Kronika

Ima povratnika – nema povratka

Mnogi od izbjeglih Banijaca i Kordunaša koriste ljeto kako bi obišli kuće, posjete prijatelje i rodbinu, pa razočarani, krenu nazad 

Prema svemu sudeći, uglavnom površna obnova kuća brojnim obiteljima koje su izbjegle u kolovozu 1995. s Korduna i Banije, nije dovoljna da se izbjegli vrate na rodna ognjišta.

Osim betona i cigala, nema ništa što bi ih motiviralo na povratak osim nostalgije za rodnim krajem, a to ipak nije dovoljno za novu stranicu života. Mnogi od njih koriste ljeto kako bi obišli obnovljene i neobnovljene kuće, obiđu zarasle njive, posjete prijatelje i rodbinu, zapale svijeće na grobovima djedova i baba, pokose i pokrče imanja, pa razočarani, put pod noge nazad, odakle su došli. I tako već godinama.

– Više puta godišnje obiđem s roditeljima, ženom i djecom kuću u Topuskom i uvijek odlazim tamo nadajući se da ću nekako pronaći razlog za povratak, no čini mi se da je to još jako daleko, predaleko – kaže Nenad Janjanin. Kuća mu je obnovljena tako loše da jedino služi kako ne bi spavali pod vedrim nebom.

– Sve je urađeno nekako “brda s dola” i ako bih se vratio ovdje živjeti sa roditeljima, suprugom i dvoje djece, trebao bih prilično novaca da kuću dovedem u red. Kada smo tog nesretnog dana u kolovozu 1995. pobjegli glavom bez obzira, ostavili smo kuću u koju su moji roditelji čitav život ulagali, gradili i dograđivali. Danas bi vrijedila milijune: imala je centralno grijanje, stolariju, namještaj od punog drveta, najmodernije kućanske i poljoprivredne strojeve. Da se ne hvalim, bila je to jedna od boljih kuća u Topuskom. Majka mi se prva vratila, dvije godine iza Oluje i pronašla je zgarište. Kasnije mi je država sagradila gole zidove i postavila krov, pozvali su me u neku kancelariju, pružili mi komad papira i rekli: “potpiši i živi.” Pitam ih, jesu li uopće vidjeli to gdje me šalju da živim s djecom? Slijegali su ramenima, gurnuli potpisani papir u ladicu i pozvali sljedećeg. Kada sam im rekao da u toj kući jedino mogu prespavati, nisu niti trepnuli. Međutim, nekako bih se ja snašao i kuću koliko, toliko uredio, ali najveći problem je što žena i ja ovdje nemamo nikakvu šansu za posao. Pa kako onda živjeti? – pita se Nenad.

Miljka Janjanin, Nenadova majka, prva se od obitelji, 1997. vratila u Topusko.

– Slutila sam da nije dobro, ali kada sam došla pred kuću, srce mi je skoro puklo. Nisam mogla niti zaplakati. Ogromno zgarište, u koje bih se, da je još tinjalo, sasvim sigurno bacila, budite sigurni – kaže Miljka Janjanin, ovaj puta ne skrivajući suze.

Glinska ulica u Topuskom, u kojoj su od pamtivijeka živjele generacije obitelji Janjanin, zvala se nekada Ulica 7. Jula. Kuće Hrvata i Srba bile su posložene kao polja na šahovskoj tabli, svi su do rata živjeli u miru i slozi, bez ikakvih problema. Naprotiv, jedni drugima su pomagali, međusobno se ženili i udavali, sklopljena su mnoga kumstva, a na vjenčanja i sahrane išli su svi do jednoga. Bila je ulica u kojoj su se jednako slavila dva Božića i dva Uskrsa.

– E, kad bi se vratili ti dani – uzdiše baba Miljka i dodaje: – Ipak, ima jedna stvar koja mi daje neku nadu, i zbog koje ću se, kad-tad, vratiti. To su susjedi Hrvati koji nas nisu zaboravili. Sve ove godine uglavnom nas nema ovdje. Živimo u Dobanovcima kraj Beograda, dolazimo dva, tri puta godišnje, kao sada, na tri dana, ali nikada nitko nije provalio u kuću, ništa nije ukradeno ili razbijeno. Nitko to ne kaže, ali mi znamo, kuću nam čuvaju susjedi, uvijek bace oko na nju i to nam ulijeva veliku sigurnost i nadu – kaže Miljka Janjanin.

Njeni unuci, trinaestogodišnji Zoran i desetogodišnja Dušica, obožavaju bakinu kuću u Topuskom. Kažu kako jedva čekaju da dođu u ovaj kraj, kupaju se u ovdašnjim bazenima, a otac Nenad vodi ih tragovima svog bosonogog djetinjstva. Još ne razumiju okolnosti i brige odraslih, pa zdušno nagovaraju tatu da se ovdje presele.

Profesor zemljopisa u mirovini Milan Abramović, itekako se dobro sjeća Nenada kada je pohađao osnovnu i srednju školu u Topuskom.

– Bio je to živ i ljubopitljiv dječak. Vrlo dobar učenik koji je uspješno završio srednju ugostiteljsku školu i taman kad se trebao zaposliti u Lječilištu, gdje mu je radila majka, došao je rat – prisjeća se Abramović

U Lječilištu Topusko još i danas pamte servirku u hotelu, Miljku Janjanin, a nekoliko zaposlenika su je vrlo dobro poznavali. Kažu kako je Miljka bila dobra drugarica i vrijedna radnica, a jedna od njenih bivših kolegica dodaje: “Hvala što ste mi rekli da je Miljka ovih dana ovdje. Otići ću je posjetiti, imamo o čemu pričati!”

•  

Slađana ne želi biti socijalni slučaj

Vremešna Draga Majstorović nije mogla bez Čemernice i odmah nakon rata vratila se rodnu kućicu. Njen sin Jakov sa suprugom nekako se snašao u Bačkoj Palanci, zaposlio se i za sada ne razmišlja o povratku. Ipak, babu Dragu raduje činjenica da njena unuka, Slađana Majstorović nikako još nije preboljela rodni kraj.

– Jedva čekam neke slobodne dane pa da dojurim u Čemernicu svojoj baki. Nikada neću zaboraviti ove voćnjake, šumarke i livade. Kako vrijeme prolazi, te slike umjesto da blijede, sve su jače. Nešto me zove u ovaj kraj i znam da ću se jednom vratiti. Moram samo posložiti još neke stvari u Bačkoj Palanci. Iako sam se tamo s roditeljima skrasila i nitko mi tamo ništa nažao nije učinio, ali ja se osjećam strancem. Ova polja moj su zavičaj i budite sigurni da će moja djeca rasti ovdje. Razgovaram s mojim sunarodnjacima s Banije i Korduna, tamo u Palanci. Svi razmišljaju o povratku, ali nakon što obiđu kuće ili njihova zgarišta, shvate da ne mogu živjeti bez stalnih prihoda. Barem ne u početku. Kasnije bi bilo lakše, zametnu se ovce, pokoja kravica pa život krene kao nekada, ali kako početi? Možda bi država trebala na neki način nama mlađima pomoći u traženju posla. Ne želim biti socijalni slučaj. Želim raditi – kaže Slađana Majstorović.

