Zajedno smo jači

Dvadeset i dvije godine od raspada Jugoslavije i petnaest od mirne reintegracije Podunavlja, Hrvatska i Srbija pokušavaju pronaći načine za ojačavanje ekonomske suradnje i popravljanje veza pokidanih u godinama rata i netolerancije. Nedavni posjet hrvatskog premijera Zorana Milanovića Srbiji, kao i posjet potpredsjednika srpske Vlade Aleksandra Vučića Hrvatskoj te očekivani dolazak srpskog predsjednika Tomislava Nikolića na svečanost ulaska Hrvatske u Europsku uniju pokazuju kako se nazire kraj zahlađenju odnosa nastalom nakon prošlogodišnjeg dolaska Nikolićevih i Vučićevih naprednjaka na vlast u Srbiji. Političko približavanje otvara mogućnosti za produbljivanje ekonomske suradnje a, prema mišljenju odgovornih u gospodarskim komorama dviju zemalja, gospodarska će suradnja tada biti faktor koji će pomoći i boljim odnosima.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), iz čijeg su Odjela za makroekonomske analize poslali odgovore na naša pitanja, velike nade polažu upravo u najnoviju normalizaciju odnosa i geopolitičko repozicioniranje Srbije, uz približavanje Uniji koje se događa pod vodstvom desnice na vlasti, koja je odlučila prelomiti pitanje Kosova potpisivanjem sporazuma u Briselu s kosovskim državnim vrhom. Zato se u HGK-u nadaju da će Srbija uskoro biti nagrađena datumom početka pregovora s Unijom.

Inače, da se u Briselu još vode razgovori o mogućim izmjenama pojedinih elemenata vezanih uz odnose s CEFTA-om i trgovinu Srbije i Hrvatske, naglasio je na nedavnom skupu “CEFTA nakon pristupanja Hrvatske EU-u” (održanom u organizaciji Privredne komore Srbije) predsjednik PKS-a Željko Sertić, što pokazuje kako i u Srbiji ozbiljno promišljaju budućnost gospodarske razmjene s Hrvatskom, nakon što ona 1. srpnja istupi iz tog ugovora o slobodnoj trgovini i uđe u EU. PKS daje podršku srpskom poljoprivredno-prehrambenom sektoru za zadržavanje postojećih carina, kao i onih u trgovini osjetljivom robom, poput šećera i duhana.

– Pojedine stvari bit će olakšavajuće, neke otežavajuće, ali naša suradnja ostaje snažna i velika – izjavio je tada Sertić i čestitao ambasadoru Hrvatske Željku Kuprešaku na skorom članstvu u EU-u.

– Razvoj gospodarske suradnje prethodnica je i katalizator unapređenja političkih odnosa, a u tom kontekstu treba promatrati i pionirske aktivnosti Hrvatske gospodarske komore u otvaranju tržišta bivše Jugoslavije, već potkraj devedesetih – hvale se u HGK-u, navodeći da je do potpunije normalizacije odnosa i povećanja tolerancije najlakše doći kroz aktivnosti i projekte u kojima postoji jasan zajednički interes i uz koje jača međusobna komunikacija. To su, navode iz HGK-a, ponajprije područja prometnog povezivanja i razvoja turizma. Općenito, treba razvijati i poticati zajedničke regionalne ideje i projekte koji bi valorizirali geostrateški, odnosno prometni položaj regije i afirmirali ovaj prostor kao ekonomski važan i nezaobilazan za Europu u cjelini.

– Ekonomija je najbolji temelj za popravljanje suradnje među zemljama. Jer kada se stvaraju uvjeti da ljudi rade, zarađuju i od svoga rada bolje i kvalitetnije žive, smanjuje se prostor za tenzije – kaže za “Novosti” Drenislav Žekić, direktor predstavništva Privredne komore Srbije u Zagrebu.

Kako bude rasla ekonomska moć ljudi i zemalja, tako će se otvarati prostori za povećanje međusobne suradnje.

– Razmjena roba i usluga, protok ljudi i kapitala te veća otvorenost u komunikaciji nešto je što bi trebalo rasti u predstojećim godinama, posebno kada se ima na umu da Hrvatska ulazi u savez europskih država, a Srbija poduzima napore da što prije krene putovima pregovora i stvaranja uvjeta da i ona postane članica te velike familije – veli Žekić.

