Intrigator

Državna tiskara traži nove poslove mimo posrnulog medijskog izdavača

Vjesnik se odmiče od EPH-a

Kako upućeni tvrde, posao s Česima novi je smjer u poslovanju državne tiskare, koja je u posljednjih petnaestak godina ovisila isključivo o EPH-u, ostvarujući od njegovih izdanja i do 70 posto prihoda

Potpisivanjem više od 20 milijuna kuna vrijednog ugovora na godišnjoj razini s češkim izdavačem za tiskanje njegovih publikacija, uprava državne tiskare Vjesnik d.d. početkom mjeseca sklopila je spasonosni posao kojim je, barem privremeno, osigurala konstantni priljev dijela novca za isplatu plaća i neophodan servis strojeva, a ujedno se i počela odmicati od isključive ovisnosti o Europapress holdingu (EPH), medijskom carstvu Ninoslava Pavića, sada zapelom u glibu predstečajne nagodbe.

Kako upućeni tvrde, posao s Česima ostvaren preko Printere novi je smjer u poslovanju državne tiskare, koja je u posljednjih petnaestak godina ovisila isključivo o EPH-u jer je tiskanjem “Jutarnjeg lista”, “Sportskih novosti”, “Globusa”, “Glorije” i ostalih izdanja te medijske kompanije Vjesnik d.d. svojevremeno ostvarivao i do 70 posto prihoda. Sada se očekuje da se udio EPH-a u ostvarivanju oko 80 milijuna kuna planiranog prihoda državne tiskare smanji na pedesetak posto, s tendencijom daljeg pada, ali i s istovremenim okretanjem prema novim poslovnim partnerima – stranim izdavačima te državnim tvrtkama i institucijama, među kojima je najizgledniji novi posao s Hrvatskom turističkom zajednicom.

Novi smjer u poslovanju tog državnog poduzeća prema dosad privilegiranom privatnom izdavaču počeo je nedavnim “sjedanjem” zadužnice na račune EPH-a zbog neplaćanja dospjelih dugova, nakon čega je Vjesnik d.d. uspio utjerati, kako saznajemo, nešto više od 1,5 milijuna kuna od ukupno dospjelih 2,5 milijuna kuna potraživanja.

Time se i ukupni višemjesečni nagomilani dug EPH-a prema državnoj tiskari nešto smanjio – s procijenjenih desetak milijuna kuna na oko 8,5 milijuna kuna. No taj dug, tvrde upućeni, već se smatra rizičnim jer je EPH u procesu predstečajne nagodbe, u kojem su vjerovnici pozvani da do kraja kolovoza dostave svoja potraživanja prema posrnulom medijskom carstvu. Kako naši sugovornici tvrde, nije isključeno i da će Vjesnik kao državna tvrtka biti prisiljen uključiti se u dogovore o opstanku EPH-a i eventualnoj promjeni vlasničke strukture, ne bi li na taj način uspio naplatiti barem dio svojih potraživanja.

S druge strane, to je i svojevrsna borba za opstanak, jer problemi u EPH-u još i sada na dno vode i državni Vjesnik. Neredovito plaćanje računa za tiskanje “Jutarnjeg lista” i ostalih izdanja ostavlja nešto manje od tristotinjak zaposlenika Vjesnika bez plaće. Kako saznajemo, posljednjom isplatom od strane EPH-a osiguran je novac za lipanjsku plaću vjesnikovcima, a sada im predstoji grčevita borba za isplatu naredne.

Miroslav Edvin Habek

Ćirilica! Uzbuna, uzbuna!

Široj javnosti prilično nevažno natjecanje kao što je europsko košarkaško prvenstvo za juniorke, koje se ovih vrućih ljetnih dana održava u Vukovaru i Vinkovcima, dobilo je, zahvaljujući ponajprije vodećim hrvatskim medijima, notu prvorazrednog političkog skandala. Naslovi u novinama posljednjih dana vrište o neviđenoj provokaciji vukovarskih Srba jer, pazite sad, ta skupina od 70-ak navijača sa srpskim zastavama bučno navija za Srbiju – na utakmici protiv Grčke. Također, među zastavama na utakmici bila je i jedna srpske nacionalne manjine na kojoj je natpis “Vukovar” bio na ćirilici.

