Petra Rodik: Presuda je važna i za kredite u eurima

Izjavili ste da građani koji imaju kredite u švicarskim francima mogu pokrenuti individualne tužbe za odštetu unatrag ako žele, dakle ne moraju čekati pravomoćnost presude. Znači li to da je već sad, nakon prvostupanjske presude, moguće pojedinačno ući u spor?

Klijenti banaka mogli su do sada, a mogu i dalje krenuti u individualne sudske sporove. Potrebno je razjasniti kako će presuda u kolektivnom sporu odrediti izmjene ugovora koje će vrijediti od trenutka presude nadalje. Za povrat preplaćenih sredstava unatrag ionako će biti potrebno podizati individualne tužbe. Naravno da kolektivna tužba ima velik utjecaj na šanse individualnih sporova, jer se njome stvara sudska praksa. Mada rimsko pravo na koje se oslanja naš pravni sustav ne poznaje presedan u pravom smislu riječi, presuda u kolektivnom sporu donosi tumačenje vrlo kompleksnih pravnih pitanja na koje će se drugi suci u individualnim slučajevima moći osloniti, jednako kao što su se do sada mogli osloniti na presudu Suda časti HGK-a u slučaju Dadić protiv PBZ-a. Svakako možemo očekivati da će kolektivni spor dobiti pravomoćnu presudu prije nego što će doći do pravomoćne presude u bilo kojem sada pokrenutom individualnom postupku, ako ni zbog čega drugog, onda zbog proste činjenice da je ranije pokrenut. Također bih napomenula da je presuda u pogledu jednostranog mijenjanja kamatne stope, koju smo dobili od suda, relevantna i za korisnike kredita u drugom valutama. Donedavno su banke praksu jednostranog mijenjanja kamatnih stopa “administrativnom odlukom” provodile u svim kreditnim odnosima, zbog čega su i klijenti s kreditima u drugim valutama bili izloženi neutemeljenim povećanjima rata. Ako su ti iznosi bili znatno manji nego u slučaju kredita u CHF-ima, to ne znači da su zanemarivi.

Mađarska, Poljska, Francuska…

Valutne klauzule i krediti u švicarcima spominju se i u drugim zemljama. Znamo da je u Mađarskoj na drugom stupnju presuda pala. Kako je u ostalim državama?

Prvo, vijest o Mađarskoj nije korektno prenesena, nego prvenstveno temeljem priloga u “Wall Street Journalu”. Od kolegice iz Mađarske dobila sam informaciju što se točno dogodilradilo se o trošku koji proizlazi iz razlike kupovnog i prodajnog tečaja, koja nije bila izražena kao trošak u ugovoru. Vrhovni sud je presudio da temeljem tog propusta ugovor može biti proglašen ništetnim ako ne postoji način da se propust ukloni, u suprotnom, sud može taj propust ukloniti. Sud ga je uklonio odredivši da za taj ugovor maksimalna dopuštena razlika kupovnog i prodajnog tečaja smije biti jedan posto. Dakle, operacija uspjela, pacijent mrtav. No uopće se ne radi o usporedivom tužbenom zahtjevu, niti se ovim mađarskim slučajem može išta poentirati u našem slučaju.

