Nema zemlje za mlade

Na konferenciji Instituta Nikolas Bergruen, održanoj krajem prošlog mjeseca u Parizu, Angela Merkel i Fransoa Oland pokrenuli su plan zapošljavanja mladih u Europskoj uniji. Za “europski nju dil” već je osigurano šest milijardi eura iz Europske investicijske banke. U intervju za njemački list “Bild”, direktor te financijske ustanove Verner Hojer kaže kako banka planira za 40 posto povećati svoje zajmove, pa će tako sa 70 milijardi eura godišnje poduprijeti europsku borbu protiv krize i nezaposlenosti. U sklopu te financijske injekcije, zajmovi i niske kamatne stope predviđene su i za one kompanije koje zapošljavaju mlade, što je jedan od gorućih problema EU-a.

U Uniji je više od 7,5 milijuna mladih od 15 do 24 godine starosti neaktivno: ne školuju se, ne studiraju, ne rade; približno svaki četvrti Europljanin mlađi od 25 godina ne radi. Premda velika, na takvu bi nezaposlenost mladih neke države članice Unije odmah pristale: u Grčkoj je nezaposlenost mladih dosegla čak 60, u Španjolskoj 55, u Italiji oko 40 posto. S druge strane, najmanju nezaposlenost mladih u EU-u imaju Njemačka i Austrija – 7,6 posto. Skorašnjim hrvatskim pristupanjem, Europska unija dobiva još jednu članicu s (pre)visokom stopom nezaposlenosti mladih. Naći ćemo se tako pri vrhu neslavne ljestvice EU-a, odmah iza Grčke i Španjolske: prema Adriatik institutu za javnu politiku, nezaposlenost mladih u Hrvatskoj u ožujku 2013. dosegnula je 51,6 posto.

Nakon sastanka s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel i pokretanja plana službeno naslovljenog “Europska inicijativa za rast i nova radna mjesta”, francuski predsjednik Oland najavio je kako počinje bitka protiv nezaposlenosti mladih. Inicijativom se želi osigurati da nijedan mladi čovjek dulje od šest mjeseci ne bude bez posla, staža ili stručnog usavršavanja. Osim spomenutog kreditiranja, plan insistira na mobilnosti mladih, što je posebno naglasila Angela Merkel, pa je tako ideja europsko tržište rada učiniti dostupnije mladima te im subvencionirati tečajeve jezika i plaćati avionske karte do novoga radnog mjesta. Planiraju li europski vlastodršci ovime jednostavno pojačati konkurenciju i dodatno rušiti ionako obezvrijeđenu cijenu rada, to nisu otkrili.

Nezaposlenost mladih usko je povezana s obrazovnim sistemom koji doslovno proizvodi visokoobrazovane kao na traci, koji se potom nemaju gdje zaposliti. Ideja bolonjske reforme visokog školstva bila je približiti obrazovanje i tržište, ali tako da su trenutačne potrebe tržišta te koje određuju upisne kvote i čitav smjer sveučilišta. Promašenost modela od fakulteta do korporacije, u smislu razvoja ličnosti i samosvjesne uloge pojedinca u demokratskom društvu, nije potrebno posebno dokazivati. No manjkavosti takvog sistema u tržišnom smislu na svojoj koži imaju priliku osjetiti mladi u Hrvatskoj, ali i širom Starog kontinenta. Problem se javio kada je tržište ušlo u krizu, pa sada ni ono, ni država, ni mladi sami ne znaju što bi s diplomama. Da povećanje broja visokoobrazovanih nije garancija prosperiteta pokazuju europski primjeri. U Španjolskoj je broj visokoobrazovanih od 25 do 39 godina jedan od najvećih u Europi, čak 39,1 posto. U Grčkoj je taj broj nešto manji, ali i dalje iznosi visokih 30,9 posto. S druge strane, u Njemačkoj, koja ima tradiciju visoke kvalitete strukovnih škola, visokoobrazovanih od 25 do 39 godina ima 25,3 posto, ali je zaposlenost puno veća.

Gotovo svi hrvatski ministri prosvjete u posljednjih deset godina prikazivali su povećanje broja visokoobrazovanih za pet ili deset postotnih poena kao svoj veliki uspjeh. Dijelom i s pravom, treba vjerovati da je obrazovanje vrijednost samo po sebi. Nisu, međutim, spomenuli sitnicu kako ti mladi nemaju gdje raditi i kako društvo s većim brojem visokoobrazovanih ispunjava svoju svrhu samo ako taj kadar radi na području za koji je školovan i kompetentan te tako pridonosi zajednici.

Na pariškom samitu španjolski premijer Marijano Rahoj providno je primijetio kako nešto u Europi ne funkcionira i kako se ljudi s pravom pitaju zašto Europa ne doživljava ekonomski rast. A bez rasta države ne mogu otvoriti radna mjesta, što nije samo europski nego i globalni problem. Procjenjuje se da je gotovo četvrtina mladih u svijetu, njih gotovo 290 milijuna, neaktivna: ne obrazuje se, ne radi i ne sudjeluje u ikakvoj praksi. Francuski filozof Andre Gorc pisao je kako ovakav sustav stvara kompeticiju i borbu za radna mjesta: čovjek tuđu nezaposlenost vidi kao svoju prednost i priliku za sebe. A društvo marginalizira nezaposlene, pa makar bili i većina, kao mladi u Španjolskoj, Grčkoj i Hrvatskoj. Nezaposleni su prezreni, smatra ih se inferiornima i nesposobnima, pa im ne preostaje ništa drugo nego da sami sebe okrive za takvu situaciju i da primaju milostinju koju im društvo daje u vidu socijalne pomoći. Gorc nudi i rješenje: ujedinjenje radnika i konkretiziranje stava prema poslodavcima. U vremenima krize, smatra, za sve bi bilo posla kada bi se smanjilo radno vrijeme i zaposlilo više ljudi nauštrb dobiti poslodavaca.

“Merkolandov nju dil”, međutim, ne ide u tom smjeru, nego će novim kreditima pokušati oživjeti gospodarstvo i tako mladima otvoriti priliku za rad. No takvih je pokušaja, doduše ne ovako izdašnih, već bilo i svi su neslavno završili. Plan bivšeg francuskog predsjednika Sarkozija iz 2009. predviđao je 1,3 milijarde eura poraznih olakšica i stimulacija za poslodavce koji zapošljavaju mlade, a sadašnji predsjednik Oland obećavao je kako će zaposliti 150 tisuća mladih.

Ovaj novi plan zapošljavanja mladih službeno će biti predstavljen u Berlinu 3. srpnja, tijekom sastanka ministara članica EU-a, no na temelju prijašnjih iskustava skepsa je opravdana. Europa nikada nije imala ovako obrazovanu generaciju koja ima ovako malo prilike za posao. Nedostatak vizije i gospodarski kolaps glavni su razlozi što je na putu da potrati najobrazovaniju generaciju u povijesti Staroga kontinenta. Možemo se samo nadati kako je ovaj plan stvarna prekretnica, a ne samo još jedan u nizu kozmetičkih zahvata namijenjenih živom mrtvacu – kapitalizmu.