Kuku klan

Mediji su prošlog tjedna izvijestili o bučnom sukobu bankara s ministrom financija Slavkom Linićem na sastanku u Vladi koji su bankari inicirali nakon nepravomoćne presude suca Radovana Dobronića u slučaju koji je protiv njih pokrenula Udruga Franak. Što su točno bile teme tog sastanka nije se moglo doznati, no poznato je da je u tijeku i priprema novog Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji je udruga Franak već ranije podržala, a kojim je Linić, između ostalog, predvidio ograničavanje kamata na kredite u švicarskim francima. Ranije projekcije o primjeni takvih zakonskih rješenja govorile su kako bi na taj način bankama u korist potrošača bila izbijena godišnja zarada od oko pola milijarde kuna. To bi predstavljalo prvu intervenciju države u visoke profite koje su banke neometano izvlačile od hrvatskog stanovništva i gospodarstva čak i u godinama krize.

Država dugo vremena nije imala volje ili nije pronalazila načina da doskoči bankama, a sada se čini da se sve urotilo protiv njih. Uz Dobronićevu presudu i Linićevu zakonsku inicijativu, još je i Hrvatska narodna banka odlučila od 1. listopada povećati rezervacije banaka za loše kredite, što će utjecati na njihovo iskazivanje dobiti. Oko Linićeva zakona, čiji bi se nacrt ovih dana trebao pojaviti na Vladi, ali koji bi trebao biti usvojen tek nakon ljeta, bit će još usuglašavanja svih strana, što je prilika za dodatno lobiranje i pritisak banaka. Kako im je Dobronićeva presuda zadala težak udarac, banke se pribojavaju da bi rješenja iz Linićevog zakona mogla osnažiti i neke elemente te presude i time utjecati na stav Visokog trgovačkog suda pred kojim će se voditi žalbeni postupak.

Već nekoliko dana nakon prvotnog šoka od presude, u vodećim hrvatskim medijima postalo je primjetno zagovaranje pozicije banaka, uz argumentaciju da bi potvrđivanje presude moglo narušiti stabilnost financijskog sustava, a posebno uz naglašavanje prijetnje da će teret eventualne odštete morati na koncu platiti hrvatski građani. Pritom se te odštete iz bankarskih krugova napuhuju sve do 15 milijardi, pa i 30 milijardi kuna, iako je iznos svih stambenih kredita u švicarskim francima 22,6 milijardi kuna.

Sa sastanka bankara s guvernerom HNB-a Borisom Vujčićem, premijerom Zoranom Milanovićem te ministrima Linićem i Brankom Grčićem procurilo je još samo to da je Linić iznesenu ocjenu bankara da više neće biti u stanju financirati državne potrebe shvatio kao ucjenu, pa im ljutito odgovorio da će se zaduživati u inozemstvu. Linić se o tom sastanku nije očitovao, no Grčić je kazao da je tamo bilo riječi o trenutnoj situaciji koja opterećuje bankarski sektor. “To nam ne može ići u prilog, posebno u situaciji kada je dostupnost kredita jedan od ključnih aspekata za oporavak gospodarstva”, izjavio je Grčić, nakon čega je Udruga Franak prozvala banke da žele utjecati na sud lobiranjem kod izvršne vlasti.

Bez obzira na to što je Grčić točno mislio, može se primijetiti da je kod njega određeno razumijevanje za banke postojalo i ranije. Kada je vlada Jadranke Kosor 2010. godine razmišljala o uvođenju poreza na aktivu banaka, Grčić se kao SDP-ov stručnjak tome oštro protivio, navodeći da će to imati loše ukupne efekte i preliti se na građane. Grčić se, doduše, sa sličnim argumentima tada protivio i povećanju stope PDV-a, pa je to ipak bila jedna od prvih mjera Milanovićeve vlade.

Spomenuta ideja o dodatnom oporezivanju banaka tada nije prošla iz više razloga, među kojima su vjerojatno prednjačili slabost bivše vlade i činjenica da su trajali pregovori o pristupanju Evropskoj uniji, a evropske banke drže preko 90 posto ukupne imovine hrvatskih banaka. Pozicija sadašnja vlade je u tom smislu jača, a ni Linićev zakonski prijedlog ne ide otvoreno u korist proračuna, već u korist potrošača. Međutim, zbog trajanja krize u međuvremenu se i pozicija banaka nešto pogoršala, što one sada koriste za kuknjavu pred ministrima, a upravo će se na novom Zakonu o potrošačkom kreditiranju vidjeti koliko ta kuknjava, kombinirana s ucjenama, ima efekta. Drugo je pitanje koliko je opravdana.

“Uspješno poslovanje bankarskog sektora hrvatske u recesijskim godinama” bio je primjerice naziv analize Fine iz 2011. godine, u kojoj se uspoređivalo poslovanje bankarskog i nefinancijskog sektora. Prema toj analizi, čista dobit bankarskog sektora, koji ima oko 20.000 zaposlenih, iznosila je pretkrizne 2007. godine 4,3 milijarde kuna, a 2008. rekordnih 4,5 milijardi kuna. Pod najžešćim udarom krize 2009. banke su svejedno zabilježile 3,5 milijardi kuna dobiti, a 2010. i ponovni porast na 3,7 milijardi kuna. Istovremeno je dobit realnog sektora s oko 900.000 zaposlenih spala sa 24,7 milijardi kuna iz 2007. na 2,4 milijarde kuna 2009., da bi 2010. godine realni sektor bilježio gubitak od 1,7 milijardi kuna.

U vrijeme kada je bivša vlada razmišljala o oporezivanju banaka samo su još telekomunikacijske kompanije ostvarivale takve profite, a slična je situacija i danas. Realni sektor zabilježio je 2011. porast dobiti na 7,4 milijarde kuna, a lani ponovno pad na 4,9 milijardi kuna. Banke su prema podacima HNB-a 2011. ostvarile 3,8 milijardi kuna dobiti, a lani je prvi put došlo do osjetnijeg pada, na 2,7 milijardi kuna. No prema podacima iz prvog kvartala ove godine, čini se da im se dobit ponovno oporavlja.

Ukupno su u posljednjih deset godina banke ostvarile 34,1 milijardu kuna čiste dobiti, većinu koje su isporučile svojim vlasnicima u inozemstvo, isisavajući taj novac iz zemlje – u ime stabilnosti njenog financijskog sustava. Pravdale su visoke kamate tobožnjom visokom rizičnošću Hrvatske, unatoč kojoj su iz godine u godinu gomilale spomenute profite, prebacujući sav rizik na potrošače, kao u slučaju švicarskog franka.