Karla Horvat Crnogaj: Što je sljedeće, zabrana abortusa?
Nedavno je završena Međunarodna konferencija o izvještavanju o LGBT temama unutar i izvan okvira takvih medija: po čemu je ono drugačije u odnosu na izvještavanje mainstream medija?
LGBT mediji o LGBT temama izvještavaju, naravno, drugačije od ne-LGBT medija; konferencija se, uz ostalo, bavila i usporedbom tih pristupa, ali i njihovim različitim učinkom. Gosti iz domaćih ne-LGBT medija prikazali su važnost toga da svi mediji djeluju na informativnoj i edukativnoj razini: javna televizija u svojim jutarnjim i poslijepodnevnim terminima dopire do širokog spektra gledatelja, a drugačiji domet ima neki privatni portal ili specifični medij, poput primjerice studentskog. Dok su domaći mediji iznosili svoja iskustva – ponekad i o borbi za prostor LGBT tema, a ponekad i o njihovom prepoznavanju kao važnih – međunarodni su gosti (recimo glavni urednik najvećega američkog gej časopisa “Out” ili utemeljitelj PinkNewsa, jednog od najrelevantnijih europskih LGBT portala) govorili o odgovornosti koju LGBT medij snosi, s obzirom na to da je njegovo djelovanje uvijek, bar dijelom, i aktivističko.
Žutilo u medijskom pristupu
Jesu li hrvatski mediji homofobni? Poštuju li ovdašnji novinari etičke specifičnosti kada je riječ o LGBT populaciji?
Pri izvještavanju o LGBT temama postoji nekoliko ključnih područja ugroze kojima ponekad podliježu i oni podržavajući, angažirani novinari, koji iz najbolje namjere na kraju načine štetu. Najčešće zamke pri izvještavanju o LGBT temama predstavljaju eksploatacija i viktimizacija, tendencija prema žutilu u pristupu. Mediji dosta često koriste i pogrešnu terminologiju, što ponekad nije posljedica zle namjere, nego rezultat nepoznavanja teme. Riječi poput “homoseksualizma” ili “parade” još su česte u medijima, iako su to zapravo pogrešni izrazi koji nose i negativnu konotaciju, što ostavlja trag u tonu izvještavanja.
Smatrate li da se položaj LGBT populacije promijenio nabolje kada je riječ o poštivanju osnovnih ljudskih prava? Što danas opterećuje vašu zajednicu?
Položaj LGBT populacije izmijenio se nabolje, naročito u urbanim sredinama. Tu, naravno, prednjače Zagreb i Rijeka, a odnedavno i Split, za što su zaslužni pomaci u legislativi i, posebno, veća vidljivost LGBT kultura i identiteta. Tome su pridonijele i LGBT udruge koje su brojnije i djeluju na više područja te organiziraju čitav niz događanja posvećenih LGBT kulturi i pravima, no veliku ulogu imaju i mediji. Situacija je drugačija izvan većih gradova, pa je, uza sve pomake, homofobija još jako prisutna u našem društvu. Diskriminacija na radnom mjestu i u školi, nedostatno regulirana obiteljska i druga prava, izloženost govoru mržnje i opasnost od zločina iz mržnje još su, nažalost, životni kontekst brojnih LGBT osoba u Hrvatskoj.
Bavite se i queer subkulturom. Razvija li se Zagreb u tom pogledu?
Queer kultura široko je područje koje odražava šarolikost queer identiteta. S godinama su queer kulturni sadržaji postali dijelom zagrebačkoga kulturnog krajolika – od zasebnih događaja i festivala, do uključenosti u programe ne-LGBT fokusiranih organizacija; film LGBT tematike uobičajena je stavka nekog od filmskih festivala, recimo. Jedna je od misija portala Queer.hr djelovanje na promoviranju i boljem prepoznavanju LGBT inicijativa i umjetnika, koji i na taj način nalaze svoj prostor i u drugim medijima.
Neregularno skupljanje potpisa
Postojala je određena nada da će se sa smjenom vlasti olakšati pitanje istospolnih zajednica. Međutim, inicijativa “U ime obitelji” pokušava nametnuti zakonski okvir po kojem LGBT populaciji neće biti omogućeno da uživa u povlasticama braka i svega onoga što iz njega proizlazi. Kako komentirate tu inicijativu?
U procesu je izrada zakona o životnim partnerstvima, od kojih se očekuje da pravno reguliraju neka prava LGBT obitelji. Što se tiče inicijative koja pod krinkom građanskog aktivizma propagira desničarenje uz, koliko znamo, korištenje neregularnih načina skupljanja potpisa za referendum, mislim da je bitno istaknuti da tu nije riječ o motivaciji osnaživanja institucije obitelji. Obitelji nastaju, postoje i žive bez obzira na zakone, pa tako i LGBT obitelji. Uvođenje diskursa koji se svodi na omalovažavanje LGBT obitelji, ali i onih sa samohranim roditeljima ili svih koje izlaze izvan okvira heteropatrijarhalnoga koncepta, koji se nameće kao jedini ispravan, tek je prvi korak. Trebamo se zapitati što je sljedeće: inicijativa za zabranu abortusa?
Ima li unutar LGBT zajednice inicijativa da se aktivnije uključite u politiku?
Udruge u svoj rad uključuju zainteresirane za političko i aktivističko djelovanje. Postoji niz načina i platformi uključivanja: od sudjelovanja u organizaciji događaja (Povorke ponosa, primjerice) do edukacijskih programa, poput onoga kakav je održan na spomenutoj konferenciji, kada su mladi LGBT novinari imali priliku čuti iskustva svojih kolega koji djeluju i unutar i izvan LGBT medija.
Mislite li da će doći do ustavnih promjena koje će brak definirati isključivo kao zajednicu dviju osoba različitog spola?
Nakon brojnih dojava o neregularnosti djelovanja inicijative “U ime obitelji” i načina prikupljanja potpisa, zastrašujuće bi bilo zamisliti da će do referenduma uopće doći.