Intrigator

Ratni zločinci postali zaštićena nacionalna vrijednost RH

Vesna Teršelič podsjeća da Josip Perković nije bio samo nalogodavac likvidacije političke emigracije prije 1990., već je i u događajima nakon 1990. spomenut kao jedan od zlostavljača na suđenjima za slučajeve u zatvorima u Kerestincu i Gajevoj ulici

Jedna od zaštićenih nacionalnih vrijednosti koje je Hrvatska unijela u EU jesu počinitelji ratnih zločina. To je, doduše, odlučeno u posljednji čas, dva dana prije pristupanja, donošenjem Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s članicama EU-a, koji je izglasalo 78 zastupnika iz redova Kukuriku koalicije, a na osnovu koga Hrvatska neće postupati po europskim uhidbenim nalozima ako se odnose na kaznena djela počinjena prije kolovoza 2002. godine.

Iako se zakon odnosi na sva kaznena djela, pa i na ona ratnih zločina, što je priznao i sam premijer Zoran Milanović ističući da se njime, između ostalog, žele spriječiti hapšenja branitelja koji se dovode u vezu s ratnim zločinima, javnost i mediji bili su zabavljeni isključivo slučajem Josipa Perkovića, čije je izručenje Njemačkoj ovim zakonom spriječeno. Njegov je nalog tako jedan od ona prva 84 koja su odmah po stupanju u članstvo Unije stigla hrvatskoj policiji, ali i jedan od onih 19 odbijenih jer se odnose na krimen stariji od kolovoza 2002. Policija nije saopćila na što se odnosi ostalih 18 nerealiziranih naloga, ali možda će početi stizati i nalozi za hapšenje osumnjičenih za ratne zločine koje Hrvatska, eto, nikako da procesuira, ali to ne da ni drugima.

– Europski uhidbeni nalog omogućuje Hrvatskoj da goni okrivljenje za ratne zločine koji su sada nedostupni – kaže Vesna Teršelič, voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta i dodaje kako se sada govori samo o tome koga se od okrivljenika želi zaštititi tom vremenskom odrednicom, a ne govori se da su neki od okrivljenika u Njemačkoj, Španjolskoj i Engleskoj, i da je to prilika i za žrtve i za hrvatsko društvo da se približe pravdi.

– Nije važno gdje će se provesti istraga i gdje će se suditi. Važno je da oni koji su osumnjičeni budu istraženi i da se provede sudska procedura – kaže Vesna Teršelič i podsjeća da Perković nije bio samo nalogodavac likvidacije političke emigracije.

– Na suđenjima za događaje u zatvorima u Kerestincu i Gajevoj ulici Perković je spomenut kao jedan od zlostavljača. On je navodno osobno tukao i zlostavljao jednog od oštećenih i vrlo vjerojatno je bio upoznat sa silovanjima, sa seksualnim maltretiranjima i mučenjima zarobljenika u tim zatvorima – dodaje Vesna Teršelič i podsjeća na postojanje prvostupanjske osuđujuće presude za te zločine, ali bez pozivanja Perkovića na kaznenu odgovornost.

Spomenuti kriterij o nevaženju EU-naloga za slučajeve starije od 2002., zbog čega je zakon nazvan “Lex Perković”, podsjeća uvelike na raniji “Lex Šeks”, odnosno Zakon o ništetnosti pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, SFRJ i Srbije, koji je bila donijela HDZ-ova vlada nakon zahtjeva Srbije za izručenjem Vladimira Šeksa. Zanimljivo je da je sada Šeks bio veliki protivnik “Lex Perkovića” iako taj zakon dodatno štiti i njega.

Nenad Jovanović

Ceste građanima

Zbog duga HAC-a i Autoceste Rijeka-Zagreb (ARZ) od gotovo četiri milijarde eura, Vlada je za idući tjedan najavila usvajanje odluke o raspisivanju međunarodnog natječaja za koncesioniranje 1.024 kilometra autocesta. Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić kazao je da Hrvatska zbog eksplozije javnog duga nije u mogućnosti odbiti monetizaciju autocesta, jer bi po europskim kriterijima u dugu morali prikazati i obaveze HAC-a i ARZ-a, pa bi on bio uvećan za još 14,3 posto.

Predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić kaže da je dug HAC-a od 2,95 milijardi eura nerealan, jer su razni projekti, nastali po direktivi Vlade, pripisani HAC-u.

