Velika pljačka budućih umirovljenika
Prošla godina, uvjeravali su nas širokom medijskom kampanjom prethodnih tjedana, bila je vrlo dobra za mirovinske fondove. Fond-menadžeri kojima smo – a da nas to nitko nije pitao! – predali na upravljanje buduće penzije, lani su uspjeli ostvariti prinos od 12,3 posto, što u uvjetima koji vladaju na tržištu svakako nije malo, pogotovo ako se zna da je prosječna godišnja zarada bila 5,6 posto, odnosno 2,5 posto ako uključimo inflaciju. I tu su u pravu.
Međutim, postoji i druga strana medalje, o kojoj se uglavnom šuti. Tako nećete nigdje pročitati činjenicu da je primjerice indeks Mirex, koji prikazuje kretanje vrijednosti mirovinskih fondova u odnosu na Crobex, koji prati cijene najtrgovanijih dionica na Zagrebačkoj burzi, u proteklih deset godina bio bolji samo za 2,7 posto. Mirex je, naime, od 2003. narastao za 58,1 posto, a Crobex za 55,4 posto. Da se izvučemo iz suhoparnoga financijskog rječnika, u praksi to znači da je svatko od nas mogao uložiti svoj novac u neki od fondova koji prate Crobex i za svoj račun zaraditi tek nešto manje novca nego što je to uspjelo vrlo dobro plaćenim menadžerima, koji upravljaju s četiri obvezna mirovinska fonda vrijedna čak 54,6 milijardi kuna, koliko je dosad uplatilo i zaradilo 1,66 milijuna osiguranika.
AZ, Erste plavi, PBZ CO i Raiffeisen mirovinski fondovi zaradili su dosad više nego pristojan novac, ali – s obzirom na visoke naknade koje smo im uplaćivali svih ovih godina – više za sebe nego za nas. Primjerice od 2004. do 2007. naknada je iznosila 1,2 posto, da bi od tada postupno padala. Godine 2010. njena vrijednost bila je 0,75 posto, a Hanfa je za 2013. donijela odluku da se smanji na 0,45 posto. Prema jednostavnoj računici, ispada da smo samo prošle godine u tu svrhu platili 330 milijuna kuna, a ukupno preko 1,7 milijardi kuna. Za što? Za visoke plaće zaposlenima u društvima za upravljanje mirovinskim fondovima, gdje rade 72 osobe koje “brinu” o penzijama. Najviše ih je u RBA, njih 24. Uz to, fondovi su nabili i slične naknade za ulazak i izlazak, što dodatno pospješuje ionako prevelik profit. Mirovinski četverac je, naime, samo prošle godine iskazao dobit od 200 milijuna kuna, a od 2006. do 2012. godine čak 770 milijuna kuna, odnosno više od sto milijuna eura! Koliko su uspješni svjedoči i činjenica da su njihovi predsjednici uprava godinama na toj funkciji: primjerice Dubravko Štimac i Petar Vlaić vode PBZ CO i Erste od formiranja 2001. godine.
Na neodrživost ovakvog sustava upozoravaju i stručnjaci, koji ističu da su prinosi mirovinskih fondova zapravo na razini kamata koje se mogu dobiti u banci, a ponegdje čak i manji. Dakle, osiguranici koji po ovako utvrđenom modelu moraju izdvajati novac ustvari ne bi trebali biti burzovno osviješteni – bilo bi dovoljno da novac, umjesto u fond, uplate u neku od banaka. Ovako, štednja u fondovima gubi smisao, jer ne štedimo samo za mirovinu, nego naš novac održava stvorene institucije i daje plaću njihovim zaposlenicima. Jagoda Milidrag Šmid iz SSSH-a izračunala je da, osim činjenice da nitko od osiguranika ne zna što ga čeka i koliko će novca zapravo dobiti iz fonda, jednako važan problem predstavljaju i troškovi upravljanja.
– Kada se zbroje ulazna naknada, naknada za upravljanje, izlazna naknada i troškovi banke skrbnika, ispada kako 27 posto uplaćenog iznosa ide na troškove upravljanja – kaže ona.
No to nije sve: uplaćeni novac fondovi znaju koristiti za, u najmanju ruku, sumnjive poslove kojima se bave njihovi vlasnici, odnosno banke koje stoje iza njih, na što je upozorio i predsjednik Uprave Hanfe Petar-Pierre Matek. Tako je vlasnički portfelj mirovinskih fondova zrcalo vlasničkog portfelja banaka, zbog čega se u financijskim krugovima već nekoliko godina vrti priča da mirovinci zapravo spašavaju portfelje svojih vlasnika. Banke su kreditirale tvrtke koje sada nisu u stanju vraćati kredite. Poznat je primjer Nexe grupe, koja nije mogla vratiti 750 milijuna kuna obveznica. Kako su im došle na naplatu, izdali su nove obveznice vrijedne 120 milijuna eura. Unatoč očitoj činjenici da Nexe nezaustavljivo klizi prema ponoru, mirovinski fondovi (PBZ CO i Raiffeisen) upisali su njihove obveznice u zakonski maksimalnom iznosu od po 12 milijuna eura i time Nexeu omogućili preživljavanje, odnosno nastavak otplate kredita bankama-majkama, a svoj portfelj dodatno opteretili lošim obveznicama. Ali koga briga za građane i njihove mirovine, važno je da su krediti sigurni! Slično je bilo i s danas praktički propalom građevinskom kompanijom Ingrom, gdje su preko komercijalnih zapisa nepovratno izgubljeni deseci milijuna budućih mirovina, kao i nekretninskim fondom Quaestusom Borislava Škregre, da ne spominjemo slučaj krahirane Magme, čije su se dionice kupovale i po 350 kuna.
Takva uloga mirovinskih fondova uvedena je 2007., u “zlatno doba” Ive Sanadera, kada im je omogućeno znatno liberalnije ulaganje u odnosu na dotad strogo regulirano investiranje. Tržište je tih godina izrazito raslo, pa su se financijaši bunili da država nepotrebno ograničava ulaganje fondova, koji time gube velik novac. Odmah nakon što je rampa dignuta, fondovi, odnosno banke, započinju divljati na tržištu. Dok je i kokoš mogla kljunom pogoditi dionicu koja će rasti, bilo je dobro, međutim 2009. dolazi do krize i cijene počinju strelovito padati, jednakom brzinom kao što su rasle, ali spasa više nije bilo. Posebice stoga što su fondovi primarno morali misliti na banke, a ne na ono što im je temeljna zadaća. Prekrcani novcem, mirovinci više nemaju gdje ulagati u Hrvatskoj, tako da 40 posto imovine ulažu u inozemstvo: primjerice u Sloveniji su najveći strani investitori – kupuju dionice Mercatora, Krke, Petrola…
Iz Hanfe su prije nekoliko godina najavili da će se pozabaviti time kako je došlo do izloženosti fondova prema Ingri, Magmi, Dalekovodu, Luci Ploče, Nexe grupi… Ali priča je na tome stala. Štoviše, umjesto da detaljno ispita što se dogodilo, sadašnja Vlada najavljuje da će povećati izdvajanja za drugi mirovinski stup s pet na deset posto i omogućiti fondovima osnivanje podportfelja za mlađe osiguranike s još riskantnijim ulaganjem. Kao da je ovo dosad bilo sigurno…