Statut mijenja status quo

Najveće hrvatske dnevne novine usvojile su redakcijske statute na temelju kojih glavni urednici više neće moći biti postavljani bez podrške samih novinara. Ova je rečenica tek djelomično točna. Naime, točno je da su vlasnici dnevnih novina, gotovo deset godina nakon što im je to postala obveza, donijeli statute redakcija. Točno je i da svi statuti traže da natpolovična većina redakcije (osim u slučaju “Novog lista”) podrži prijedlog uprave, u protivnom ništa od imenovanja predloženog kandidata. Međutim, svi statuti predviđaju da poslodavac, ukoliko novinari ne podrže njegovog kandidata (ili više njih, ovisno o statutu pojedine redakcije), može sam postaviti privremenog ili stalnog glavnog urednika.

Statut “Večernjeg lista” tako daje novinarima priliku da se izjasne o dva uzastopna prijedloga uprave. Ne prihvati li natpolovična većina Skupštine novinara (50 posto plus jedan član) prvog, a potom ni drugog kandidata, uprava ima pravo imenovati novog kandidata po svom izboru. Tada se također traži mišljenje Skupštine novinara, no ono je tek savjetodavnog karaktera. Drugim riječima, može se dogoditi da treći kandidat dobije najmanju podršku redakcije, a vlasnik ga svejedno može postaviti za glavnog urednika.

Statutom nije definirano na koliko godina se imenuje glavni urednik “Večernjeg lista”, što je “Jutarnji list” svojim redakcijskim statutom ograničio na četiri godine. Novinari toga lista također natpolovičnom većinom odlučuje o prijedlogu uprave, pa predloženi kandidat neće biti imenovan odbije li ga većina. Uprava će predložiti drugog kandidata za glavnog urednika, a odbiju li i njega novinari, predložit će im i trećeg. U slučaju da ni on ne dobije natpolovičnu većinu, uprava tada postavlja glavnog urednika po svom izboru, dok je mišljenje novinara tek savjetodavno. Glavni urednik “Jutarnjeg lista” ne mora biti visoko obrazovan. Statutom je određeno da na to mjesto može biti imenovana i osoba sa srednjom stručnom spremom, ali u tom slučaju mora imati najmanje deset godina rada u novinarstvu. Kandidat s VSS-om mora barem pet godina raditi u novinarstvu.

Iako je list “24 sata” u vlasništvu Styrije kao i “Večernji list”, ima drugačiji statut, a dijeli ga s “Poslovnim dnevnikom” (koji je Styrija poslovno strpala pod “24 sata”). Njihov statut je prilično štur i neodređen u odredbama o imenovanju glavnog urednika, a novinarima daje najmanje vremena za izjašnjavanje o predloženom kandidatu. Dok novinari ostalih dnevnih listova imaju petnaest dana za očitovanje, novinari “24 sata” (i novinari “Poslovnog dnevnika”) imaju na raspolaganju svega tjedan za odlučivanje o prijedlogu uprave. Osim toga, nije navedeno koliki je postotak glasova novinara potreban za izbor glavnog urednika, no to i nije najveći problem. Naime, nakladnici ovih dnevnih listova mogu samostalno imenovati vršitelja dužnosti glavnog urednika bez da traže izjašnjavanje novinara. Takvom glavnom uredniku mandat može trajati najduže godinu dana, a u tom roku mora se provesti novo imenovanje. Ne precizira se koliko se puta ova igra može ponavljati, pa tako teoretski uprava može svake godine samostalno imenovati v.d.-a.