Vladimir Jurišić

Konstitutivna sednica skupštine Zajedničkog veća opština (ZVO) u Vukovaru

Jedinstveni u svetu

Zajedničko veće opština sa SDSS-om iznelo je najveći teret potreba Srba u ovom delu Hrvatske, ocenio predsednik Dragan Crnogorac

U Vukovaru je održana konstitutivna sednica skupštine Zajedničkog veća opština (ZVO) nakon lokalnih izbora održanih u maju. Peti po redu saziv ZVO-a, od 1997. godine kada je prvi puta konstituisan, okuplja 27 delegata, predstavnika jedinica lokalne samouprave u opštinama u kojima živi srpsko stanovništvo na području Vukovarsko-sremske i Osječko-baranjske županije.

Za predsednika je ponovo izabran Dragan Crnogorac kome je ovo treći mandat od 2005. godine kada je prvi put stupio na tu dužnost, a njegovi zamenici su Đorđe Ćurčić i Jovan Jelić, dožupani u Vukovarsko-sremskoj i Osječko-baranjskoj županiji iz redova srpske zajednice. Osvrnuvši se na delovanje ZVO-a od osnivanja, Crnogorac je istakao značajnu ulogu ove institucije kao i istaknutih članova iz tog vremena, u prvom redu Vojislava Stanimirovića i prvog predsednika ZVO-a pokojnog Miloša Vojnovića, koji su zaslužni za postojanje insititucije, jedinstvene u svetu, koja se brine o pravima i problemima srpske zajednice.

– Mirna reintegracija je najuspešnija mirovna misija UN-a, njeni rezultati i način na koji je provedena nigde u svetu nisu zabeleženi. Pored konstantne političke borbe putem izvršne i predstavničke vlasti od lokalnog do državnog nivoa, Zajedničko veće opština je zajedno sa  najvećom srpskom strankom SDSS-om iznelo najveći teret problema i potreba Srba u ovom delu Hrvatske, a to činimo i danas. Na tom putu smo imali dosta problema jer je puno vremena prošlo dok nismo obezbedili prostor u kome možemo nesmetano delovati, sredstva za rad su bila nepremostiva prepreka kao i registracija ZVO-a kao institucije jer status udruženja ne zadovoljava naše potrebe, rekao je Crnogorac dodajući da se formalno-pravno priznavanje ZVO-a nalazi pred postupkom rešavanja u Ministarstvu uprave.

Istakao je da će ZVO i dalje javno delovati kao institucija na osnovu osnivačkih akata – Erdutskog sporazuma, Pisma vlade RH o završetku mirne reintegracije i odluke Vlade o osnivanju, organizaciji, statusu, sastavu, nadležnostima i finansiranju koja je doneta 23. maja 1997.godine.

U svom obraćanju delegatima, Crnogorac je podsetio na događaje u kojima je ZVO u protekle četiri godine odigrao ključnu ulogu, kao što je obeležavanje 15. godišnjice potpisivanja Erdutskog sporazuma kojoj su prisustvovali najviši zvaničnici Hrvatske, strani ambasadori, predstavnici UN-a i ljudi koji su u to vreme provodili proces mirne reintegracije.

– Tim događajem je još jednom potvrđena dugotrajnost Erdutskog sporazuma i Pisma namere Vlade RH za ovo područje, ocenio je Crnogorac. Prema njegovim rečima, drugi važan događaj bio je susret predsednika Hrvatske i Srbije, Ive Josipovića i Borisa Tadića u Vukovaru, za koji smatra da je bio prekretnica u odnosima dve države jer je tom prilikom odana počast i hrvatskim i srpskim žrtavama, a porodice srpskih civilnih žrtava rata su prvi put imale priliku da govore o problemima s kojima se susreću.

Za ZVO kao instituciju značajna je bila i poseta predsednika Ive Josipovića u njenom sedištu što je, kako je istakao Crnogorac, bio čin priznavanja ne samo postojanja, nego i rada i značaja ZVO-a, jer to do tada nije učinio nijedan visoki hrvatski zvaničnik.

– Ovaj skup ne doživljavam kao puku formalnost. Iz činjenice da je ovo peti saziv, postoji obaveza da ZVO i dalje radi u interesu srpskog naroda, mirne reintegracije i svega onoga što bi trebalo da bude mir i blagostanje u ovom kraju, rekao je ambasador Srbije u Hrvatskoj Stanimir Vukićević.

Naglasio je da je obaveza svih srpskih organizacija da jačaju svoje institucije jer samo jake institucije mogu da garantuju poziciju i napredak srpske zajednice.

Skupštini ZVO-a prisustvovao je i predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović ocenivši da se srpska zajednica sve protekle godine grčevito bori da opstane u Hrvatskoj, ali da se više mora učiniti na području obrazovanja i kulture, informisanja i ljudskih prava. Posebno  je naglasio važnost informisanja jer se srpska zajednica suočava sa medijskom blokadom, a kao primer za to naveo je susret delegacije ZVO-a s predsednikom Josipovićem u njegovom uredu, koji niko od hrvatskih medija nije zabeležio. Zato je istakao potrebu osnivanja srpskog medija na nivou čitave Hrvatske.

– Mi moramo težiti ujedinjenju tri srpska radija u Belom Manastiru, Vukovaru i Borovu i njihovom povezivanju sa još nekim redakcijama u Hrvatskoj i raditi na tome da se obezbedi veća čujnost kako bi naše sunarodnike u čitavoj Hrvatskoj obaveštavali o onome što radimo. To treba da bude jedan od ciljeva koje će novo rukovodstvo pokušati da realizuje, rekao je Stanimirović.

Kada je reč o televizijskoj produkciji ZVO-a, predsednik SDSS-a je dodao da je cilj dobiti državnu frekvenciju ili minutažu na nacionalnoj televiziji u okviru koje bi srpska zajednica samostalno mogla proizvoditi program. Istakao je da se više mora učiniti da škole na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu opstanu jer se, kako je pojasnio, ne radi samo o razlici dva jezika, hrvatskog i srpskog, već o izučavanju srpske istorije, kulture, književnosti, jezika i pisma.

Budući da se, uprkos zakonima, ljudska i manjinska prava Srba u Hrvatskoj krše svakodnevno, Stanimirović je istakao potrebu unapređenja rada odbora za ljudska prava koji deluje u okviru ZVO-a, a koji će preko srpskih predstavnika u županiji i ministarstvima uticati na to da se postojeći zakoni provode u praksi.

Dragana Bošnjak

Delegacije ZVO i SDSS kod predsjednika Josipovića

U Trpinji “očekivan otpor”

Ministar Ostojić i državni odvjetnik Bajić akciju u Trpinji ocijenili su opravdanom, rekao predsjednik Josipović

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović primio je 24. Jula delegacije Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i Zajedničkog veća opština (ZVO) iz Vukovara koji su ga informirali o problemima s kojima se susreću pripadnici srpske zajednice u Hrvatskoj. Izrazili su izabrinutost postupanjem policije prilikom privođenja desetak Srba u Trpinji početkom jula. Srpski predstavnici i Josipoviću su ponovili da je bilo apsolutno neprimjereno da u akciji učestvuje stotinjak pripadnika policije jer svi privedeni u Trpinji žive, rade i dostupni su sudstvu.