– Godinama smo upozoravali da je potrošeno desetak milijardi kuna na poslove izvan građenja autocesta, a ponovno se pitamo tko je odgovoran za podizanje nepovoljnih kredita, za koje se znalo da se ne mogu vratiti iz naplate cestarina i goriva – kaže Stanić, napominjući da bi se koncesija dala samo za profitabilne ceste, ali ne i za one manje prometne i još neizgrađene, poput autoceste Zagreb-Sisak i riječke Delte, što opet povlači trošak održavanja.

Sindikalist u listopadu najavljuje referendum protiv monetizacije, a referendumsko pitanje bit će formulirano tako da će se građani, osim o sudbini autocesta, izjašnjavati i o prodaji ili koncesiji za sve strateške resurse, poput šuma, voda i energetike, plovnih putova i željeznice.

– Monetizacija autocesta je jako loš potez Vlade. One trebaju ostati razvojni projekt Hrvatske, jer s ulaskom u EU te završetkom Jadransko-jonskog koridora očekujemo značajno povećanje prometa. Dug bi se za nekoliko godina lako mogao sanirati kreditom koji bi se otplaćivao od cestarina, koje na godišnjoj razini iznose dvije milijarde kuna, te dijelom, ako je potrebno, iz goriva, gdje se godišnje zaradi 1,4 milijarde kuna. Puno je bolje ponuditi prodaju dionica ili javnih obveznica građanima, koji imaju značajnu štednju u bankama, ali nemaju gdje investirati – objašnjava Stanić.

Dragan Grozdanić

Kratko & jasno

Željko Zorica, umjetnik

Buka u slušnom kanalu

Problem nastaje zbog izvlačenja dijela nekog umjetničkog rada iz cjeline. Pavelić je prikazan u dijelu rada koji pokazuje mijene režima na ovim prostorima

Na vaš umjetnički performans, održan u Zagrebu istovremeno kad i politička svečanost ulaska Hrvatske u EU, reagirao je Margelov institut. Što je sporno?

Ne znam. Nitko iz Margelovog instituta nije razgovarao sa mnom, a ne znam ni je li bio na izvedbi. Tekst s njihovom reakcijom objavljen je na T-portalu prije izvedbe “KroaTisch-EU Freundschafta”, audio-video-jestive instalacije, koju autorski potpisujem.

Institut navodi kako je problem što ste zločincu Anti Paveliću dali legitimitet državnika. Kako je tekao program u kojem ste ga spominjali?

Problem nastaje uvijek izvlačenjem dijela nekog umjetničkog rada iz cjeline. Do sada me nitko nije kontaktirao kako bi sa mnom razgovarao o samom radu. “KroaTisch-EU Freundschaft” zadnji je iz serije radova sličnog imena u kojem problematiziram opća a nedovoljno poznata mjesta i odnose politike i umjetnosti. Ovdje se radi samo o buci u slušnom kanalu. Jedne su novine donijele najavu mog rada s krivim informacijama. Nakon toga je reagirao Margelov institut. Zatim sam dao demanti drugim novinama, i to je to. U samom radu nema nikakve Pavelićeve zakletve. On je prikazan u dijelu rada koji pokazuje mijene režima na ovim prostorima od početka 20. stoljeća do danas.

Što ste pokazali svojim radom?

Svojim radovima pokazujem da sam živ i da reagiram na svijet oko sebe. Oni su kompleksne hibridne cjeline u kojima koristim različite medije. Kako u seriji “KroaTisch-EU Freundschaft” pri kraju kontroliranog dijela događanja dopuštam publici da svojim sudjelovanjem dopunjava rad, on se mijenja i dobiva nova značenja. Nakon slikovnih nizanja prohujalih režima koje spominjemo: Austro-Ugarske, Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, NDH, SFRJ, Republike Hrvatske i EU, niz završava himnom i zastavom NATO pakta, što je ustvari kruna euroatlantskih integracija, vojni imperij koji osigurava protok kapitala i čuva našu svetu obitelj slobodnih pojedinaca. Nisam prikazivao sliku današnje Hrvatske i Europe, već sam dekonstruirao formu svečanosti kroz kakve prolazim cijeli život.

