Kronika

Teslin spomenik natrag u Gospić samo naredbom

Položaj Srpske zajednice u Ličko-senjskoj županiji nije zadovoljavajući i ima mjesta da nam bude mnogo bolje – dožupan Nikola Lalić

Kakav je status pripadnika srpske manjine u Ličko-senjskoj županiji, pitali smo Nikolu Lalića, zamjenika župana koji je na tu dužnost izabran po drugi puta za redom.

– Odgovor bih podijelio na, nazovimo ga, pravni i normativni dio i onaj životni, svakodnevni. Lokalne zajednice su u svoje statute unijele prava za srpsku zajednicu. Tu mislim na zakonom propisano pravo na proporcionalnu zastupljenost u predstavničkim tijelima i izvršnoj vlasti. Što se ovog “životnog” tiče, na području Ličko-senjske županije nemamo slučajeva nevraćene imovine koja je bila zauzeta poslije Oluje. Obnova kuća je pri kraju, iako ima pojedinačnih slučajeva gdje to još nije urađeno. Radi se, naime, o predmetima koji su dugo čekali na rješenja u drugostepenom postupku, o predmetima u kojima se vode ostavinske rasprave ili o slučajevima koji su – ja bih to tako nazvao – “propali” kroz zakon. Za svaki od njih potrebno je puno intervencija i kontaktiranja sa nadležnim institucijama sistema i na tome uporno radimo – kaže Lalić.

Dodaje da je proces stambenog zbrinjavanja bivših nosilaca stanarskog prava u toku i da će još potrajati. Ima slučajeva osoba kojima je neophodna pomoć, a nisu ispunjavale zakonske uslove za pravo na obnovu.

– Što se otkupa stanova tiče, država nikome od bivših nosilaca stanarskog prava ovu šansu još nije pružila. Pitanje je da li bi ljudi financijski to mogli podnijeti po sadašnjim uslovima otkupa. Zaposlenje je jedan od većih problema. Posla inače nema, pa kada se neka šansa i ukaže pojavi se veliki interes. U toj gužvi svatko gradi svoju poziciju pa se često sa sigurnošću ne može utvrditi je li posrijedi diskriminacija po nacionalnoj osnovi i pripadnosti ili žestoka konkurencija. U svakom slučaju, položaj zajednice u našoj županiji ocjenjujem boljim nego prije desetak godina, iako ni sada nije zadovoljavajući i ima mjesta da nam bude mnogo bolje – ističe Lalić.

Sigurnosna situacija je također stabilna i nema ekscesa na nacionalnoj osnovi, no kako napominje Lalić, to je vrlo osjetljivo područje koje se učas može poremetiti.

– Šire političko i životno okruženje Ličko-senjske županije već se priviklo na srpsku zajednicu isto kao i na SDSS kao političku stranku. Vjerojatno je i vrijeme učinilo svoje, ali smatram da je više od toga napravila korektna politika koju vodimo. Izborni rezultati koje postižemo stavljaju nas u poziciju legitimnog predstavnika zajednice. Tako nas doživljavaju i kao takvi smo prepoznati na području županije. Naravno, Srba ima i u drugim strankama, tradicionalno je to SDP, a u novije vrijeme i HNS, dok urbanih Srba ima i u HDZ-u, još od devedesetih – kaže Lalić.

Srbi više ne osjećaju strah koji je prije bio prisutan, odnosno ako ga negdje i ima, to su sporadični primjeri. Ustavni zakon i njegove odredbe se poštuju, akti su usklađeni sa zakonima, no konzumacija prava drugo pitanje, kao i u drugim dijelovima Hrvatske.

– Provedba tih prava nije ograničena samo nacionalnom pripadnošću ili isključivo njome, već dobrim dijelom i ukupnom ekonomskom situacijom. Plastičan primjer je zapošljavanje. U vremenu iza rata kada su se formirale lokalne zajednice i zapošljavale profesionalne strukture, tu nas nije bilo. Danas je zaposlenje u tim strukturama moguće tek ako netko ode u penziju. I to je glavni problem. U pravilu smo mi ti koji inzistiramo na provedbi zakonskih odredbi. Nije mi poznato da nam je bilo koja lokalna zajednica, kao izraz dobre i demokratske volje, dala šira prava od zakonom propisanog minimum, mada je to mogla – priča naš sagovornik.

Najveći problem u ovoj županiji je, kaže Lalić, nepovoljna dobna struktura, bez realnih izgleda da će se stanje popraviti, čak naprotiv. Kada je povratak u pitanju on je pri kraju ili je već završio, a vratilo se između četvrtine i trećine prijeratne populacije, što je prosjek na državnoj razini. Pojedinačnih slučajeva povratka će još biti, ali sve rjeđe. Da li će možda zbog nepovoljnih ekonomskih razloga u zemljama izbjeglištva, u drugoj generaciji biti interesa za povratak u Liku, teško je procijeniti ali je objektivno to malo vjerojatno.

– Pismo i jezik će se koristiti u mjeri koliko smo sami za to zainteresirani. Nekih izričitih zabrana nema, a sitne opstrukcije treba očekivati kao nešto realno. Kada govorimo o infrastrukturi može se konstatirati da to ovisi od općine do općine. Tamo gdje je općinsko vodstvo bilo agilnije ili tamo gdje su Srbi u većini, stanje je uglavnom zadovoljavajuće, ili obratno. Činjenica je da su u poratnom vremenu, kada se infrastruktura značajno obnavljala, zaobiđena područja gdje su prije rata živjeli Srbi, a tada su bila prazna. Ta činjenica će se još dugo reflektirati na ove krajeve i razlikovati ih od drugih, a novaca je odavno sve manje i manje – govori dožupan Nikola Lalić.

Na pitanje kada će se u centar Gospića konačno vratiti Teslin spomenik koji je tamo stajao decenijama i koji je devedesetih miniran, Lalić odgovara:

– Teslin spomenik? Ima li itko tko bi znao odgovor na to pitanje? Dobrovoljno čisto sumnjam. Jedino ako se naredi….

Milan Cimeša

Delegacija Udruženja logoraša Jasenovac obišla mjesta stradanja

Suze bivše djece-logoraša

Udruženje postoji četrdesetak godina i okuplja 600-ak članova, od kojih su 336 kao djeca prošli kroz ustaške logore

Delegacija beogradskog Udruženja logoraša Jasenovac na čelu s predsjednikom Milinkom Čekićem obišla je 8. jula, u Zagrebu i Jastrebarskom mjesta stradanja kozaračke, ali i djece iz drugih dijelova NDH koja su prošla kroz sistem ustaških logora.

Dijelu članova udruženja koji su kao mala djeca prošli taj put sa sretnijim završetkom nije bilo svejedno i bili su vrlo potreseni kad su položili vijenac na grobnici kozaračke djece na zagrebačkom groblju Mirogoj, posjetili Centar za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj, odnosno raniji Zavod za gluhonijeme u kojima je mnogoj djeci pružena pomoć, a onda i Jastrebarsko gdje je djelovao dječji logor čije su zatočenike oslobodili partizani.