Josipović je sa svoje strane ponovio da je od ministra unutrašnjih poslova Ranka Ostojića i državnog tužioca Mladena Bajića dobio izvještaj o hapšenjima u Trpinji u kome je akcija ocijenjena opravdanom jer je bio “očekivan određeni vid otpora”.

Učesnici sastanka zaključili su da svi počinioci ratnih zločina trebaju odgovarati za počinjena nedjela, a da svima koji su nedužni ili su amnestirani bude omogućen miran život.

Predstavnici ZVO-a ukazali su na nedovoljno provođenje Ustavnog zakona po pitanju korištenja srpskog jezika i pisma i zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u organima državne uprave. Naglasili da proporcionalna zastupljenost nije postignuta nego se i smanjuje. Osim toga, javljaju se i problemi oko registracije škola na srpskom jeziku i pismu.

Članovi delegacije su upozorili hrvatskog predsjednika na djelovanje pojedinih udruženja i medija koji na senzacionalistički način prate njihov rad. Takva udruženja jedini smisao svog postojanja vide u djelovanju usmjerenom protiv Srba i njihovih legitimnih predstavnika, istakli su srpski predstavnici i predsjednika zamolili da svojim autoritetom utiče da se zaustavi takva hajka, ne samo na Srbe nego i na Ustav koji pripadnicima garantira određena prava.

U razgovoru je zajednički zaključeno da je prostor za djelovanje takvih udruženja, raznih samozvanih vjerskih zajednica kao što je Hrvatska pravoslavna crkva i pojedinaca vrlo širok i da im sukobi i anarhija odgovaraju, pa ih konstantno prizivaju. Pri tom im pojedini mediji rado pomažu, objavljujući njihove akcije, pri čemu im daju velik prostor.

Od predsjednika je zatraženo da takve stvari javno osudi i zatraži žešću reakciju državnih vlasti na svaki vid diskriminacije ili napade zasnovane na rasnoj, vjerskoj ili nacionalnoj netrpeljivosti, ističe se u saopćenju koje je ZVO izdao nakon sastanka.

Na sastanku je bilo riječi i o ekonomskoj situaciji u općinama sa većinskim srpskim stanovništvom koje bilježe neravnomjeran razvoj i u kojima je rekordna nezaposlenost od 50 do 80 posto, pri čemu je dogovoreno da se odredi jedna od najnerazvijenijih općina sa srpskom većinom kako bi se u nju pokušalo privući investitore.

Srpski predstavnici rješenje vide u novom Zakonu o regionalnom razvoju u kojem bi trebalo ugraditi mehanizme za specifičnost i potrebe takvih područja.

Predsjednik Josipović založio se za nastavak proaktivne politike u afirmaciji srpske nacionalne manjine te za potpuno provođenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, naglasili su iz njegovog ureda.

N. J. 

Ana Milašinović, vijećnica u Skupštini Karlovačke županije

HDZ se postavlja s visoka

U Zajednicu županija izabrali su samo svoje članove. Nisu nas kao županijske vijećnike puno pitali za pojedinačna mišljenja 

Bili ste članica gradske organizacije SDSS-a Karlovac, VSNM-a Karlovca i aktivni u pododboru SKD Prosvjeta, a sada ste vijećnica u Skupštini Karlovačke županije iz redova Hrvatskih laburista – stranke rada. Kako je došlo do stranačkog angažmana?

Bliska mi je politika laburista. Bilo je dosta nesuglasica i problema u radu gradske organizacije SDSS-a, nisam mogla doći do izražaja sa svojim stavovima i nisam mogla ništa učiniti. To je bilo unazad četiri-pet godina. Slično je bilo i u radu VSNM-a Karlovca. Nitko, pa ni službene institucije nas nisu ozbiljno shvaćale pa sam zato od svega odustala. Nisam željela kritizirati, a ništa konstruktivno ne uraditi. Tu šansu za rad sam prepoznala kod laburista jer se bore za ljudsko dostojanstvo i drže do svojih stavova, ne prilagođavaju se drugim strankama radi isticanja određenih pozicija.

Jeste li očekivali ulazak u Županijsku skupštinu?

Nisam očekivala ni da će me uopće staviti na listu. Pitali su me hoću li na listu i hoću li biti predstavnica srpske zajednice. Pristala sam i eto me u Županijskoj skupštini. Šteta je što u ovom mandatu, nakon protekla dva mandata, SDSS nema županijskih vijećnika jer bi tada kao zajednica bili jači. Možda bi vijećnici srpske nacionalnosti imali i svoj klub jer laburisti ne bi branili svojim članovima ulazak u taj klub kao velike stranke svojim članovima u prethodna dva mandata.

Održane su dvije sjednice Županijske skupštine. Prvi utisci?

Nisu najbolji. Sve je unaprijed pripremljeno, što je i normalno, ali nije bilo nekih razgovora i dogovora, pošto tu malo možemo učiniti s obzirom na većinu koju HDZ ima. Počeli su se odmah s visoka postavljati pa su u Zajednicu županija izabrali samo svoje članove. Na te dvije sjednice nisu nas kao vijećnike puno pitali za pojedinačna mišljenja. Podijeljena su mjesta po skupštinskim odborima i otišlo se na godišnji odmor do jeseni, što mi se ne sviđa jer vrijeme brzo prolazi, a u Karlovačkoj županiji je puno problema. Od izbora je prošlo preko dva mjeseca i nemam osjećaj da smo bilo što napravili.

Kako biste ocijenili položaj zajednice u Karlovcu i županiji s obzirom na dosadašnje iskustvo i aktivnosti?

Nisam kao županijska vijećnica sa svime detaljnije upoznata, ali kao građanka Karlovca i županije znam da su problemi veliki, a pogotovo kod naše zajednice. Srbi kao i ostale manjine drastičnije, gore i jače osjećaju krizu i sve ono negativno što se dešava u državi, županiji i gradu. Nema područja života gdje su manjinske zajednice mogu biti zadovoljne. Povratak, obnova, kvaliteta života, infrastruktura, zapošljavanje…. Ono što većinski narod sada doživljava i osjeća to manjinski narodi i posebno Srbi doživljavaju već više od dvadeset godina.

Na čemu ćete se angažirati?

Izabrana sam u skupštinski Odbor za predstavke i pritužbe i tu će se najviše angažirati isto kao i na pitanju položaja nacionalnih manjina, ali i svih stanovnika Županije. Koristim ovu priliku da pozovem sve naše građane da se Odboru i meni lično slobodno jave i dostave nam svoje pritužbe, najbolje u pisanom obliku. Moj kontakt telefon je 098-505-452 a detalje ćemo dogovoriti. Pisane žalbe mogu ostaviti i urudžbirati ili poslati preporučenom poštom u samu Karlovačku županiju i u Vijeće srpske nacionalne manjine Karlovačke županije kamo često dolazim i gdje ljudi često dolaze po pravne savjete.

