Kronika

Od neznanja do vandalizma

O tome kakvo je poznavanje Ustavnog zakona, pokazalo je rašireno uvjerenje da su nasilnici s Općine Krnjak skinuli “zastavu Republike Srbije”

Iako je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina jasan i dobar, u praksi se svejedno događaju ekscesi kakav se u srijedu 22. maja, dogodio u Krnjaku kada je sa pročelja zgrade općine nasilnim putem skinuta zastava srpske zajednice u Hrvatskoj, kazao je Rade Kosanović, načelnik općine Krnjak i predsjednik VSNM Karlovačke županije na konferenciji za štampu, održanoj nakon incidenta.

– Mi smo Statutom općine osigurali obilježja srpske zajednice pa uz zastavu RH i općine na pročelju zgrade i u vijećnici, stoji zastava srpske zajednice. Radi se o tradicionalnoj i narodnoj srpskoj trobojnici crven-plav-bijel bez ikakvih drugih obilježja. To je tako još od 2005. i od tada nismo zabilježili niti jedan međunacionalni eksces, pa čak ni među djecom u školi, dodao je Kosanović.

U Krnjaku prema popisu stanovništva iz 2011. godine živi oko 2100 stanovnika od čega je 1600 ili 68 posto Srba i 500 ili 32 posto useljenih Hrvata iz BiH. Incident su napravili huligani koji su došli s drugog područja, a radi se o navijačima splitskog Hajduka, Torcidi, koji su se na proputovanju za Zagreb i finale nogometnog kupa zaustavili u Krnjaku. Bilo ih je više od dvadeset u dva kombija i dva osobna automobila splitskih i šibenskih registracija.

Maltretirali su ljude koje su zatekli, a bili su to uglavnom useljeni Hrvati. Iz trgovine su ukrali suhomesnate proizvode i alkoholna pića, a u kafiću popili više rundi pića ali ništa od toga nisu platili. Tada su na zgradi općine ugledali zastavu pa kada je nisu uspjeli skinuti izvana provalili su u općinu, polupali nekoliko stakala, ulazna vrata, vrata od vijećnice, prozor na vijećnici i uzeli zastavu. Bilo je to oko 16.30 sati, a policija je odmah došla po dojavi.

– Dok je policija obavljala uviđaj, cijelo vrijeme sa mnom je bilo dvadesetak useljenika, uglavnom članova HDZ-a koji su osudili događaj. To znači da su stanovnici općine stvorili zajednički život jer jednako teško žive povratnici i useljenici. Ovakve im stvari nisu ni najmanje potrebne. Moram se zahvaliti i novinarima koji su odmah reagirali i izvijestili o incidentu pa je par sati nakon događaja cijela Hrvatska saznala što se dogodilo, istaknuo je Kosanović.

Drugi dan nakon ispada, međutim, načelnik je morao demantirati službeni policijski izvještaj u kojem je navedeno da je bila “skinuta zastava Republike Srbije”, a također je počinjena šteta mnogo veća od navedenih hiljadu kuna. Stvarna šteta znat će se kada Croatia osiguranje izvrši procjenu, a nova zastava odmah je izvješena. Kosanović je prepustio novinarima da sami okvalificiraju događaj i dadu mu pravnu definiciju.

Neslužbeno se doznaje da su huligani zaustavljeni na Slunjskim brdima, odvedeni u Vojnić u policiju i nakon obrade vraćeni u Krnjak gdje su ih svjedoci identificirali. Da se ne bi dogodilo isto, u nedjelju uoči derbija Dinama i Hajduka u Zagrebu, policija je dežurala u Krnjaku cijeli dan i noć. Međutim, policija nije potvrdila da su počinioci uhapšeni.

– Obavještavamo vas da su dana 22. svibnja oko 18 sati nepoznati počinitelji provalili u zgradu općine Krnjak, ušli u unutrašnjost te sa pročelja zgrade skinuli i otuđili zastavu srpske nacionalne manjine u RH. Policijskim očevidom naknadno je utvrđeno da je skinuta i otuđena zastava srpske nacionalne manjine, a ne zastava Republike Srbije kako je to navedeno u našoj prvoj informaciji, a nastala ukupna materijalna šteta je oko tisuću kuna. Zbog kaznenog djela teške krađe nadležnom Državnom odvjetništvu bit će proslijeđena kaznena prijava. Policija i dalje provodi kriminalističko istraživanje u cilju utvrđivanja svih okolnosti i pronalaska počinioca ovog kaznenog djela, stoji u pisanom odgovoru PU Karlovačke kojeg potpisuje Senka Staroveški, policijska službenica za odnose s javnošću.

Bez obzira na rezultate drugog kruga glasanja u nedjelju za načelnika općine, nakon 12 godina rada kao zamjenik načelnika i dva puta kao načelnik općine, Kosanović se novinarima i medijima zahvalio na dosadašnjoj saradnji. Izrazio je bojazan da bi neki projekti mogli biti stopirani ukoliko ne bude izabran za načelnika jer je u dosadašnjih 12 godina uspostavio mnoge kontakte s državnim institucijama i poduzetnicima pa su na taj način do sada već i realizirani brojni projekti, a desetak ih je u realizaciji. Kosanović na izborima nastupa kao nezavisni kandidat, iako je još uvijek formalno član SDSS-a.

Krnjačani osudili incident

Mile Martinović (67), penzioner: Narod će i dalje živjeti kao i do sada bez obzira na ovo što se desilo, svatko sa svojom mukom.

Mirna Bakiš (22), radnica: Žalosno je da se takve stvari događaju u 2013. godini i što su Srbi još uvijek glavni problem u ovoj državi “tolerancije i jednakosti” kako se volimo predstavljati u svijetu pred skorašnji ulazak u EU.

Slobodan Malić (34), član VSNM-a Krnjaka: Osuđujem ovaj divljački ispad, ali i hrvatske internetske i ostale medije koji su čini mi se, namjerno plasirali vijest da je skinuta zastava Republike Srbije i time izazvali negativne komentare po raznim forumima tipa “neka sjednu opet na svoje traktore i nek nose zastavu u državu čija je…” ili “nije trebalo bandi ni dozvoliti da se vrati”… Dobro je što su svi Krnjačani osudili taj incident i da nisu poremećeni dobri odnosi i suživot koji vlada u Krnjaku.

Milan Cimeša

Kampanja i divljaštvo

U Saboru je nakon prošlotjedne rasprave, Mile Horvat zamolio za stanku kako bi dodatno upozorio na vandalski događaj u općini Krnjak – napad navijača Hajduka na zgradu općine.

– Dvadesetak ljudi su u kafiću u središtu Općine Krnjak pravili priličan nered, maltretirajući i vrijeđajući ostale, da bi na kraju provalili u općinsku zgradu i skinuli s nje zastavu srpske nacionalne manjine. Važno je istaći da je zastava koja je visila na zgradi Općine, i koja ih je isprovocirala, zastava srpske nacionalne manjine regulirana Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i ona se umnogome razlikuje od zastave Republike Srbije – kazao je Horvat, aludirajući na neinformiranost medija, ali i Policijske uprave karlovačke, koja je u priopćenju povodom incidenta navela da se radilo o zastavi Republike Srbije.