Po pitanju valutne klauzule presuda u Europi nema, no po pitanju jednostranih promjena kamatnih stopa u kreditima s valutnom klauzulom već postoji sudska praksa u EU-u, a također i više prvostupanjskih presuda u koristi klijenata u Srbiji i BiH. Važna presuda donesena je nedavno u Poljskoj, gdje je sud presudio u korist 1.247 klijenata BRE banke (iza koje stoji njemačka Commerzbank), konstatirajući da je banka nezakonito mijenjala kamatnu stopu. Mađarska i Poljska inače su dvije zemlje u kojima je bilo plasirano najviše kredita vezanih uz CHF, no tamo je udio kredita s valutnom klauzulom u ukupnoj masi kredita puno niži nego u Hrvatskoj. Što se ostalih zemalja tiče, dosta su pažnje dobila dva slučaja – jedan se odnosi na kredite vezane uz CHF koje je Alfa banka na Cipru izdavala britanskim državljanima, pod jednakim uvjetima kao što se to odvijalo kod nas. U Francuskoj je također plasirano dosta kredita vezanih uz CHF, no prvenstveno javnim institucijama (bolnicama, općinama…), o čemu je Patrick Saurin, kojeg smo kolegica Nicole Kwiatkowski i ja imale priliku upoznati, napisao monografiju “Les prêts toxiques: Une affaire d’État”. Ovih dana prikupljamo sve veći broj kontakata iz inozemstva, razmjenjujemo informacije i ideje o mogućim zajedničkim akcijama.

Sporna uloga osobnih bankara

Zanimljiva je vaša analiza uloge osobnih bankara u postupku nagovaranja klijenata na rizične kredite. Je li tome da se svakih šest do 12 mjeseci klijentima bez nekih vidljivih razloga mijenjaju osobni bankari možda razlog taj što banke pokušavaju zamesti trag? Najprije nas jedan osobni bankar nagovori, drugi tješi, treći sliježe ramenima itd.?

Pitanje pozicije i uloge osobnih bankara u plasiranju spornih kredita u CHF-ima vrlo je zanimljivo. Iz aspekta dokaznog postupka, komunikacija osobnih bankara koji su klijentima nudili ove kredite bila je samo jedan od elemenata ukupne slike u kojoj su klijenti sustavno navođeni prema njima, kombinacijom oglašavanja u kojem se isticao aspekt niže cijene (niže kamate) u odnosu na druge kredite, a bez upozorenja na komparativno veće rizike. Idući element bila je upravo komunikacija klijenata i osobnih bankara, koja je sociološki vrlo zanimljiva. Prvo, smisao osobnih bankara iz perspektive banke vrlo je jednostavapersonalizacija komunikacije s klijentima postiže efekt većeg povjerenja i stvaranje lažne slike da osoba u banci ima nekoga kome može vjerovati. Budući da je povjerenje temelj bankarstva, ovdje se ne radi o marginalnom elementu odnosa banke i klijenta. Upravo takvim načinom organizacije front officea banka navodi klijente na sve veću konzumaciju njenih “proizvoda”. Kada vam osobni bankar kaže da vam je povoljnije uzeti novi “paket proizvoda” jer dobivate više toga za manje novca, stvara se dojam da je to netko tko vodi brigu o svojem klijentu. Međutim, ta je “briga” ovdje kako bi se maskirala činjenica da vam banka nudi neke nove proizvode koji vam uopće nisu potrebni ili da je novi “paket” jeftiniji jer je onom starom preko noći podignuta cijena. U potonjem slučaju se, gledajući tu mikrosituaciju, doista može reći da osobni bankar savjetuje klijentu nešto što je za njega povoljnije. No time se samo stvara iluzija izbora. Ako meni banka odjednom počne naplaćivati vođenje žiro-računa koji mi treba, što mogu nego ga ili plaćati ili uzeti novi, skuplji “paket proizvoda” u kojem je on “besplatan”. U oba slučaja sam na istom. Nadalje, sustav nagrađivanja zaposlenika banaka kreiran je tako da nagrađuje osobne bankare po učinku, te je njima u interesu da vam prodaju što više “proizvoda”. Jedan od takvih proizvoda bili su i krediti u CHF-ima, koji su imali niže kamate i zato ih je bilo lakše “prodati”. Kako mi je jednom prilikom odgovorila predstavnica menadžmenta jedne od banaka: to su bili prodajni razgovori i nema govora o tome da su bankari savjetovali klijente. Međutim, iz perspektive klijenata, osobni bankari su ih savjetovali, jer je intencija obraćanja osobnom bankaru bila dobivanje informacije i savjeta.