Intrigator

Ulazak privatnog distributera struje na hrvatsko tržište

Državno-privatni elektrošok

Dosadašnja praksa privatizacije energetskog sektora ne pokazuje da će zbog toga opskrba električnom energijom biti jeftinija i kvalitetnija

Ulazak prvog velikog evropskog energetskog koncerna na hrvatsko tržište električne energije u svojstvu distributera vrijedan je da se zabilježi kao prekretnički događaj. Njemački RWE od sada će nastupiti kao konkurencija domaćem HEP-u na području distribucije električne energije. Prve najave iz njemačkog koncerna i hrvatske mu podružnice govore o mogućim smanjenjima cijene električne energije, prije svega za domaćinstva, u rasponu od jedan do deset posto. Inače, ova njemačka korporacija prisutna je na zapadnoevropskom i istočnoevropskom energetskom tržištu već duži niz godina, a kod nas u aranžmanima oko Plomina.

Dosadašnja praksa privatizacije energetskog sektora zapravo ne pokazuje tendenciju smanjenja cijena za krajnjeg korisnika, odnosno nema garancija da će opskrba električnom energijom biti jeftinija i kvalitetnija. U Bugarskoj je na primjer izbila narodna pobuna upravo zbog enormnih povećanja cijena grijanja i električne energije, a sve nakon privatizacije distribucije električne energije u toj zemlji. Nešto ranije isto se dogodilo u Makedoniji, kada je austrijski distributer EVN povećao cijenu toliko da su pojedina sela danima ostajala bez struje. Možda najpoznatiji primjer kolapsa privatiziranog elektroenergetskog sustava zbio se prije 15 godina u Kaliforniji s Enronom u glavnoj ulozi, koji je špekulantski napuhavao cijene struje, što je rezultiralo propašću brojnih distributera i isključivanjem struje krajnjim korisnicima tijekom više mjeseci.

Ima, dakako, i primjera odustajanja od početnih koraka privatizacije. Tako je državni regulator u Albaniji otjerao češkog elektrodistributera ČEZ zbog špekulacija i krađe struje, a o sličnom radikalnom potezu razmišlja i mađarski premijer Viktor Orban.

Inače je struja od one vrste roba koja je vrlo osjetljiva na špekulacije na tržištu, između ostalog i zbog svoje specifičnosti – ne može se skladištiti, uvijek se mora držati ravnoteža između ponude i potražnje te postoji velika mogućnost umjetnog stvaranja nestašica.

Kako je riječ o svojevrsnom državno-privatnom partnerstvu – jer će proizvodni pogoni u elektroenergetskom sektoru u Hrvatskoj i nadalje ostati u rukama države, odnosno HEP-a, dok će se distribucija privatizirati – uvijek postoji opasnost od prebacivanja odgovornosti između države i privatnika u trenucima krize. Osim toga, ako u vidu imamo da se u nas novi proizvodni kapaciteti ne grade već četvrt stoljeća – pod znakom pitanja je gradnja Plomina 3, dok je HE Ombla odbačena – jasno je da ulazimo u krajnje nesiguran period u kojem privatnik diktira cijenu, država nema snage da mu parira, a sve plaća krajnji korisnik.

Rade Dragojević

Od Jure do Draže 

Najnoviji broj mjesečnika “Vojna povijest” sa slikom ustaškog zlikovca Jure Francetića, koji se u punoj ratnoj spremi smiješi čitaocima s naslovne stranice, najavljujući temu broja o Ustaškoj vojnici, izazvao je brojne reakcije. Prvo su reagirali u Banjaluci, gdje su se tokom Drugog svjetskog rata desili brojni ustaški zločini, a onda iz Ministarstva znanosti i obrazovanja. Ministarstvo je 2011., kada je ministar bio Radovan Fuchs, “Vojnoj povijesti” dalo preporuku kao dodatnoj literaturi za učenike u školama “na temelju pozitivnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje”. Osim što su reagirali na samu najavu najnovijeg broja, zatražili su da Agencija napravi stručnu analizu posljednjih brojeva spomenutog časopisa, a zatražili su i stručnu recenziju nekoliko nezavisnih historičara.

– Nakon što daju svoje stručno mišljenje, preispitat ćemo preporuku koju je izdalo bivše ministarstvo – ističe sadašnji sastav ministarstva, uz naglasak da je apsolutno neprihvatljivo da je na naslovnici časopisa koji bi se trebao koristiti u školama fotografija Francetića s ustaškim oznakama.