Mirna Jasić

Šef predsjednikova Savjeta izostavljen sa svečanosti ulaska u EU

Dvorske igre na Pantovčaku

Boris Cota, predsjednik Savjeta za gospodarstvo Ive Josipovića, za “Novosti” kaže da je iznenađen što nije bio pozvan. Ne vjeruje da se radi o Josipovićevoj odluci, već o propustu protokola ili nekoj dvorskoj igri

Pažljiviji gledatelji koji su prošle nedjelje uvečer na programima triju televizija uživali u svečanosti primanja Hrvatske u Europsku uniju imali su priliku prepoznavati i prebrojavati mnoge domaće i strane uglednike kako dočekuju ponoć i trenutak konačnog ulaska u EU. Među uzvanicima mogli su biti viđeni i razni savjetnici i suradnici premijera Zorana Milanovića i predsjednika Republike Ive Josipovića, ali se kasnije ispostavilo da su neki ugledni stručnjaci na položajima istoga ranga iz nepoznatog razloga ipak izostavljeni. Tako među visokim uzvanicima na svečanosti ulaska u EU na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića, kako smo uspjeli čuti, nije bilo profesora Borisa Cote s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, inače predsjednika Savjeta za gospodarstvo predsjednika Ive Josipovića. Upitan o razlozima izostanka sa svečanosti, Cota je pristao dati komentar za “Novosti”.

– Iznenađen sam što nisam pozvan, zbog svoje pozicije predsjednika Savjeta za gospodarstvo, ali i kao profesor Ekonomskog fakulteta koji se u svojem radu i predavanjima bavi upravo pitanjima međunarodne ekonomije i Europske unije – kazao nam je Cota.

Dodao je da je u tjednu prije same svečanosti, nakon što nije dobio pozivnicu, nazvao u Ured predsjednika da provjeri o čemu je riječ, a obrazloženje je dobio od jedne od tajnica u Uredu, koja mu je rekla da nije samo on ostao bez pozivnice, već da pozvan nije ni Budimir Lončar, inače predsjednik Josipovićeva Savjeta za vanjsku politiku i međunarodne odnose.

– Zvao me jedan od kolega ekonomista koji je bio među uzvanicima i pitao me zbog čega me nema gore, a ja mu nisam mogao dati suvisao odgovor – kazao nam je Cota.

No to nije prvi put da je predsjednik Savjeta za gospodarstvo isključen iz protokola predsjednika Republike. Nije bio pozvan ni da kao član predsjednikovog protokola sudjeluje na Danu poduzetnika, redovitoj godišnjoj manifestaciji Hrvatske udruge poslodavaca, na kojoj je bio i Josipović, a gdje je logično da po svojoj funkciji prati predsjednika, pa i kao pisac njegovih govora o gospodarstvu. I tom se prilikom Cota morao suočiti s pitanjima kolega ekonomista i profesora koje je zanimalo zašto nije u protokolu.

Sam Cota ne vjeruje da su ti propusti odluka predsjednika Josipovića, već smatra kako je riječ o propustu onoga tko radi protokol ili nekoj od dvorskih igara, iako mu nije jasno zašto bi on u njih bio uključen. Pitat će, kaže, prvom prilikom predsjednika je li on upoznat s tim propustima u protokolu.

Inače, ovo nije prvi problem u predsjednikovu Savjetu za gospodarstvu. Iz Savjeta je prije nekoliko mjeseci istupila Katarina Ott, inače ravnateljica Instituta za javne financije. Kako “Novosti” neslužbeno doznaju, istupila je jer je Josipović u ožujku izašao sa svojim prijedlogom 20 mjera za olakšanje dužničke krize građana koji nije bio usuglašen sa članovima Savjeta, a u nekim je točkama bio i suprotan onome što je na ranijem sastanku Savjeta usuglašeno. O razlozima za izostavljanje profesora Cote sa svečanosti primanja Hrvatske u EU upitali smo i Ured predsjednika, no do zaključenja teksta odgovora nije bilo.

Josip Jagić

Bauk komunizma kruži Europom

Neke vrijednosti pouzdane su u svakom kontekstu: kolumnist “Glasa Koncila” Ivan Miklenić u posljednjem je svom komentaru, netom pred ulazak Hrvatske u EU, pozvao na odgovornost taj kontinentalni savez – zbog onoga što se dešava u njegovoj novoj članici, “iznutra okovanoj”… Zatražio je “stvarno oslobađanje hrvatskoga naroda” i upitao “smije li se EU pomiriti s takvim stanjem, a da i sama ne bude ozbiljno kompromitirana”. Kakvim sad stanjem, pobogu, zavapit će kakav tragično neupućen kateheta ili neperspektivni đakon.

Jasno, problem je u tome što je na vlasti “jugokomunistički i boljševički mentalitet” koji Miklenić i ovom prilikom vidi u hrvatskoj ekonomiji, pravosuđu, medijima itd. Nabraja on tako razne priloge za čuvenu svoju tezu, a krunski se dokaz ovom prilikom odnosi na pretvaranje vode u vino, pardon struju: Vlada ne želi više da kupuje struju od HEP-a, što mu se čini kao da “vlasnik proizvodnje vina za sebe i svoje goste vino kupuje od konkurencije”. Za to su po njemu krivi jugokomunisti i boljševici koji, “favorizirajući uvozne lobije”, ustvari “ne žele nikakvu Hrvatsku, a ponajmanje gospodarski prosperitetnu”.