Ulje na vatru dolio je i vukovarski HDZ koji je priopćio da su navijači u dvorani u Borovom Naselju navodno uzvikivali “Ovo je Srbija”, što posebno budi osjećaje Vukovaraca. Na kraju priče policija je uhitila i prekršajno prijavila 23-godišnjeg mladića koji je, prema izvještajima iz medija, povezan s ćiriličnim natpisom na zastavi, no medije je poklopio glasnogovornik Vukovarsko-srijemske policije kazavši da se zastava nacionalne manjine može legalno i legitimno koristiti u Hrvatskoj. Saborski zastupnik SDSS-a Dragan Crnogorac pojašnjava za “Novosti” da mladić uopće nije bio prijavljen zbog zastave, već zato što nije htio ući u dvoranu na poluvremenu, pa je stoga i priveden.

– Smatram da navijanje na utakmici mora biti u duhu fer pleja, ali nije sve baš tako kako piše u medijima – kaže Cronogorac, koji se pita zašto su mediji uopće napravili skandal oko zastave s ćiriličnim natpisom kada ćirilica u Hrvatskoj nije zabranjena, već je legitimno pismo jednog naroda.

Vukovarskom događaju mogu se suprotstaviti mnogi primjeri oko kojih vodeći mediji nisu tako strastveno reagirali. Na nedavnoj utakmici u Splitu navijači Hajduka transparentom su poručili Zdravku Mamiću da je gori od ijednog Ciganina, pa i eksplicitno napisali “Mamiću, umri”. No tek je disciplinski sudac pokrenuo postupak protiv splitskog kluba, dok mediji nisu dali podršku policiji kako bi pronašla autora natpisa koji prijeti Mamiću i vrijeđa Rome. A ako je u Vukovaru i bilo uzvika “Ovo je Srbija”, kako tvrdi HDZ, nebrojeno je uzvika “Ubij Srbina” dosad prošlo bez ikakvih reakcija.

Dragan Grozdanić

Kratko & jasno

Jasna A. Petrović, Sindikat umirovljenika Hrvatske

S posla na groblje

Povećanje dobi za umirovljenje bit će prirodan proces, ali je pitanje kada, koliko i s kojim prijelaznim rokovima. Takve se odluke ne donose na brzinskim prezentacijama

Kako komentirate Vladinu najavu po kojoj će rođeni 1964. i kasnije u punu starosnu mirovinu odlaziti sa 67 godina?

Starenje stanovništva zahtijeva povećanje dobi za umirovljenje i to nije sporno. No dvojbeno je govoriti o brojkama bez ozbiljnih komparativnih računica i procjena. Prvo je pitanje motiva, pitam se zar doista toliko ovisimo o MMF-u da slijepo ulijećemo u nepromišljene odluke. Tu je i pitanje financijske opravdanosti, a treće je pitanje opravdanosti sa stajališta humanog resursa. Vidimo kako je u Hrvatskoj očekivani životni vijek za muškarce 73,9, a za žene 80,4 godine, dok je u EU-u prosjek 74,4 za muškarce i čak 83,2 godine za žene. Zašto žurimo ne pričekavši da dosegnemo prosječnu očekivanu dob u EU-u? Četvrto je pitanje rodnog aspekta i diskriminacije. Od 2020. do 2031. dob za umirovljenje za muškarce povećava se dva mjeseca, a za žene čak pet mjeseci godišnje.

Proljetos je MMF predložio Hrvatskoj da odmah poveća dob za umirovljenje?

Evanđelje po MMF-u je vrlo kratk”S posla na groblje!” Sve što predstavlja postradni trošak umirovljenika nije opravdano osim ako nije riječ o privatnom računu. Ne moramo trenirati poslušničko ponašanje prema međunarodnim financijskim institucijama, već proučiti statistike i praksu EU-a te onda pronaći svoje realno mjesto. Svaka žurba je nepotrebna i štetna. Nesretnim primjerom su to pokazale mnoge postkomunističke zemlje koje su uvele drugi stup kapitalizirane mirovinske štednje, a od 2008. ga ukidaju, režu, mijenjaju. Čemu ponavljati tuđe greške?

Koje probleme otvara ova odluka?

Hrvatska mora dobro procijeniti koliko je realno moguće opstati s postojećom stopom nezaposlenosti mladih i izrazito niskom stopom radne aktivnosti starijih. Povećanje dobi za umirovljenje bit će prirodan proces, ali je pitanje kada, koliko i s kojim prijelaznim rokovima. Takve se odluke ne donose na brzinskim prezentacijama, već kroz široku javnu raspravu, utemeljenu na analizama, simulacijama i vizijama. Ta rasprava mora obuhvatiti sve generacije i temeljne grupacije, radnike, umirovljenike, mlade, žene i druge interesne skupine, jer njih se pita, a ne MMF.