Delegacija udruženja razgovarala je i s čelnim ljudima SNV na čelu s Miloradom Pupovcem o mogućnostima daljnje suradnje na njegovanju sjećanja na ratna stradanja.

– Naš zadatak nije samo da čuvamo i obnavljamo spomenike antifašizmu, nego još važnije, da reagiramo na ponovnu pojavu sljedbenika fašističkih, ustaških, četničkih pokreta i njihovu rehabilitaciju i reviziju historije koju nam oni nude, rekao je Pupovac.

– Iako se po ustavu Hrvatska zasniva na antifašizmu, u praksi su više na djelu protivnici antifašizma, rekao je Pupovac i ukazao na važnost regionalnog povezivanja i zajedništva po tom pitanju.

Čekić je sa svoje strane govorio o aktivnostima udruženja koje postoji već četrdesetak godina i koje okuplja 600-ak članova, najviše iz Beograda, Novog Sada, Zrenjanina i Bača, od kojih su 336 kao djeca prošli kroz ustaške logore, dok su ostali potomci i poštovaoci žrtava.

Podsjetio je da je suradnja SNV i udruženja započela još lani prilikom obilaska mjesta nekadašnjeg dječjeg logora u Sisku, a da je ove godine nakon obilaska Jasenovca i Gradine, u planu i odlazak u Kragujevac kao još jedno simboličko mjesto stradanja.

Ukazujući na velike zasluge stotinjak zagrebačkih liječnika humanitaraca na čelu s Dijanom Budisavljević, Kamilom Breslerom i Janom Koch, koji su velikom broju djece pomogli da prežive, Čekić je u izjavi za Novosti podsjetio da je kroz Zavod za gluhonijeme prema podacima ratnog upravnika Ljudevita Šafarića, prošlo oko 13.000 djece, od kojih je umrlo 300 do 400, ali ih je mnogo više spašeno.

– Zavod je bio jedan od 22 ustanove koje su brinule za kozaračku djecu, pri čemu se izdvaja Josipovac kao predratni dom za nahočad u kome su smještana djeca mlađa od pet godina i gdje je po službenim podacima umrlo oko četiristo djece. Ali ja imam stranicu spiska umrlih iz oktobra 1942. na kojoj je moja mlađa sestra označena pod visokim rednim brojem 1102, kaže Milinko koji je sa svojom porodicom nakon zarobljavanja na Kozari prošao pravu golgotu, od Jasenovca i Stare Gradiške preko Siska, Grubišnog Polja i Zagreba pa sve do logora u Bjelovaru u kojem je umrla njegova druga mlađa sestra.

Rekavši da u bivšem zavodu, ali ni na nekim drugim mjestima nema nikakvih spomen obilježja, Čekić je dodao da su članovi udruženja, koliko je poznato, prva delegacija iz Srbije koja je od 80-ih obišla grobnicu kozaračke djece.

– Iako na grobnici piše da je tamo sahranjeno nekoliko stotina kozaračke djece, postoje 862 umrlice koje su stizale iz gradskih ustanova i koje se čuvaju n upravi groblja, kaže Čekić i dodaje da su u toj grobnici sahranjivana djeca iz Slavonije, Baranje i drugih krajeva, ali i Dragica Končar, sestra Rade Končara kao jedina odrasla osoba.

– Nažalost, o spomeniku i grobnici izgleda nitko ne vodi brigu osim jedne žene koja je na grobnicu nekome u spomen, postavila gomilu dječjih stvari, zaključuje Milinko Čekić.

Nenad Jovanović

•  

Goran Štrok nastavio suradnju s kordunskom općinom

Pokrenut projekt pilane u Krnjaku

Ovisno o kapacitetu pogona, tu bi se moglo zaposliti i više od tridesetak ljudi

Svjetski poduzetnik Goran Štrok ponovo je posjetio općinu Krnjak. Bio je to njegov četvrti posjet nakon što je obećao da će obnoviti partizanski spomenik u Perjasici i da će na području općine Krnjak investirati u jedan proizvodni pogon. Radi se o investiciji u proizvodnju peleta koje služe za grijanje pošto je ovaj dio Korduna bogat šumama pa je sirovina osigurana.

Uz poslovnu ekipu poduzetnika Štroka, sastanku su prisustvovali predstavnici općine, SNV-a i županijskog Ureda za urbanizam. Potrebno je izvršiti određene promjene u prostornom planu općine Krnjak, obnoviti prijašnju lokacijsku dozvolu te obaviti niz poslova prije nego se krene u izgradnju. Potrebno je i usuglasiti određena pitanja s Hrvatskim šumama i ostalim državnim institucijama. Svi ti poslovi trebali bi biti gotovi do kraja ove godine kada bi trebala biti dobivena građevinska dozvola. Ovisno o kapacitetu pogona, tu bi se moglo zaposliti i više od tridesetak ljudi.

Početkom jula započeli su i radovi na obnovi partizanskog spomenika u Perjasici. Radove izvodi karlovačko Klesarstvo Roksandić, a vrijednost im iznosi ukupno 90 hiljada kuna. Goran Štrok financira obnovu spomenika sa 50 hiljada kuna dok po 20 hiljada kuna daju općina Barilović i Srpsko narodno vijeće. Načelno je dogovoreno da će obnovljeni spomenik biti otkriven u subotu 24. avgusta, na 72. godišnjicu formiranja Trećeg kordunaškog odreda i 59. godišnjicu podizanja spomenika (1954.).

M. C.

Milosav Kuljanin, predsjednik VSNM općine Barilović

Zaustaviti izumiranje

Za dvadesetak godina, čini mi se, Srba u ovom dijelu Korduna više neće biti, a ista sudbina čeka i većinski narod

Kako bi izgledala “lična karta” srpske zajednice na području općine Barilović?

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Srba je na području općine Barilović 12,7 posto ili 474 stanovnika, od 3100 stanovnika na području općine. U odnosu na prije deset godina to je za 220 ljudi manje, a tada nas je bilo 18 posto i imali smo pravo na našeg zamjenika načelnika, ali smo to pravo izgubili. Srbi žive s desne i lijeve obale Korane i to u mjesnim odborima i naseljima Perjasica, Kosijersko selo, Gornji i Donji Skrad, Gornji i Donji Poloj, Karasi i Malići. Sada je najviše Srba u Malićima, a prije ih je najviše bilo u Perjasici. Tu imamo samo jedno dijete u trećem razredu osnovne škole kao i u Kosijerskom selu, gdje je jedno dijete u sedmom razredu. U Malićima imamo četvero učenika, ali oni idu u osnovnu školu u Krnjak. Dakle, u školi u Bariloviću je dvoje djece srpske nacionalnosti. Ovo sve govori o depopulaciji koja je na djelu, ali pored škole u Perjasici zatvorena je i škola u Siči tako da ni pred većinskim narodom nije svijetla demografska budućnost.

