Dvoboj Vučića i Dačića

Loša predstava, politička trakavica, španjolska serija – svi ti epiteti se čuju u javnosti kad je o ljetnoj političkoj najvažnijoj temi riječ – rekonstrukciji Vlade Srbije. Danima već traju pregovori, licitira se imenima, raspadom vladajuće koalicije, pa i eventualnim izvanrednim parlamentarnim izborima, a jedino je posve jasno da će se rekonstrukcija (što god od nje ispalo) pred parlamentom naći krajem kolovoza. Zasad je jasno da iz Vlade odlaze tri ministra: poljoprivrede Goran Knežević, kulture Bratislav Petković (obojica iz Srpske napredne stranke), te Milutin Mrkonjić (Socijalistička partija Srbije), dugogodišnji ministar građevinarstva, u čijem mandatu se u prosjeku godišnje izgradilo oko deset kilometara autoputeva, koji je nakon odluke o njegovoj smjeni izjavio samo “Doviđenja, deco”, a kojeg će – kako tvrde neki mediji – udomiti u savjetničkom svojstvu njegov stranački kolega, premijer Ivica Dačić. Četvrto ministarstvo koje će sigurno pretrpjeti promjene jest Ministarstvo obrane zato što se potpredsjednik Vlade Aleksandar Vučić „samosmijenio“, opravdavajući svoj potez prevelikim brojem obaveza koje ima kao „prvi potpredsjednik“ (samoproglašeni, jer takvu funkciju zakon ne poznaje) i koordinator svih službi sigurnosti.

Sudeći prema izjavama Vučićevih stranačkih kolega, SNS sada očekuje da jednako postupi i Ivica Dačić – da ostane premijer, a funkciju ministra policije prepusti nekom drugom tko će taj posao obavljati „punim kapacitetom“. Tako je zamjenik šefa zastupničke grupe SNS-a Zoran Babić u jednoj radio-emisiji izjavio da bi Dačić trebao slijediti Vučićev primjer: „Ako je Vučić rekao da ne može da obavlja funkcije prvog potpredsednika Vlade i ministra odbrane i da ostvari rezultate koje očekuje, onda sam siguran da bi i premijer trebalo da pođe tim putem.“ Kasnije, u izjavi agenciji Tanjug, pojasnio je: „Ovo je moj poziv da se svi zarad države Srbije i naših građana, boljitka i nastavka reformi ponašamo odgovorno, pa naravno i premijer Ivica Dačić.“ Analitičari se, inače, slažu u ocjeni da je Vučić svojim odlaskom sa čela Ministarstva obrane pred Dačića stavio moralni izazov, o kojem će u svakom slučaju narednih dana biti još riječi u njihovim, bar internim, razgovorima i pregovorima.

U svakom slučaju, očekivanja građana su iznevjerena činjenicom da premijer Dačić ne da svoja dva najneuspješnija socijalista-ministra: ministra prosvjete Žarka Obradovića, čiju smjenu traži javnost zbog skandala s „provaljenim“ testovima iz male mature, kao i ministrice zdravlja Slavice Đukić Dejanović, prozivane zbog nestašice bazičnih ljekova (poput inzulina) u ljekarnama, kao i osnovnih stvari u bolnicama, poput stentova, na primjer. Dok nastaje ovaj tekst ima indicija da će se Dačić možda ipak odreći Obradovića, ali zasad ne i ministarstva policije; kako neki tvrde, to zbog toga što bi se mnogi njegovi stranački kolege (ne samo ministri) mogli naći pod udarom istražnih organa.

Koplja su se, međutim, najviše lomila oko pozicije ministra financija i privrede Mlađana Dinkića, predsjednika Ujedinjenih regiona Srbije. Kako stvari stoje, Dinkić je napokon pristao da se odrekne resora privrede, čime je sebi i svojoj stranci osigurao opstanak u koaliciji, ali je još nejasno što će biti s ministrima iz redova njegove stranke, o čijoj se smjeni također govori. Politički analitičar Dejan Vuk Stanković kaže da je Dinkić svjestan da bi s njegovim napuštanjem Vlade bile veće šanse za skorije održavanje izbora: „On je video da odlazak u opoziciju ne može biti komforan, jer bi narušavanje izvornog koalicionog sporazuma značilo da Vlada neće trajati još dugo, a s obzirom na rejting izbori mu nikako ne odgovaraju“, kaže Stanković.