Zabrinuo ga je stoga ovaj incident kakvog ne pamti Općina Krnjak, s obzirom da zastava srpske nacionalne manjine na tamošnjoj zgradi Općine stoji od 2004. godine.

– U Općini Krnjak zadnjih desetak godina izgrađen je korektan suživot između većinskog i manjinskog naroda, a incident je suživot ozbiljno doveo u pitanje. Što su tome uzroci? Svi mi koji smo učestvovali u predizbornim kampanjama, nastupima smo doprinijeli da određene grupacije tako reagiraju. Ako se dosad u predizbornim kampanjama toleriralo govor netolerancije prema pojedinim etničkim skupinama, zašto se onda čudimo ako netko u alkoholiziranom stanju ovako reagira? – kazao je Horvat te naveo kako je netrpeljiva atmosfera započelo reakcijama na ćirilicu, nastavilo se sa prozivanjima, a sad sa uklanjanjem zastava.

– Nevjerojatno je da neki kandidati u gradu Vukovaru, kao ravnatelji škola, potpisuju svjedodžbe na ćirilici i latinici, a onda u izbornoj kampanji govore protiv ćirilice, stvarajući klimu koja rezultira vandalskim činom. Dobili smo visoku ocjenu pred ulazak u EU, a zašto sad dozvoliti da se sve dovede u pitanje? – pitao je Horvat. Pritom je naveo kako očekuje da svoj posao u ovom slučaju naprave MUP, pravosuđe te da Sabor konačno osudi govor netolerancije.

Šovinizam u rukavicama

Osudi događaja u Krnjaku pridružio se i Nedžad Hodžić, u ime saborskog Kluba zastupnika nacionalnih manjina.

– Moramo dati doprinos da ova država postane konačno zemlja pravne sigurnosti za sve njene građane, jer još uvijek poruke kolega idu u smjeru šovinizma prikrivenog u rukavicama, pa na terenu onda dobivamo različite reakcije. Pozivam da objasnimo ljudima u Vukovaru da je ova zemlja poslije osamostaljenja postala suverena, samostalna u AVNOJ-evskim granicama, članica NATO pakta, a uskoro i članica EU. A još je pred njom da postane zemlja ekonomskog blagostanja te pravne sigurnosti za sve njene građane, pa tako i za pripadnike nacionalnih manjina – navodi Hodžić te predlaže.

– Na Bajakovu bi trebalo, s obzirom da je ovo turistička zemlja, na ćirilici velikim slovima pisati “dobro došli dragi građani Srbije”. Dobro došli, jer mi i vas trebamo u turističkoj sezoni, jer vas trebamo u ovo vrijeme kada naši mladi ljudi odlaze u Europu. Isto tako, vjerojatno ćemo jednom popunjavati redove u našim poduzećima i stručnjacima iz Srbije i BiH. Građani ove zemlje, a pogotovo mladi ljudi, moraju znati da ne mogu srpski civili plaćati cijenu velikosrpskog projekta iz devedesetih godina koji je poveo u zlo cijelu regiju, a ponajviše Srbiju. Hrvatska je nastala na temeljima antifašizma, koji je utkan u njen Ustav, i hrvatska javnost mora znati da su u antifašističkoj borbi enormno velik doprinos dali Srbi, danas nacionalna manjina u Hrvatskoj – kaže Hodžić.

Mirna Jasić

Branko Jovičić, načelnik općine Gvozd

Recesija nas je najviše pogodila

Prije nekoliko godina imali smo 300.000 kuna mjesečno prihoda od poreza, a sad smo spali na 100.000 kuna. Propale su tvrtke i obiteljska poljoprivreda

Koji su najveći problemi s kojima se općina Gvozd suočava?

Najveći problem naše općina je mala populacija. Po popisu stanovništva iz 2011. Na području općine živi 2.970 stanovnika, što znači da imamo deset stanovnika po kvadratnim kilometru. Da bi se općina mogla održavati, mora imati bar 40 stanovnika po kvadratnom kilometru, a mi imamo četiri puta manje. Pri tome, jedan broj ljudi, njih nekoliko stotina, još uvijek ima dvostruke osobne iskaznice. Uz to je vezan problem što u općini prevladava staračka populacija koja je dijelom na mirovinama, a dijelom na socijalnoj skrbi.

Prije desetak godina Gvozd je bio primjer općine s razvijenom privredom. Kakvo je stanje sada?

Nezaposlenost je veliki problem općine. Od 2005. Počeli smo ostvarivati rast, ali nakon 2010. došlo je do velikog loma i gašenja pogona koji su otvoreni nekoliko godina ranije. Drvna industrija, ciglana Blatuša i druge firme koje su radile, došle su u lošu situaciju.

Za usporedbu, mi smo prije nekoliko godina imali 300.000 kuna mjesečno prihoda od poreza, a sad smo spali na 100.000 kuna. Osim poduzeća, imali smo velik broj obiteljskih poljoprivednih gospodarstava, prije svega mliječnih farmi koje su dobro radile, ali su i one uglavnom pogašene. Osim toga, dosta ljudi iz naše općine radilo je u Karlovcu, Glini, Sisku ili Petrinji, ali su se i tamošnje firme ugasile ili smanjile broj zaposlenih, pa su ljudi ostali bez posla i uvršteni su u statistiku Zavoda za zapošljavanje. Mogu samo reći, nas je recesija pogodila punom snagom i izazvala lančanu reakciju u kojoj su ljudi ostajali bez posla.

Kakvi su međunacionalni odnosi. Izvještavalo se o napetostima kad je izglasano vraćanje imena mjesta Vrginmost (ali ne i općine), a bilo je i nekoliko slučajeva međususjedskih sporova i tužbi?

U vrijeme kad smo vraćali naziv naselja i naročito kad smo lani postavljali table, situacija je bila mjesec dana naelektrizirana, ali su se nakon toga tenzije smirile. Pokazalo se da su institucije radile svoj posao i sada polako ulazimo u sustav – lokalna pošta, policija, šumarija i druge službe, sve one mijenjaju imena, iako je ostalo staro ime općine – Gvozd. Tu moram pohvaliti pripadnike MUP-a koji su dobro odradili svoj posao. Što se tiče odnosa između Srba i Hrvata u općini, oni su dobri. Uvijek i svugdje ima nekih čarki, ali je situacija kod nas harmonična i skladna. Ljudi žive normalno i nema otvorenih pitanja, iako je teška ekonomska situacija. U općini imamo miješanu vlast i politiku jer nikad nismo došli u situaciju da su samo Srbi na vlasti i Hrvati u oporbi, ili samo Hrvati u vlasti, a Srbi u oporbi. Srbi i Hrvati su i u vlasti i u oporbi.

Koji su u narednim godinama prioriteti za općinu Gvozd?

Ovo je treća godina zaredom kako ide izuzetno teško. Kad ima novca, onda se sve može rješavati, ali mi već tri godine imamo novca samo za osnovne potrebe. Računamo da će s ulaskom Hrvatske u EU , naredne godine početi rast, kad će početi intenzivnije zapošljavanje uz veći priliv investicija. Kod nas su svi projekti stali, ali računamo da će polako početi novi ciklus izgradnja i obnavljanja objekata u Vrginmostu i ostalim naseljima na području općine.