Kako bi se mogao ocijeniti položaj Srba na području općine?

U političkom smislu položaj je zadovoljavajući. Nema ekscesa, vrijeđanja ili ispada na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi. Među ljudima vlada razumijevanje, problemi su im zajednički, međusobno se potpomažu i komuniciraju. Međusobno se poznaju odavno, od prije devedesetih, iste su im navike i sličnog su mentaliteta, bilo je i još ima miješanih brakova, mada sada ne naročito mnogo. Stanje je iz godine u godinu bolje.

Od čega ljudi žive, ima li zapošljavanja?

Najveći broj ljudi živi od penzija i socijalnih pomoći, a uz to se bave i poljoprivredom za sebe, naravno, onoliko koliko im fizičke i zdravstvene mogućnosti dozvoljavaju. Povratak je završen, kuće se ne obnavljaju pa se ljudi ne mogu vratiti, iako bi to možda i željeli. Bilo je i desetak srušenih kuća u terorističkim akcijama, ali se ni one ne obnavljaju i većina tih procesa je još na Upravnom i Vrhovnom sudu u žalbenim postupcima. Nažalost, općinska tijela u tome nemaju nikakvog utjecaja. Na području općine zaposlena su četvorica mještana srpske nacionalnosti i to u Krnjaku u tekstilnom pogonu. Na području općine zapravo se i nema gdje raditi, izuzmemo li nekoliko trgovina i kafića, poštu, općinu i kamenolom.

Jesu li ljudi zadovoljni infrastrukturom?

Ni tu stanje nije sjajno. Sredstvima EU sada se u centru općine radi kanalizacija, a prema Kosijerskom selu je krenuo i krak vodovoda na kojeg će se ljudi moći priključiti. Ostali nemaju ni vode ni kanalizacije, malo je i telefona, a još osam povratničkih familija nema ni struju.

Na što se svodi rad VSNM?

Naš rad svodi se na upućivanje građana gdje, što, kada i kako mogu dobiti odnosno na davanje savjeta. Pišemo molbe, žalbe, pritužbe i zahtjeve. Dajemo ljudima koji se još nisu vratili potrebne informacije gdje neko pravo mogu ostvariti i što im je za to potrebno. U tome nam dosta pomaže i sam načelnik u svojoj domeni. No, na višem nivou njegove su mogućnosti i ingerencije ograničene. Na njegov se rad ne možemo tužiti, ukazujemo na probleme i načine njihovog rješavanja. Za rad vijeća godišnje dobijemo 10 hiljada kuna što nam je dovoljno za troškove.

Kakva je budućnost ovog dijela Korduna?

Budućnost nije ružičasta. Štoviše, loša je i to zbog depopulacije, ljudi se nisu vratili, nema se od čega živjeti, stanovništvo je staro i nema mladih. Mislim da je cijeli ovaj kraj u fazi odumiranja. Za dvadesetak godina, čini mi se, Srba ovdje više neće biti, a ista sudbina za desetak ili neku godinu više čeka i većinski narod. Volio bih da sam u krivu. Stanje bi se još uvijek moglo popraviti, ali uz veliku pomoć države jer niži oblici vlasti to ne mogu ostvariti.

M. C.

Prostor i oprema manjinskim medijima

Mile Horvat je na saborskoj raspravi o Zakonu o elektroničkim medijima naveo kako se ovim promjenama mijenjaju bitne stvari – Zakon se usklađuje sa onim o općem pravnom postupku, terminologija se usklađuje s evropskom, definira se status neprofitnih medija te se uređuje sufinanciranje iz Fonda za poticanje pluralizma.

– Dobro je što je na Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina prihvaćeno da djelatnost javnog priopćavanja mogu obavljati pripadnici nacionalnih manjina te njihova vijeća i udruge. No, problem nastaje jer nisu definirane daljnje operativne činjenice odnosno potrebno je osigurati prostor i opremu za rad manjinskog medija – kaže Horvat.

Navodi kako s obzirom na pretpostavke za dobivanje sredstava iz Fonda (emitiranje programa i učestvovanje na natječajima), što mogu konzumirati uglavnom već registrirani mediji, kojih je u korpusu nacionalnih manjina zanemariv broj, nacionalne manjine nemaju sredstva za financiranje osnivanja i početak rada novog medija.

– Da bi stvar funkcionirala potrebno je definirati predfinanciranje, pa tražimo da se dio predviđenih sredstva u Fondu odvoji za financiranje osnivanja manjinskih neprofitnih medija, sukladno ovom Zakonu. Zbog toga Klub SDSS-a traži amandman na izmjene ovog Zakona kojim se jasno definira dio sredstava Fonda kojim bi se poticalo osnivanje i predfinanciranje manjinskih medija kao prve pretpostavke za konzumiranje prava ovog Zakona – kaže Horvat. Pritom se osvrće na sadržaje na privatnim i javnim medijima. Smatra kako su upitni nadzor, kontrola i sankcioniranje govora mržnje u medijima te smatra neophodnim uspostaviti i primjenjivati mehanizme za sprečavanje i sankcioniranje govora mržnje.

U saborskoj raspravi o Zakonu o medijima, Mile Horvat u ime Kluba SDSS-a je također ukazao na položaj medija koji se bave problemom nacionalnih manjina u RH.

– Po zadnjem izvještaju za medije lani je dodijeljeno 2,5 miliona kuna za medijsko praćenje programa pripadnika nacionalnih manjina, što je gotovo smiješan iznos. Nacionalne manjine su nedovoljno zastupljene u programima odnosno tek sa 1,08 posto su zastupljene na godišnjoj razini, na državnoj i na lokalnoj razini. Nije realizirano dovoljno emisija na jezicima nacionalnih manjina, kao ni što nije osnovano takvih redakcija, a sadržajno se ne prezentira njihov stvarni život i socijalne teme su podzastupljene. Nova manjinska politika u kontekstu EU treba stvoriti medijske modele po kojima manjinci ne bi bili tretirani kao nekakvi simpatični susjedi koji vole ples, kukičanje ili njeguju neke čudne običaje. Novi modeli bi u svakom slučaju se trebali baviti stvarnim životom i brdom problema s kojima žive zajedno u zajednici s većinskim narodom – ističe Horvat.

Primili rumunjsku delegaciju

U Saboru su zastupnici Milorad Pupovac i Veljko Kajtazi primili predstavnike Ureda za međuetničke odnose rumunjske Vlade. Sugovornici su razmijenili iskustva o ostvarivanju manjinskih prava dviju zemalja. Pupovac je istaknuo kako ljudska i manjinska prava nisu isključivo predmet nacionalnih politika nego je izrazito važna njihova europska i međunarodna dimenzija, a uz to imaju i veliku važnost u regionalnim odnosima.