Poruka građanima i kolegama vijećnicima?

Prihvaćam sve dobre prijedloge i otvorena sam za svaku vrstu suradnje. Ako ne budem mogla ostvariti ono što sam planirala i ne budem mogla pomoći ljudima odstupit ću, jer meni položaj i funkcija nisu bitni već dobrobit svih građana i stanovnika Karlovačke županije.

M. Cimeša

Nastavljeni radovi na rekonstrukciji Trga Slobode u Belom Manastiru

Šesta godina rekonstrukcije – zadnja

Prvi mandat gradonačelnik Doboš proveo je u krpanju ove velike financijske rupe

Nakon što je nedavno gradonačelnik Grada Belog Manastira Ivan Doboš u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU potpisao ugovor o nastavku radova na završetku rekonstrukcije Trga Slobode, konačno su nastavljeni dugo očekivani radovi koji su započeli još 2009. godine.

Ugovor koji je potpisan u resornom ministarstvu vredan je 5,8 miliona kuna što neće biti dovoljno za kompletnu rekonstrukciju, ali će se iz gradske blagajne osigurati preostali iznos od oko 1,5 miliona kuna. U ovom se trenutku radi na južnoj strani središnjeg gradskog trga, koji će prema planu imati više zelenih površina. Druga faza sanacije trga obuhvaća prostor od pošte – ulica Imra Nagya i Vladimira Nazora, prema severu i mestu gde su radovi stali.

U dosadašnju sanaciju trga uloženo je oko deset miliona kuna, i ako sve bude išlo prema planu prepreka za završetak trga, koji je planiran za kraj marta 2014. godine, ne bi trebalo biti kao što je to bilo u celom Doboševom prošlom mandatu koji je mahom protekao u zatvaranju financijske rupe na trgu koja ga je dočekala prilikom preuzimanja gradonačelničke funkcije 2009. godine.

I nastavak rekonstrukcije trga radit će se u skladu sa idejnim urbanističko-arhitentonskim rešenjem koji su izradile zagrebačke arhitektice i studentice Zrinka Grosek, Ivana Miloš, Ana Mrđan i Martina Paun čiji je angažman koštao 32.000 kuna. Prema spomenutom idejnom rešenju jedini središnji trg u jedinom baranjskom gradu činiće niz sadržaja namenjenih okupljanju u ugodnom ambijentu, priredbama i manifestacijama, a paralelno s nastavkom rekonstrukcije biće ispravljeni i svi nedostaci na već završenom delu trga.

Jedan od tih nedostataka je i raznobojna fontana koja je radila tek jedan dan. Sve u svemu, središnji belomanastirski trg u svom bi konačnom izgledu trebao promeniti kompletno lice i naličje, a od sadašnjih sadržaja na južnom će delu trga ostati samo spomenik Crvenoj armiji protiv kojeg se svojevremeno dizala kuka i motika, i kojeg su čak i neki samozvani stručnjaci hteli srušiti.

Zoran Popović

Legalizacija objekata u Karlovačkoj županiji

Završetak legalizacije do kraja 2015.

Na području Karlovačke županije podneseno je 17.500, a u gradu Karlovcu 7.000 zahtjeva 

Na području Karlovačke županije zaprimljeno je 17.500, a u gradu Karlovcu oko 7.000 zahtjeva za legalizaciju bespravno izgrađenih objekata. Kako riješiti ove zahtjeve do kraja 2015. godine bila je tema razgovora ministrice graditeljstva i prostornog uređenja Anke Mrak Taritaš sa karlovačkim županom Ivanom Vučićem i gradonačelnikom Damirom Jelićem. Pretpostavlja se da je deset posto zahtjeva podneseno iz straha, “za svaki slučaj”.

– Postoji nekoliko modela, a za neki od njih će se odlučiti i Karlovačka županija i grad Karlovac. Dvadeset posto sredstava iz legalizacije je namijenjeno za rad Ureda pa ćemo dati otvorene ruke županu i gradonačelniku da mogu formirati timove i da probamo glavninu tih zahtjeva riješiti do kraja 2015. godine. Projekt legalizacije ima nekoliko koraka. Prvi je bio ovako velika količina zahtjeva, drugi je rješenje zahtjeva u pristojnom roku od dvije i pol godine i treći da se sredstva koja dođu od legalizacije vrate u prostor – kazala je ministrica.

Sredstva će se vratiti kroz izmjene i dopune prostornih planova koje će financirati država, kroz projekte sanacije, ali i konkretne projekte komunalnog opremanja i izgradnje komunalne infrastrukture.

– Osnovni problem u jedinicama regionalne samouprave, ne samo u Karlovačkoj županiji, su sredstva za djelatnike. Prema broju predmeta mi bi morali zaposliti od deset do dvanaest ljudi. Ako Ministarstvo financija, u što ne sumnjam, riješi da ova sredstva od legalizacije preusmjeri, mi ćemo popuniti naše odjele, kazao je župan Vučić.Grad Karlovac nema ovakvih problema i financijski je siguran. Paralelno sa legalizacijom teče postupak rušenja.

M. C.

Rast baranjskog turizma

Na belomanastirskom Trgu slobode, u nizu pomalo zapuštenih kioska uz Mljekaru, nedavno je otvoren infopult namijenjen svim turistima i putnicima, a posebno onima koje zanimaju Baranjsko vinogorje i vinske ceste. Infopult u obliku tradicijske kućice samo je jedna kockica u mozaiku sveukupne turističke ponude Osječko-baranjske županije, koja se u posljednjih godinu i pol razvija i kroz projekt “Wine Tour” vrijedan 1.250.000 eura. Na otvaranju je osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić istaknuo intenzivan rast smještajnih kapaciteta i broja posjetilaca, naglasivši pritom kako Osječko-baranjska županija u razvoju kontinentalnog turizma bilježi najbrži rast u Hrvatskoj.

J.  N.

•  

Zelena noć NK Petrova Gora

Tradicionalna manifestacija “Zelena noć”, koju organizira nogometni klub “Petrova Gora” iz Vojnića, trajala je dva dana i održana je prošlog vikenda. Prvu večer, u petak, održan je kulturno-umjetnički dio manifestacije. U Domu kulture nastupila su tri kulturno-umjetnička društva, “Ćiril i Metodije” iz Beograda, “Abrašević” iz Pančeva i Pododbor SKD Prosvjete iz Vojnića. Drugog dana, u subotu, održan je sportski dio manifestacije. Ukupno je odigrano šest utakmica. Najmlađi nogometaši NK Petrove Gore, limači i pioniri, igrali su sa vršnjacima NK “Krajišnika” iz Velike Kladuše. Potom su snage odmjerili seniori domaćina iz Vojnića i igrači NK Gomirja. Nakon toga su igrali veterani Petrove Gore, Savudrije iz Umaga i Karaoke iz Beograda, igrači-veterani iz ovih krajeva koji su nekada igrali za Petrovu Goru i Karlovac, a koji sada žive u Srbiji i drugim republikama bivše Jugoslavije.