Nenad Jovanović

Mještani Laktaca pod terorom pojedinca koji stoku drži na privatnoj zemlji

Biznis besplatan, zemlja tuđa

Osim što im je zemljište uništeno nelegalnom ispašom, stanovnici trpe uvrede uzurpatora na nacionalnoj osnovi

Ivan Đapić iz Bitelića, nakon Oluje je svojim stadima goveda bespravno zaposjeo zemlju izbjeglih Srba i povratnika u petnaestak kilometara udaljenom selu Laktac u splitsko-dalmatinskom zaleđu. Đapić tako godinama gradi stočarski biznis i ubire državne poticaje, koristeći tuđa polja za ispašu. Osokolio se toliko da cijelo selo maltene drži svojim vlasništvom, pa mu stoka i dalje pase na tuđemu, a on i njegova obitelj napadaju i vrijeđaju na nacionalnoj osnovi nekolicinu povratnika, odbijajući se maknuti sa njihove zemlje. Državne institucije upoznate su sa problemom, raspravljalo se o bespravnom zaposjedanju zemlje i u Vladi, organizirali sastanci u Općini Hrvace. Na teren izlaze policija i veterinarski inspektori, ali goveda nisu uklonjena, a napadi na povratnike se nastavljaju.

– Na rubu sam da odustanem od svega. Mislila sam da živimo u pravnoj državi i da će se, kad netko uzurpira moje imanje, to odmah riješiti. Očito nije tako. Nitko ništa ne rješava, samo prebacuju nadležnost s jednih na druge i puštaju druge da koriste i uništavaju našu zemlju – ogorčena je Mirjana Bogovac iz Laktaca, ističući da je u selu udaljenome 60 kilometara od Splita do rata živjelo dvjestotinjak ljudi, a danas je Laktac spao na dvije obitelji.

Mnogi kojima su kuće obnovljene ne žele se vratiti u strahu od incidenata, i strahuju da ne bi mogli koristiti svoju zemlju pa ne bi imali od čega živjeti. Situacija je eskalirala u ožujku i travnju kada su članovi obitelji Đapić verbalno napali srpske povratnike i prijetili im likvidacijom poručujući “četnici, gubite se u Srbiju”, “ovo smo mi dobili u ratu”. Policija je ispisala prijave, proslijedila ih Državnom odvjetništvu, i na tome je stalo.

– Moj suprug Nikola Bogovac i ja nismo povratnici iz Srbije. Mi smo živjeli u Splitu. Ja sam ostala bez posla, suprug mi je imao moždani udar i treba mu mir. Tako smo se odlučili vratiti na selo i živjeti od zemlje. Bolje to nego da smo u Splitu na socijalnoj pomoći. Kuća nam je nakon Oluje spaljena te je poslije obnovljena. Vratili smo se ovamo, oživjeli imanje. Odlučila sam pokrenuti obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Ali, zemlju nam je svojim govedima zapasao Ivan Đapić i ne možemo ništa. Ne želi se maknuti i još kaže da smo “mi izgubili rat i da ovo pripada njima kao velikim Hrvatima”. Ja sam Hrvatica, a moj suprug je Srbin. Kada je shvatio da nismo povratnici iz Srbije onda mi je rekao da sam “prljava poturica”. Đapići nemaju staje nego životinje slobodno lutaju, ulaze u tuđe kuće, uništavaju kuće koje su pred završetkom obnove, plaše povratnike na nacionalnoj osnovi da se ne bi za stalno vratili – ogorčeno će Mirjana Bogovac.

Nevjerojatnim drži da država ništa ne čini da se problem riješi. Dok daje milijune za obnovu kuća, istovremeno ne štiti privatnu imovinu i pušta da jedan čovjek sprečava povratak.

– Ljudi koji su u ratu otišli dolaze vikendom. Žele se vratiti, ali se boje. Nabavila sam koke, njegovi psi su mi dvije pojeli. Tri puta sam sadila voćke i sve su mi ih krave uništile. Zemlju ne možemo niti obrađivati, jer su na njoj njegove krave. Oni 17 godina harače ovim selom. Ja zovnem policiju, prijavim da su mi njegove krave napravile štetu, da mi se prijetilo, oni naprave zapisnik i to je to. Policija nije nadležna ganjati njegove krave po našim njivama. Veterinarski inspektor je došao, napisao da su stada bez nadzora i da ih treba ukloniti. Đapić se toga ne drži – kaže Mirjana Bogovac.

U VSNM-u Splitsko-dalmatinske županije nekoliko godina pokušavaju pomoći mještanima da dođu do svoje zemlje. Sastavili su i detaljan izvještaj koji pokazuje da su sa bespravnim zaposjedanjem zemlje u Laktacu upoznate sve institucije, od lokalne do nacionalne razine. U Laktac je još prije dvije godine došla i tadašnja predstojnica ureda potpredsjednika Vlade Maja Andrić Lužajić kada je na sastanku s lokalnim čelnicima, policijom, poljoprivrednim i stočarskim inspektorima napravljen akcijski plan za uklanjanje stoke sa privatne imovine u selima Otišići i Laktac.

Problem je u Otišiću riješen, ali u Laktacu ju stoku Ivan Đapić odbio ukloniti. Evidentirani su brojni napadi na mještane kroz protekle tri godine. Nakon posljednjih incidenata SNV je zatražio od MUP-a da zaštiti povratnike u Laktacu. Uslijedio je novi sastanak predstavnika lokalne vlasti, policije i VSNM-a. Zaključeno je da Đapići više ne mogu koristiti tuđu zemlju u Laktacu i da će svako njihovo odbijanje da uklone stoku biti sankcionirano. I opet ništa.

•  

Upozorenja ne daju rezultate

– Mi pišemo, obavještavamo, trudimo se, tražimo da se to riješi. Taj čovjek nema svoje zemlje, goveda mu pasu na tuđem. Životinje su poludivlje, ruše, uništavaju, a oni ljude vrijeđaju, prijete, plaše ih i ne žele se maknuti. Što god u selu posade, krave odmah pojedu, zgaze, raskopaju. Mještani nemaju primanja. Imaju samo zemlju koju žele obrađivati i od nje živjeti, ali ne mogu jer im sve uništi tuđa stoka. Jad i bijeda. Ne zna se kad će to stati ni kako će završiti – kazao je dr. Marko Tomašević, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Splitsko – dalmatinske županije.

Pravna savjetnica SNV-a Jelena Borić kaže da sastanci ne daju rezultate.

– Policija reagira, izlaze, pišu prijave, pokušavaju riješiti problem. Đapići nisu takvi samo prema Srbima, nego i Hrvatima. Naprosto se tako ponašaju prema svima. Pokušalo se razgovorima, civiliziranim načinom, ali to u ovom slučaju ne daje rezultata. Ponovno ćemo se obraćati policiji, inzistirati da se ukloni stoka sa tuđih posjeda- rekla je Jelena Borić.