Ni u jednoj se komori, na naš upit, nisu odvažili procijeniti učinak jačanja političke i gospodarske suradnje Hrvatske i Srbije na rast BDP-a dviju zemalja, ali je očito, iz brojeva o veličini međusobne trgovinske razmjene, kako je jačanje veza nešto na čemu bi obje zemlje trebale puno više raditi. Hrvatska je u 2012. u Srbiju plasirala gotovo četiri i pol posto svog izvoza, a uvoz iz Srbije činio je 1,7 posto ukupnog uvoza zemlje. Pored toga, Srbija je treća najznačajnija zemlja primateljica hrvatskih izravnih ulaganja: od 1999., kada su realizirane prve investicije tog tipa, Hrvatska je u Srbiju uložila ukupno 566 milijuna eura.

– Dok u Srbiji posluje i ulaže više od dvije stotine hrvatskih tvrtki, u Hrvatskoj izravno posluje i vlasničke udjele u hrvatskim kompanijama drži tek njih dvadesetak iz Srbije, a ostale robu plasiraju putem svojih hrvatskih partnera – upozorava Žekić, što ostavlja velik prostor za puno snažniji nastup kompanija iz Srbije u Hrvatskoj.

U obje gospodarske komore ovu godinu vide kao ključnu za daljnji razvoj gospodarskih odnosa, jer se ulaskom Hrvatske u EU i potpisivanjem Deklaracije o strateškom partnerstvu Srbije i Rusije za obje zemlje otvaraju nove mogućnosti izvoza i gospodarskog rasta. Ulaskom Hrvatske u Uniju porast će i potrebe i mogućnosti za unapređenje gospodarskih odnosa, što se prije svega odnosi na zajedničke interese koje će dvije zemlje – jedna kao članica, a druga kao ona koja želi ući u EU – imati na putu maksimalizacije koristi koju za gospodarstvo pruža članstvo u zajednici čije tržište broji 500 milijuna ljudi. U HGK-u kažu da je pritom interes hrvatskih tvrtki već sada vidno pojačan i, uz ostalo, vođen željom da se kompenziraju negativni efekti gubitka preferencijalnog tretmana u sklopu CEFTA-e, što može rezultirati obostrano korisnim učincima. Istodobno se srpskim tvrtkama i gospodarstvu u cjelini pruža mogućnost da, koristeći suradnju i iskustva Hrvatske, lakše i efikasnije realiziraju svoje interese na putu integracije u EU. Odnosno, obostrano se razvija svijest i potreba za jačanjem i valorizacijom regionalnih gospodarskih potencijala, kako bi se opstalo na globalnom tržištu, a posebno na izuzetno konkurentom tržištu EU-a. U tom kontekstu postoje i snažno izražene mogućnosti međusobnog povezivanja, zajedničkog nastupa i okrupnjavanja gospodarskih subjekata radi osmišljenog istupa na tržišta brzorastućih zemalja izvan EU-a, koja su sve interesantnija i na kojima se dugoročno očekuje visok rast gospodarske i trgovinske aktivnosti.

Jedno od područja s najvećim potencijalom za obje zemlje svakako je transport, sa zajedničkim razvojem i popularizacijom željezničkog i cestovnog koridora te plovnog puta na Dunavu, procjenjuju u HGK-u. Suradnja je moguća i u nizu drugih područja, poput poljoprivrede, prehrambene industrije, strojogradnje ili farmaceutske industrije. Povratak automobilske industrije u Srbiju već je doveo do takve suradnje, a njezin će razvoj otvoriti i nove mogućnosti za hrvatske tvrtke. Dobar je primjer suradnja solinskog proizvođača

autodijelova AD Plastik s kragujevačkim Fiatom, nekadašnjom Crvenom zastavom: AD Plastik proizvodi dijelove za Fiatova vozila koja iz Srbije odlaze na europsko tržište.

