Intrigator

Htjeli jedini predstavljati poslodavce u EU-u, ali se ni ne pojavljuju

HUP-ova popušena sjednica

Među hrvatskim članovima Europskog ekonomskog i socijalnog odbora nije bilo nikoga da prozbori koju o predloženim strožim mjerama zabrane pušenja. Predstavnik HUP-a Davor Majetić jednostavno je propustio sjednicu

Europski ekonomski i socijalni odbor (EGSO) održao je 10. srpnja plenarnu sjednicu koja je za Hrvatsku bila važna po tome što je njezinih 12 predstavnika prvi put moglo u radu tog tijela sudjelovati u statusu članova, a ne više promatrača. Ovo tijelo, koje ima gotovo 400 članova, ima savjetodavnu ulogu, ali je važno u formiranju politika Europske unije jer u njemu ravnopravno, podijeljeni u tri grupe, sudjeluju predstavnici europskih poslodavaca (Grupa I), sindikata (Grupa II) i raznih neprofesionalnih interesnih udruga (Grupa III).

Te tri grupe raspravljaju o zakonodavnim prijedlozima Europske komisije kao izvršnog tijela Unije te pokreću inicijative za zakonska rješenja koja same, kroz relativno složen sustav predlaganja i izglasavanja, zatim daju Komisiji, a nakon toga na glasanje Europarlamentu.

Drugog dana plenarne sjednice razvila se u tom odboru iznimno zanimljiva rasprava o tome kako treba tretirati pušenje i trgovinu cigaretama u Uniji, u kojoj je povjerenik Europske komisije za zdravlje Tonio Borg na negodovanje poslodavaca i sindikata najavio postrožene mjere zabrane pušenja, uz slike s bolestima grla i pluća izazvanima pušenjem na kutijama cigareta i još više cijene. Poslodavci i sindikati, posebno oni iz Španjolske i Grčke, gdje puno obitelji ovisi o proizvodnji duhana i cigareta, snažno su protestirali, s time da je prijedlog Europske komisije odbijen većinom glasova.

Iako Komisija nije obvezna slušati prijedloge Odbora, direktor kabineta EGSO-a Rudy Aernoudt rekao je za “Novosti” kako Komisija ipak posluša gotovo tri četvrtine mišljenja Odbora. No među hrvatskim članovima Odbora nije bilo nikog da prozbori koju riječ na ovu temu, unatoč važnosti i veličini hrvatske duhanske industrije. Naime, predstavnik Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) u Grupi I Davor Majetić propustio je plenarnu sjednicu, a prema riječima drugih članova Odbora, nije ni dosad bio pretjerano zainteresiran za njegov rad.

Majetićev izostanak čudi i zbog činjenice da je HUP na Gospodarsko socijalno vijeće, koje je sudjelovalo u odabiru hrvatskih predstavnika EGSO-a, poslao pismo u kojem je tražio da baš njemu pripadnu sva tri hrvatska mjesta u Grupi I. No umjesto HUP-a samog, u toj su se grupi preporukom GSV-a nakon izrađene analize našli i predstavnica Hrvatske gospodarske komore u Bruxellesu Dragica Martinović i predstavnica Obrtničke komore Violeta Jelić.

Do zaključenja teksta iz HUP-a nismo dobili odgovor zašto su smatrali da mu pripadaju sva tri mjesta u Odboru, dok predstavnice HGK-a i HOK-a nisu komentirale zahtjev HUP-a. No predstavnici sindikata rekli su nam da je HUP kao dobrovoljna udruga smatrao da može biti jedini predstavnik poslodavaca.

Josip Jagić

Ustaše oteli, nitko ne vraća

Švicarski mediji objavili su ovih dana kako je prema sporazumu o povratu židovske imovine bez nasljednika, koji su 1998. potpisale švicarske banke i Svjetski židovski kongres, žrtvama holokausta, od kojih su neki imali račune u Švicarskoj, podijeljeno 1,24 milijarde dolara. Novac je dobilo skoro 450.000 preživjelih ili njihovih nasljednika. Blizu 199.000 bivših prisilnih radnika nacističke Njemačke dobilo je 288 miliona dolara, a 4.100 židovskih izbjeglica protjeranih iz Švicarske tokom rata 11,6 miliona. Omogućena je isplata 205 miliona dolara za 236.000 žrtava nacista koje žive u velikoj bijedi, uglavnom u bivšem Sovjetskom Savezu, a vlasnicima bankovnih računa ili njihovim nasljednicima isplaćeno je 726 miliona dolara.