Goran Plavšić

Đorđe Podunavac među nagrađenima povodom šesnaeste godišnjice ZVO-a

Propustili formirati vlastite škole

Profesor Đorđe Podunavac smatra da Srbi sami nisu bili dovoljno angažovani da projekt srpskih škola ostvare do kraja

Na svečanosti održanoj u Hrvatskom domu u Vukovaru, dodeljene su godišnje nagrade Zajedničkog veća opština za izuzetan doprinos u oblasti manjinskog obrazovanja i kulture. Ovogodišnji dobitnik Plakete Zajedničkog veća opština je Đuro Podunavac iz Tenja, dugogodišnji predsednik Odbora za obrazovanje, sport i kulturu ZVO-a, jedan od najtvrđih pregovarača i boraca za škole na srpskom jeziku i pismu u Hrvatskoj.

Na pitanje koliko je zadovoljan današnjim sistemom školovanja dece srpske nacionalnosti, Podunavac je odgovorio da “od dobrog uvek može biti bolje”. Smatra da se nastava, iako je i sada kvalitetna, može poboljšati, a da broj učenika u nastavi treba povećati onoliko koliko je dece pripadnika srpske nacionalne manjine, poštujući pri tome volju i želju onih koji smatraju da im takva nastava ne odgovara da slobodno odaberu druge mogućnosti obrazovanja. Osvrnuo se i na proces registracije srpskih škola koja do danas nije realizovana.

– Mislim da je to veliki propust svih nas. Tu uključujem i sebe i moje naslednike. Bez obzira koliko sam se borio zajedno sa svojim članovima odbora za formiranje tih škola, trebalo je još izdržati i oformiti škole. One nisu ništa što bi nekome trebalo da smeta. Nije to nikakva getoizacija. To su priče za malu decu. Što to veliki političari ne kažu Talijanima u Istri koji imaju škole na talijanskom jeziku, da se getoiziraju ili da su remetilački faktor? Tamo se niko ne ljuti ni zato što se deca hrvatske nacionalnosti upisuju u talijanske škole. Bio bih presrećan da s kvalitetom nastave na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu pridobijemo i učenike hrvatske nacionalnosti, kaže Podunavac koji smatra da Srbi ni sami nisu bili dovoljno angažovani da proces registracije škola završe.

– Ne bih krivicu za to prebacivao isključivo i jedino na Ministarstvo prosvete i Vladu RH jer mi smo i u tom ministarstvu i u Vladi imali predstavnike koji su itekako imali šansu da reaguju i da se bore na tom kvalitetnom nivou za sve što mi Srbi iz istočnog dela Hrvatske želimo od početka mirne reintegracije, zaključuje Đuro Podunavac.

Povelja za doprinos u očuvanju i razvoju nacionalnog, kulturnog i duhovnog identiteta dodeljena je književniku Đorđu Nešiću, direktoru Kulturnog i naučnog centra “Milutin Milanković” iz Dalja koji ga doživljava kao “priznanje svim ljudima koji su radili i rade za dobrobit srpske zajednice na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema u protekle više od dve decenije”.

– Tu mislim i na pokojnog Branimira Kurucića s kojim sam blisko sarađivao na nekim programima u Vukovaru, a drago mi je da sam nagradu dobio u tandemu sa Đurom Podunavcem s kojim sa pre tridesetak godina radio kao profesor u srednjoj školi u Osijeku, a kasnije učestvovao i u realizaciji kulturne autonomije Srba nakon mirne reintegracije, kaže Nešić.

Povodom 16 godina postojanja i rada Zajedničkog veća opština i Dana te srpske institucije upriličen je koncert etno muzike, svetski priznate umetnice Biljane Krstić iz Beograda i grupe Bistrik kojima je ovo prvi nastup u Vukovaru.

– Radimo 12 godina i baš sam srećna što smo imali priliku da dođemo ovde i pokažemo svu lepotu naše tradicionalne muzike, bogato muzikološko nasleđe koje imamo, a koje smo svetu već uveliko pokazali. Svaki narod se poznaje po svojoj muzici, po svom jeziku i običajima. Meni su Balkan i uopšte ovaj prostor uvek bili velika inspiracija zbog toga što smo bez obzira na uticaje koje smo vekovima primali sa istoka i zapada, ostali dosledni u tom svom izvođenju i narodnoj praksi. Drago mi je jer to pokazuje koliko više imamo sličnosti nego razlike, kazala nam je Bilja Krstić čija jedanaestoročlana grupa “Bistrik” izvodi stare pesme iz Srbije, Makedonije, Grčke, Mađarske, Bugarske, Rumunije, Moldavije i drugih zemalja. Osim što je na čelu grupe “Bistrik”, Bilja Krstić danas radi kao muzička urednica u Radio Beogradu te kao profesorka na Kolarčevom univerzitetu.

U programu je učestvovalo i Vukovarsko srpsko pevačko društvo “Javor”. Uz predstavnike manjinske samouprave Srba, proslavi su prisustvovali predstavnici Generalnog konzulata Srbije u Vukovaru, Grada Vukovara, Vukovarsko-sremske županije i Ureda za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske.

•  

Od ZVO-a zatraženo 677 pravnih saveta

Zaštita i ostvarivanje manjinskih i ljudskih prava Srba u Hrvatskoj, očuvanje identiteta, kulturna i obrazovna autonomija, glavni su zadaci Zajedničkog veća opština (ZVO) na kojima ćemo raditi i ubuduće, poručio je Dragan Crnogorac, predsednik ove krovne institucije manjinske samouprave na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema na svečanosti povodom 16 godina njenog postojanja i rada.

ZVO-u su se pripadnici srpske zajednice obraćali tražeći pravnu ili finansijsku pomoć. Samo prošle godine ZVO-u se javilo 677 stranaka tražeći pravni savet, a 118 pojedinaca dobilo je jednokratnu finansijsku pomoć. Za pomoć se obratilo i 19 kulturno-umetničkih društava i preko 60 raznih udruženja. Prema Crnogorčevim rečima, ZVO je pomagao i vrtićima u kojima boravi oko 500 dece pripadnika srpske nacionalnosti, osnovnim školama na srpskom jeziku i pismu koje pohađa 1920 đaka, srednjim školama u koje ide preko 800 učenika te pri upisu studenata. Zajedničko veće opština je takođe vodilo računa o proporcionalnom zapošljavanju.

Dragana Bošnjak

Još jedno umiruće selo na Kordunu

Trepneš okom i nestane Trepča

Nekadašnjih 300 mještana je izbjeglo i više se nisu vratili, a njihove kuće danas guta šikara. U selu je petoro stanovnika

Svi stanovnici Trepče, brdovitog kordunaškog sela sjeverno od Vrginmosta, bez problema stanu danas u osrednji automobil. Nekada je, samo u prvi razred osnovne škole, upisivano godišnje po tridesetak učenika, dok selo u svojoj dugogodišnjoj povijesti nikada nije imalo ispod 300 žitelja.

Ljubica i Franjo Dejanović vratili su se nakon Oluje u Ljubičinu roditeljsku kuću i ponovo krenuli iz početka, zdušno se boreći protiv svih nedaća ratnih i poslijeratnih događaja, niti ne pomišljajući da odavde odu, jer, kažu, ovo je njihov dom i njihov svijet.

