Sa zla na gore

Ako pojednostavimo stvari, srpski nadležni organi posljednjih su dana konstatirali sljedeće: u rujnu 2009. godine francuski navijač Brice Taton sam se ubio (nisu ga ubili nasilnici, pripadnici navijačkih skupina), u ožujku 2004. beogradska Bajrakli džamija (kao i ambasade Hrvatske, SAD-a, Njemačke i Turske) same su se zapalile, a dojučerašnji šef srpske Žandarmerije Bratislav Dikić je smijenjen jer je “zabrljao”, a da bi ga se ubuduće moglo bolje kontrolirati bit će postavljen za – pomoćnika direktora srpske policije.

Bricea Tatona i njegove prijatelje, navijače Toulousea, napali su domaći navijači u jednom kafiću u središtu Beograda, na Obilićevom vencu. U općem metežu bilo je nekoliko lakše povrijeđenih (palicama i sličnim navijačkim rekvizitima, kao i šakama), a Bris Taton je završio s nagnječenjem mozga. Nažalost, umro je u bolnici nakon 12 dana uslijed povrede uzrokovane padom u prolaz između platoa i garaža. Sud je ustanovio da su ga u dubinu bacili domaći navijači i većini optuženih je odrezao kazne blizu maksimalnih (do 30 godina zatvora).

Apelacioni sud je potom, povodom žalbi obrane, kazne praktički prepolovio, što su brojni pravnici ocijenili kao pravedno rješenje jer su drastične kazne – kako je ocijenjeno u dijelu stručne javnosti – bile izrečene zbog velikog pritiska Francuske i običaja da se mnoge stvari procesuiraju tek nakon što stignu neotklonjivi pritisci iz bijelog svijeta. No odvjetnici su potom posegnuli za zahtjevom za ponavljanje postupka, o kojem bi trebao uskoro odlučiti Viši sud u Beogradu. Argumenti: novi dokazi, u vidu naknadnih izjava bivšeg policajca, danas čuvara garaža na Obilićevom vencu, kao i frizerke folk pjevačice Svetlane Ražnatović, izvjesne Bucke. Oni su – suprotno onome što su izjavili neposredno nakon zločina – tvrdili da su vidjeli da je Taton sam skočio, a da ga u prolaz nisu bacili navijači. Čuvar parkirališta se prije nekoliko dana pred sudom pozvao i na svoju tadašnju izjavu Radio-televiziji Srbije u kojoj je, tvrdi, rekao da je vidio Tatona kako sam skače u ambis. Problem je u tome što na snimku RTS-a toga jednostavno nema. Epilog ćemo sačekati.

Kada je o Bajrakli džamiji riječ, Prvi osnovni sud u Beogradu presudio je da nitko od devetoro optuženih nije odgovoran za njeno paljenje prije devet godina, a tek trojica optuženih su po odluci suda sudjelovala u neredima ispred džamije i ranjavanju policajaca koji su pokušavali održati red. Njih trojica su osuđena na po četiri mjeseca zatvora (na stranu to što otprije imaju puno veće kazne za druga kaznena djela). I tu ćemo tek sačekati epilog, drugostupanjsku presudu, ali je činjenica da se ponovno sve zaustavlja na najnižoj razini. Tužiteljstvo se, naime, nikada nije pozabavilo odgovornošću onih koji su izravno pomogli da do paljevine džamije uopće dođe: na primjer, policija nije dobila nalog da primijeni silu i razbije demonstrante koji su ih gađali kamenjem i ostalim tvrdim predmetima, kao što je odbijen i zahtjev za pomoć Žandarmerije. O svemu tome postoje i snimci komunikacije: osobno tadašnji ministar Dragan Jočić odbija zahtjeve tadašnjeg šefa beogradske policije Milana Obradovića da se policija brani od huligana i da dođe Žandarmerija. Nakon toga Obradović je smijenjen, poslan za nekakvog savjetnika u Kuršumliji, da bi potom dopao i dvomjesečnog zatvora. Pušten je nakon što su se u medijima pojavili transkripti, ali na tome je – na obaviještenoj javnosti – sve stalo, iako je skup (organiziran kao odgovor na nerede i uništavanje srpske imovine na Kosovu) bio u režiji vlasti i ispunjen zapaljivim govorima, uz prisustvo tadašnjih najviših dužnosnika.

Ista je priča i oko paljenja ambasada 2008. godine, nakon proglašenja nezavisnosti Kosova. Za američku je osuđen tek jedan momak koji je ukrao nekakvu kožnu jaknu iz zapaljene zgrade, a za smrt mladića (inače izbjeglice iz Hrvatske), koji je poginuo u požaru, nitko dosad nije odgovarao.

– Ambasade i džamija napadnuti su zbog političkih ciljeva i tadašnja vlast Vojislava Koštunice i službe sarađivali su sa huliganskim grupama. Nakon toga vlasti samo besramno fingiraju da nešto rade na tim slučajevima. Da su hteli da utvrde istinu, mogli su da vide ko je naredio policiji da se povuče, kada je zapaljena beogradska džamija 2004. i kada su napadnute ambasade 2008. godine – izjavio je ovih dana za “Blic” odvjetnik Rajko Danilović, zastupnik Islamske zajednice.

Njegovom stavu u prilog ide i činjenica da su za napad na diplomatska predstavništva Njemačke, Hrvatske i Turske 2008. osumnjičeni, njih 12, uhapšeni tek u travnju prošle godine i da ni taj slučaj nije ni izbliza okončan.

Ne štima, dakle, u tužiteljskim i sudskim redovima, a isto je i s policijom: nakon silnih afera u koje je bio uključen bivši šef Žandarmerije Dikić – umiješanost njemu podređenih (i rođenog brata, navodno) u teška kaznena djela prijetnji, iznuda i sličnog, afera s proslavom dana Žandarmerije (“Bog i Žandarmerija čuvaju Srbiju”, što je podsjetilo na zloglasne “Crvene beretke”) – smijenjen je s dužnosti zbog komandne odgovornosti, nakon što je jedan žandar u Jagodini brutalno ubio dvojicu ljudi (jednom je bio dužan novac). Usprkos tome što je direktor policije Milorad Veljović izjavio da dugo čeka da smijeni Dikića i da je jagodinski događaj “kap koja je prelila čašu”, a ministar policije i premijer Ivica Dačić da Dikić i nije bio njegov izbor, ovaj je postavljen za savjetnika – tom istom direktoru policije. Navodno, nema dovoljno godina za umirovljenje, a ne može ga se postaviti na neadekvatnu funkciju, pa eto rješenja za koje se već našlo opravdanje: bit će lakše kontrolirati neposlušnog Dikića, kojeg u javnosti inače nazivaju “malim Legijom”.

I sam Dikić je svojom reakcijom na najavljenu smjenu podsjetio na ubojicu premijera Legiju, jer je za B92 izjavio: “Građani Srbije, braćo i sestre, očigledno je da nekome smeta moj starosrpski način ophođenja i moje izjašnjavanje kao Srbina u svojoj i našoj zemlji Srbiji. Doći će vreme kada će se i to promeniti.” Sve u svemu, sumrak pravne države Srbije.