– Takmičarski rezultati su u drugom planu. Najvažnije nam je da se družimo i vidimo jednom godišnje te da igrači veterani dođu u svoj kraj u posjetu – kazao je Nemanja Eremić, jedan od igrača i funkcionera NK Petrove Gore i trener najmlađih selekcija u klubu.

Nakon utakmica je održana “Zelena noć” u restoranu na Muljavi koja je, kao i obično, potrajala do ranih jutarnjih sati.

M. C.

•  

“Put jednakosti”

Zagrebačko Hrvatsko debatno društvo (HDD) tokom mjeseca jula provodilo je projekt i karavanu “Put jednakosti” s deset aktivnosti u deset hrvatskih gradova s većim postotkom romske manjine. Glavni ciljevi projekta su podizanje svijesti o važnosti sudjelovanja mladih u društvu, razbijanje predrasuda o romskoj manjini te poticanje uključivanja mladih Roma u život lokalne zajednice. U Belom Manastiru su, pored ostalih aktivnosti, na Trgu slobode održani Sajam organizacija civilnog društva, dječje kreativne radionice te fotoradionica, a bio je postavljen i zid želja, na kome su posjetioci mogli zapisati svoje želje.

J. N.

•  

Projekt “Korak napred” provodi se u Vukovaru

Podrška dugotrajno nezaposlenima

Radionice su osmišljene tako da polaznici dođu do rešenja i lakše krenu u borbu sa nezaposlenošću

U okviru projekta “Korak napred” koji provodi Proni centar za socijalno podučavanje iz Osijek, a u saradnji sa Gradom Vukovarom i Vukovarskim institutom za mirovna istraživanja i obrazovanje (VIMIO), održane su edukativne radionice namenjene dugotrajno nezaposlenim osobama i korisnicima socijalne pomoći. Cilj projekta je povećati nivo motivacije kod dugotrajno nezaposlenih osoba na tržištu rada Vukovarsko-sremske županije  i razviti njihove radne sposobnosti kroz provođenje raznih obrazovnih aktivnosti i uz psihosocijalnu podršku.

– Organizovali smo edukativne radionice o tome kako se nositi s teškim situacijama jer nam je cilj da s našim korisnicima otvorimo diskusiju na tu i temu i potaknemo ih na rešavanje problema s kojima se suočavaju nakon dugotrajne nezaposlenosti, kaže Slađana Stojanović iz VIMIO-a. U ovoj nevladinoj organizaciji angažovali su stručnjake koji su osmislili radionice za 30 prijavljenih polaznika. Među njima je bila i 45-godišnja Zdenka iz Vukovara koja je nezaposlena već devet godina.

– Po struci sam poljoprivredni tehničar – ratar, ali pošto sam samohrana majka nisam u početku tražila posao jer mi nije imao ko čuvati dete. Kasnije, kad sam odlučila da se zaposlim išlo je teško. Javljala sam se na razne konkurse sa kojih često nisam dobijala nikakav odgovor. Problem je i moja struka. Uglavnom se traže ekonomisti i trgovci, priča Zdenka kojoj su radionice puno pomogle.

– Našla sam se u fazi depresivnosti, ali sam uvidela da ima i težih slučajeva od mog. Malo mi je lakše, ne zbog toga što je drugima gore, već zato što sam shvatila da nije sve tako crno. Kroz razgovor u radionicama saznajemo više o sebi i otkrivamo neke svoje sposobnosti koje nam mogu pružiti šansu za pronalaženje posla, zaključuje naša sagovornica koja sada razmišlja i o prekvalifikaciji u neko traženije zanimanje.

– Radionice su osmišljene kroz tri etape kroz koje korisnici prolaze tokom tri dana i to na način da oni sami dođu do nekih rešenja i da lakše krenu u borbu sa nezaposlenošću, rekao nam je Zvonimir Rogulja iz vukovarskog Centra za socijalnu pomoć.

Svim učesnicima radionica zajednička je loša ekonomska situacija, svi su doživeli razne nepravde prilikom traženja posla, a često su diskriminisani bilo zbog dobi, nacionalnosti ili spola. Projekat “Korak napred” ukupne vrednosti 117.000 eura finansiran je uz podršku Europske unije kroz program “Uspostava podrške socijalnom uključivanju i zapošljavanju socijalno ugroženih i marginalizovanih grupa”.

D. Bošnjak

Obilježavanje Dana ustanka i komemoracije na Kordunu

Obrana i herojski dani

U više mjesta i sela na Kordunu prigodno je obilježen Dan ustanka

I ove godine, posljednjih dana jula na Kordunu je bilo tužno i svečano – tužno zbog komemoracija u znak sjećanja na više od hiljadu žrtava ustaškog terora, a svečano u znak sjećanja na podizanje ustanka u ljeto 1941. godine.

Na Debeloj kosi u općini Krnjak tako su 27. jula obilježeni Dan ustanka i formiranje Prvog kordunaškog partizanskog odreda Debela kosa na čelu sa Stankom Opačićem-Ćanicom i Vecom Holjevcem. Na srušeni spomenik kod devastiranog spomen doma na Debeloj kosi položeni su vijenci i zapaljene svijeće palim partizanima i žrtvama fašističkog terora.

Istog dana, u poslijepodnevnim satima u Šljivnjaku, u mjesnom odboru Veljun u sastavu grada Slunja, obilježen je Dan ustanka i formiranja više manjih partizanskih jedinica iz tog kraja koje su kasnije ušle u sastav Prvog kordunaškog partizanskog odreda i ostalih formacija formiranih na tom dijelu Korduna. I tu su na spomenik palim borcima i civilima položeni vijenci i zapaljene svijeće te evocirane uspomene na herojske dane nepravedne borbe golorukog naroda protiv brojnih fašističkih vojnih formacija.

Također u subotu 27. jula i u Sadilovcu, također u sastavu grada Slunja, održana je komemoracija u znak sjećanja na više stotina ubijenih civila koji su stradali u pravoslavnoj crkvi u ljeto 1941.godine. Prisutnima se na ovom skupu obratio potpredsjednik SNV-a Rade Kosanović.

U ponedjeljak 29. jula, u Ivanović jarku u općini Krnjak također je održana komemoracija u znak sjećanja na jeziv ustaški zločin kada je masakrirano 380 civila pokupljenih iz Vrginmosta, Vojnića, Krnjaka i ostalih okolnih sela. I u više drugih mjesta i sela na Kordunu prigodno je obilježen Dan ustanka, ali je šteta što je sve organizirano baš u jedan dan i to onda kada je u Srbu održana centralna proslava ustanka.

Za desetak dana, u prvom tjednu avgusta bit će u Gornjem Skradu obilježena i 72. godišnjica formiranja Drugog kordunaškog partizanskog – Skradskog odreda, a 24. avgusta u Perjasici će se antifašisti okupiti u spomen na formiranje Trećeg kordunaškog – Perjasičkog odreda, kada će biti otkriven spomenik čiju su obnovu zajedno financirali Goran Štrok, Općina Barilović i SNV.