Mirna Jasić

Iznos nenaplativih kredita premašio 43 milijarde kuna

Blago bankama s državom

Posljednje statistike HNB-a pokazuju daljnji porast nenaplativih kredita poduzeća i građana, dok je istovremeno država najbolji platiša, čije su se nenaplative obaveze u odnosu na prvi kvartal ove godine prepolovile

Hrvatske poslovne banke imaju čak 15,11 posto nenaplativih kredita, pokazuju posljednje statistike koje je ovog tjedna objavila Hrvatska narodna banka na svojim stranicama. Riječ je o preko 43,276 milijardi kuna. No kako se radi o podacima s kraja lipnja ove godine, za očekivati je da će brojke kojima će guverner Boris Vujčić raspolagati krajem rujna, kad je završetak sljedećeg statističkog razdoblja, biti i gore, sudeći prema ostalim makroekonomskim pokazateljima.

U odnosu na prva tri mjeseca ove godine udio ukupnih nenaplativih kredita porastao je za gotovo pola posto, jer su na kraju ožujka zauzimali 14,57 posto, odnosno 41,46 milijardi kuna. U masi nenaplativih kredita najveći dio, preko dvije trećine, otpada na kredite tvrtkama u iznosu od 29,73 milijardi kuna, a to je i najalarmantnija stavka. Od zadnjeg kvartala 2008. godine nenaplativi krediti dani tvrtkama nezaustavljivo rastu i u tom su se periodu doslovno učetverostručili, što o stanju hrvatske ekonomije govori više od bilo koje statistike o padu BDP-a.

Naravno, nakon tvrtki tu su odmah i nenaplativi krediti stanovništvu, koji su došli do 12,8 milijardi kuna. Banke su procijenile da ne mogu u cijelosti ili djelomično od građana naplatiti stambene kredite u visini od četiri milijarde kuna, što je 7,07 posto u ukupnim nenaplativim i djelomično nenaplativim kreditima, pokazuju podaci iz tablica koje je Hrvatska narodna banka napravila na temelju statistika koje su joj dostavile poslovne banke. Nakon stambenih kredita, banke najviše problema imaju s naplatom gotovinskih nenamjenskih kredita građanima. Ili, bolje je reći, građani nakon stambenih najviše problema imaju s vraćanjem ovih kredita, čiji je nenaplativi iznos dosegao 3,54 milijarde kuna. Preostalih 2,88 milijardi nenaplaćenih kredita građana čine takozvani ostali krediti, u koje zasigurno treba uključiti kredite za kupovinu dionica.

Inače, udio nenaplativih gotovinskih kreditima građana jedna je od tek dvije stavke u padu među nenaplativim kreditima, a druga stavka u padu su nenaplativi krediti za kupovinu automobila, koji su sa 115,72 milijuna kuna spušteni na 114,29 milijuna kuna. Bankari su procijenili kako građani ne mogu vratiti čak 1,27 milijardi kuna minusa po tekućim i transakcijskim računima, što je u odnosu na prva tri mjeseca ove godine povećanje od tek milijun kuna, a to ukazuje i na usporavanje zaduživanja po minusima. Treba pretpostaviti da je riječ o tome da banke smanjuju dozvoljene minuse građanima ili ih u cijelosti ukidaju.

Država je najbolji platiša, treba na kraju zaključiti, jer su se u odnosu na prvi kvartal ove godine nenaplative obveze državnih jedinica više nego prepolovile, sa 91,6 milijuna kuna spale su na samo 44,37 milijuna. Blago bankama s državom.

Josip Jagić

Fašistoidno majmuniranje

Objava plaćenog oglasa kojim se doktor medicine Tvrtko Dolić iz Zagreba preko dnevnih novina ograđuje od imenjaka Tvrtka Dolića, kolumnista portala Dnevno.hr, posljednji je u nizu događaja kojima se u javnosti diže glas protiv izrazito fašistoidnog i krajnje uvredljivog teksta, rasističko-šovinističkih stavova i govora mržnje na portalu Dnevno.hr. Konkretno, u kolumni naslovljenoj “U zemlji katolika četiri glavna dužnosnika nisu krštena – Hrvatska je zemlja majmuna”, objavljenoj 8. kolovoza na tom portalu, a kako to navodi Hrvatsko novinarsko društvo (HND), zloglasni Tvrtko Dolić naklapa i razglaba o očevim i majčinim rodoslovljima četvero dužnosnika – predsjednika države, Vlade i dvoje istaknutih ministara – te zaključuje da je “poželjan tip političara u Hrvatskoj nehrvat, bezvjernik i majmun” i da “naši preci iliti primati ponovno preuzimaju primat u RH”.