Eniko Lacziko, državna tajnica u Uredu za međuetničke odnose Vlade Rumunjske, predstavila je zakonski okvir kojim se uređuju prava nacionalnih manjina te način političkog predstavljanja manjina u Rumunjskoj. Navela je da se glavni fokus djelovanja njihovog Ureda bazira se na očuvanju i obrani ljudskih i manjinskih prava.

Veljko Kajtazi, kao predstavnik 12 nacionalnih manjina u Saboru, uključujući i rumunjsku, predstavio je položaj i status rumunjske nacionalne manjine u Hrvatskoj s posebnim naglaskom na istrorumunjsku zajednicu.

Mirna Jasić

•  

Normalizacija odnosa nakon napada na bogoslove manastira Krka

Smilje i zlosilje u Kistanjama

Edukacija ljudi je potrebna jer 99 posto nas živi od socijale ili mirovine, tvrdi Vujo Krneta, općinski vijećnik SDSS-a

U branju smilja slobodan je izbor berača: tu nema nacionalnog ključa i jednaka prava imaju Srbi i Hrvati. U Kistanjama se teško živi, ali se od smilja ipak može zarađivati. Barem je to tako za jedanaest ljudi koje zapošljavam i za stotinjak ljudi od kojih otkupljujem bilje. Među njima većina su Srbi, ali ima i sedam Hrvata iz Janjeva. Dakle, sve se može kada je čovjek ozbiljan, poruka je Milivoja Macure, glavnog otkupljivača bilja i, kako u Kistanjama jetko primjećuju, najvećeg poslodavca u cijelom kraju.

Izuzetak je naravno općina koja zapošljava dvadeset, od ukupno samo pedeset zaposlenih u Kistanjama i okolici s gotovo 3500 stanovnika. Većina ih živi od mirovina i socijalne pomoći ili, kako i sami lokalni političari priznaju, “od dotacija” jer Kistanjci nemaju gotovo nikakvih prihoda. I dalje većinsku srpsku populaciju čine uglavnom stariji ljudi, povratka izbjeglih nema, ali zato ima – kako starosjedioci kažu, novopridošlih – Hrvata iz Janjeva.

U mjestu nedostaje prihoda, ali nažalost ne i sukoba. Za Kistanje se posljednji put u javnosti čulo u ožujku nakon napada sedmorice maloljetnih Janjevaca iz Kistanja na nekolicinu učenika Bogoslovne škole Manastira Krka. I sada, gotovo četiri mjeseca nakon posljednjeg međunacionalnog sukoba, to je glavna tema razgovora, ali i prvih poteza novoizabranih mjesnih političara.

Bez obzira na to što se situacija normalizirala odmah nakon incidenta, općinski načelnik Goran Reljić iz redova SDSS-a i sada najavljuje nastavak, kako sam kaže, “tematskih radnih sastanaka općinskih vlasti i policije na kojima je uočena potreba za jačanjem rada Vijeća za prevenciju kriminaliteta kroz konkretne preventivne programe, projekte i aktivnosti, a u kojima bi sudjelovala i policija uz podršku UNDP-a”. Uglavnom, predlaže se prevencija kriminaliteta, izgradnja sustava i kulture dijaloga, tolerancije i sprečavanja svih oblika nasilja.

To je kistanjski prioritet, a potvrđuju to i Reljićeve kolege.

– Nakon formiranja Općinskog vijeća, konstituiranog 17. lipnja, idemo na formiranje Vijeća za prevenciju kriminaliteta, a onda na rebalans općinskog budžeta. Osnivanjem Vijeća za prevenciju mi razvijamo multietničku kulturu, uvažavanje i poštivanje različitosti. U to vijeće ušli bi predstavnici lokalne samouprave, župnik, pop i načelnik općine. Želja nam je da mi domicilni i novopridošli stanovnici uđemo u priču tolerancije. Inicijativa je nastala na nivou ravnateljstva iz Zagreba, a nakon sukoba u manastiru Krka. Edukacija ljudi je potrebna jer svi smo, da to tako kažem, poluizgubljeni jer 99 posto nas u Kistanjima živi od socijale ili mirovine, tvrdi Vujo Krneta, općinski vijećnik iz redova SDSS-a.

Prema njegovim riječima, i vijećnici iz redova hrvatske nacionalnosti predvođeni zamjenikom načelnika Rokom Antićem, dali su potporu Vijeću za prevenciju kao prioritetnom programu lokalne vlasti, da bi se tek kasnije pristupilo rebalansu nevelikog općinskog proračuna, eventualnom poticanju poduzetništva i obnovi potpuno nestalog lokalnog gospodarstva.

– Sadašnjih pedesetak zaposlenih u uslužnim djelatnostima i u općini potpuno je zanemariva brojka prema prijeratnim vremenima kada smo imali više od 1000 industrijskih radnika i onih zaposlenih u pratećim djelatnostima. Imali smo “Jadran”, tvornicu namještaja koji je tada bila izdvojena iz pogona zagrebačke tvrtke. Imali smo i pogon TVIK-a. Sada ima jako malo zaposlenih i u okolnim gradovima. Konkretno, u Kninu u bivšoj fabrici TVIK-a, nitko neće da radi. Za tri tisuće kuna nitko neće da radi. Nema prijevoza, a da je fabrika ovdje – da se čovjek može na posao dovesti biciklom, oni bi radili. Ovako smo na socijali. S druge strane, dosta je razvijeno stočarstvo, međutim ljudi imaju problema s plasmanom. Dogodi se, da od Velike gospe nitko ne proda ništa. Uglavnom, bukvalno se živi od socijale i dječjih doplataka, nastavlja Krneta, dodajući i da sam živi od 850 kuna socijale.

Prema njegovim riječima, Kistanje je zaboravljeno od države i jedini razvoj moguć je uz investicije ljudi koji su otišli iz tog kraja, a imaju želju da se vrate.

– Moramo iskoristiti iskoristiti beogradske, zagrebačke i zadarske veze za otvaranje novih radnih mjesta. Moramo naći način da ljudi rade. Nije dovoljno da se živi samo od tri do četiri mjeseca godišnje. Šef beogradskog BN BOS-a htio je privatizirati TVIK, ali nije uspio. Sada je to gotovo, dolazi nam samo u posjete i ima svoju kuću u novom naselju. Imamo jednog tvorničara iz Banja Luke, Dušana Torbicu koji je kupio staru školu u Torbicama i imao je namjeru otvoriti neki pogon. Što će od toga biti, vidjet ćemo. Posjećuju nas i ostali uspješni poduzetnici rodom iz Kistanja, a na nama je da ih privučemo da investiraju i otvore radna mjesta – zaključuje Krneta.

