Rebecca Harms: Ugovor sa SAD-om uništio bi europsku poljoprivredu

S prozora svojeg ureda u Rue Wiertz 60, Rebecca Harms svakodnevno može gledati prema zgradi Charlemagne, sjedištu Europske komisije, prema čijim je posljednjim potezima sve više sumnjičava. Uz Daniela Cohn-Bendita, Crvenog Danija koji je živući šezdesetosmaški mit, ona je supredsjednica frakcije Zelenih u Europskom parlamentu. Kaže da su Zeleni podržali ulazak Hrvatske u EU jer je zemlja ispunila demokratske kriterije koji su pred nju bili postavljeni i proces nije bilo moguće zaustaviti. “Ovo je podsjetnik i za EU i za nas zakonodavce da pristupanje Uniji ne znači završetak misije”, kaže sugovornica “Novosti”.

U hrvatskom nevladinom sektoru se boje kako će demokratske reforme učinjene na putu u EU biti poništene nakon primanja u punopravno članstvo.

To je izazov za Europu. EU je utemeljena na zajedničkim vrijednostima slobode, demokracije i vladavine prava. Danas se bavimo iznimno problematičnom zemljom, Mađarskom. Tamo na licu mjesta možemo vidjeti što se događa ako se Unija ne brine za razvoj demokratskih reformi i vrijednosti nakon ulaska neke zemlje.

Zbog čega je EU odlučila kršenja ljudskih i građanskih prava u Mađarskoj tretirati kao njihov unutarnjopolitički problem?

Parlament je upravo raspravljao o izvještaju mojeg kolege u kojem su predloženi instrumenti i načini putem kojih bi EU mogla zaštititi prava građana i osnovna prava dana svakom građaninu EU-a temeljnim ugovorima Unije. Pokušavamo odlučiti kako obraniti naše vrijednosti i osnovna prava svih građana Unije. Trenutno EU nema dovoljno instrumenata za to, a oni koje imamo doprinose narušavanju odnosa EU-a i pojedinih zemalja.

Recesija je europski problem

Na što mislite?

Na članak 7, koji bi suspendirao pravo glasa mađarskih članova u EU-u. Sad je već iznimno kasno za neke intervencije u procese u Mađarskoj, a u ovom trenutku korištenje članka 7 ne bi dovelo do toga da se Mađarska reformira, nego da napusti Uniju.

Vjerujete da bi zaista napustili Uniju?

Prema mojoj procjeni premijera Viktora Orbana, napustili bi Uniju, svakako, zbog njegovih despotskih sklonosti. U Hrvatskoj, kao mladoj zemlji članici, kao i u drugim članicama koje imaju probleme, poput Grčke, Bugarske, Rumunjske i Italije, gdje smo imali velikih problema s Berlusconijem i njegovim shvaćanjem medijskog pluraliteta i zakonodavstva, više nećemo dopuštati kršenja osnovnih pravila i vrijednosti Unije, jer će inače za nekoliko godina postati neprepoznatljivi.

Pa gdje onda vidite hrvatske slabosti?

Kao i u svim novim članicama, kako uspostaviti demokratski stranački sustav koji zaista predstavlja volju građana. Moja je glavna briga ipak vladavina prava i možete li se u Hrvatskoj poštivati taj osnovni princip Unije. No nije samo hrvatski problem to što oni koji su na vlasti misle da država njima pripada, to je problem mnogih članica na kojem treba raditi.

Koliko ste amandmana uputili na prijedlog novog proračuna Unije?

Mnogo. Zelena frakcija u Europarlamentu puno je radila na proračunu, ne zbog Hrvatske, nego i zato što i dalje nije jasno kako ćemo sve te stavke financirati. Naći ćemo načina, ali vidimo da je ovakav prijedlog u konfliktu s mnogim potrebama koje uočavamo. Pokušali smo se izboriti za proračun koji bi nam omogućio uloviti se ukoštac s negativnim rezultatima upravljanja krizom. Recesija je ponovno europski problem, a daleko smo od rješenja. U državama juga, Portugalu, Španjolskoj i Grčkoj, vidimo potrebu za ulaganjima koja bi smanjila posljedice krize.

Što to znači?