Oglasio se i bivši predsjednik Stjepan Mesić, izrazivši zgražanje i tražeći da se časopis povuče iz prodaje, jer su bilo kakve analize i recenzije u tom slučaju nepotrebne. Na to je reagirao i glavni urednik Zvonimir Despot, optužujući Mesića za staljinizam, a kritičare za nekompetentnost, navodeći da knjigu o Ustaškoj vojnici, koja je uz temu najavljena u broju, supotpisuje i Bojan Dimitrijević, koga Despot označava kao “vodećeg vojnog historičara u Srbiji”. “Zar i on glorificira ustaški pokret?” pita Despot. Možda i ne, ali zato Dimitrijevića bije glas da glorificira Dražu Mihailovića i četnički pokret koji je surađivao s ustašama.

U meritum stvari ušao je splitski historičar Dragan Markovina.

– Iako se to nikada neće otvoreno reći, jasno je da je sam koncept tog časopisa, kao i uređivačka politika “Večernjeg lista” u cjelini, takva da ide ka rehabilitaciji desnih vrijednosti iz hrvatske povijesti, pa tako, u nekoj mjeri, i rehabilitaciji NDH. Proces koji, nezavisno o tom časopisu, traje preko 15 godina i čiji su najveći reprezentanti brojna izdanja o jedinicama NDH, ne treba nikog čuditi. Ono što je tragično jest da se takav časopis uvažava kao priručnik u nastavi povijesti u hrvatskim školama – kaže Markovina.

– Što se tiče historijskih tema, ne treba uvoditi cenzuru. O njima može pisati tko god želi, samo je bitno pitanje valorizacije teksta i autora. A neke stvari oko kojih postoje revizionističke tendencije treba nazvati tim imenom – zaključuje Markovina.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Zoran Malenica, sociolog

Ružan nastup

Načelno je doista neprihvatljivo obraćanje vlasnika Brodosplita javnom zdravstvenom sustavu i liječnicima

Prije nekoliko dana objavljena je vijest kako je nova uprava Brodosplita poslala upozorenje brojnim liječnicima opće prakse u Splitu i okolici da paze kojim radnicima toga škvera, i zašto, otvaraju bolovanje. Naime, upravo traje razdoblje između kolektivnog otkaza i novog zapošljavanja dijela radnika, pa je novi vlasnik Tomislav Debeljak podsjetio liječnike da ne krše zakon. Što mislite o tome?

Mislim da treba istaknuti dvije stvari. Prvo, načelno je doista neprihvatljivo takvo obraćanje javnom zdravstvenom sustavu i liječnicima, pa Debeljak takvim potezima izaziva očekivano negativne reakcije. S druge strane, ja osobno nemam tako negativan stav prema njegovu ulasku u škver i mislim da mu sada treba dati šansu, jer je najavio razvoj proizvodnje koja je praktički stala, kao i očuvanje velikog broja radnih mjesta. Od škvera su inače svi bili digli ruke, zbog čega mislim da bismo ubuduće trebali povesti računa o tome što se može dobiti od novog vlasnika. Surađivati s njim u zajedničkom interesu, dakle, a ne ga prekrižiti svaki put kad nam dade neki formalni povod za konfrontaciju.

Njemu to konfrontiranje veoma lako polazi za rukom, doduše. Neki splitski liječnici istupili su u javnosti, prigovorili mu da se ne smije tako ponašati… I rekli da radnici u tome, pa, vrlo neobičnom razdoblju između otkaza i povratka na rad, imaju pravo na bolovanje jednako kao i inače.

Da, on je nastupio tako ružno kao što je nastupio i zato ponavljam da je to u načelu nedopustivo. Ali pozivam i da obratimo pažnju na njegova opća nastojanja, jer nam ništa drugo osim njegovih nastojanja trenutno ne preostaje. Ako su ona iskrena u pogledu proizvodnje, šteta bi bila da ih odbacujemo zbog toga što je Debeljak pretjerao u ovome.

Primjećujemo i da se on konfrontira isključivo s radnicima. Ako dopuštate, sumnjamo u njegove dobre namjere već i zbog toga, jer zasigurno nisu radnici krivi za stanje škvera koji je propadao dok su umjesto njih od njega profitirali drugi?

Upravo stoga, u svjetlu onoga što sam rekao, nastojim dati šansu njegovim iskazanim namjerama. Možda on uistinu pokušava među radnicima naći suradnike za razvoj Brodosplita, na svoj način tražeći komunikaciju s njima. Tako je nekako izgledalo i s onim anketiranjem, gdje je želio da radnici sami vrednuju jedni druge. Možda sam u krivu s takvim gledanjem na stvari i možda će se to izjaloviti, ali mislim da neka nada za uspjeh ipak postoji.