M. C.

Folkloraši iz Trnjana, sela u općini Garčin u Brodsko-posavskoj županiji, prevladali podjele

Jedini hrvatsko-srpski KUD

Selo broji približno 900 stanovnika: otprilike je jednak broj Srba i Hrvata. Tako je i u društvu, osnovanom 1928. godine

Kulturno umjetničko društvo Lovor iz Trnjana, sela uopćini Garčin u Brodsko-posavskoj županiji, petnaestak kilometara istočno od Slavonskog Broda, jedino je hrvatsko-srpsko kulturno društvo u Republici Hrvatskoj.

Šezdeset plesača i šest tamburaša od 2003. godine kada je obnovljen rad društva, spašava od zaborava zavičajnu baštinu hrvatske i srpske etničke zajednice koja tu živi od 16. stoljeća. KUD Lovor je osnovan 1928. godine u okviru kulturno-prosvjetne organizacije Sokol s ciljem očuvanja tradicijske kulture, prosvjete i sporta. U to vrijeme u selu je djelovala i snažna njemačka zajednica koja je mnogo doprinijela razvoju privrede i kulture. Pred kraj 2. svjetskog rata, Trnjane je napustilo 35 obitelji njemačke nacionalnosti. Društvo se 1945. godine reformiralo u folklornu skupinu usmjerenu isključivo prema koreografiranom folkloru i nosilo je ime antifašiste Miće Vitasa. S pjesmama i plesovima cijele bivše države do 1991. godine obišli su Jugoslaviju, a mnogi se i danas sjećaju putovanja u Rusiju, Poljsku, Njemačku, Italiju i Čehoslovačku.

– Dugih 13 godina u selu nije bilo folklora, a onda je 2003. skupina entuzijasta i zaljubljenika u pjesmu i ples uzela stvar u svoje ruke i revitalizirala rad društva. Vratili smo staro ime i odlučili njegovati izvorni, tradicijski folklor Trnjana i brodskog Posavlja. Obnovili smo narodne nošnje, jedan od najvažnijih dijelova zavičajne baštine, a naš umjetnički voditelj Dragan Dražić organizirao je čitav niz glazbenih i etno-radionica na kojima mlade poučavamo plesu ili izradi tradicijskih narodnih nošnji i ručnih radova, kaže predsjednik društva Marijan Bakavić.

Selo broji približno 900 stanovnika: otprilike je jednak broj Srba i Hrvata. Tako je i u društvu. Umjetnički voditelj Dragan Dražić, za koga ovdje kažu da je alfa i omega trnjanskog folklora ističe kako su po toj činjenici jedinstveni u Hrvatskoj.

– Vjekovima smo ovdje dijelili i ono što nas veseli i ono što nas rastužuje. Povezuju nas pjesma, ples, narodna nošnja, običaji i zajednički život, kaže Dražić.

Kvalitetan rad i ozbiljan pristup brzo se pročuo pa se društvu priključuju i zaljubljenici u glazbu iz okolnih mjesta – Broda, Klokočevika, Poljanaca, Selne i drugih. Ima tu poljoprivrednika, radnika, umirovljenika pa čak i studenata, a gospođa Ana Peh plesati je počela zbog rekreacije nakon operacije kralježnice. Danas će kazati da joj je folklor spasio i dušu i tijelo.

Među onima koji svoja znanja prenosi na mlađe naraštaje su Slobodan Čiča i Čedo Malešević. “Od koga će naučiti ako ne od nas starijih? Folklor je naša baština, odatle smo potekli, cilj nam je to sačuvati”, kažu trnjanski veterani.

Uspjeh nije izostao – već 2006. godine snimili su prvi CD s tradicionalnim pjesmama, a ovog proljeća promovirali su i dva CD-a, “Svi pojmo Krista” i “Tebi pojem”, s četrdeset katoličkih i pravoslavnih sakralnih pučkih napjeva. To je jedinstven projekt u Hrvatskoj na što su posebno ponosni.

– Na CD-ovima smo mukotrpno radili gotovo dvije godine. Nije bilo lagano, konzultirali smo glazbene stručnjake, a trebali smo dobiti i blagoslov obje crkve za svaki napjev posebno. Potporu i suradnju u realizaciji dali su nam župnik župe Privlaka velečasni Vladimir Delić, , župnik župe sv. Marka u Trnjanima velečasni Stjepan Buček, slavonsko-brodski paroh, protojerej stavrofor Ratko Gatarević i trnjanački paroh Milan Tomašević, đakon Eparhije slavonske, protonamjesnik i daljski paroh Aleksandar P. Đuranović, ističe Bakavić.

Pjesmovođe i počimalje na oba CD-a su Dragan Dražić, Zvonimir Lakušić, Ana Peh i Slobodanka Bakavić.

Etnomizikolog Mihael Ferić pohvalio je ideju istaknuvši da je posebno važno što je riječ o  pjesmama koje je puk pjevao u jednom i u drugom obredu.

– U vrijeme današnje diskografske hiperprodukcije koja je omogućila veliki tehnološki napredak i neslućene mogućnosti, snima se sve i svašta, pa je već desetak i više godina gotovo nemoguće naći iole ambicioznije folklorno ili glazbeno društvo, pojedince pjevače, pjevačke skupine, svirače tradicijskih glazbala i različite neformalne družine koje nemaju svoje nosače zvuka. Ovaj diskografski uradak iskače iz prosjeka suvremene diskografske produkcije sličnih društava amaterskog statusa sa svojim žanrovskim usmjerenjem, znalačkim glazbenim izborom i konačno vrsnoćom izvedbe. Program je znalački probran i posložen, primjeren glasovnim mogućnostima svih pjevača, kako onih u vodećim i solističkim ulogama, tako i skupnoj pratnji, ženskom i muškom zboru, te ponegdje nakratko u mješovitoj postavi. Iz tih razloga pjevači nemaju intonacijskih poteškoća, pjevanje je čisto i skladno, uravnoteženo u vodećim solo vokalima i skupnoj pratnji, rekao je na promociji Ferić.

Izdavanje CD-a financijski su ili na druge načine poduprli Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Općina Garčin, Đakovačko-osječka biskupija, Eparhija slavonska, Mjesni odbor Trnjani, Župni ured sv. Marka Evanđeliste Trnjani, Srpska pravoslavna crkvena opština Slavonski Brod i Vijeće srpske nacionalne manjine Brodsko-posavske županije.

Zbog toga je članove KUD-a u svom je uredu primio predsjednik Ivo Josipović pohvalivši posebnost i zajedništvo. Trnjani kažu da se nakon svega osjećaju kao pobjednici u vremenu jer održavaju odnose u multikulturalnoj sredini u kojoj nema razlike.

– Mjesto možda jest malo, ali mi radimo velike stvari. Kada bi svi pratili naš primjer bilo bi nam svima mnogo bolje, slažu se članovi KUD-a Lovor.