Žekić navodi i proizvodnju vojne i slične opreme za treće zemlje (u čemu u Hrvatskoj prednjače HS Produkt i veliki Đuro Đaković), jer tu postoje tvornice, iskustvo i znanje, ali spominje i mogućnosti u nekim drugim područjima industrijske proizvodnje. Poseban položaj srpskih proizvoda na ruskom tržištu, osiguran izvozom bez carina, može – kroz zajedničku proizvodnju – pomoći i plasmanu dijela roba iz Hrvatske. S druge strane, Hrvatska kao turistički orijentirana zemlja može otvoriti vrata kvalitetnim proizvodima iz Srbije, koji su konkurentni i koji bi bili dobra nadopuna ponude zahtjevnim turistima sa zapada; nije tu samo riječ o prehrambenim proizvodima nego i o drugima iz tradicionalne ponude. Osim toga, Hrvatska je kao prepoznata turistička zemlja posljednjih nekoliko godina ugostila više od sto tisuća turista iz Srbije, s tendencijom laganog rasta. No i dalje u zraku visi pitanje sigurnosti njihova boravka, na što normalizacija političkih odnosa može imati značajan utjecaj.

Što se tiče zajedničkog izlaska na treća tržišta, prije toga ipak valja priznati da su dvije zemlje jednom već bile dijelom zajedničkog tržišta, koje je danas podijeljeno i koje ponovno međusobno osvajaju – hrvatske kompanije tržište Srbije, a srpske tržište Hrvatske. Stare robne marke polako se vraćaju na tržišta na kojima su nekada imale značajne udjele (a s njima dolaze i nove), no zbog znatno veće konkurencije na tržištu nego u vrijeme Jugoslavije, više nemaju nekadašnju snagu. Od srpskih brendova na hrvatskom su se tržištu najbolje pozicionirali keksi “Jafa” i “Plazma”, Štarkov “Smoki”, “Eurokrem” i “Donkafe”. Hrvatski brendovi “Cedevita”, “Bajadera” Kraš, “Vegeta” i Frankove kave najprepoznatljiviji su na srpskom tržištu.

S probojem velikih hrvatskih poslovnih sustava – poput Agrokora, Atlantik grupe i Podravke – na srpskom se tržištu otvaraju novi kanali distribucije, kao i nove poslovne mogućnosti za unapređenje tržišnih pozicija i hrvatskih i srpskih brendova. Žekić navodi da je “Domaćica” popularna i među srpskim nogometašima, a Podravkin “Goveđi gulaš”, “Vegeta” i “Čokolino” i danas imaju svoje vjerne kupce i potrošače. S druge strane, Pionirov bombon “Odžačar grla”, Bambijevi keksi “Plazma” i užički kajmak imaju vjerne potrošače s ove strane granice.

Prekograničnom suradnjom do razvoja Vukovara

Normalizacija odnosa posebno je važna u Podunavlju i Vukovaru koji je, kao simbol stradanja, ostao i gospodarski zanemaren i zapušten, što povećava i međunacionalne tenzije. Revitalizacija Vukovara je proces koji mora rezultirati gospodarskim oporavkom i povratkom uloge toga grada koju je u široj regiji imao u skladu sa svojim geoprometnim položajem i prirodnim i drugim resursima tog prostora. Stoga bi, vezano uz ulazak Hrvatske i približavanje Srbije EU-u, nadaju se u HGK-u, dobar način revitalizacije Vukovara bio nastavak i afirmacija aktivnosti na izradi i realizaciji zajedničkih projekata prekogranične suradnje, kakve potiče i sufinancira EU. Tako bi se najbolje valorizirali potencijali šireg područja i omogućio dugoročan prosperitet grada u okviru budućeg proširenja EU-a.

Drenislav Žekić kaže da Vukovar i cijela istočna Slavonija vape za ekonomskim oporavkom, za stvaranjem uvjeta za veću zaposlenost, jer će samo tako biti zaustavljen odljev ljudi, posebno onih radno vitalnih i obrazovanih. Ekonomsko povezivanje sličnih industrija s obje strane granice može pomoći ubrzanju tog procesa. Srbija je bogata sirovinama za prehrambenu industriju, ponajprije voćem i povrćem, ima preradbene kapacitete, a dijelom ih ima i Hrvatska. Srbija je u cijeni rada i po troškovima proizvodnje konkurentnija od Hrvatske, ali hrvatsko tržište dio je zajedničkoga europskog, pa može biti dobra odskočna daska za daljnji plasman kvalitetnih i konkurentnih proizvoda na zapad.

– Interes je taj koji može pomoći da se prevladaju sadašnji razlozi koji dijele – zaključuje Žekić.