Igor Lasić

DORH napokon podigao optužnicu protiv umiješanih u aferu Vilinske poljane

Preko poljana prema Kamenskom

Optuženi se terete da su preko računa HPB-a “izmuzli” kredit i među sobom podijelili i nenamjenski potrošili 13,99 milijuna kuna poreznih obveznika

Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu ovog tjedna potvrdilo je DORH-ovu optužnicu protiv šestorice aktera koji se terete da su u aferi Vilinske poljane od države, a preko računa Hrvatske poštanske banke, “izmuzli” kredit i među sobom podijelili i nenamjenski potrošili 13,99 milijuna kuna poreznih obveznika.

Za nezakonitosti u plasmanu kredita za “Projekt – uzgoj konja i proizvodnja kobiljeg mlijeka u Donjoj Stubici” tijekom 2008. i 2009. prvookrivljen je nekadašnji predsjednik Uprave Fonda za razvoj i zapošljavanje Petar Tonković koji je odobrio kredit, recimo to tako, kontroverznim poduzetnicima. Drugookrivljeni je Antun Crlenjak, bivši čelnik Kamenskog i direktor tvrtke Eko grad, a u optužnici ga slijedi Davor Vlajčević, direktor tvrtke Vilinske poljane kao nositelja projekta koji je odnedavno u suvlasništvu medijskog tajkuna Ninoslava Pavića. Crlenjak i Vlajčević u javnosti su prozivani za uništavanje Kamenskog – prvi kao direktor, a drugi s Pavićem kao suvlasnik tvrtke koja polaže prava na 18 posto upropaštene tekstilne tvrtke. Četvrti okrivljenik je Ivan Sabljo, bivši direktor u Hrvatskoj poštanskoj banci, a slijede ga Damir Rihtarić, bivši direktor Kamenskog i trgovačko društvo Eko grad.

U optužnici se navodi da je to bio fiktivni projekt u kojem su se protupravno okoristili mnogi, a sve na temelju odluke s potpisom Petra Tonkovića. Ukratko, Tonković je na traženje i nagovor Crlenjaka i Vlajčevića odobrio kredit Eko gradu iako je znao da HPB nije sufinancirao projekt i da nisu ispunjeni uvjeti. Tonković je dao odobrenje uz, kako se navodi, “obećanje da će kao protuuslugu Rihtarić zaključiti Ugovor o pružanju usluga sistematskih pregleda (za radnice Kamenskog, op. a.) uz naknadu s Ginekološkom ordinacijom Milice Tonković Lojović”. Taj se posao i ostvario – na račun ordinacije Tonkovićeve majke, prema optužnici, s računa firmi povezanih s okrivljenima sjelo je 520.000 kuna. Stoga je Tonković i odobrio isplatu 13,99 milijuna kuna Eko gradu preko kojeg se taj novac distribuirao, većinom tvrtkama povezanima s okrivljenicima.

Optužene se tereti za zlouporabu položaja i ovlasti, prijeti im od jedne do deset godina zatvora, a za očekivati je da će sudac koji je dobio predmet pripremno ročište sazvati još ovog ljeta.

– Ovo je tek početak raspetljavanja afera vezanih uz uništavanje Kamenskog. Vjerujemo da će odgovorne sustići kazna – poručila je Đurđa Grozaj, predsjednica Udruge Kamensko.

Miroslav Edvin Habek

Ukinuta nepostojeća manjinska redakcija

Izgleda da su ljudi koje je novi ravnatelj HRT-a Goran Radman postavio na odgovorne dužnosti konačno riješili problem koji je ta kuća imala s tretmanom nacionalnih manjina. Devedesetih su stvari bile jednostavne. Srbi su kao najveća manjina bili glavne zvijezde programa: demoniziralo ih se svakodnevno, proglašavalo neprijateljima svega što je hrvatsko, a njihovi problemi, poput deložacija i otkaza, za HRT nisu postojali. Nakon 2000. godine stvari su se malo promijenile, jer se HRT sjetio da i građani srpske nacionalnosti plaćaju pretplatu, pa se i tretman prema njima promijenio, a usvojeni su i neki zakoni koji su manjinama jamčili prostor u programu. Tada su nastale emisije poput “Prizme” na televiziji i “Agore” na radiju, kojima je međutim jedina svrha bila guranje glave u pijesak pred stvarnim životom pripadnika manjina i ispunjavanje forme manjinskog programa za slučaj da se to pitanje hrvatskim političarima postavi s evropskih adresa.