Njegov optimizam, pak, pokolebao je tijekom našeg posjeta Boban Karanović, brat uspješnog poduzetnika iz Beograda, a rodom iz Kistanja, koji je svoj rodni kraj posjetio došavši u najnovijem i iznimno skupom BMW-u beogradskih registracija. Prema Karanovićevim riječima, uz pivo u prostorijama Prosvjete jer u centru Kistanja više nema niti jednog otvorenog kafića, investicije u taj kraj nemoguća su misija.

– Došli smo iz Beograda i ovdje nas uvjeravaju u mogućnost investicija, a u središtu Kistanja zatvorili su sve kafiće. Osim toga, u glavama ljudi ovdje još su međunacionalni sukobi i njima još nije završio posljednji rat, a nisam siguran ni da im je završio niti onaj iz 1941. Ovdje ima i puno simbolike – upravo su zatvorili jedini kafić koji je radio i koji su neki nazivali četničkim leglom iako ga je vodio Hrvat. Ime kafića je “Deja Vu”. Već viđeno. Ako ovdje ima budućnosti, onda je u smilju. Nadam se ne u smilju i zlosilju – zaključio je Karanović.

Miroslav Edvin Habek

•  

Vrijedan jubilej lokalnih novina u gradu na četiri rijeke

Šezdeseti rođendan Karlovačkog tjednika

Mnogi poznati novinari na području bivše Jugoslavije prve korake u ovoj profesiji učinili su baš u Tjedniku

Uz prisustvo brojnih gostiju i uzvanika iz političkog, kulturnog i javnog života grada Karlovca i Karlovačke županije, u gradskom kazalištu Zorin dom, održana je svečana akademija povodom obilježavanja 60. godišnjice neprekidnog izlaženja Karlovačkog tjednika.

Prvi, ratni broj Karlovačkog tjednika izišao je 26. februara 1944. godine u Adlešićima u susjednoj Sloveniji kao glasilo Okružnog narodnooslobodilačkog odbora za Karlovac. Zadnji broj “ratnog” Tjednika nosio je datum – “Uskrs 1945. godine”, a potom se ugasio. Od 3. jula 1953. počinje ponovo izlaziti kao “Karlovački tjednik” i izlazi sve do današnjih dana. Mnogi poznati novinari na području bivše Jugoslavije prve korake u ovoj profesiji učinili su baš u Tjedniku. List je proglašen najboljim lokalnim novinama u SR Hrvatskoj 1963., 1964., 1965. i 1966. godine, a mnogi novinari i pojedinačno su nagrađivani (Milan Rakas, Vlado Bojkić, Zdravko Švegar...).

U 60 godina štampano je 3120 brojeva lista u kojima se može vidjeti životni put grada i regije. Slijedeće godine, 26. februara Tjednik će obilježiti i 70. godišnjicu od izlaska prvog broja. U sklopu Zavičajne zbirke Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić, uz financijsku pomoć Grada i Ministarstva kulture, završen je prvi dio projekta digitalizacije od prvog broja 1953. do kraja 1980. godine. Ostaje drugi dio – skeniranje od 1981. do današnjih dana. Tjednik svakog četvrtka na 40 stranica donosi informacije, izvještaje i reportaže sa svih važnijih gradskih događaja, pa je usprkos krizi štampanih medija i dalje nezaobilazan u domovima više hiljada Karlovčana.

– List je isključivo orijentiran lokalno i u tom pravcu ga treba razvijati. Lokalno je danas u medijima “in” jer svatko želi znati što mu se događa u lokalnoj zajednici. Zato još više pažnje želimo posvetiti običnim ljudima i njihovim pričama, ali i događajima koja se odvijaju u organizaciji lokalnih udruženja. Želja nam je postati regionalna novina koja će u pratiti život na području šire karlovačke regije, ali to zahtijeva veća financijska sredstva, kaže glavni urednik Tjednika Zdenko Živčić.

Karlovački Tjednik je organiziran kao trgovačko društvo, javni je medij i u stopostotnom je vlasništvu grada Karlovca.

Milan Cimeša

Projekti jedinog baranjskog grada

Beli manastir traži evropski novac

Gradski stadion bio bi obnovljen zajedničkom kandidaturom s prijateljima iz mađarskog Mohača

Rekonstrukcija glavnog trga u Belom Manastiru, linija za razvrstavanje otpada, i nabava 1000 kompostera projekti su za koje je belomanastirska gradska uprava, preko resornih ministarstava i Fonda za okoliš, osigurala približno 9 miliona kuna.

Preciznije, reč je o 6 miliona kuna za dovršetak rekonstrukcije belomanastirskog Trga slobode na kojem će, prema rečima gradonačelnika jedinog baranjskog grada Ivana Doboša radovi započeti za par dana, a ostatak novca vezan je za navedene eko projekte.

– Oopisu poslova treba dodati i novi pročistač otpadnih voda, vredan petnaestak miliona kuna. Nakon razgovora u Hrvatskim vodama mogu reći da smo pri samom vrhu ljestvice prioriteta za nabavu pročistača, istaknuo je Doboš.

Ono što stanovnici s nestrpljenjem očekuju, a to je konačni dovršetak rekonstrukcije trga, trebalo bi se dogoditi na kraju marta sledeće godine. Belomanastirce također zanimaju informacije o mogućem novom dečijem vrtiću i obnovi Gradskog stadiona. Ministarstvo regionalnog razvoja čeka konkurs u sklopu EIB-a 3, kroz koji bi se financirala izgradnja brojnih vrtića diljem Hrvatske, pa i u Belom Manastiru.

Gradski čelnici istakli su da kompletna dokumentacija, osim za vrtić, postoji i za gradski stadion, ali se čeka otvaranje nekih EU fondova jer grad u ovom trenutku nema novaca. Prema tim fondovima, Grad Beli Manastir aplicirao bi zajedno s prijateljskim mađarskim gradom Mohač, s čijim je vodećim ljudima u načelu već sve dogovoreno, a od tih bi se sredstava obnovili stadioni u Belom Manastiru i u Mohaču.

Da se belomanastirski gradski proračun puni poprilično loše, potvrdili su i vodeći gradski oci i zbog toga će, prema njihovom mišljenju, biti potrebno vrlo brzo izraditi rebalans, a adrese na kojima će se pokušati doći do preko potrebnog novca nalaze se u Zagrebu i Bruxellesu.

Zoran Popović

Izložba SKD Prosvjeta u Središnjoj biblioteci Srba u Zagrebu

Tradicionalno pokućstvo preživjelo ratove

Niti jedan izloženi predmet nije donesen iz muzeja ili zavičajne zbirke, nego su svi posuđeni od žitelja

Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta” postavilo je izložbu narodnog pokućstva između dva svjetska rata pod nazivom “Moja mati ćilim tka…”, koja se u Galeriji Središnje biblioteke Srba, u Preradovićevoj ulici 18/I u Zagrebu, može pogledati do 18. jula.

