i bivša direktorica Ekonomskog instituta u Zagrebu, koju je Stanković najavio kao jednu od osnivačica Nacionalnog foruma. Tako je još jednom postala javna spojnica između Nikice Gabrića i Milana Bandića koji se, nakon izgledne pobjede u drugom krugu izbora za gradonačelnika Zagreba, već može početi spremati za naredne, o čemu je dao i najave, a predstoje izbori za Europski parlament koji će se održati nagodinu i parlamentarni izbori godinu kasnije.

Kako je ta Gabrićeva volja da ponudi rješenja, ali bez javnog isticanja volje da preuzme na sebe političku odgovornost, postala još očitija, sve špekulacije o tome da bi i Bandić mogao Nacionalni forum iskoristiti za stjecanje novog političkog legitimiteta imaju još više smisla. Tome treba dodati i činjenicu da je Bandić u međuvremenu zakopao ratnu sjekiru s Ivom Josipovićem, od kojeg je 2009. izgubio na izborima za predsjednika Republike, a o čemu “Novosti” imaju potvrdu od najbližih ljudi iz Josipovićeva kruga. Josipović se također pojavio na Gabrićevom skupu, koji i inače redovito pohodi i daje mu javnu podršku.

Uz potporu određenih marketinških stručnjaka i poslovnih ljudi, također uključenih u njegov Nacionalni forum, kao i dijela medijskih izdavača koji mu daju velik prostor, Gabrić tako stvara ozbiljnu političku platformu iskoristivu za sljedeće parlamentarne izbore. Hoće li ona biti podrška samo Josipoviću za predsjedničke izbore, u slučaju da se SDP odluči istaknuti drugog kandidata, ili će biti i podrška Bandiću, koji još nije osnovao vlastitu stranku, tek ćemo vidjeti. A na skupu u ponedjeljak dobar dio gostiju došao je vidjeti i čuti bivšeg finskog premijera Eskoa Ahoa, koji je održao izlaganje o svojim reformskim potezima kojima je tu zemlju ranih 1990-ih izvukao iz gospodarske krize. Za razliku od Gabrića, Aho je preuzeo političku odgovornost i došao na vlast putem parlamentarnih izbora.

Josip Jagić

Miljenić odbio suca Vukelića

Prema prošlotjednom pisanju portala Index.hr, aktualni predsjednik Visokog trgovačkog suda Mario Vukelić, koji je bio i jedini kandidat na natječaju za novog predsjednika tog suda, nije za ostanak na toj funkciji dobio pozitivno mišljenje ministra pravosuđa Orsata Miljenića. Kako piše Index, Ministarstvo pravosuđa tu informaciju dobivenu iz pravosudnih krugova nije htjelo ni potvrditi ni demantirati, ali je s njome već upoznat i sam Vukelić.

Za negativno mišljenje ministra Miljenića navodno je bila presudna činjenica da je Vukelić donosio presude u slučajevima u kojima je Hrvatsko društvo skladatelja (HDS-ZAMP) potraživalo od različitih poslovnih subjekata autorske naknade, iako je i sam počasni član tog društva i primatelj ZAMP-ovih autorskih naknada. Taj Vukelićev sukob interesa javnosti su sredinom travnja otkrile “Novosti”, u tekstu pod nazivom “ZAMP tuži, zampovac sudi”.

Konačnu odluku o imenovanju predsjednika suda donosi Državno sudbeno vijeće, a ono bi u ovom slučaju, budući da Vukeliću tada ističe prvi četverogodišnji mandat, trebalo završiti postupak do početka kolovoza. Uz mišljenje ministra pravosuđa, Državno sudbeno vijeće prethodno mora pribaviti i mišljenja predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina i sudskog vijeća Visokog trgovačkog suda, za koja se očekuje da će biti prikupljena ovih dana. Mišljenje ministra ne mora biti presudno, no ukoliko prevladaju negativna mišljenja, natječaj za predsjednika suda mogao bi biti poništen.