Iako po Ustavu antifašistička, Hrvatska Židovima i Srbima još nije vratila najveći dio imovine koju su im oduzele vlasti NDH. Rupama u zakonu o povratu oduzete imovine strancima je bio omogućen povrat imovine oduzete u komunističkom periodu, dok isto nije važilo za imovinu oduzetu i opljačkanu u ustaškom režimu, a istovremeno su se mnogi preživjeli ustaše i njihovi nasljednici, pa i kći Ante Pavelića, domogli imovine Srba i Židova opljačkane u NDH.

Iako je predsjednik Ivo Josipović lani u Knessetu rekao da se “Židovima mora vratiti imovina nasilno oduzeta uoči i za vrijeme Drugog svjetskog rata”, pritom ne spominjući Srbe, te prizivao izmjene zakona koje bi trebale uključivati i širi krug nasljednika žrtava holokausta, od toga još nema ništa. U Zagrebu, u kome je do 1941. bio velik udio Židova koji su raspolagali znatnom imovinom, Židovskoj općini vraćeni su samo jedna zgrada i zemljište u Praškoj ulici gdje je bila sinagoga. Posljednjih 15-ak godina nema pomaka u povratu, osim što je uknjiženo vlasništvo nad ljetnim kampom u Pirovcu, navodi se u lanjskom izvještaju State Departmenta.

Sa srpskom imovinom, koje je bilo znatno više, stanje je još gore. State Department navodi da SPC tek ponegdje uspijeva vratiti neku nekretninu, kao u Šibeniku, a da uglavnom nema napretka. Srpski predstavnici upozoravaju da se ne vraća ni imovina privatnih lica ni imovina institucija.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Ivica Babić, Hrvatski liječnički sindikat

Za Vladu imamo izvanredni pravni lijek

Ukoliko dođe do štrajka, bit će to opći štrajk liječnika specijalista u kojem bismo koristili sve što nam je dopušteno po zakonu i po kodeksu medicinske etike i deontologije

Zašto Hrvatski liječnički sindikat prijeti štrajkom liječnika?

Štrajkom ne prijetimo nego njime želimo doći do cilja – zaštititi svoja prava. Osnovni je problem što Vlada i resorno ministarstvo ne žele platiti prekovremeni rad nego samo osnovni, a pod takvim uvjetima ne želimo više raditi.

Koliko liječnici prekovremeno rade?

Kada računamo prema hrvatskom prosjeku, sada liječnik specijalist mora raditi 9,5 sati dnevno, s obzirom na deficit jer u Hrvatskoj nedostaje 4.500 liječnika specijalista. Zbog toga pojačano radimo prekovremeno. Imamo liječnika koji dežuraju i po sedam-osam puta, a u vrijeme sezone i po desetak puta. Kada se sve pretvori u dnevnu satnicu, dođe se do 13 sati dnevnog rada.

Koje ste zahtjeve postavili?

Plaćanje prekovremenog rada i vraćanje na polaznu poziciju, a to je kolektivni ugovor u zdravstvu koji je proglašen ništavim zbog formalnih razloga, dok sadržajno uopće nije problematičan. Iako je sudska presuda pravomoćna, nisu iskorištene sve mogućnosti. Imamo pravo na izvanredni pravni lijek pred Vrhovnim, Ustavnim i Europskim sudom u Strasbourgu. Idemo do kraja jer postoje dokumenti za koje mislimo da su dokazi zbog kojih će presuda ići nama u prilog, a to su zaključci Gospodarsko socijalnog vijeća i njegovog povjerenstva, po kojima je pregovarački odbor u sklapanju kolektivnog ugovora krajem 2011. bio legalan.

Očekujete li rješavanje problema u roku koji ste postavili? Kako bi izgledao štrajk liječnika?

Na sindikalnoj skupštini odlučili smo o ostavljanju roka od tri tjedna u kojem želimo riješiti ovaj socijalni spor. Očekujem da će u tom vremenu biti socijalnog dijaloga. Ukoliko dođe do štrajka, bit će to opći štrajk liječnika specijalista u kojem bismo koristili sve što nam je dopušteno po zakonu i po kodeksu medicinske etike i deontologije. Ukoliko dođe do štrajka, detaljno ćemo s našim stavovima izaći u javnost. Ničim ne želimo našim pacijentima otežati zdravstvenu zaštitu niti uništiti turističku sezonu, ako nas na to ne prisili naš poslodavac, a to su Vlada i Ministarstvo zdravlja.

Mirna Jasić

Premijerova ideološka kolebanja

Koji je pravi Milanović?

