Remi: Politika je rad kao i svaki drugi

Za razliku od mnogih, Mirela Priselac Remi bez dlake na jeziku govori o društvu u kojem živi, kako kroz tekstove pjesama tako i u čestim intervjuima i izjavama. Na novom Elementalovom albumu “U redu je” opet je digla glas protiv društvenih anomalija.

Iskreno, smatram se tek običnim čovjekom koji reagira na svijet oko sebe. Svi mi imamo stvari koje nas frustriraju ili muče, a ja imam sreću da sam pronašla medij koji mi omogućuje da se izrazim, da izbacim iz sebe sve što mi je na spisku. Naši su ljudi toliko pasivni da i najmanja reakcija na svijet koji nas okružuje izgleda kao aktivizam. A politika je rad kao i svaki drugi, pa ako možemo zvocati recimo doktoru koji je obavio traljav posao, zašto to ne bismo mogli i političarima? Kao da su oni zaštićeni i cijepljeni protiv kritike.

Eksploatiraju nas po potrebi

Zašto drugi muzičari uglavnom šute kad su u pitanju te teme?

Nije sve za svakoga. Mislim da je primjerice rep nešto otvoreniji od pop-muzike. I to mi je savršeno prihvatljivo. Više me zna zasmetati što kolege iz rock-žanra ne reagiraju na neke stvari, a mogli bi. No razumijem i to, ljudi se rijetko odlučuju za teže teme. Previše je toga u pitanju kad se obradi neka aktualna tema, više nego kad se pjeva o leptirima i ptičicama. Znate li koliko sam puta sama sebi rekla da više neću pisati o politici? I nikako ne uspijevam: teško mi je ne progovoriti o nečemu što me istinski jebe, kao što me jebe i kad mi netko slomi srce. Ne diskriminiram teme.

Novi album Elementala otvara pjesma “Balkana”, u kojoj ste vlastodršcima direktno rekli da su uništili vašu generaciju i da im još uvijek nije dosta oružja, ubijanja i ratova?

Ne bih rekla da će se dogoditi novi rat, ali sam sigurna da smo konfliktno područje svijeta. U sebi nosimo gomilu zamjeranja, zbrajamo krvna zrnca i prozivamo jedni druge, a politika na račun toga prikuplja bodove. Eksploatiraju nas po potrebi. Nemaju baš neku jasnu viziju budućnosti, pa u prošlosti traže krivca. Zato će se opet pred izbore prizivati partizani, vragovi zeleni i žuti, ustaše i četnici… A to će donijeti koju fotelju više, što je jedini cilj regionalne političke scene. Meni je rat nepojmljiv, ali mislim da to ima više veze s mojim svjetonazorom ili odgojem nego s bilo čim drugim.

Na promociji albuma ispred sjedišta Hrvatske narodne banke davali ste i “jamstva”?

Album se zove “U redu je”, pa smo napravili ceremoniju izdavanja potpisanih jamstava, kojima garantiramo da će sve biti u redu. Bila nam je to dobra zafrkancija.

Nedavno ste bili u središtu pozornosti jer ste na Facebook-profilu napali Vjekoslavu Huljić zbog štetnosti njezinih tekstova po položaj žena u Hrvatskoj?

Slušam, promatram, osluškujem, reagiram, pa je i ta tema morala doći na tapetu. Reagirala sam iz perspektive tekstopisca koji u svojim pjesmama ženu vidi na drukčiji način. Inače sam takve stvari komentirala u zatvorenom krugu svojih prijatelja, no ovaj sam put iskusila moć Facebooka na vlastitoj koži, mediji su moj status odlučili pretvoriti u aktualnu temu. Mislim da to dosta govori i o fokusu medija, koji će fabricirati sukobe ako im to odgovara. To govori i o interesu ljudi koji takve priče gutaju. I moji me muški prijatelji često blijedo gledaju kad počnem monolog o ženskim pravima i ravnopravnosti spolova, jer tu nejednakost nisu osjetili na svojoj koži. Da smo nešto rasno raznolikija zemlja, sigurna sam da bi i pitanje rase bilo aktualno, kao što su aktualna pitanja vjere ili spolnog odabira.

Naučila sam nešto o sebi 

Elemental je već odavno prešao granice Hrvatske, gostujete u cijeloj regiji. Gdje i s kim najviše volite nastupati, surađivati, tulumariti?

Što se tiče tuluma, najbolji su mi s ekipom iz Iskaza i Marčelom. Najdraže mi je nastupati u velikim gradovima regije, ali dogodi se i neki koncert u malom mjestu koji mi se podvuče pod kožu, iznenadi kad se najmanje nadaš. Super mi je negdje nastupati prvi put: ne znam što mogu očekivati, ispipavam publiku, promatram…

Prije tri godine zajedno sa Shotom sudjelovali ste u projektu “Diversidad” koji je okupio muzičare iz više europskih zemalja i rezultirao snimanjem zajedničkog albuma u Bruxellesu?

Album je prošao poprilično dobro, s obzirom na to da je to bio dio vrlo ambicioznog projekta, s ljudima koji su radili muziku zajedno a da prije toga nisu nikad čuli jedni za druge. U deset dana rada u studiju morali smo se upoznati, shvatiti kako dišemo, o čemu najradije pišemo… A to nije bilo nimalo lako. Mislim da je album najbolje prošao u Francuskoj, Belgiji i Italiji. Iz Bruxellesa sam se vratila sa saznanjem da rep, za razliku od njegove percepcije u Hrvatskoj, nije forma koju se trpa u alternativu, nego nešto što itekako živi u mainstream vodama. Naučila sam puno o sebi, o svojim mogućnostima. Jer kad čovjek radi muziku u istom okruženju 15 godina, ima tendenciju da postane tup za na neke nove momente… Otišla sam onamo kao jedna, a vratila se kao druga osoba. Naučila sam malo više cijeniti ono što radim zbog svih pozitivnih reakcija ondje: već sam prvi dan dobila nadimak multitalented, što mi je bilo čudno jer sam samo radila ono što ovdje već godinama radim, a nitko nije ubrao koliko zapravo mogu. Valjda čovjek mora malo promijeniti okolinu da bi naučio nešto novo o sebi, ali i o zemlji u kojoj živi.

Da, “Diversidad” je u Hrvatskoj prošao gotovo nezapaženo, nikad nije održana neka službena promocija tog izdanja?

Nakon preklanjskog ljeta, kad smo nastupali po cijeloj Europi, zatvorila se financijska pipa, jer je projekt bio “težak” i za okvire Europske unije. Koncerti nisu bili jeftini, trebalo je na nastup dovesti 20 ljudi iz raznih zemalja. Izdanje se kod nas nije reklamiralo, iako smo imali domaću distribuciju. Danas je promocija vrlo bitna, važno je ljudima dati do znanja da je album vani, ako želiš da prodaja uspije… Nisam baš sigurna da europski rep dobro kotira ovdje, jer svi ti reperi repaju na svom materinskom jeziku, pa postoji pitanje jezične barijere.