Sudac Vukelić, u slobodno vrijeme tekstopisac i skladatelj estradnih hitova, u HDS-ZAMP-ovoj bazi autora ima preko stotinu zaštićenih djela, za koja je 20 godina primao autorske naknade preko tog društva. Bez obzira na činjenicu da je uz to i član društva, nije smatrao potrebnim izuzeti se iz odlučivanja u sporovima koje je ono vodilo radi naplate autorskih naknada. “Novosti” su prilikom pisanja teksta o tome došle do 16 Vukelićevih presuda i rješenja, a sam Vukelić naknadno nam je potvrdio da je odlučivao u najmanje 31 predmetu HDS-ZAMP-a, ostajući pri stavu da nije učinio ništa pogrešno.

Nikola Bajto

Katran & perje

Nove metafore Ivice Mudrinića

Glavonje na kružnom toku

Očekuju se nove radikalne zamisli vrijednog neimara s kornatskog otoka Žut, koji danonoćno teško radi da bi nam naplatio što jeftinije račune za telefoniju i zadržao što više radnika u svom poduzeću

Ivica Mudrinić, predsjednik uprave Hrvatskog telekoma, ponovno je iskazao brigu za dobrobit zajednice i svekolikog naroda. Bio je pozvan da svjedoči na suđenju Ivi Sanaderu u slučaju Fimi media, no s obzirom na to da još uvijek nema moć bilokacije i raspolućenja poput vlč. Sudca, pojavio se tamo gdje je bio potrebniji – na otvorenju Dana poduzetnika u zagrebačkom hotelu “Westin”. U ovom slučaju nastupio je u jednoj od nekoliko svojih poznatih metamorfoza: kao predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca – skupine ljudi koja marljivo nastoji Hrvatsku prekrojiti po mjeri običnog nečovjeka.

“Budući da ne mogu istovremeno biti na dva mjesta, sudu sam poslao ispriku. Hoće li je uvažiti? Valjda hoće, iako, što se mene tiče, i ne moraju”, izjavio je Mudrinić novinarima, koji su se usudili propitivati njegovu ulogu u metamorfozi hrvatske ekonomije. Odmah zatim uputio je publici, u kojoj je sjedio i biznis frendli nastrojeni premijer Zoran Milanović, nekoliko riječi od povijesnog značaja, i to u metaforama koje su bile toliko višeslojne da je posve izvjesno njihovo uvrštenje u buduće udžbenike stilistike.

“Nismo odabrali autoput, pa ni brzu cestu, već smo ostali zaglavljeni na kružnom toku koji se u međuvremenu toliko pohabao i postao pun rupa da je vožnja po njemu hazard i borba za preživljavanje”, zablistao je Mudrinić u izlaganju o ekonomskom trenutku, koje su mediji nazvali “slikovitim”. Nastavio je u tom originalnom duhu, uz spominjanje sve samih revolucionarnih termina političke ekonomije: “konsenzus svih socijalnih partnera”, bla-bla, “neodlučnost i neprepoznatljiva ekonomska politika”, tra-la-la, “propuštanje najtežih reformskih poteza”, nja-nja.

Ukoliko zamisli Ivice Mudrinića i kolega poslodavaca budu usvojene, stanovništvo i dolazeće generacije svakako će im biti duboko zahvalni, skoro kao onda kada je kao svjetski priznati izumitelj odlučio ostaviti raskošan život u Kanadi da bi u Zagrebu aterirao na mukotrpnu dužnost Tuđmanovog ministra, stisnut u skučenom peterosobnom stanu.

Očekuju se nove radikalne zamisli vrijednog neimara s kornatskog otoka Žut, koji danonoćno teško radi da bi nam naplatio što jeftinije račune za telefoniju i zadržao što više radnika u svom poduzeću.

Petar Glodić