Politički maratonci trče još jedan krug

Predsjednik Josipović stigao je u službeni posjet Bosni i Hercegovini u trenutku velikih političkih napetosti zbog skorašnjih izbora – rekla je u javljanju iz Sarajeva novinarka jedne hrvatske komercijalne televizije. Kolika li je ta politička napetost kada je ne mogu ne primijetiti ni poslovično neinformirani žurnalisti iz zagrebačkih redakcija, koji o BiH znaju da postoji, a u ostalo nisu sigurni, pa ni u to da li je Uskoplje ustvari Skoplje sa slovnom greškom? Odgovor je: tolika da se već sada, petnaest mjeseci prije općih izbora, čini kako će se BiH, što uopće nije loša vijest, vratiti blaženom statusu kvo, uz značajna preslagivanja na političkoj sceni i paktove stabilnosti među dojučerašnjim, ako ne smrtnim, onda barem ljutim neprijateljima.

“Ne postoji kombinacija koja bi bez SDS-a mogla da sruši sadašnju vlast. Uvjeren sam da ćemo se sa ostalim opozicionim strankama dogovoriti oko zajedničkih kandidata za predsjednika Republike Srpske i člana Predsjedništva BiH. To je pravi put kako bismo spriječili krčmljenje prirodnih resursa zarad vlastitih interesa, koje sprovodi aktuelno rukovodstvo”, izjavio je za beogradske “Večernje novosti” predsjednik Srpske demokratske stranke Boro Bosić.

“Ja u to apsolutno vjerujem. Mislim da će to sigurno biti na sljedećim izborima, najmanje na nivou kandidatura za člana Predsjedništva BiH i predsjednika Republike Srpske. I tu će stranke iz opozicije sigurno naći zajednički jezik”, dodao je predsjednik Demokratske partije Dragan Čavić.

Ne bi, ali ni najmanje, bilo čudno to ujedinjavanje opozicije i njen zajednički pokušaj svrgavanja s vlasti Milorada Dodika da, prvo, Dragan Čavić nije kao predsjednik Republike Srpske i SDS-a svojevremeno, još uoči izbora 2006., mandat za sastavljanje nove, rekonstruirane vlade povjerio tadašnjem lideru oporbe – Miloradu Dodiku, sa čijim je Savezom nezavisnih socijaldemokrata SDS u koaliciji na nivou Bosne i Hercegovine! Inače, Boro Bosić je na mjestu stranačkog lidera zamijenio Dragan Čavića, kažnjenog degradiranjem i marginaliziranjem zbog poraza SDS-a od Milorada Dodika.

“Kada je riječ o SBB-u, na nižim nivoima saradnja već postoji, a na nivou BiH zadužena su dvojica potpredsjednika da razgovaraju o značajnim strateškim pitanjima kao što su ustavna reforma u Federaciji i odluka Sejdić-Finci. Mi možemo prvo razgovarati o mogućim rješenjima ovih problema, pa tek onda o ulasku u koaliciju”, rekao je predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić.

Fahrudin Radončić, predsjednik Saveza za bolju budućnost, nije rekao ništa. Samo što su, naglo, zanijemjeli njegovi mediji, barem kada je riječ o donedavno omiljenoj temi: SDA-u i, posebno, potpredsjedniku te stranke Bakiru Izetbegoviću, za kojeg se ne može reći kako je doživio medijski linč, već da je prošao sedam-osam puta gore. Inače, Izetbegović je davno, prije nego će ga Radončićeve novine nazvati šefom mafije, na nekakvom memorijalnom konjičkom turniru nazvanom po njegovom ocu, rekao kako su SDA i SBB – prirodni partneri.