•  

Drugo mjesto na Etnofestivalu u Benkovcu 

Nastavljajući tradiciju putovanja, KUD Lovor gostuje na smotrama folklora širom Hrvatske.  Na 6. Etno festivalu u Benkovcu na kojem je nastupilo 12 muških i ženskih pjevačkih skupina, održanom 20. srpnja osvojili su drugo mjesto. Gostovali su u Češkoj, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, a posebno im je drag nastup na manifestaciji Mostovi Balkana koja se svake godine, povodom vjerskog blagdana Sv. Ilije održava u mjestu Jabuka kod Prijepolja. Program smotre čine tradicionalne narodne pjesme s akcentom na arhaičnom višeglasnom pjevanju, sviranje na tradicionalnim instrumentima, vokalno-instrumentalna tradicija, pjevanje epskih pjesama uz pratnju instrumenata karakterističnih za određenu regiju.

Goran Gazdek

Prva regionalna ljetna škola srpskog jezika u Hrvatskoj na Pašmanu

Djeca pobijedila loš smještaj

Učenje, igra, kupanje aktivnosti i druženje bili su jači od nezadovoljavajućih uvjeta u odmaralištu OŠ Dežanovac 

Red slova, red poteza kistom, a onda pauza uz pjevanje, zatim malo glume, pa kupanja i red šetnje. Sve to prožeto druženjem, obilježilo je prvu regionalnu ljetnu školu srpskog jezika u Hrvatskoj koju je ove godine organiziralo VSNM Zagreba. Četrdeset petoro djece iz Štrpca na Kosovu, Novog Sada, Banjaluke, Ludbrega, Koprivnice, Dvora, Petrinje, Zagreba, Knina, Obrovca i Karina provelo je sedam sunčanih i veselih dana na otoku Pašmanu u odmaralištu Osnovne škole iz Dežanovca kraj Daruvara koje je koristila i Ljetna škola Srpskog kulturnog društva Prosvjeta.

Tokom ljetne škole učenici su imali dinamičan ritam događaja. Prvo, poslije doručka, bilo je kupanje, a zatim kada bi sunce zapeklo oko 11 sati, povlačili su se u hladovinu na časove srpskog jezika i književnosti, istorije, geografije, likovne umjetnosti i muzičke kulture. Nakon ručka i kratkog odmora, slijedile su radionice na kojima se učila ćirilica, ali i izrađivali tematski plakati iz pojedinih nastavnih područja. Vrući kasnopopodnevni sati bili su rezervirani i za slobodne aktivnosti, a na izbor učenicima bile su ponuđene likovna, muzička i novinarska sekcija. S posebnim oduševljenjem učenici su iščekivali sam kraj večernjih druženja kada su organizirani edukativno-zabavni i atraktivni programi koje su činili izbori za najbolju frizuru, misicu i mistera ljetne škole, karaoke, i razne igre ispunjene muzikom i dobrim natjecateljskim duhom.

Prva regionalna ljetna škola srpskog jezika u Hrvatskoj ostat će posebno u pamćenju Jeleni Kukavici i Jovani Šuki koje su proslavile rođendan u novom društvu, a nastavničko osoblje iznenadilo ih je sa dvije rođendanske torte i atraktivnim poklonima.

Zvijezde prve regionalne ljetne škole bili su mali novinari koji su o pojedinim aspektima škole na Pašmanu sačinili reportaže u kojima su iznijeli poglede, razmišljanja i komentare ostalih učenika, ali i nastavnika.

Polaznicima ljetne škole organiziran je bio i cjelodnevni izlet u Nacionalni park Kornati. Na odlasku učenici su prošetali starom jezgrom Zadra, oduševili se svjetski poznatim Morskim orguljama, crkvom Svetog Donata, ali i Srpskom pravoslavnom crkvom Sv. Ilije u samom srcu Zadra.

Učenicima će osim diplome o završenoj ljetnoj školi, ostati brojne fotografije, uspomene, i nova prijateljstva. Predsjedniku Odbora za obrazovanje VSNM-a Zagreba Zdravko Kerkez drago je da su zacrtani pedagoški ciljevi ostvareni.

– Zadovoljni smo što smo učenicima iz Kosova i Banja Luke pružili sedam dana druženja na moru, dok je našim dragim gostima iz novosadske osnovne škole Nikola Tesla to bio uzvratni posjet jer su prije dvije godine oni u svom gradu ugostili učenike iz Hrvatske. Ostaje da sljedeće godine ugostimo i učenike iz Mađarske gdje naša djeca već tradicionalno učestvuju u njihovom ljetnom kampu, kao i učenike iz Kruševca sa kojima smo uspješno surađivali tri godine, navodi Kerkez.

•  

Tri dana bez struje, ishrana slaba

Smještaja učenika je u cjelini bio nezadovoljavajući, a za što odgovornost snosi vlasnik odmarališta – OŠ Dežanovac.

– Zatečen sam uvjetima smještaja i rada koji su nas dočekali. Nismo imali niti jednu učionicu za rad, nego smo morali improvizirati. Zatim, standardi prehrane su bili veoma niski, ispod onih koje propisuje Ministarstvo zdravlja. Nezamislivo je za jedan ljetni kamp da čak tri dana nije bilo električne struje. Tako su u mraku ostali hodnici i dječje sobe, kao i duboki zamrzivač u kom su čuvani meso i ostala zamrznuta hrana, ističe voditelj prve regionalne ljetne škole i predsjednik Odbora za obrazovanje VSNM-a Zagreba Zdravko Kerkez.

Paulina Arbutina

Gradsko kazalište Beli Manastir osvojilo vredne nagrade u Sloveniji

Novaca niotkud, nagrada napretek

Prvu su nagradu Belomanastirci osvojili za najbolju dečju predstavu “Put po svijetu”, a drugu za izvedbu monodrame “Ispovijed”. 

Gradsko kazalište Beli Manstir možda jeste jedno od amaterskih kazališta s najmanjim brojem članova ansambla u Hrvatskoj, ali po uspesima to sigurno nije. To dokazuje i najnoviji uspeh postignut u slovenskoj Postojni, gde su belomanastirski kazalištarci osvojili dve vredne nagrade na međunarodnom 3.Festivalu amaterske kulture.

U ozbiljnoj konkurenciji od 40-tak prijavljenih predstava iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Italije i Slovenije, koje su odigravane tokom tri festivalska dana i na različitim lokacijama, selektor je imao težak zadatak izabrati dvanaest najboljih koje su se potom takmičile svaka u svojoj kategoriji. Belomanastirski kazalištarci prvu su nagradu osvojili za najbolju predstavu u dječjoj kategoriji “Put po svijetu”, a drugu za izvedbu monodrame “Ispovijed”. Glumac belomanastirskog kazališta Branko Katalinić također je osvojio nagradu u kategoriji monodrama, a njegov nastup ostat će zapamćen i po tome što je emotivnim nastupom uspeo dobrano rasplakati publiku koja je u velikom broju pratila sve predstave.

