Trgovanje ispod stola

Ulazak Hrvatske u Europsku uniju poklopio se vremenski s najavljenim početkom pregovora o “najvećem trgovinskom sporazumu u povijesti”, Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP) između EU-a i SAD-a. Na lipanjskom samitu G8 zemalja dužnosnici osam najjačih ekonomija najavili su da su spremni za početak pregovora koji bi trebali rezultirati potpunim ukidanjem carina između partnera, ali i usklađivanjem brojnih regulatornih barijera. Time će se, tvrde oni, smanjiti troškovi proizvodnje, robe će pojeftiniti, a obujam trgovine će se povećati. Najavljuje se i stvaranje više milijuna novih radnih mjesta i rast ekonomske aktivnosti s obje strane Atlantika za 1,5 postotnih poena.

Njemačke organizacije Fondacija Bertlesmann i Centar za ekonomske studije izradile su projekcije ekonomskih učinaka TTIP-a na 30-ak zemalja svijeta, koje pokazuju da bi od sporazuma najviše profitirale upravo najrazvijenije države, a u manjoj mjeri i krizom pogođene zemlje eurozone, poput Španjolske, Grčke, Portugala i Italije. Obujam američke i europske trgovine povećao bi se za gotovo sto posto, a u Europi bi prosječni ekonomski rast dosegnuo pet posto. S druge strane, kao posljedica sporazuma smanjila bi se trgovina među članicama EU-a, kao i ona EU-a i SAD-a s velikim zemljama u razvoju i onima Sjeverne Afrike, te dijelovima istočne Europe.

Anticipirajući brojne prijepore koji bi mogli nastati tijekom pregovora o regulatornim standardima, primjerice onima koje se tiču sigurnosti hrane, zaštite okoliša, socijalnih i radnih prava i zaštite podataka, projekcije su znatno skromnije u slučaju da se ti standardi ne uklone, budući da su carine između EU-a i SAD-a već sada vrlo niske. Osim političara i poslovne zajednice, pozitivno su se o TTIP-u izjasnila i neka radnička udruženja u Americi, koja u sporazumu vidi šansu za poboljšanje radnih standarda u njihovoj zemlji, po uzoru na one europske. No s druge strane, sporazum bi mogao imati i sasvim suprotne efekte, smanjenje standarda u Europi, a to se mahom očekuje i u drugim područjima, budući da su standardi i regulativa u Europi u pravilu stroži. Štoviše, analitičari upozoravaju da će se u pregovorima suočiti dva oprečna svjetonazora i pristupa demokratskom upravljanju, europski koji više zanimaju društveni rizici koji proizlaze iz premalo regulative, i američki koji prvenstveno vodi računa o troškovima i učinkovitosti, a kao mehanizam kontrole odabire samoregulaciju poslovne zajednice.

Takvi su se prijepori dogodili već i prije početka službenih pregovora; uoči samita G8 francuski premijer Jean-Marc Ayrault najavio je da će njegova zemlja u pregovorima iskoristiti pravo veta ako se iz njih ne izuzme kulturna industrija, koju EU štiti različitim subvencijama i kvotama. U svibnju su zastali i pregovori o trgovinskom sporazumu između EU-a i Kanade, a moguće je i da, primjerice, London zatraži izuzeća za svoj financijski sektor. Za razliku od Europe, SAD će tražiti strožu regulativu intelektualnog vlasništva, a europski farmeri borit će se protiv moćnog američkog poljoprivrednog lobija koji gura kontroverzne oblike proizvodnje zbog kojih je ona jeftinija.

Zbog ovih problema brojne su civilne organizacije apelirale na veću transparentnost u pregovorima, no zasad nijedna strana nema takvu strategiju. Dapače, oni su obavijeni tolikom tajnovitošću da briselska nevladina organizacija Corporate Europe Observatory (CEO) nije uspjela, pozivajući se na pravo na pristup informacijama, od Europske komisije dobiti popis članova radne grupe koja radi na nacrtu TTIP-a. Ured trgovinskog predstavnika američke vlade bio je nešto susretljiviji, pa je CEO-u poslao popis imena 50-ak svojih savjetnika, iz kojega se vidi i da SAD ima po jednog stručnjaka za radnička prava i zaštitu okoliša, dok je taj stupac na EU-strani prazan.

Također, zahvaljujući inzistiranju civilnih organizacija saznalo se i da su dijelovi kontroverzne ACTA-e, zakona koji je nakon pritisaka javnosti odbacio Europski parlament pozivajući se na njegove prijetnje slobodi interneta, ubačeni u preliminarnu verziju trgovinskog sporazuma između EU i Kanade, što je onda trebalo poslužiti kao model za ugovor EU-a i SAD-a.

Posljednjih nekoliko tjedana, dok svjetsku javnost potresa skandal s globalnim nadzorom koji provodi američka Nacionalna sigurnosna agencija (NSA), procurilo je i da je EU početkom prošle godine, nakon intenzivnog američkog lobiranja, izmijenila predloženu regulativu o zaštiti podataka kojoj je cilj bio upravo da spriječi američki nadzor. To je učinjeno kako bi se olakšali nadolazeći trgovinski pregovori, no nakon što se saznalo da je NSA nadzirala i europske države, EU povjerenica za pravosuđe Viviane Reding u ponedjeljak je izjavila da je “zona slobodne trgovine nezamisliva ako SAD nastavi sa svojim aktivnostima”. Predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz čak je SAD optužio za špijunske metode svojstvene “diktatorskim režimima”.

CEO je u svibnju objavio i analizu dijela nacrta TTIP-a iz koje se vidi da su lobističke skupine poslovne zajednice uspjele u njega ubaciti ideju da se sporovi između kompanija i država ubuduće ne rješavaju na sudovima, već na “offshore” tribunalima. Pritom je zaštita investitora u nacrtu ugovora postavljena maksimalistički, čime im se nastoji omogućiti dobivanje parnica protiv država čak i na temelju “ugrožavanja legitimnih investicijskih očekivanja”. Ukoliko se ovakav mehanizam uvrsti u TTIP, za očekivati je da će se sporovi masovno rješavati na specijalnim tribunalima, čiji su arbitri također mahom odvjetnici iz najskupljih američkih i europskih firmi. U tom slučaju, troškovi skupog parničenja i nekontroliranog ponašanja korporacija snosit će porezni obveznici, a CEO tumači i da je dugoročni cilj ove kampanje da vansudske arbitraže postanu “zlatni standard” i za ostatak svijeta.