Ne bi, ali ni najmanje, bilo čudno to približavanje SDA-a i SBB-a, zarad zajedničkog smjenjivanja Zlatka Lagumdžije i SDP-a s vlasti da, prvo, Radončić nije medijski imperij stvorio novcem iz crnih fondova SDA-a, godinama bio oficir za javnost te stranke, da bi, kada su ga ambicije prerasle, a uticaj u SDA-u opao, napravio svoju partiju, pozivajući se na izvorno učenje utemeljitelja stranke Alije Izetbegovića. I ne bi, ni najmanje, bili čudni ti pregovori potpredsjednika SDA-a i SBB-a da SBB nije, zajedno sa SDP-om, dio vladajuće koalicije na nivou BiH i da Radončiću vlast u Federaciji ne izmiče zbog upornosti SDA-a da, manipulirajući zakonskim mogućnostima, zadrži pozicije steče u vrijeme ljubavi sa Socijaldemokratskom partijom Zlatka Lagumdžije!

Razlika između FBiH i RS-a, kada je o novim odnosima starih aktera riječ, jeste u tome što će rezultati saveza Bosića i Čavića biti vidljivi tek na jesen naredne godine, dok bi se iz novih veza SDA-a i SBB-a mogla izroditi smjena vlasti u Federaciji i prije zime ove godine. Posebno ako se SDA opet izmiri i sa HDZ-om, što Tihić najavljuje: “Predviđeno je da iduće sedmice imamo razgovore sa HDZ-om o temi mnogih problema, od Mostara pa dalje. Na nivou BiH možemo razgovarati, ako prethodno sa HDZ-om postignemo dogovor na nižim nivoima. Ne isplati se ići dalje ako ne riješimo pitanje Mostara i Vlade Federacije BiH.” Sve ostalo je u ta dva entiteta zemlje masovnih grobnica – navlas isto.

Nekada davno, na prijelazu stoljeća i malo kasnije, Zlatko Lagumdžija i Milorad Dodik bili su dječaci koji obećavaju, a njihove stranke, SDP i SNSD, činile su se kao zdrava alternativa nacionalističkim pokretima kod Bošnjaka i Srba. Obojica danas, vidimo, imaju široki front neprijatelja, za čiju su prednost najzaslužniji. Prvi je pod etiketom bosanskohercegovačkog patriotizma često prodavao jeftini bošnjački nacionalizam, izazvavši, uz ostalo, i najveću poslijeratnu krizu u BiH, dok je drugi u srpskom nacionalizmu pretekao čak i originale, iskoristivši usput priliku za sanaderizaciju tokova novca u RS-u. Odvojeno djelujući sličnim metodama, zbilja su BiH pomakli iz postdejtonskog statusa kvo, ali prema gorem, pa se i povratak u situaciju u kojoj predstavnici tri politička društva uživaju u blaženom održavanju nametnutim mirom kreiranog stanja, čini – ma kako to zvučalo – kao napredak. Kao korak od, za BiH veličanstvenih, sedam milimetara.

Pritom novi savezi starih neprijatelja nisu nikakva novost: HDZ i HDZ 1990., kao stranka nastala nakon raskola najveće političke organizacije Hrvata u BiH, djeluju kao jedno još od posljednjih općih izbora, kada su inaugurirale princip prema kojem se politički pokreti cijepaju da bi svi sa liderskim ambicijama dobili makar formalnu zadovoljštinu. Ko je prvi počeo, logično, prvi i završi: izbor Martina Raguža, nekadašnjeg visokog funkcionera Saveza socijalističke omladine i kasnijeg ministra u Vladi Herceg-Bosne, za čelnika HDZ-a 1990. najavljuje mogućnost zaokreta barem dijela hrvatske politike spram BiH. “Vrijeme je da dokinemo to stanje privremenosti, da ne kalkuliramo i da čvrsto gradimo ovu zemlju, damo svoj doprinos za mir i stabilnost BiH. Tek ako damo doprinos, onda da tražimo nešto i za sebe”, rekao je Raguž nakon pobjede na Saboru stranke, održanom, što je više nego znakovito, u Sarajevu a ne u Mostaru, koji predsjednik starije i veće Hrvatske demokratske zajednice, Dragan Čović, i dalje naziva “stolnim gradom”.

To je, dakle, taj “trenutak velikih političkih napetosti”. Samo što traje… I trajat će, hvala na pitanju. Politički maratonci trče još jedan krug.