Uoči primanja u Evropsku uniju, HRT je prije dvije godine pompozno najavio formiranje manjinske redakcije, koja je trebala promijeniti praksu po kojoj su “manjinci” tretirani kao simpatični susjedi koji vole ples, kukičanje i njeguju neke čudne običaje. Nova redakcija trebala je stvoriti neke nove emisije, koje bi se bavile stvarnim životom, prepunim problema. Na čelo redakcije postavljena je novinarka Jagoda Bastalić, koja je devedesetih, skupa sa stotinama drugih nepodobnih radnika, morala napustiti HTV, vrativši se tek kada je HDZ prvi put izgubio vlast. No od osnutka redakcije dalje se nije odmaklo. Umjesto konačne realizacije jedne dobre ideje, ovih dana krenulo se unatrag. Redakcija je bez ikakve najave, konzultacija s predstavnicima manjinskih zajednica i bez obavijesti Jagodi Bastalić naprasno ukinuta.

Dakle, farsa s osnivanjem posebne redakcije je gotova, a srpska nacionalna manjina i dalje će jednom tjedno imati svojih desetak minuta u “Prizmi”. Umjesto objektivnog informiranja o problemima koji ih tište, Srbi moraju i dalje gledati emisije poput “TV kalendara”, u kojima se nekažnjeno veličaju Jure Francetić i ustaški pokret.

G. Plavšić

Redoviti intervju Waltera Wolfa

Zbogom, dežela

Nadrkani Slovenci žele oderati kožu sirotome Walteru Wolfu. Rade mu “isto što i Udba za vrijeme Jugoslavije” 

Walter Wolf, omiljeni bjelosvjetski macho “Katrana & perja”, tajkun, kicoš, honorarni suradnik tajnih službi, vlasnik nekoliko Formula 1, trgovac afričkom naftom i bilo čijim oružjem, stručnjak za privatizacijsku rasturačinu nekolicine domaćih poduzeća, intimus nekih novinarskih urednika i općenito frajerčina kakve nema, oglasio se u još jednom redovitom intervjuu za “Jutarnji zornjak”, novine koje imaju više od 25.000 riječi te kao takve zaslužuju smanjenje PDV-a.

Unezvjerili ga načisto Slovenci: sude mu jer je za pare podvodio bivšem premijeru Janezu Janši finska oklopna vozila, glede kojih je i sam J. J. dobio dvije godine u komunističkom kazamatu. Janšu inače nit’ čuo nit’ vidio, sve dok ga nisu posjeli s njim na optuženičku klupu. Ukratko, nadrkani Slovenci žele odrati kožu sirotome djedici i rade mu “isto što i Udba za vrijeme Jugoslavije”. Zbog svih ovih zlodjela, gnjevni Wolf ne da neće više nikada doći u tu čobansku, “kriminalnu državu”, već je neće ni pogledati na GPS-u svog custom made “Lamborghini Diabla”.

Takva bezrazložna represija dodatno ga nervira jer je rođen u Mariboru. Šugavi slovenski pasoš Vučko nije bacio u smeće samo zato što mu je mater Slovenka, a iste nacionalnosti mu je i sadašnja, stotinjak godina mlađa sponzoruša. Na suđenje nije došao zbog trauma iz djetinjstva, zadobivenih kada su ga u Mariboru zvali “mali Švabo”. Zbog zdravlja više ne može na skijanje te mora na operaciju koja će ga koštati 150.000 dolara, ali to je za macana njegovog kalibra obična sića. Bolest mu ne priječi da na ranču kraj Vancouvera ne prošeće dnevno četiri kilometra sa svojim džukelama, žednima komunjarske krvi.

Od kurčevitog tajkuna svoje su dobili i kokošari Hrvati, jer ga u Karlovcu terete da je maznuo 20.000 eura, a on je težak 80 milijuna u istoj valuti, ima ranč s hiljadu grla, pet kuća i teniskim igralištem. Zbog svega se osjeća kao njegov otac u 11-godišnjem zatočeništvu u Rusiji, gdje je dospio kao dobri vojak Wehrmachta.

– Neki glupan rekao je da sam Janši platio 300 tisuća eura i da ima dokaz, ali ga nikada nikome nije pokazao. Tužbu za mito podnijela je supruga bivšeg udbaša. To vam je sve jedna bagra, banda prve klase, kao što je bio Gestapo u Njemačkoj – zaključio je W. W. još jedno periodično pojavljivanje u neovisnim dnevnim novinama.

Petar Glodić