Nije sporno Ivanu Mikleniću to što komuniste određuje regulacija i neutralizacija tržišta, jer su po njemu oni spremni biti i antikomunistima, samo da unište Hrvatsku. Komunizam, dakle, nikad nije ni bio vrijednost po sebi i univerzalnom proletarijatu, nego tek opako sredstvo za uništenje Hrvatske, mada iste u času njegova pojavljivanja nije bilo nigdje na vidiku. Nije sporna ni činjenica da je Hrvatsku, do jučer zavidno industrijaliziranu, takvom razvila uglavnom jugokomunistička ekonomska politika.

Baš kao što je radikalnu tržišno-liberalnu orijentaciju hrvatske ekonomije dominantno zadala upravo EU, iliti razvikani demokratski Zapad općenito. Kako onda Miklenić da uravnoteži svoj histerični bijeg od progresivnih boljševika i upadanje u pogubni zagrljaj zapadnjačkih ekonomskih liberala? Lijepo, prost(ačk)om zamjenom teza. On i njegovi – glavnina klera – htjeli bi i kapitalizam, radi koruptivne masne apanaže, i osjetno zatvorenije tržište, zbog marketinški podatnog nacionalizma. Okreni-obrni, ipak bi tu fašizam opet bio najpraktičnije rješenje za kontrolu.

Igor Lasić

Katran & perje

GNK Dinamo rasprodaje talente

Oda gadosti

Novi uspjeh domaćeg nogometa i hrvatske ekonomije općenito mogao bi se dogoditi nakon izglednog transfera blizanaca Dade i Vlade, dojenčadi u dobi od osam mjeseci

U svjetlu otvaranja granica Hrvatske kao nove članice EU-a pojačava se egzodus nogometnih nada. Iz GNK Dinama doznaje se da su londonski velikani – Tottenham i Arsenal – zagrizli za dosad najmlađe perspektivne članove ovog kluba. Novi uspjeh domaćeg nogometa i hrvatske ekonomije općenito mogao bi se dogoditi nakon izglednog transfera blizanaca Dade i Vlade, dojenčadi u dobi od osam mjeseci.

Izvori bliski klubu tvrde da bi ova dvojica u svojoj starosnoj kategoriji mogla biti daleko bolja nego što je bio Luka Modrić. Sukob Arsenala i Tottenhama oko dva neosporna talenta poprimio je ratne razmjere. Smatra se da su klubovi spremni platiti oko 15 milijuna eura za blizance u paketu, ali novac nije odlučujući jer se nude razne pogodnosti u sabirnim kampovima za talente, kao što su cjelodnevno prikazivanje “Teletubbiesa” uživo, dežurne dojilje i kompjuterski upravljanje digitalne izdajalice, predviđene za majku Nadu (27).

Blizanci su već prošli liječnički pregled u jednom od klubova, pri čemu je jedina sporna točka bila nešto razvodnjenija stolica Vlade, inače tri sata mlađeg brata. Nakon pitanja novinara hoće li nakon ovakve prodaje maksimirskim travnjakom ubuduće trčati jedino vrane iz obližnje maksimirske šume, izvršni dopredsjednik Dinama Zdravko Mamić izrazio je ogorčenje ovakvim negativističkim stavom.

“Mamicu vam vašu, uvalićete mi rak gušterače. Pa dok ulazimo u EU i cijela Hrvatska pjeva onu Schillera i Beethovena, vi meni ovdje priređujete pravu Odu gadosti”, izjavio je Mamić. Potom je još jednom prigodno zaplakao: “Bolno je kada napravimo ovakve transfere dvije bebe, što je raritet u povijesti čovječanstva.”

Također je prosvjedovao zbog nedovoljnog priljeva gradskog novca u Dinamovu blagajnu.

Izjave protagonista transfera Dade i Vlade nepoznate su iz jednostavnog razloga što još nisu progovorili, a njihovi istinski nogometni dometi također su zagonetka iz jednostavnog razloga što još nisu prohodali. Reflektori europske javnosti usmjereni su na Dadu i Vladu otkako im je Igor Štimac protiv Moldavije senzacionalno priuštio prvih 35 minuta na travnjaku, zamijenivši njima zbunjene Niku Kranjčara i Ivicu Olića.

Petar Glodić