– Predstavljeno narodno blago iz srpskih sela u Hrvatskoj ima dva sloja, onaj zajednički srpsko-hrvatski vidljiv kroz, na primjer, cvjetne i geometrijske motive na eksponatima. Početkom 20. stoljeća pojavili su se i nacionalni motivi kao neka vrsta odjeka nacionalnog integracijskog procesa. Tada se pojavljuju srpski grbovi, zastave, natpisi, kao i ćirilićno pismo, ponekad naivno izvezeno. Takvo što javljalo se i na svim drugim područjima u Hrvatskoj gdje žive Srbi. Izložba je važna zbog pedagoškog karaktera i za pododbore “Prosvjete”, kako bi osvijestili dio vrijednosti koje imamo, da one još uvijek postoje i da ih treba čuvati. Riječ je o našoj baštini 20. stoljeća koje se ne smijemo bojati i koju ne trebamo prodavati – rekao je Čedomir Višnjić, predsjednik SKD “Prosvjeta”.

Niti jedan izloženi predmet nije donesen iz nekog muzeja ili zavičajne zbirke, nego su svi primjerci posuđeni od žitelja. Otkrivanje starog pokućstva, pronađenih na dnu starih škrinja i ormara, krenulo je iz sela Dubrave, dok je drugi izložbe nabavljen iz sela Moslavine (Stupovača, Rogoža, Vukovje, Bršljanica, Srpske Čaire), koja su se pokazala kao pravi rudnik ovakvih umjetnina. Treći dio materijala je iz okolice Bjelovara.

– Pravo je čudo što su neki eksponati preživjeli sve te godine, s obzirom na ratove. To su predmeti koje nisu koristili u svakodnevnoj upotrebi, pa su ostali sačuvani do današnjih dana – kaže Višnjić.

Kako je još puno narodnog blaga svjedoči ova izložba na kojoj se među šezdesetak eksponata nalaze i brojne šarenice, ćilimi i peškiri. Tu je i jastučnica sa izvezenim likom kralja Aleksandra Karađorđevića i kraljice Marije, kao i koperte odnosno plahte, koje se vješaju niz krevet sa vezom na dnu, s monogramima – kraljevskim, srpskim, jugoslavenskim. Počasno mjesto na izložbi zauzima drveni stol sa stolicama, koji je bio miraz jednoj djevojci, naručen kod pravog majstora, a tu su i kolovrati i preslice.

Izložba pokućstva je dio većeg Prosvjetinog projekta kojim se radi na očuvanju etnografske baštine. Unutar njega su se iskristalizirali manji projekti – etno zbirki. Plan ih je organizirati svake godine po pododborima društva. Ova zagrebačka izložba tek je prva u nizu, a na godinu se planira izložba dalmatinske građe.

– Izloženi predmeti se prvi put izlažu u Hrvatskoj, uopće. Riječ je o dijelovima pokućstva s izrazitim nacionalnim obilježjima, grbovima, zastavama i ocilima, a koji su karakteristični za period između dva svjetska rata. Kao takvi sigurno dosad nikad nisu izlagani u Hrvatskoj, ni u redovnim institucijama ni u nekim lokalnim zbirkama – kaže autorica izložbe Ljiljana Vukašinović.

Starinsku atmosferu izložbe dočaralo je šestero mladi ljudi, članova srpskih folklornih društava iz Istočne Slavonije, obučenih u narodne nošnje.

Mirna Jasić

Održan još jedan jezički Ljetni kamp na Balatonu

Loše za kupanje – odlično za druženje

Za razliku od ranijih godina, učesnici ljetnog jezičkog kampa “Vuk Karadžić” koji je od 24. juna do 1. jula održan u Balatonfenješu (Balatonfenyves), na Balatonu, kupanje po jezeru zamijenili su intenzivnim radnim druženjem.

– Bilo je je hladno i vjetrovito, a malo sunčanih dana, pa smo najveći dio vremena bili u vestama i drugoj toploj odjeći koji smo imali, kaže Bogdanka Srdić Vulpe koja je vodila hrvatski kontigent od 11 učenika osnovnih i srednjih škola, a uz Sinišu Đuričića bila i jedna od ukupno 14 nastavnika koji su pazili na 80 učenika iz Mađarske, Hrvatske i Srbije .

Nakon doručka išlo se na na rad dramske sekcije i horskog pjevanja, i to po uzrastima u tri grupe – učenici nižih i viših razreda osnovne škole i srednjoškolci.

U vremenu predviđenom za rad likovnih sekcija izrađivala se scenografija za završnu priredbu na kojoj su učenici, opet po grupama, pokazali svoja znanja. Tema predstave bio je TV razgovor s Kraljevićem Markom koji se ponovo našao među Srbima, ali za razliku od onog Radoja Domanovića, sa sretnijim krajem. Nije se zaboravilo ni Duška Radovića čijim se recitiranjem aforizama podsjetilo na 90-godišnjicu njegovog rođenja. Uvečer su održavana takmičenja za najljepšu masku, frizuru ili pjesmu, pa su žiriji imali pune ruko posla s proglašavanjem najboljih.

– To je sve doprinijelo stvaranju zajedništva i druženju među učesnicima kampa, kaže Bogdanka, ističući da je svima rastanak teško pao.

N. J.

Četvrta manifestacija “Đedova kosidba” u Vrginmostu

Slovenci pokosili Baniju i Kordun

U pojedinačnoj konkurenciji najbolji je bio Jane Korek, a u ekipnoj konkurenciji pobijedili su također kosci iz Slovenije

Ovogodišnja “Đedova kosidba” u Vrginmostu okupila je kosce i folklorne ansamble iz Viškova, Gomerja, Peckog sela (SLO), Cazina i Velike Kladuše (BiH), Krnjaka, Dvora, Beograda, Okučana, Blinje, Daruvara i Vrginmosta, a osim natjecanja u košnji, bila je to velika revija narodnih nošnji, običaja, pjesama i plesova, sve uz ponudu autohtonih jela Banije i Korduna, ali i dobre šljivovice koja uglavnom ide uz sve narodne nošnje i košnje.

– Ovo je četvrta po redu “Đedova kosidba” u Vrginmostu na kojoj sudjeluje 17 kosaca iz zemlje i inozemstva, kao i veliki broj KUD-ova koji su ovdje doputovali u svojim izvornim narodnim nošnjama. Ponosni smo na “Đedovu kosidbu” jer je manifestacija iz godine u godinu sve bolja i zasigurno je najjači kulturni događaj u Vrginmostu – objašnjava Borka Galogaža, sekretarica pododbora SKD Prosvjeta u Vrginmostu.

U živopisnim ličkim narodnim nošnjama iz Viškova kraj Rijeke, u Vrginmost je doputovalo pedeset članova SKD Prosvjeta, a predsjednik Radovan Malić ne krije oduševljenje.