– Iako smo jedno od najaktivnijih udruga u Gradu Belom Manastiru, uprkos najmanjim sredstvima koje dobivamo iz gradskog proračuna i bez sponzora, s puno entuzijazma godinama ulažemo trud i znanje kako bi smo razbili predrasude da su kazališni amateri manje važni od profesionalaca. No uspjehe je teško ostvariti bez financijskih sredstava pa se nadamo da će sponzori i lokalne vlasti napokon shvatiti vrijednost koju posjedujemo o čemu najbolje svjedoče brojne nagrade koje smo osvojili. Te nagrade nam itekako mnogo znače, ali ostajemo i dalje skromni, kaže Danijela Taslidžić-Herman, voditeljica belomanastirskog kazališta.

Unatoč brojnim nagradama i priznanjima, mesta za odmor nema jer belomanastirski kazalištarci i dugo toplo leto provode radno. Pored predstava u okviru manifestacije “Belomanastirsko leto mladih”, ove večite optimiste očekuju i gostovanja po BiH, odlazak u Dramalj i Austriju, te nastupi na 4. Festivalu amaterske kulture koji počinje za nešto više od mesec dana. Kazalište provodi i projekt “Prijatelj za 5” čiji je cilj romskoj, udomljenoj, i deci s posebnim potrebama što više približiti čari dasaka koje život znače. Od jeseni s radom kreće i dječja kazališna grupa.

Zoran Popović

Promocija baranjskih proizvođača kulina, vina i sira

Autohtoni proizvodi u Biogradu

U Biogradu na Moru, a u organizaciji Lokalne akcijske grupa (LAG) Laura, održan je prvi međunarodni susret LAG-ova u Hrvatskoj. Festival je organiziran pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, LEADER-mreže Republike Hrvatske, Zadarske županije, Grada Biograda na Moru i Turističke zajednice (TZ) Grada Biograda na Moru. Cilj okupljanja na festivalu bio je da se malim poduzetnicima, obrtnicima, OPG-ovima i turističkim zajednicama omogući direktno izlaganje njihovih proizvoda i usluga pred velikim brojem turista. Na festivalu je učestvovalo 35 LAG-ova, među kojima je bilo 13 inozemnih iz BiH, Češke, Italije, Litve, Poljske, Rumunije i Slovenije te 22 LAG-a iz Hrvatske.

Kroz bogat program autohtonih proizvoda iz različitih zemalja, više od 400 učesnika na festivalu predstavilo je područja svojih LAG-ova. LAG Baranja na festivalu su predstavljali baranjski proizvođači kulina, vina i sira: Klaster Baranjski kulin iz Jagodnjaka, Udruga vinogradara i vinara Vinogorja Baranje Općine Kneževi Vinogradi (OPG Dobrovac, OPG Kolar, Vinarija Kalazić) te Obiteljsko gospodarstvo Vinotočje Gerštmajer iz Zmajevca i OPG Branko Ružić iz Novog Bezdana.

Pored izložbenog dijela programa, održan je i zajednički sastanak za sve voditelje LAG-ova, na kojem su predstavnici inozemnih LAG-ova u svojim prezentacijama predstavili način poslovanja i financiranja, kao i primjere dobre prakse kroz realizirane projekte. Predstavnici Ministarstva poljoprivrede i LEADER-mreže RH odgovarali su voditeljima LAG-ova na aktuelna pitanja vezana uz korištenje sredstava i informirali ih o novom krugu natječaja planiranog za septembar.

J. N.

•  

Stogodnjak (174)

2. 8. – 9. 8. 1913: jedna novinska kritička misao, malo književničke taštine i jedan vrući šamar dobili su epilog pred zagrebačkim kotarskim sudom. Kritičku je misao u članku o Franu Pavačiću, u listu “Pokret”, izrekao poznati povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Kosta Strajnić, napisavši uz ostalo: “Jedan se naš ‘karakter’ hvalio u kavani…” U tom ‘karakteru’ prepoznao se književnik A. G. Matoš, prišao Strajniću u kavani Lovački rog i upitao: “Kad si napisao ‘karakter’ jesi li mislio na mene?” Strajnić mu je uzvratio: “Za svoje misli nikome ne odgovaram, pa ni tebi.” Matoš to nije mogao otrpjeti, pa je Strajniću odvalio  žestoki šamar, što su u kavani svi vidjeli. Sve je završilo na sudu, gdje je Matoš priznao fizički napad, braneći se: “U novinama me sve češće napadaju i nazivaju ‘poznatom huljom’ jer sam se kao vojni bjegunac nalazio u Srbiji, odakle se nisam moga braniti od napada. Da, ćušio sam Strajnića, ali nisam mogao drugačije postupiti, jer sam se u svom privatnom poštenju našao teško povrijeđen…” Strajnićev je odvjetnik zatražio što strožu kaznu, “jer je čin izveden proračunato i na takvom mjestu gdje se skuplja elita zagrebačkog društva.” Sudac Ignjatije Đurić Matoša je proglasio krivim i osudio na tri dana zatvora i plaćanje sudskih troškova u iznosu od 12 kruna. Matoš je prihvatio presudu, izjavivši da je zadovoljan odlukom suda i da se neće žaliti.

* samo šest dana prije zaključenja mira u Bukureštu (10.8.1913.) zagrebački Srbobran objavljuje ratni izvještaj svoga specijalnog reportera s balkanskog bojišta u okolici Kočana. “Na kraju Maćedonije, na domaku bugarske granice, sedim u zaklonu kućice na brdu sa koga vidim, na tamnoj liniji kosa, kako se bele bugarske granične karaule. Šest dana imali smo neprekidnu borbu… Topovi riču i stenju, a krkljaju puške i grokću, a kao nožem kroz lom seče taka-taka mitraljeza. To je pakao… Bugari su u nekoliko mahova zloupotrebljavali svetu ulogu parlamentara za mučke prepade. Oni su vrlo često oblačili svoje vojnike u naše uniforme, tako nam se približavajući. Mahanje belim marama u znak predaje upotrebljavaju vrlo često u prevarnoj nameri. Ranjene vojnike, pa čak i oficire ubijaju, pa im to nije dovoljno, nego ih još mrcvare, bodu, seku i kasape. Kakva su zverstva počinili u pitomoj bratskoj Srbiji, u kojoj su na kratko vreme upali, utvrdila je anketa stranih novinara u Knjaževcu i okolini, koja je pregledala popaljenu varoš i sela, izmrcvarene starce i silovane djevojčice od dvanaest godina… Naše žrtve su velike, ali su njihove još veće. Oni su hteli i trebali, po svome hvalisanju, da nas ‘pregaze’. Mi to nismo nikad hteli ni govorili, pa ih nismo ni pregazili, ali smo ih suzbili i potisli i potiskujemo ih iz dana u dan neprestano…”

* društvo Srpski soko u Kninu, u kojem je učlanjen i veći broj Hrvata, priredilo je veliki slet na tek izgrađenom ljetnom vježbalištu. Izvedeno je sedam različitih vježbi, a učesnici su nosili srpske i hrvatske trobojnice. Bilo je najavljeno da će na sletu nastupiti i Hrvatski soko, hrvatskoj pjevačko društvo Kolo i srpsko pjevačko društvo Srbadija iz Šibenika, ali je politička vlast to sudjelovanje zabranila.

Đorđe Ličina