Za analitičara dr. Vladimira Goatija, predsjednika Transparetnosti Srbije, najavljena rekonstrukcija samo legitimizira dominaciju najmoćnije stranke u koaliciji – Srpske napredne stranke. „Primetili ste da je SNS prvo sebe reformisala, napravila određenu redistribiciju. Pritisak je veoma učtiv, a sve je u funkciji pokazivanja šta može da se desi manjim strankama, posebno Dinkićevoj, ukoliko ne prihvati ono šta se od nje očekuje. Izbijen je iz ruku moralni argument da stožerna stranka nije sebe reformisala i prema tome URS se našao u iznudici. U prevremenim izborima URS ne bi imao šta da traži“, kaže Goati za Novosti. Novinar Vremena Dimitrije Boarov, pak, ocjenjuje da URS nije ni potreban za većinu u parlamentu, jer SNS ima i „igrače sa klupe“. Po njemu, Liga socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka, kao i Savez vojvođanskih Mađara, sa svojim poslanicima mogli bi pokriti rupu u glasovima, koja bi nastala izbacivanjem ili izlaskom URS-a iz vladajuće koalicije. Boarov, za razliku od Goatija, ne vidi da je tema rekonstrukcije Vlade zapravo priča o dokazivanju premoći SNS-a. Iza ove rekonstrukcije, kaže on, stoji zapravo želja Aleksandra Vučića, kao trenutno najpopularnijeg političara, da izazove prijevremene izbore, ali da on sam ne bude kriv za njih.

„Problem je u tome što koalicionim partnerima SNS-a prevremeni izbori ne odgovaraju, zato su i prihvatili sve uslove. Sa druge strane, ovo je bio pokušaj Vučića i da se obračuna sa neistomišljenicima u sopstvenoj stranci, posebno onima koji su bliski Tomislavu Nikoliću i ruskoj strani. Cilj je bio smena ministra rudarstva Milana Bačevića, ali za to nije dobio podršku“, kaže Boarov, ističući da to očito znači da će na čelu jednog od najznačajnijih javnih poduzeća, Srbijagasa, ostati Dušan Bajatović, Dačićev SPS-ovac, koji također slovi za ruskog igrača, a tu dolazimo i do najvažnijeg sukoba – onog između Dačića i Vučića. „Glavni Vučićev problem nije Dinkić nego Dačić. Koliko mu je najveći saveznik toliko mu je i najveći konkurent. Taj spor je očigledan između njih dvojice jer, u slučaju prevremenih izbora, Dačić može da pokuša sam da formira većinu, bez Vučića“, kaže Boarov. I nastavlja: moglo bi se lako desiti da, ukoliko na jesen ne iznudi prijevremene izbore, počne pad Aleksandra Vučića, jer tko danas ne kontrolira energetiku u Srbiji, nema realnu moć. „A nekad je bilo drugačije. Ko nije kontrolisao tzv. ministarstva sile nije imao moć. Jasno je to i Vučiću, odatle i povlačenje sa čela Ministarstva odbrane. Sila je već godinama izvan kontrole države.“

Obećanja koja, po Vučiću i ostalim zagovornicima rekonstrukcije Vlade, dobro zvuče – ekonomski oporavak, nove investicije, zapošljavanja – više su spisak lijepih želja, nego stvarni potencijal. Pesimisti u tom smislu su i Boarov, koji kaže da bi stanje u ekonomiji Vučića „moglo doći i glave“, i Goati. Za obojicu, također, famozna borba protiv korupcije, koja je već mjesecima top-tema srpske politike, „ne drži vodu“. „Tajkuni već plaćaju reket i tu je priča završena“, kaže Boarov. Skeptičan je i Goati: „Upravo je ova vlast, kao i prethodne, napravila nešto što sam nazvao ’desant amatera i diletanata’ na profesionalne funkcije u javnoj i državnoj upravi. Situacija je dodatno i pogoršana. Od prošle Vlade je ostao još jedan minus sa kojim se ova ne zna nositi, a to je neuspešna reforma pravosudnog sistema. Loš pravosudni sistem su učinili još gorim. Ne vidim nikakvu direktnu vezu između najavljenih promena i borbe protiv korupcije.