Ulaganje u ljude, omogućiti pristup novcu ljudima koji žele pokretati poslove. Primjerice, start-up tvrtkama, mikrokrediti za takve tvrtke koje bi plasirala Europska investicijska banka pomogli bi u borbi protiv nezaposlenosti mladih više nego tzv. garancija za mlade. U Njemačkoj ljudi još ne razumiju da je recesija na jugu uvod u ekonomske probleme na sjeveru. Njemačkoj treba da ljudi kupuju njihove proizvode. Ako jug do kraja propadne, tko će ih kupovati?

Kina?

Možda, ali tržište EU-a je ključno njemačko tržište.

Mikrokrediti za jug Europe

Glede tržišta, EU sa SAD-om priprema transatlantski sporazum o slobodnoj trgovini, koji je i u svojoj inicijalnoj fazi izazvao veliko negodovanje. Za početak, zbog navodne mogućnosti da američke kompanije mogu tužiti vladu bilo koje države EU-a zbog dobiti umanjene zbog nekih zakonodavnih rješenja. Je li proces pregovora dovoljno transparentan?

Nikako. Nikad ne bih podržala strategiju pregovaranja koju je odabrala većina Europskog parlamenta, socijaldemokrati, liberali i konzervativci. Svi govore o rastu i radnim mjestima, ali ne mogu dokazati da će sklapanjem ovog sporazuma stvoriti nova radna mjesta u Europi. Primjerice, poljoprivredni bi sektor trebao biti jedan od onih koji će biti najviše otvoren većoj razmjeni. U EU-u danas imamo više od 30 milijuna farmi, koje bi se trebale natjecati s nešto više od dva milijuna američkih farmi što primaju ogromne subvencije na različitim razinama, a imaju dvostruko više obradive zemlje nego sve europske farme. Kako se tu natjecati? Ako ih otvorimo konkurenciji, izgubit ćemo puno radnih mjesta i farmi kakve danas poznajemo. Za očekivati je da će pasti standardi kvalitete hrane, izgubit ćemo i na zahtjevima zaštite okoliša.

Koliko se stvari dogodilo iza zavjese, tko su glavni lobisti u Europi?

Liberali vode pregovore, a mnogi građani EU-a, kao i mnogi zastupnici u nacionalnim parlamentima, nisu prepoznali o čemu se pregovara. Pod prijetnjom su neka od osnovnih načela održivog razvoja i zaštite okoliša u EU-u ako Amerikanci dobiju što žele. Mnogi Europljani sumnjaju i u ciljeve Europe 2020 i ne vjeruju da je održivost dobra ideja. Vrijeme krize koriste da snize europske standarde, za koje smo već pomislili da su nedodirljivi.

Kako to zaustaviti?

Moramo se s građanima organizirati kako bismo Europsku komisiju, povjerenika za trgovinu Karela De Guchta, uvjerili da to ne želimo. Većina građana EU-a zalaže se za održivu poljoprivredu, ne žele jesti lažno meso, Europljanin želi hranu bez GM organizama. EU bi jako pogriješila kad bi se oglušila na ove zahtjeve svojih građana.

Spomenuli ste ulaganja Europske investicijske banke u start-up tvrtke u Južnoj Europi. Ne bojite li se da postoji trade-off između ulaganja u istraživanje i razvoj i ulaganja u tradicionalnu industrijsku proizvodnju koja zapošljava velik broj ljudi?

Uvjerena sam da nam treba sustav mikrokredita koji odgovara situaciji na jugu Europe, gdje postoji velik broj mladih, dobro obrazovanih ljudi bez posla. Imaju odlične vještine, a jedini im je izbor otići u Njemačku, Francusku ili SAD. Bila bi ogromna greška dopustiti odljev mozgova s juga Europe, jer su te zemlje svoje ljude obrazovale. Ako mi na sjeveru otvorimo svoje granice za radnu snagu i sebi uzmemo sve najbolje inženjere, tko će ostati na jugu? Moramo im omogućiti da žele ostati.

Kako učiniti da njemačke, francuske ili švedske kompanije transferiraju dio tehnologije na jug Europe i tamo stvore radna mjesta, dok istovremeno postoji velik politički pritisak i strah od nezaposlenosti na sjeveru?

Vidimo da je potrebno puno ulaganja, a već je i prije krize bila potrebna velika reforma jer je velik broj zemalja imao zastarjele sustave proizvodnje i isporuke energije koji puno koštaju. Ulaganja u energetiku u tim zemljama, zajedno sa sustavom poticaja, pomogla bi da dio kompanija sa sjevera pojača svoju prisutnost na jugu. U isto vrijeme, potrebna je prava reforma na jugu. Nije to samo pitanje dolaska kompanija sa sjevera, nego transformacija postojećih industrija kako bi se zadovoljile buduće potrebe, što EU nije u stanju izvesti.