Navodeći da su to samo neke od rasističko-šovinističkih uvreda i stajališta koje je Dolić ispisao u tekstu, u HND-u dodaju da pritom nije važno što su na Dolićevoj meti politički čelnici ove zemlje, nego što su publicirani primitivno ispisani huškački stavovi koji jasno pozivaju na nacionalne i vjerske podjele te potiču mržnju. Prema HND-u, dužnosnici koji vode zemlju, a koji Doliću nisu po volji, izabrani su, naravno, na slobodnim i demokratskim izborima, a kako je prema Doliću njihovo rodoslovno korijenje “sumnjivo u elementarnoj sigurnosnoj provjeri”, on zapravo sugerira da se vlast ne bi trebala birati na izborima “nego znamo već kako”. U HND-u zaključuju i kako je ovakav tekst na portalu Dnevno.hr prevršio svaku, pa i najliberalnije shvaćenu mjeru ukusa i slobode izražavanja, te da govori, osim o autoru objavljenog smeća, ujedno i o profilu urednika tog portala.

Osim što ih je osudio HND, portal Dnevno.hr i Tvrtko Dolić mogli bi pasti i pod sankcije države. Naime, novinar Drago Pilsel podigao je kaznenu prijavu protiv Dolića, inače u impresumu neimenovanog vlasnika i neimenovanog glavnog urednika portala jer, kako Pilsel smatra, postoji osnovana sumnja da su u objavljivanju kolumne ostvarena sva bitna obilježja više kaznenih djela, među kojima i tzv. zločina iz mržnje. Stoga je Pilsel predložio da Državno odvjetništvo poduzme zakonom predviđene radnje protiv troje ili više osumnjičenika s prozvanoga portala.

Prema svemu sudeći, Tvrtko Dolić, liječnik iz Zagreba, samo je kolateralna, a nadajmo se i posljednja žrtva takvog pisanja drugog Tvrtka Dolića.

M. E. Habek

Katran & perje

Filozofski guru desnice

Neven u ludnici

Pri sudaru s logikom kakvu implicira Neven Sesardić Guantanamo se ispostavlja kao savršeno normalna pojava, čak i organski prirodna, što priziva spomen i na Jasenovac

Kompletna hrvatska ekstremna desnica – iliti, naški rečeno, ustašija – prije izvjesnog je vremena, ima tome skoro godinu, zdušno prigrlila Nevena Sesardića za ekskluzivnog joj filozofskog gurua. U čežnji za živim teorijskim utemeljenjem i akademskom legitimacijom svojih ideoloških nagnuća, taj im se profesor filozofije sa Sveučilišta Lingnan u Hong Kongu učinio sjajnim rješenjem, naročito uz njegovu tad prigodno štampanu knjigu o desničarima koji uopće nisu glupi kako se isprva čine. I bili su u pravu, bez obzira na to što Sesardić (ni) s potonjom tezom nije: dobili su hodajuću kamaru gnjusnih stajališta o pitanjima rasnim, socijalnim, etničkim, spolnim te inim, ali uvijenih u barem formalno zadovoljavajuću dijalektičku obladnu.

U osnovi, sve su to odavno poznati stavovi o, ukratko, genetski zadanoj inferiornosti pojedinih društvenih grupa, no desničarsko srce uvijek će razgaliti tobožnja daljnja znanstvena proširenja i nadasve političke aplikacije istih. Upravo to je sljedbenicima nanovo ponudio Sesardić u “Večernjem listu” prošle subote, žustro opravdavajući svrhu i nužnost američkog zatvora Guantanamo. Da ne kaljamo ovaj časni papir smećem iz navoda, tek ćemo ustvrditi kako smo razočarani izostankom podrobnijeg objašnjenja toga zašto su baš Amerikanci u startu pozitivci, sa svojom pseudodemokracijom kao najuspješnijim izvoznim produktom diljem svijeta, a na šiljcima raketa i krilima bespilotnih letjelica.

Pri analitičkom sudaru s logikom kakvu implicira Neven Sesardić, slobodni smo iznova posegnuti – umjesto za standardnim antiterorističkim diskursom – u njegovu postavku o biološki manje vrijednim skupinama, gdje islamski svijet neizostavno izvlači deblji kraj. Amerika, i to bijela Amerika, dabome, tako biva apsolutni zalog ispravnog i poželjnog svjetskog poretka, kojem nijedno sredstvo za realizaciju nije nedopustivo. Guantanamo se ispostavlja kao savršeno normalna pojava, čak i organski prirodna, a to nam ovdje zatim s dosta rezona priziva spomen na, recimo, Jasenovac. I na znane sugestije, iz tih istih krugova, da je posrijedi bio itekako opravdani način suzbijanja genetski određenog terorizma protiv tadašnje mlade i ranjive države.

Igor Lasić