– Ovdje se osjećamo izvrsno, srećemo stare prijatelje i sklapamo nova prijateljstva. Dobro je dok se njeguju stari običaji. Raduje me veliki broj mladih koji sudjeluju u košnji i folkloru, pa će se tradicija sačuvati od zaborava – kaže Radovan Malić.

U svečanoj povorci svih učesnika kroz centar Vrginmosta našlo se i nekoliko okićenih konjskih zaprega koje su oduševile posjetitelje. Na tezgama mjesne tržnice, brojna obiteljska poljoprivredna gospodarstva izložila su delicije i proizvode kakvih nema u trgovačkim centrima. Iz Beograda je stigla nekolicina članova muške pjevačke grupe KUD-a Petrova gora Kordun. Iako je to razmjerno mala družina, njihovi baritoni i basovi snažno i daleko su odjekivali krajem u vrijeme nastupa.

– Svake godine dolazimo u Vrginmost na “Đedovu kosidbu” – kaže Stevo Bekić, inače rodom iz sela Čremušnice kraj Vrginmosta, i pojašnjava: “Živimo u Beogradu, ali kuće naših djedova i otaca su ovdje. Kad god dođemo obiđemo ih, pregledamo, ti i tamo nešto pokrpamo, pa tek onda krenemo nazad. Uglavnom svi razmišljamo o povratku i vjerujem da će sada, ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, taj proces biti znatno ubrzan. Mnogi su se vratili, no još je dosta nas koji čekamo obnovu kuća. Kako godine prolaze, sve više nas vuče rodni kraj. Upravo zato, da lakše prebrodimo nostalgiju, osnovali smo KUD u Beogradu, gdje se okupljamo, pjevamo i igramo, razgovaramo o zavičaju i družimo se. Tako nam je lakše – kaže Stevo Bekić.

Mnogi misle kako je košnja rezervirana samo za brkate muškarce, no to demantira Ermina Gračanin iz Velike Kladuše, krhka i nježna ženica snažnog zamaha.

– Jedina sam ženska natjecateljica na kosidbi. Sudjelovala sam i prošle godine. Još nisam pobijedila, ali vjerujem da ću za par godina biti mnogo bolja. Mnogi se pitaju i čude – što ovdje radi žena? Zaboravljaju da smo i mi žene itekako snažne, a u košnji, uz snagu potrebno je imati mudrosti i vještine. Znate kako kažu: um caruje, snaga klade valja! – kaže uz osmijeh Ermina, koja je ove godine primila pehar za treće mjesto u ekipnoj konkurenciji.

Neposredno pred početak natjecanja u košnji, izabran je kosaca, šef cijele parade, a ta važna dužnost pripala je Đuri Šapiću iz Vrginmosta.

U pojedinačnoj konkurenciji za najboljeg kosca proglašen je slovenac Jane Korek, a u ekipnoj konkurenciji isto tako pobijedili su kosci iz Slovenije. Odmah iza proglašenja pobjednika, na svečanoj bini, dugo u noć, smjenjivali su se folklorni ansambli, a ića i pića potrajalo je sve dok i zadnji gost ili sudionik nije napustio mjesto zbivanja.

Vladimir Jurišić

Jedanaesti “Susreti na Baniji”

Pododbor SKD “Prosvjeta” Mali Gradac u subotu, 20. jula, po 11. put organizira Susrete na Baniji, jednu od najznačajnijih kulturnih manifestacija srpske zajednice u Hrvatskoj.

Susreti koji se ove godine održavaju pod motom “Da se ne zaboravi” i ovaj put imat će revijalni karakter, a na njima će nastupiti folklorne, muzičke i pjevačke grupe, odnosno pododbori “Prosvjete” iz Hrvatske, kaže predsjednica pododbora Milica Sanković, ističući da Susreti ni ove godine neće proći bez gostiju iz Srbije. Ovaj put to su ženske pjevačka grupa “Zora” iz Kragujevca i KUD “Abrašević” iz Pančeva. I ove godine manifestaciju su pomogli Savjet za nacionalne manjine, Grad Glina, Sisačko moslavačka županija i VSNM Zagreba.

Program počinje u ranim jutarnjim satima malonogometnim turnirom, dok će zabavno kulturno-umjetnički program početi poslijepodne.

N. J.

Promocija osječkih kulturologa

Akademske godine 2009/2010. na osječkom sveučilištu osnovan je Odjel za kulturologiju sa smjerovima Medijska kultura, Kulturalni menadžment i Knjižničarstvo. Nedavno je prva generacija studenata tog odjela, njih osamdesetšestero, promovirana u sveučilišne prvostupnike kulturologije nakon što su prošle akademske godine uspješno završili trogodišnji dodiplomski studij, a većina je nastavila dvogodišnji diplomski studij na svojim smjerovima.

Svečanost su otvorile rektorica Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku prof. dr. sc. Gordana Kralik, pročelnica Odjela za kulturologiju doc. dr. sc. Jasmina Lovrinčević te zamjenica pročelnice doc. dr. sc. Ivana Žužul. Osim rektorice i pročelnice, govor su održale i studentice Dorotea Zovko te Andreja Čičak, koja je zajedno s Anom Šimić i Danijelom Grgac primila nagradu za najbolji uspjeh na vlastitom smjeru, dok je izvanredni student Tomislav Levak, novinar “Glasa Slavonije”, dobio nagradu za najbolji uspjeh tokom studija.

J. N.

SKUD Zmaj iz Bijelog Brda na manifestaciji sa 4.500 učesnika

Bjelobrdci na “Đakovačkim vezovima”

Želja članova SKUD-a Zmaj je da nastupe i na Vinkovačkim jesenima

Među šezdesetak folklornih ansambala i 4500 učesnika 47. Đakovačkih vezova bilo je i Srpsko kulturno-umetničko društvo Jovan Jovanović Zmaj iz Bijelog Brda. Folklorašima iz Bijelog Brda ovo je drugo učešće na toj značajnoj manifestaciji gde su bili jedino društvo sa srpskim predznakom.

– Prošle godine to je bio prvi nastup jednog srpskog društva od mirne reintegracije 1998. godine. Prošle godine smo nastupili i na smotri folklora, a ove godine samo u defileu jer su takva pravila manifestacije, kaže Tihomir Sekeruš, predsednik SKD Prosvjeta pododbora Bijelo Brdo, u okviru kojeg deluje SKUD Zmaj. Ideja i želja za nastupom na Đakovačkim vezovima rodila se nakon što je posle nekoliko godina istraživanja u SKUD-u Jovan Jovanović Zmaj postavljena koreografija “Igre iz Bijelog Brda” sa autentičnim narodnim nošnjama bjelobrdskog kraja koju su hteli pokazati i široj javnosti.