Svega 24 sata nakon što je kazao da je znanje roba, premijer je svečarski poručio da je obaveza države učiniti znanje što dostupnijim svim ljudima bez obzira na socijalni status

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Sindikat Akademska solidarnost objavili su proteklog tjedna zajedničku izjavu za medije, na temu govora premijera Zorana Milanovića u emisiji HTV-a “Hrvatska u Europskoj uniji”. Bilo je to 29. lipnja, naime, i mnogima je od nas promaklo uslijed zasićenja kojekakvim ceremonijalnim govorancijama i drugim slavljeničkim uprizorenjima te upriličenjima tih dana.

Premijeru se zamjera, konkretno, što je za cilj istaknuo kako bi trebalo da nam “sto posto javnih investicija bude iz europskih fondova, da time ne opterećujemo proračun”, dakle, i “da se iz proračuna ne financira ono što se ne treba financirati”. Još konkretnije potom, da “ne ulažemo u nepotrebno visoko obrazovanje” koje treba, parafrazirajmo, povjeriti privatnom sektoru. Tako reče Milanović, još se uz prigodni TV cinizam referirajući na višegodišnju borbu domaće akademske zajednice: “Znanje je roba”, ipak…

Osvrnuo se hrvatski premijer i na iskustva drugih članica EU-a, dovodeći na čudnovat način u korelaciju postotak visokoobrazovanih i rast nezaposlenosti: “Vidimo da države kao što su Grčka, Italija, djelomično Španjolska i Portugal imaju najobrazovaniju populaciju ikada. Ti ljudi nemaju posla.” Baš kao da je 60 posto nezaposlenih mladih u Hrvatskoj – do 24 godine – posljedica viška visokoobrazovanih ljudi, a ne katastrofalne gospodarske politike, ističu potpisnici spomenute izjave za medije.

No svega 24 sata nakon što je kazao da je znanje roba i da ga treba prepustiti tržištu, Milanović je održao svečarski govor na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, s poantom: “Razvijanje i poticanje intelektualne znatiželje smatram najvažnijim strateškim projektom RH u ujedinjenoj Europi. To je projekt cijele jedne zemlje i svih njezinih građana. U osnovnim školama, gimnazijama i na fakultetima nalaze se ključevi slobodnijeg i ispunjenijeg života. Trajna je obaveza ove države, i Unije kojoj se noćas priključujemo, da te ključeve učini što dostupnijima svim ljudima, bez obzira na socijalni status, nacionalnost, vjeru ili porijeklo.”

Ako nije žrec i negromant, dakle, teško da bi itko pomirio ove dvije struje političkog kursa. Jednu čisto merkantilnu, drugu suštinski demokratsku; jednu neoliberalnu, drugu socijalnu. S obzirom na taj jaz, presmiješno zvuče inače ohrabrujuće riječi s početka govora na Trgu: “Znajte da je ovo zemlja dominantno racionalnih ljudi.”

Pa koji je onda pravi Zoran Milanović, hrvatski premijer, od ove dvojice koji su se grdno sukobili u citirana dva govora? Ali nećemo se ovdje naigrati onoga “Izbaci uljeza!” I da se svi sada udružimo u znatiželji koju priziva naš premijer, ne bismo prokljuvili gdje završava jedan od njega i počinje drugi. “Koliko njega ima?” upitao bi Jakovljević iz filma “Balkanski špijun”. Odgovor može biti samo taj da je naš premijer jednako i onaj od 29. lipnja na HTV-u i onaj iz noći sa 30. lipnja na 1. srpnja na glavnom zagrebačkom trgu. A ne znamo koliko jedan od njega zna za drugog.

Bit će da su si bliski taman toliko da se međusobno ne ometaju. I da ne remete kontinuirano navođenje Hrvatske u bolje tržišno sutra, a sve ostalo su dekorativna naklapanja koja lijepo zvuče, no lišena vrijednosti u praksi. Najnoviji pokazatelj za to je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, izglasan u Saboru prije nekoliko dana, koji prečicom vezuje ovu Vladu s politikom prethodnih dviju i na mala vrata – mimo prethodnih rasprava i zaključaka – drastično pomjera čitav sektor prema brisanom prostoru deregulacije i komercijalizacije.

Igor Lasić

Romah u nastavcima

Četiri zaposlena imala je mala špediterska tvrtka Romah kada ju je u ožujku 2011. godine koncern Agrokor Ivice Todorića za 2,1 milijun kuna kupio od Marije Rohatinski, supruge tadašnjeg guvernera HNB-a Željka Rohatinskog. Pišući ranije o tom slučaju, “Novosti” su već pokazale kako je tom transakcijom Todorić supružnicima Rohatinski zapravo poklonio kuću na Gornjem Bukovcu u kojoj žive. Romah je, naime, od imovine imao samo tu kuću, ali su zbog dugotrajnog gubitaškog poslovanja dugovi tvrtke višestruko premašivali vrijednost imovine. Marija Rohatinski je, prema vlastitim riječima, novcem dobivenim od Agrokora otkupila od svoje bivše tvrtke Romah tu kuću, nakon čega u Romahu nije bilo ostalo ništa osim četvero radnika, dugova od 3,6 milijuna kuna i potraživanja od milijun kuna.