Zašto nije?

Na zadnjih nekoliko sastanaka Vijeća Europe u posljednjih godinu dana govorilo se o nužnosti rasta, ali kad treba donijeti odluku, tu se staje. Dodatno, nema ni jasnog smjera. Mi Zeleni skloni smo reći da je svaka kriza trenutak kad je promjena moguća, pa idemo izmijeniti neke obrasce naše ekonomije.

Zvučite kao liberal?

Ne, već imamo nered. Nisam sklona mjerama štednje koje su bile prvi lijek za krizu. Sad smo opet u krizi, troškovi energije u Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu su previsoki, a one gotovo u cijelosti ovise o nafti. To se mora promijeniti, što bi snizilo i troškove državama. Ali s time treba započeti.

Za Krško nema novca

Imate li procjenu koliko bi novih radnih mjesta u EU-u donijele zelene tehnologije i “zelenija” energija?

U zadnjoj kampanji za Europarlament išli smo sa zelenim New Dealom za Europu. U periodu od pet do deset godina bilo bi stvoreno pet milijuna novih održivih radnih mjesta. Samo smo u Njemačkoj u posljednjih nekoliko godina stvorili 380.000 novih radnih mjesta u tom sektoru.

Talijanska mafija pere novac i uzima ga iz fondova EU-a za obnovljive izvore energije. Kako to spriječiti? Treba li mijenjati sustav subvencija?

Ponavljam, vladavina prava je iznimno važna za demokratsku vlast, pa i za funkcioniranje sustava subvencija i sprječavanje zloporabe europskog novca. Protiv toga se moramo boriti.

Angela Merkel kao njemačka premijerka nametnula se kao glavna u EU-u. Može li Njemačka Talijanima nametnuti principe vladavine prava? Je li Njemačka za to dovoljno snažna?

Nisam sigurna je li Njemačka uvijek pravi svjetlonoša promjene. Draže bi mi bilo da kao Europljani dođemo do zajedničke odluke da su promjene ili reforme potrebne. Njemačka uloga postat će iznimno negativna ako Nijemci ne počnu učiti iz grešaka. Nebalansirana njemačka usmjerenost na štednju stvorila je u Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu više problema nego što ih je riješila. Njemica sam u punom smislu te riječi i jasno mi je da država ne može trošiti više novca nego što ga prikupi, trebamo održiv proračun. No odluke o tome kojom brzinom i pod kojim uvjetima zemlje poput Grčke moraju provoditi reforme bile su lude. Svi su i prije znali da će to dovesti do kolapsa grčkog javnog sektora.

Svi su znali?

Svi. Sad se to dogodilo, Grčka više nije zemlja koja je prije bila. Njemačku više ne percipiraju kao prijatelja, a na EU sve više gledaju kao na neprijateljsku silu. Njemačka bi mogla učiniti puno više kad bi priznala da Grcima sada treba antirecesijski program. Mi kao Zeleni uvijek želimo da gospodarstvo bude na održivim temeljima, ali sad treba pomoći i grčkom socijalnom sektoru, jer trenutno ni bolnice ne funkcioniraju.

Je li katastrofa u Fukushimi bila prekretnica nakon koje se kancelarka Angela Merkel odlučila na gašenje nuklearki u Njemačkoj?

Fukushima je bila bitna. No bitnije je bilo to što su se u Njemačkoj lokalni izbori održavali tri tjedna nakon Fukushime, a u Baden-Württembergu, jednoj od najvažnijih pokrajina koju oduvijek drže konzervativci, Zeleni su pobijedili, imamo premijera u zeleno-crvenoj koaliciji. To je bio taj Fukushima-efekt na Njemačku i na Angelu Merkel. Draga mi je odluka da se opasne nuklearke gase, tako bi trebalo i u drugim europskim zemljama. Čak i u Francuskoj ova se koalicija obvezala do 2025. ugasiti 24 nuklearke.

Ali ne gase ih svi. Slovenija će proširiti Krško za još jedan blok?

Vidjela sam brojke za Krško i dvije nove nuklearke na zapadu, dajem vam riječ da neće imati novca za to.