Zanimljivo je da statut “Novog lista” ne traži podršku natpolovične većine novinara za imenovanje novog glavnog urednika, već je za to dovoljna trećina novinara. Naime, statut predviđa da ne prolazi kandidat protiv kojeg glasa više od dvije trećine članova uredništva, u kojem će slučaju uprava imenovati vršitelja dužnosti i u roku od godine dana ponoviti izbor. Ni ovdje se ne precizira može li se za v.d.-a postaviti odbijeni kandidat za glavnog urednika, niti je jasno koliko se puta ovaj postupak smije ponavljati. Osim toga, “Novi list” dopušta izjašnjavanje samo novinarima s ugovorom o radu, dok druge redakcije tu mogućnost daju svim svojim ugovornim suradnicima. Glavni urednik riječkog dnevnika mora imati visoku stručnu spremu, a mandat mu traje četiri godine.

Redakcijski statuti daju mogućnost novinarima i da pokrenu smjenu glavnog urednika s čijim radom nisu zadovoljni. Tako trećina uredništva “Novog lista” (koje obuhvaća sve novinare zaposlene temeljem ugovora o radu) može pokrenuti inicijativu za razrješenje glavnog urednika za kojeg smatraju da krši profesionalna pravila i prava novinara. Statut nadalje propisuje da odluku o inicijativi novinari donose većinom ukupnog broja glasova, a nakladnik se o njihovoj inicijativi mora pismeno očitovati.

I novinari “Jutarnjeg lista” mogu inicirati opoziv glavnog urednika koji krši pravila novinarske profesije ili profesionalna i ljudska prava. Razlog za iniciranje opoziva je i ako loše organizira rad novinara. Za prijedlog opoziva dovoljna je trećina članova Skupštine novinara, a nakladnik ima 15 dana za odluku i pismeno obrazloženje. Ne prihvati li uprava zahtjev, novinari imaju pravo odlučivati o prijedlogu za opoziv glavnog urednika. Pristupi li glasovanju dvije trećine novinara i ukoliko je više od pola svih članova Skupštine novinara za smjenu, uprava će opozvati glavnog urednika i imenovati vršitelja dužnosti.

Novinari “Večernjeg lista” također mogu smijeniti svog glavnog urednika, a statut im omogućuje da predlože smjenu ukoliko glavni urednik kontinuirano krši pravila novinarske profesije, profesionalna i ljudska prava novinara ili čini značajne propuste u organizaciji rada redakcije koji utječu na kvalitetu novina. Prijedlog za razrješenje također mora inicirati trećina svih članova Skupštine, nakon čega u narednih 15 dana glasaju o razrješenju. Izjasni li se natpolovična većina Skupštine za razrješenje, uprava će smijeniti glavnog urednika i postaviti v.d.-a. Glavni urednik “Večernjeg lista” mora se paziti i uprave, koja ga može razriješiti ukoliko prodaja novina padne za više od deset posto u roku od godine dana u odnosu na plan.

I onaj nedorečeni statut “24 sata” i “Poslovnog dnevnika” također daje za pravo novinarima da predlože nakladniku razrješenje glavnog urednika koji krši pravila novinarske profesije ili loše organizira rad novinara ili redakcije. Takav prijedlog mora podržati najmanje dvije trećine ukupnog broja novinara, no uprava ga ne mora prihvatiti, već se obvezuje da će se o njemu očitovati u roku od 30 dana. Ali zato statut daje upravi za pravo da razriješi glavnog urednika ne poštuje li programske osnove i osnove uređivačke politike. Smjena mu prijeti padne li značajno prodaja novina (ukoliko pad nije posljedica samo stanja na tržištu). Odluči li uprava samoinicijativno smijeniti glavnog urednika, obavijestit će o tome i novinare, koji na takvu odluku samo mogu dati svoje mišljenje.

Bez obzira na manjkavosti pojedinih redakcijskih statuta, samo njihovo donošenje veliki je korak za tiskane medije. Kako nije bilo nikakve kazne za nepoštivanje odredbi Zakona o medijima koje se tiču statuta, vlasnici su do sada uspješno izbjegavali njihovo donošenje. Vlada Zorana Milanovića to je nametnula kao uvjet za smanjenje PDV-a s deset na pet posto i zato danas dnevni listovi napokon imaju redakcijske statute.