Todorić je, dakle, platio 2,1 milijun kuna da bi dobio tvrtku koja je u minusu od 2,6 milijuna kuna. Prošle smo godine pratili što se s tvrtkom događalo otkako ju je preuzeo Agrokor, pa smo tom prilikom zabilježili kako je ona 2011. stvorila novih 1,4 milijuna kuna gubitaka. Najnoviji financijski izvještaj tvrtke pokazuje da je i 2012. nastavila poslovati s gubitkom, ovog puta od pola milijuna kuna. No dogodile su se ipak dvije krupne promjene. Prva je da preko Romaha iz nekog razloga sada prolaze silni milijuni kuna, pa su mu tako prihodi lani iznosili 8,7 milijuna kuna, a rashodi 9,2 milijuna kuna. Druga je da Romah, koji je Todorić kupio s četiri zaposlena, više nema nijednog zaposlenika. To znači da tvrtka više ne obavlja nikakve usluge, već naprosto služi za pretakanje novca, za što je Agrokoru mogla poslužiti bilo koja tvrtka, dakle nije za nju morao platiti 2,1 milijuna kuna.

Kako smo ranije pisali, sumnjiva transakcija između Agrokora i obitelji tadašnjeg guvernera HNB-a, u kojoj nije moguće pronaći poslovnu logiku, nije zainteresirala organe za borbu protiv korupcije, čak ni nakon što je Rohatinski, koji je 12 godina bio na čelu monetarne vlasti, sredinom prošle godine nastavio svoju karijeru a gdje drugdje nego u Agrokoru.

Nikola Bajto

Katran & perje

Smjernice ministra Vrdoljaka

HEP-ovi i NEP-ovi

Ministar Ivan Vrdoljak nije nikome ništa naredio poput Džugašvilijevih aparatčika, već je uljudno izrazio “očekivanje da će cijena električne energije biti niža”

Postoji li neka tajna veza između druga Josifa Visarionoviča Staljina i modernog kapitalizma? Uspostavlja li se deregulacija također nametanjem odozgo, pri čemu narod nitko ništa ne pita? Je li tržište monstrum koji ždere slabije, a jača najbogatije? Koji će nam uopće klinac ta američka izmišljotina? Zašto naši političari glume tržišnu privredu kada je ista ionako dozlogrdila čitavom svijetu?

Nad ovakvim filozofskim pitanjima mi pseudointelektualci zdvajamo već godinama, dok uglednici uporno i žestoko negiraju bilo kakvu povezanost s propalim režimima, čak i kada ih nitko živ ne primjećuje. Nesretne asocijacije na prošlost uspješno je negirao poslovno nastrojeni političar najnovijeg kova – ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. Novinare koji su ga pitali hoće li HEP dugoročno spustiti cijene električne energije, Vrdoljak je počastio historijsko-politološkom lekcijom.

– To će tržište reći. Što vi mislite, da živimo u socijalizmu, dođe Staljin i kaže: “Sad će biti jeftinije i skuplje?!” Tržište govori: “Danas je hidrologija dobra, tarifni sustavi kažu da su troškovi niži no što su bili, može se pojeftiniti” – izjavio je ministar, isti onaj koji je sedam dana ranije sugerirao HEP-u da smanji cijenu struje.

Tu se krije značajna kvaka. Ministar nije nikome ništa naredio poput Džugašvilijevih aparatčika, već je uljudno izrazio “očekivanje da će cijena električne energije biti niža”. To je esencijalna razlika. Vrdoljak je također najavio industrijsku strategiju za gospodarski razvoj u idućih deset godina, što je također velika novost u odnosu na NEP i znamenite petoljetke. No to nije bio kraj demokratski izraženim tržišnim očekivanjima ministra Vrdoljaka.

– Očekujem od HEP-a da u sljedećem periodu izađe s novim tarifama, ponudama i marketingom kako bi se borio za svoj dio kolača. I siguran sam da će dečki uspjeti u tome i da će HEP u perspektivi zadržati najveći dio hrvatskog tržišta – finiširao je Vrdoljak u svom upečatljivom antistaljinističkom nastupu.

Napaćeno stanovništvo, koje jedino zanima da struju plaća jeftinije, bilo s drugom Staljinom ili gospodinom Vrdoljakom na čelu, napeto iščekuje rezultate ministrovih očekivanja.

Petar Glodić