Vesna Pešić, koja je vrlo jasno pozdravila Vučićeve i Dačićeve napore u pregovorima s Kosovom, približavanju Evropskoj uniji i pomirenju sa susjedima – „napuštanjem usuda nebeske Srbije, ona je prebačena u realnost“ – kritizira „realizaciju pretnje o rekonstrukciji Vlade“. Tabloidna licitacija imena ministara koji će biti smijenjeni uvod je u obračun oko nove raspodjele vlasti: „Neviđena tabloidna aktivnost slutila je da će se velika priča o rekonstrukciji Vlade pretvoriti u stari problem: kako da se faktička (neformalna) moć prevesla nekakvim ’zvaničnim putem’ u veće komade vlasti. Kako da se promeni koalicioni sporazum u skladu sa anketama o popularnosti SNS i njenog lidera, a da se izbori izbegnu?“, piše ona, dodajući da se nitko ne pita otkud opet tolika neformalna vlast koja pravi kaos, te umjesto da se postigne dogovor o iskorjenjivanju neograničene vlasti mijenjanjem političkog sistema „SNS kao da pokušava neformalnim putem, mobingom, da natera koalicione partnere da sami, u strahu od ucena i tabloidnog uništavanja, odustanu od dogovorene podele vlasti, kada je koalicija stvarana“. Umjesto toga, kaže ona, išlo se na „zakulisno podrivanje i šutiranje ispod stola“.

Pešićeva jasno dijagnosticira: „Žabokrečina koju proizvode ’naši ljudi’, ni u vicu ne prihvata pravilo da se kadrovi ne biraju ni ’po babu ni po stričevima’, naročito ne u državnoj administraciji i pravosuđu, koji po mnogo spominjanom Maksu Veberu čine kičmu modernog društva. Pošto je racionalno ponašanje moglo odmah biti primenjeno, niti je neko vodeću stranku sprečavao da bude prva koja će raskinuti sa praksom ‘naših ljudi’, ona se ni po tom pitanju ni malo ne razlikuje, niti odskače, od svojih koalicionih partnera. Rekonstrukcija shvaćena kao metod pritiska i nameštanje ministara za odstrel, nehotice potvrđuje tužnu istinu da i ova Vlada, baš kao i ona od juče i prekjuče, forsira negativnu selekciju, koja tako bolno tera ovu zemlju u sve dublju zaostalost.“ Dodaje da posla ima jako puno, te bi se vlast trebala ostaviti „glumatanja i mrcvarenja građana“ i napraviti ozbiljan plan kako dalje. Ako ne bude sposobna dogovoriti se kako u efikasnu i transparentnu drugu fazu ključnih promjena, iduće godine najvjerojatnije predstoje izvanredni parlamentarni izbori, zaključuje Vesna Pešić.

Kako god rekonstrukcija bila obavljena, Pešićkina konstatacija o mobingu je posve na mjestu: svi ministri, pa i sam premijer, u sjeni su Velikog Vođe, najmoćnijeg (i najpopularnijeg) političara u Srbiji, Aleksandra Vučića kojega se za sve i svakoga pita i čija je volja presudna u svemu i važnija od svih demokratskih procedura. Za to vrijeme, institucije se redom dodatno urušavaju (nikad nisu ni bile posebno čvrste), na njihova čelna mjesta i dalje se dolazi isključivo političkom voljom i podobnošću, a Veliki Vođa usprkos vlastitim najavama preispitivanja i nižih funkcija od ministarskih o tome više uopće ne zbori. Ratuje se samo oko ministarstava i „tuđih“ (čitaj koalicijskih) ministara, jer SNS je u pitanje dovela samo jednu funkciju, onu s koje se Aleksandar Vučić samosmijenio, pa se i iz te činjenice može očitavati budući učinak rekonstrukcije, ali i izvjesnost „vruće jeseni“ koja u Srbiji slijedi. Po tko zna koji put…

Vlada dalje bez Dinkića

Ivica Dačić je saopštio da će Vlada nastaviti rad bez Ujedinjenih regiona Srbije. Dačić je izjavio da je predložio da Mlađan Dinkić više ne bude ministar finansija i ekonomije, a da je „Dinkić odgovorio da je to moguće jedino ako bi on bio potpredsednik Vlade zadužen za investicije i ministar saobraćaja, telekomunikacija i informatičkog društva, kao i da rukovodi Agencijom za promociju izvoza“. Dačić se zahvalio URS-u na korektnoj saradnji i dodao: „Pozvaću SNS da radimo zajedno, najbolje u interesu Srbije. Ako ne prihvate, jedino rešenje su izbori ili nova koalicija bez SPS-a. Na primer, SNS, DS i URS.“ Očekuje se odgovor Srpske napredne stranke. Dvoboj se nastavlja.