– Koreografiju je napravio pokojni Ljubiša Bukvić iz Darde, na osnovu istraživanja, dokumenata, kazivanja i pesama naših majki od kojih neke datiraju iz 1916.godine. Gde god smo je izvodili publika je bila oduševljena, a tako je bilo i u Đakovu. U početku nas je bilo strah kako ćemo biti prihvaćeni, ali sve je prošlo u redu. Dobili smo čak tri aplauza, priča Slobodan Nešić, predsednik društva.

– Dosad smo nastupali samo na manifestacijama, smotrama i festivalima koje organizuju srpske organizacije u Hrvatskoj ili van granica Hrvatske. Došli smo do spoznaje da je potrebno da se uključimo u sve aktivnosti kada je u pitanju folklor države u kojoj živimo. Želja nam je da nakon Đakovačkih vezova nastupimo i na Vinkovačkim jesenima, kaže Sekeruš.

Osim u svečanoj povorci folklornih grupa, Bjelobrdci su se predstavili i svatovskim konjskim zapregama, dok su članovi Konjičkog kluba Drava iz Bijelog Brda učestvovali i na konjičkim takmičenjima.

D. Bošnjak

•  

Aktivnosti Kulturnog i naučnog centra “Milutin Milanković”

Ledena doba u Dalju

“Svemirska soba” u Milankovićevoj rodnoj kući u Dalju bogatija je za još jedan eksponat – model ledenih doba

Kulturni i naučni centar”Milutin Milanković” u Dalju obeležio je 134. godišnjicu rođenja znamenitog Daljca čije ime nosi. Od ove godišnjice, “svemirska soba” u Milankovićevoj rodnoj kući u Dalju bogatija je za još jedan eksponat – model ledenih doba, koji je ekskluzivno predstavio i pustio u rad njegov autor, profesor doktor Aleksandar Petrović iz Beograda.

– Model prikazuje stanje pokrivenosti ledom pre 22 hiljade godina i trenutno stanje tople klime, tako da možemo neposredno da uporedimo ta stanja, objašnjava Petrović.

Program je počeo predavanjem Bratislava Stojiljkovića, višeg kustosa Muzeja Nikole Tesle iz Beograda, na temu “Tesla naučnik, pronalazač i vizionar novog doba” kojim je obeležena i 70. godišnjica Tesline smrti. Dva su momenta koja povezuju dvojicu velikih naučnika.

– Milanković je 1931. godine povodom Teslinog 75. rođendana napisao jednu čestitku koja je deo knjige čestitki upućenih Tesli. Tu knjigu, u kožnom povezu i sa zlatotiskom, Tesla je do kraja života čuvao u svom sefu. Značajan momenat dogodio se 1938. godine kada je Milanković predložio Teslu za redovnog člana Srpske kraljevske akademije i bio je jedan od potpisnika predloga, pojašnjava Stojiljković.

Drugog dana manifestacije, akademik Fedor Mesinger iz Beograda, član Svetske meteorološke organizacije i tvorac novog klimatskog modela, govorio je o aktuelnim klimatskim promenama.

Dopisni član SANU i direktor Astronomske opservatorije Beograd Zoran Knežević predstavio je devetu, ujedno i poslednju knjigu izabranih dela Milutina Milankovića, u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva iz Beograda, a koncert na klavinovi održala je ugledna kompozitorka i muzički pedagog Vera Milanković iz Beograda, potomkinja slavnog naučnika.

Dragana Bošnjak

Stogodnjak (171)

12. 7. – 19. 7. 1913: A. G. Matoš se, u listu Obzor, obrušio na bivše naprednjake (pokretaše) zbog – srpskog pitanja. Napisao je uz ostalo i ovPa i u svom političkom programu pati pokretaštvo od neizlječive antinomije.“Stojeći na osnovi ‘narodnog’ jedinstva, naime potpune ravnopravnosti Hrvata i Srba, narodnog imena srpskog i hrvatskog, (pokretaštvo) ne vidi da bi eventualno identifikovanje srpskih sa našim narodnim, dakle državnim pravima bilo – abdikacija hrvatske i naše istorijske posebnosti kojih kraljevina Hrvatska već slovom nagodbe imade… Drugim riječima, pokretaštvo je nagodbenjačko u hrvatskim, radikalno u srpskim tražbinama,…takav dualizam ne može se sviđati ni onima koji su među nama prijatelji Srbima, ali zagovaraju onu politiku, od koje imaju obojica jednake dobitke, a ne kao u ovom slučaju – jedan sve, a drugi gotovo ništa… Oni oko Ujedinjenja idu tako daleko, da su bolji Srbi i od samih Srba. Bratstvo je lijepa stvar, ali i time ne valja pretjerivati. Sloga i sa Srbima može biti korisna samo ukoliko diže naše, hrvatsko ime i pravo…”

Redakcija Srbobrana zamjerila je Obzoru da je Matoševe riječi prihvatila i kao svoj vlastiti stav o srpskom pitanju.

* Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada gostovalo je na Sušaku, s operetom “Jesenje vježbe”. Zanimanje publike bilo je nezapamćeno. Lokalne novine objavile su tim povodom i ov”Sušački Hrvati oprostili su se vrlo srdačno sa srpskim pozorištem. Glumice i glumci, koji su bili osobiti ljubimci publike, dobili su na oproštaju posebne darove…”

* U Mitrovici i Zemunu zabilježena su tri slučaja kolere. Bolest je iz Beograda, gdje ima više oboljelih, prenio 34-godišnji Đuro Špirić, nadničar na brodu Una. Lađa, a i svi koji su bili u doticaju s oboljelim Špirićem, stavljeni su u karantenu. Zdravstveni odsjek zemaljske vlade u Zagrebu uputio je posebno upozorenje županijskoj oblasti u Vukovaru da spriječi ili na najmanju moguću mjeru ograniči svaku riječnu plovidbu između Srbije i Hrvatske. Istodobno je saopćeno da su u Iloku i Vukovaru zabilježeni i prvi oboljeli od velikih boginja.

* dugo su susjede Danica Vučković i Ana Vukdragović iz Gornjeg Skrada, nedaleko od Vojnića, bile u svađi. Kad god bi se susrele na cesti ili u polju odmah bi se pograbile za gušu. Ali, uvijek je netko bio u blizini da ih rastavi i spriječi ono najgore. Sve do te subote kod vrela Točak. Čim su se toga jutra ugledale odmah su se uhvatile za vrat. Nadjačala je Vučkovićka i – zadavila Vukdragovićku. Kad je stigla policija Danica je mirno kazala: “Baš smo se lijepo razgovarale, kad je Anu odjednom pogodila kap. Jadna žena!” Naravno, nitko joj nije povjerovao, jer su ozljede na žrtvinu vratu bile više nego vidljive, pa je žena-ubojica otpremljena u zatvor.

Đorđe Ličina