– Udala sam se za Hrvata, no svejedno ovdje nismo proveli vrijeme rata. Jedino su moji roditelji od cijelog sela ostali ovdje nakon Oluje i osim nekoliko zanemarivih neugodnosti, sve je dobro prošlo. Nažalost, stotine mještana je izbjeglo i više se nisu vratili, a njihove kuće danas gutaju šuma i šikara. Polako propadaju stare drvene kuće i bašte. Voćnjaci su zarasli, a njive neobrađene. Nekada nas je ovdje bilo više od 300 stanovnika. Selo je uvijek bilo bogato, ne samo po plodovima prirode i ubranoj ljetini, već i po odnosima među ljudima. Svi smo o svakome sve znali, pomagali jedni drugima, radovali se i tugovali zajedno, dijelili zlo i dobro. U jednom trenutku sve je nestalo, dok trepneš okom – priča Ljubica.

Iz dvorišta njihove kuće, puca pogled na spomenik na Petrovoj gori, na vrh Medvednice i na rijeku Kupu, a od ljepote iskonske prirode, rijetkim putnicima namjernicima zastaje dah. No, i oni rijetki koji zalutaju ovdje, popiju čašicu ponuđene jabukovače i odjure prema maglovitom Zagrebu ili Karlovcu.

Na pitanje kakva je budućnost sela, Franjo Dejanović samo sliježe ramenima.

– Kakva bi mogla biti? Selo nestaje. Onoga tko ovdje ima manje od 70 godina, smatramo mladićem. Šteta, jer priroda i zemlja ovdje su tako bogati da se mogu prehraniti stotine ljudi. Malo ovaca, pokoja kravica, guske, kokoši i nekoliko kazana jabukovače ovdje su dovoljne za život, no nitko to ne vidi. Sve što pojedemo iz našeg vrta čisto je od bilo kakvog zagađenja. Tamo u Europi, hvale se ekološkim proizvodima, a ovdje je cijelo selo ekološk svaka kruška, jabuka, trešnja, salata, krompir. Nadaleko nema tvorničkih dimnjaka, a kad se ovdje zavijori dim, netko od nas pet stanovnika peče kukuruz, prase ili rakiju – kaže Franjo.

Krajem prošle godine i početkom ove, nitko ne zna odakle, u selo je, u nekoliko navrata stigao jedan Arapin i počeo kupovati zemlju. Stupio je u vezu s vlasnicima koji su uglavnom u Srbiji i kupovao, ne pitajući za cijenu, sve parcele koje su katastarski i gruntovno čiste. Većina je prodala sve osim kuća i okućnica, tek toliko da se ne zatre djedovina.

– Ne znam kako se taj čovjek zove. Priča se da je, zatečen ljepotom kraja, odlučio ovdje graditi nekakav turistički centar ili nešto slično, no pouzdano se ništa ne zna. Meni se ipak čini da taj čovjek vrlo dobro zna što radi, posebno stoga što je kraj bogat vodom, a koliko znam, tamo gdje žive Arapi, vode baš i nema. Tko je god odlučio prodati svoju zemlju, koliko čujem, uredno mu je plaćeno i nitko se nije žalio. Mislim da je već prodano možda i stotinu hektara, ako ne i više – objašnjava Ljubica Dejanović. Nedaleko kuće Dejanovića, živi Marica Kličković, starica u dobrim osamdesetim.

– Teško mi je, bolesna sam, stara i sve lošije čujem. Ipak, ovdje sam rođena i ovdje želim biti pokopana. Provela sam ovdje cijeli svoj život i kud bih ja sada? – kaže Marica.

Rijetko kada je moguće novinaru u reportaži spomenuti sve stanovnike sela o kojemu piše, no u Trepči na Kordunu to nije nikakav problem: Dejanović Ljubica i Franjo, Kličković Čedo, Kličković Marica i Kličković Nikola posljednji su stanovnici Trepče, sela koje će umrijeti – dok trepneš okom.

Vladimir Jurišić

•  

Svečano na istoku Hrvatske

Dani opštine Jagodnjak

Opština Jagodnjak nizom različitih sportskih i gastronomskih događanja od 22. do 29. maja obeležava dan opštine. Početak je bio rezervisan za turnir veterana u fudbalu na kojem su učešće uzeli klubovi FK Sloga Borovo Selo, FK Sloga Dugo Polje, i domaćin FK Bratstvo iz Jagodnjaka. Turnir se igrao po pravilu svako sa svakim, a najviše uspeha imali su gosti iz borovačkog FK Sloga, čiji su veterani rezultatom 3:2 u finalnoj utakmici savladali veterane istoimenog kluba iz Dugog Polja. Finalnu utakmicu u opštini sa samo 2200 stanovnika gledalo je respektabilnih tristotinjak gledalaca.

Ništa manje uzbudljivo nije bilo ni u lovu udicom na plovak koji je ove godine okupio osam ekipa sa po tri člana i stotinjak gledalaca. Učešće su uzele ekipe iz Kljajićeva, Podgajaca, Valpova, Darde, Narda, Osijeka, Josipovca i Jagodnjaka. Uz puno znanja i veštine, ali i po malo sreće, ubedljivo najveći ulov ostvarili su pecaroši OSRD Osijeka iz Osijeka.

Ovogodišnja fišijada, koja je održana 25. maja, okupila je 29 majstora u kuvanju fiš paprikaša. Najbolji fiš paprikaš skuvao je Duško Lapac iz Belog Manastira, drugi do najboljeg bio je Denis Šoštarić iz Valpova, a treće mesto zauzeo je paprikaš Mladena Đermanovića iz Jagodnjaka. Dani Opštine Jagodnjak nastavljaju se 29. maja takmičenjem u cigan-pečenju, a završna svečanost održat će se 16. juna na tradicionalnoj manifestaciji “Kulenijada”.

Z. Popović

Skrnavljenje spomen područja Dudik pod firmom tolerancije

Fudbal nad kostima nevinih

Fudbalski klub “Mitnica” organizovao “humanitarnu utakmicu” na poprištu pogibije 455 ljudi u Drugom svetskom ratu

Zajedničko veće opština iz Vukovara reagovalo je saopštenjem povodom odigravanja fudbalske utakmice na igralištu Fudbalskog kluba “Mitnica” koje se nalazi na području Spomen parka Dudik kod Vukovara, ocenjujući takvu ideju uprave kluba provokacijom i manipulacijom.

Fudbalski klub “Mitnica” organizovao je u petak 24. aprila humanitarnu utakmicu pod sloganom “Loptom protiv nasilja, rasizma i siromaštva” i tom prilikom na svom terenu ugostio selekciju Roma Hrvatske.

– Više puta smo hrvatsku javnost upozoravali da je i ideja, a kamoli izgradnja fudbalskog igrališta na zemljištu koje pripada memorijalnom kompleksu Dudik bila krajnje neprimerena. Dudik je bio stratište na kojem je u Drugom svetskom ratu ubijeno 455 ljudi u prvom redu Srba, Jevreja pa i Roma. Igranje fudbala nad kostima nevinih ljudi izraz je krajnjeg nepoštovanja i ignorancije osećaja potomaka žrtava koje su tamo izgubile život, navodi se u saopštenju ZVO-a. U ovoj instituciji srpske zajednice na istoku Hrvatske smatraju da su pripadnici romske zajednice izmanipulisani.

ZVO je poslao zahtev nadležnim telima Hrvatskog nogometnog saveza kao i njegovom predsedniku Davoru Šukeru “da preduzme neophodne korake i zaustavi daljnje manipulacije i provokacije ove vrste koje nanose neizmernu bol svim pripadnicima srpske zajednice, a prvenstveno potomcima žrtava pobijenih na ovom stratištu”.

Upravo iz tih razloga, Fudbalski klub “Hajduk” iz Vere koji se sa HNK-om “Mitnica” takmiči u okviru treće županijske fudbalske lige odbijao je da igra utakmice na igralištu ovog kluba, svesno gubeći bodove.

Iako je reč o kompleksu koji je još 1973. godine, na osnovu rešenja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku, proglašen spomenikom kulture, vukovarsko Gradsko poglavarstvo na čelu s Vladimirom Štenglom je u februaru 2005. odlučilo da se na oko 4.800 kvadratnih metara spomen-kompleksa izgrade sportski tereni, a prošle godine u maju igralište HNK “Mitnica” je i svečano otvoreno.

Većnici SDSS-a u Gradskom veću Vukovara pokušali su više puta da inciraju izmene Generalnog urbanističkog plana kojima bi se to područje vratilo kompleksu Dudik, ali bezuspešno. Bez razumevanja su ostali i apeli Udruženja antifašističkih boraca i antifašista grada Vukovara i ZVO-a da se ovo spomen obeležje obnovi.

Za obnovu Dudika se ove godine zainteresovalo Srpsko narodno veće iz Zagreba i predsednik ove institucije. Milorad Pupovace obećao da će se zauzeti za uređenje i obnovu tog kompleksa.

D. Bošnjak

Završili “Dani kulture Srba istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema”

Tradicija i entuzijazam

Svečanim programom održanim u Vukovaru, zatvoreni su “Dani kulture Srba istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema” Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”. Održano je ukupno devet programa u Dalju, Bršadinu, Bijelom Brdu, Pačetinu, Belom Manastiru, Borovu, Boboti i Vukovaru, sa preko 800 učesnika koji su se predstavili literarnim, recitatorskim, dramskim, folklornim, muzičkim i likovnim stvaralaštvom.

– Taj broj s pravom ukazuje na uspostavljenu tradiciju iza koje stoje i značajna ostvarenja koja su snažno promovisala kulturno i umetničko stvaralaštvo Srba u Hrvatskoj. Malo ko je 1998. godine kada su održani prvi Dani kulture Srba, što je za ono doba bio važan i hrabar iskorak, mogao da nasluti da će ova manifestacija postati mesto za predstavljanje onog najboljeg što srpska zajednica postiže na području kulture, istakao je Milenko Živković, predsednik vukovarske “Prosvjete” koja je bila domaćin poslednjeg programa manifestacije, dodajući da ona svedoči o entuzijazmu i predanom radu više stotina članova kulturno-umetničkih društava i drugih stvaralaca.

U završnom programu su učestvovali; Vukovarsko srpsko pevačko društvo “Javor”, Dečja pevačka grupa “Zvončići”, učenici Muzičke škole “Dragutin Tadijanović” iz Vukovara – Damir Mićanović (harmonika), Tijana Nikolić (flauta) i Aleksandar Juhas (klavir), pobednici Prosvjetine Smotre literarnog stvaralaštva – Marija Erić, Biljana Jocković i Jelena Janković te Narodni orkestar vukovarskog KUD-a “Sloga” s vokalnim solistima Milisavom i Vesnom Petković i Živojinom Jergićem.

Manifestaciju je zvanično proglasio zatvorenom generalni sekretar “Prosvjete” Srđan Tatić koji je podsetio da su po trajanju i broju učesnika “Dani kulture” najstarija i najmasovnija manifestacija na nivou društva.

D. B.

Plaketa Vukovarcima

Na 18. Evropskoj smotri srpskog folklora dijaspore i Srba u Nišu, Ansambl narodnih igara SKD “Prosvjete” iz Vukovara osvojio je zlatnu plaketu za izvođenje srpskih igara iz Baranje, autora Dalibora Milovančevića. Prema rečima direktora Srđana Tatića, sa ukupno šest zlatnih, jednom srebrnom i jednom bronzanom plaketom te nekoliko specijalnih nagrada za rekonstrukciju kostima i nove koreografije, Ansambl narodnih igara iz Vukovara spada u red najtrofejnijih srpskih ansambala u Evropi. Među 44 folklorna ansambla iz 12 evropskih zemalja koji su se predstavili u niškoj hali Čair, vukovarski folkloraši su ove godine bili jedini predstavnici iz Hrvatske. Ovogodišnji pobednik smotre je KUD “Mokranjac” iz Beča s igrama iz okoline Beograda. Naredne godine Evropska smotra će biti održana u Banja Luci.

D. B.

Sajam projektnih ideja

U organizaciji osječke Udruge za kreativni razvoj “Slap” i Lokalne akcijske grupe (LAG) Baranja, u Belom Manastiru održan je Sajam projektnih ideja s ciljem da se okupe ključni dionici ruralnog razvoja Baranje, da se predstave inovativne projektne ideje te da se otvori forum za poslovno povezivanje i stvaranje efikasnijih projektnih partnerstava. Na sajmu je učestvovalo petnaestak proizvođača, nevladinih organizacija i lokalnih uprava. Upriličen je i okrugli stol “Partnerstva i inovacije”. Kroz tematsku raspravu nastojao se stvoriti okvir za kvalitetniju komunikaciju projektnih dionika unutar Baranje, potaknuti stvaranje dugoročnih razvojnih partnerstava i otvoriti prostor za nove, inovativne pristupe lokalnom razvoju.

J. N.

•  

Pačetinci igraju “Alo, alo”

Ovogodišnji Međudržavni susreti dramskih amatera u Pačetinu, jedanaesti po redu, biće održani od 7. do 16. juna. Predstaviće se 6 dramskih grupa iz Srbije i Hrvatske. Svečano otvaranje MESDAM-a biće upriličeno 7. juna u 20.30, a iste večeri će se predstaviti pozorište “Stevan Sremac” iz Crvenke s predstavom “Paradoks”. Sledeće večeri nastupiće Amatersko pozorište “Brile” iz Beočina s “Ljubavnim pismom”, a u nedelju dramski amateri iz KUD-a “Jovan Jovanović Zmaj” iz Iriga koji će izvesti “Kad pirane utihnu”. Dečja dramska grupa KUD-a “Branko Radičević” iz Pačetina izvešće 12. juna “Alibabu i razbojnike”. Amatersko pozorište iz Prijepolja dolazi s “Noći ludaka u gospodskoj ulici”, a Amatersko pozorište “Branislav Nušić” iz Šida sa “Sobom za uspavanku”. Svečanost zatvaranja je 16. juna, kada će domaćini premijerno nastupiti s komedijom “Alo, alo” prema motivima istoimene britanske serije.

D. B.

Poštovaoci Josipa Broza i ove se godine okupili u njegovom rodnom mjestu

Slobodni teritorij Kumrovec

Tito je globalna znamenitost. Ne hrvatska, ne jugoslavenska, ne regionalna, nego globalna, rekao načelnik Kumrovca Dragutin Ulama

I ove se godine u Kumrovcu, Titovom rodnom selu u Hrvatskom zagorju, skupilo više hiljada poštovalaca iz Hrvatske i drugih republika bivše Jugoslavije, ponajviše onih iz Slovenije. Tema ovogodišnjeg obilježavanja “Dana mladosti – dana radosti” koju su pod pod sloganom “U mladosti je radost, u radosti je mladost” organizirali Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, Savez društava “Josip Broz Tito” iz Hrvatske i općina Kumrovec, bila je 70. godišnjica II zasjedanja AVNOJ-a na kojem su usvojene odluke o vraćanju okupiranih i anektiranih dijelova Hrvatskoj i Sloveniji u okviru nove Jugoslavije – Slovenskog primorja, Istre, Rijeke, Zadra i nekih otoka.

Predsjednik Saveza društva “Josip broz Tito” Tomislav Badovinac rekao je da se ove godine obilježava i 70. godišnjica bitaka na Neretvi i Sutjesci, gdje se kroz brigu za ranjenike pokazalo da su humanizam i žrtvovanje za čovjeka bili krune Titove moralne vertikale.

– Kako je moguće da i danas mračne sile čine sve da oklevetaju lik i djelo čovjeka koji je bio legenda dvadesetog stoljeća, zapitao se voditelj programa Dubravko Sidor, dok je šef istarskih antifašista Tomislav Ravnić naglasio da je “viševjekovna težnja za nacionalnim i socijalnim oslobođenjem izvojevana pod Titovim vodstvom, inspirirana njegovom politikom kojom je Istra izbavljena iz viševjekovnog ropstva”.

– U Titovo doba ostvareni su visoki standardi socijalne ravnopravnosti, ekonomskog i društvenog prosperiteta, osigurani su puna zaposlenost, obrazovanje i zdravstvena zaštita za sve, rekao je Ravnić, ističući da je Istra pružila prvi oružani otpor nadirućem fašizmu.

– To povijest pamti, jer su Istrani prije svega radnici i seljaci koji se nisu mirili s fašističkom represivnošću, rekao je Ravnić.

Načelnik Kumrovca Dragutin Ulama izjavio je za Novosti da je izuzetno ponosan kao domaćin ovog tradicionalnog skupa.

– Kad se jedna velika ličnost rodi u malom mjestu ona postaje dio vašeg identiteta. Kako kaže naš narod, ako se stidite nečeg svojeg, onda vas nikad neće poštovati onaj čije poštovanje želite. Uostalom, u Kumrovcu smo prije dvije godine imali naučni skup uz značajne učesnike koji je jasno pokazao da je Tito globalna znamenitost. Ne hrvatska, ne jugoslovenska, ne regionalna, nego globalna, rekao je Ulama.

Govoreći o zgradi bivše partijske škole koja je danas devastirana, Ulama je rekao da vlada radi na projektima koji bi ušli u katalog projekata za razvoj kontinentalnog turizma u Hrvatskoj. Na ruine partijske škole svake godine navrati i Boris Prijac iz Maribora.

– Ovo me mjesto na neki način vezuje jer sam 1976. bio diplomant te škole. Srce me boli kad vidim kako je uništeno ono što smo svi mi gradili, rekao je Prijac.

– Smatramo svojom obavezom da budemo danas ovde, kazao je Aleksandar Kraus, predsednik Saveza antifašista Srbije koji je došao na čelu delegacije u kojoj su bili i članovi Društva za istinu o NOB.

– Kumrovec sam doživeo kao slobodnu teritoriju, pogotovo što su ovde ljudi iz svjh krajeva bivše Jugoslavije. Sećanje na Tita je obaveza svakog ko pamti Jugoslaviju. On treba da to prenese mladim generacijama i zato se dan mladosti obeležava u Beogradu i drugde, ali kako je danas jedino moguće – nema vlasti, nema zvaničnika, ali ima onih koji su istinski pobornici Titove uspomene.

Na skupu su bili prisutni i pripadnici Gorjanske partizanske čete iz slovenskog sela Šentjernej koje se nalazi uz hrvatsku granicu na Žumberku. Udruženje je osnovano prije tri godine i broji 36 ljudi, a svake godine, odjeveni u replike partizanskih uniformi uz svu opremu, čiju izradu plaćaju iz svog džepa, obiđu 25 partizanskih skupova u Sloveniji.

Uniforme su sašivene od platna koje je uvezeno iz Engleske, da budu iste kao i one koje su partizani nosili u drugim dijelu rata, kazala je Breda, jedina žena u četi u koju, kako kaže, nije ušla s ceste, nego nakon duže provjere.

– U Sloveniji nosimo i naoružanje iz Drugog svjetskog rata, dakako onesposobljeno, za koje imamo specijalne dozvole, rekao je “komesar čete s činom poručnika” Ivan Petančič. Ž

– Manje bi me brinuli naoružani partizani nego neki drugi, rekao je na to jedan od mladih antifašista koji je čuo razgovor.

U Kumrovec je stigla i grupa od 200 Titovih poštovalaca iz susjednog slovenskog mjesta Podčetrtek.

– Došli smo po deveti put preko udruženja Omladinski centar, a ovih 14 kilometara koji nas dijele prešli smo pješke, pa čak i male bebe koje su bile u koloni, rekao je neformalni vođa grupe Gorazd Pavčnik.

Među prisutnima čiji se broj kretao od 7.500 do preko 10.000, bilo je mnogo onih koji su nosili zastave ili majice s Titovim likom, petokrakom i drugim partizanskim i socijalističkim obilježjima. Našlo se tu brojnih pionirki i nekoliko kopija Tita, uglavnom iz Slovenije i Hrvatskog zagorja, koji su rado pozirali fotografima. A kineski ambasador Shen Zhi Fei prisustvovao je skupu i obišao prigodne izložbe o Titu. Ponuda jela, pića i suvenira bila je obilna, a incidenata nije bilo, pa je najveći problem bio što je zbog radova na putu kojim se ide u Kumrovec, 50-ak autobusa lutalo po okolnim putevima.

Nenad Jovanović

Izložba slika Milutina Kneževića u Karlovcu

Umjetnik i učitelj

Milutin Knežević vrijedan je slikar i pedagog koji je 40 godina umjetnosti kista podučavao đake

U izložbenom salonu karlovačke Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić, protekla dva tjedna bila je postavljena izložba slika karlovačkog likovnog pedagoga Milutina Kneževića. Bila je to njegova deveta samostalna izložba i četvrta u Karlovcu. Tri je imao u Zagrebu i dvije u SAD-u, gdje mu živi jedna od dviju kćerki. Izloženo je 21 djelo, uglavnom ulja na platnu, mada Knežević slika i u akvarelu, a dobre rezultate postiže i u crtežu mada ih do sada nikada nije izlagao. Njegova ulja na platnu su velikih formata, najčešće pejsaži, dijelovi mrtve prirode, ali i neke vedute Karlovca.

– Sviđa mi se kad Knežević svoja polja zažari žutilom, ili vidi crvene cvatove tamo gdje ih mi ne vidimo. Očito je da mu leže ovi naši bliski pejsaži – rekao je novinar Nikola Perić.

Knežević je sudjelovao je na više od 500 likovnih kolonija, poklonivši organizatorima bar po tri ulja na platnu. Uskoro će proslaviti 81. rođendan. Pedagošku akademiju, smjer likovna umjetnost, završio je 1956. i kao likovni pedagog radio je u školi punih 40 godina. Dobitnik je i Povelje zaslužnog pedagoga Hrvatske i likovne nagrade za akvarel na Karlovačkoj likovnoj jeseni 1990.

– U biti ne volim izložbe pošto mnogi slikari naprave 20 radova i zabilježe 20 izložbi seleći se sa tim istim radovima iz jednog izložbenog prostora u drugi, a faktički se radi o jednoj izložbi i uvijek istim radovima. Broj izložbi ne odgovara stvarnoj kvaliteti i vrijednosti umjetnika. Postoji niz velikih svjetskih slikara koji su za života imali tek dvije izložbe, a mnogo znače u slikarstvu. Ja sam prvu samostalnu izložbu imao sa 65 godina života, kaže Mile Knežević.

M. C.

•  

Predavanje o toleranciji na Festivalu židovskog filma

Lustig: razmislite o 1941.

150-oro djece, u suradnji s UNHCR-om, stiglo je u Zagreb iz nacionalno mješovitih i povratničkih sredina

U okviru zagrebačkog Festivala tolerancije – festivala židovskog filma u kinu Europa, održano je Edukacijsko jutro – predavanje o toleranciji i ljubavi za 650 učenika osnovnih i srednjih škola, od kojih je 150 u suradnji s UNHCR-om dovezeno autobusima iz nacionalno mješovitih i povratničkih sredina – Dvora, Mečenčana, Lipika i Vukovara. Prisutnima su se obratili osnivač i počasni predsjednik festivala Branko Lustig i predstavnik UNHCR-a u Hrvatskoj Terence Pajk.

Govoreći o iskustvu logoraša njemačkih logora smrti, kroz koje je prošao kao dječak, Lustig je ukazao na potrebu slanja poruka opraštanja i ljubavi, ali i borbe protiv rasizma i diskriminacije.

– Još uvek velik broj građana ne želi da im se djeca žene i udaju pripadnicima drugih vjera i nacija, rekao je Lustig i dodao da je u mnogim evropskim zemljama u današnje vrijeme nastala eksplozija mržnje prema drugačijima. Pozvao je učenike da kad se vrate u svoje sredine, razmisle o onom što se dešavalo od 1941. do 1945. kad su ljudi ubijani zato što su bili drugih vjera ili naroda, podsjetivši na užase u logorima u NDH. Okupljenim učenicima obratio se i Pajk koji je govorio o svom iskustvu pomaganja izbjeglicama iz brojnih ratova.

– Predavanja o toleranciji u okviru festivala su korisna, prija svega s aspekta omladine koja dolazi s područja s mješovitim etničkim zajednicama, rekao je Pike nakon predavanja, dodavši da se tim učenicima daje šansa da zajedno s učenicima iz Zagreba uče o toleranciji i koegzistenciji.

Na Edukacijskim jutrima od 2009. godine učestvovalo je preko 5.500 učenika iz 186 osnovnih i srednjih škola i fakulteta iz cijele Hrvatske, čime se ne može pohvaliti ni jedna od institucija u Hrvatskoj koje se bave edukacijom šire javnosti o holokaustu.

N. Jovanović

Stogodnjak (165)

31. 5. – 7. 6. 1913: kakvo je stanje srpskih zemljoradničkih zadruga u Dalmaciji? Sudeći po brojkama za 1912. godinu i nije loše. Svoje završne račune u Državni statistički ured poslalo ih je pedesetak. U njima je, kako kazuju podaci, bilo 5108 zadrugara s 9302 upisana udjela u nominalnom iznosu od 856.232 krune, na ime čega je već uplaćeno 542.784 krune. Rezervni fondovi iznosili 222.900 kruna. “Zadrugari samo s udjelima i rezervnim fondovima jamče povjeriocima zadruga s 1.079.132 kruna. Doda li se tome još i jamstvo po pravilima, tada se tek vidi koliko je siguran novac, koji se zadrugama povjeri. Sve su zadruge okupile 3.634.862 kruna narodnog novca koji je ne samo korisno nego i sigurno uložen…” piše Srbobran u redovitoj rubrici Narodna privreda.

* Tradicionalni svesokolski slet u Ljubljani ipak se neće održati. Odgođen je za 1914. godinu. Odluku je donijelo starješinstvo Slovenskog sokolskog saveza u dogovoru s rukovodstvom Sveslavenskog sokolskog saveza. Tim su povodom srpski sokolaši u Hrvatskoj saopćili da “mi Srbi, koji smo se ove godine pripremali za slet u Ljubljani nastavićemo, razumije se, živo i oduševljeno zajedno da se za iduću godinu spremimo što bolje i nadoknadimo sav manjak rada…”

* Iz štampe je izišla knjiga Žensko pitanje Zorke Janković. To je zapravo izbor članaka, objavljenih u listu Ženski svet. Autorica knjige u predgovoru piše: “Nastojala sam da u tu radnju, pored istorijskog pregleda ženskog pitanja, unesem sve što je važnije, a zaseca u život žene, te u savremenosti određuje njezin položaj u pojedinim državama Evrope i kod pojedinih naroda u njoj (izuzimajući slavenska plemena, o kojoj ću govoriti u drugoj knjizi)… Knjigu izdajem sa nadom, da će je u prvom redu prihvatiti ženska udruženja, kako srpska u svim srpskim krajevima, tako i hrvatska, a uz to i svaka obrazovana Srpkinja i Hrvatica…”

* U Zagrebu je, na temelju međunarodne policijske tjeralice, uhapšen pekar Ilija Momić (34) iz okolice Gline, koji je u Novom Sadu pronevjerio veću svotu novca – govori se o nekih 12.000 kruna. S tim je novcem pobjegao u Hrvatsku, ali nije dugo uživao u njegovu trošenju, jer ga je policija pronašla u jednoj zagrebačkoj kavani – mrtvog pijanog!

* “Srbin, rodom Sremac, 28 godina star – živi sada u velikoj okružnoj varoši u Bosni, posjednik fine trgovine, uz to ima najbolju svjetsku radnju te vlastitu svoju kuću, u svemu vrijednost od 30.000 kruna. Trgovina je vrlo napredna i budućnost osigurana. Tražim poznanstvo ženidbe radi sa djevojkom ili mlađom udovicom sa nešto imetka, pokućstvo nepotrebuje. Diskrecija poštenjem zajamčena…” stoji u novinskom oglasu broj 1081 pod šifrom “Rijetka prilika”.

Đorđe Ličina