Kult ličnosti
Mirsad Purivatra
Direktor je najvećeg filmskog festivala na Balkanu, Sarajevo film festivala, koji se po devetnaesti put održava u glavnom gradu BiH i u sklopu kojeg je predviđeno prikazivanje 241 filma u jedanaest različitih kategorija u borbi za Zlatno srce Sarajeva. O SFF-u Purivatra kaže: “Naš koncept je da budemo okrenuti regiji i ta naša regija sada broji 20 zemalja, jer mnoge se zemlje žele priključiti tom našem prostoru. Neki kritičari kažu kako se treba vratiti konceptu Pule, ali ja mislim da je bolje da imamo jednu širu regiju koja prihvaća SFF i druge festivale kao mjesta na kojima autori žele prikazati svoje filmove.”
Slavomir Mrožek
Poljski pisac i dramaturg preminuo je u 84. godini u svom domu u Francuskoj. Mrožek će u svjetskoj književnosti ostati upamćen kao sjajan dramski pisac i majstor kratkih, često apsurdnih priča. Nakon prve drame “Policija”, svjetsku slavu donio mu je komad “Tango” iz 1964. godine. Mrožek je emigrirao ranih 1960-ih i naselio se u Italiji, kritizirajući komunistički režim naročito zbog sovjetske okupacije Čehoslovačke i uvođenja izvanrednog stanja u Poljskoj 1981. U domovinu se vratio tek 1996., iz koje je ponovno otišao nezadovoljan političkom polarizacijom u zemlji. Mrožekove drame izvode se u kazalištima širom svijeta, a osim spomenutih najznačajnije su mu “Udovice”, “Ljubav na Krimu” i “Emigranti”. Mrožek je nosilac Legije časti za doprinos razvoju francuske književnosti, a u Amsterdamu, Krakovu i Stockholmu organizirani su i Mrožekovi kazališni festivali.
Janis Joplin
Bila je sudionica jednog od najznačajnijih muzičkih događaja prošlog stoljeća, mitskog happeninga u Woodstocku u kolovozu 1969., kojeg se ovih dana mnogi prisjećaju. Woodstock, do tada nepoznat toponim, koji je podijelio vrijeme na ono prije i ono poslije njega, postao je istinski simbol čitave jedne generacije i njezine filozofije ljubavi i mira. Bio je to najmasovniji muzički marš u historiji i najveći happening planetarne mladeži, opterećene traumama rata u Vijetnamu i rasnim sukobima u zemlji obećane pravde, jednakosti i prosperiteta. Na festivalu u Woodstocku nastupile su i brojne druge muzičke legende: Jimi Hendrix, Creedence Clearwater Revival, Blood, Sweat & Tears, Country Joe McDonald, Sly & The Family Stone, Joan Baez, Carlos Santana, Joe Cocker…
Predrag Lucić i Boris Dežulović
Novinari nekadašnjeg kultnog tjednika “Feral Tribune” izveli su na ovogodišnjem Splitskom ljetu svoj već poznati pjesničko-satirični kabaret, ovaj put pod radnim naslovom “Melodije križa i pršuta”. Na repertoaru su opet bili likovi suvremene hrvatske politike i društva: Sanader je opjevan u verziji Zabranjenog pušenja, s tim da je zatvor u Zenici zamijenjen onim u Remetincu: “Raduje me jedna istina, iz Remetinca kad-tad vratit ću se ja, ali Ruža Tomašić se neće vratit iz Strasbourga, iz Strasbourga se nitko ne vraća…” U dvosatnom nastupu izredali su se songovi o Europskoj uniji, premijeru Zoranu Milanoviću i predsjedniku Ivi Josipoviću, ispjevana je oda o udbašima i poglavlju pregovora s EU-om o pravosuđu. Izveli su i svoju verziju pjesme “Jasenovac i Gradiška Stara” – Neću pivat ako dadu para – referirajući se na neizbježnog Thompsona, a novost u programu bio je remiks “Čavoglava” s pjesmama Leonarda Cohena, što je bio njihov duhoviti komentar glazbenog ukusa sadašnjeg splitskog gradonačelnika Ive Baldasara.
Aimé Maeght
Utemeljitelj je jedne od najznačajnijih galerija i umjetničkih fondacija u svijetu, u Saint Paul-de-Venceu kraj Nice, iz koje će sljedeće godine u zagrebački Umjetnički paviljon biti dopremljena djela Joana Miróa, jednog od najznačajnijih umjetnika dvadesetog stoljeća. Danas se galerije koje nose ime fondacije Maeght mogu pronaći u Parizu i Barceloni, posjeduju više od 130.000 umjetničkih djela, među kojima i ona Chagalla, Matissea, Braquea, Caldera, Tŕpiesa i Kandinskog, a godišnje ih posjeti oko 200.000 ljudi. Muzej u Saint Paul-de-Venceu otvoren je 28. srpnja 1964., na otvorenju su pjevali Ella Fitzgerald i Yves Montand, a govor je održao André Malraux: “Ovdje se pokušalo nešto što ranije nije. Stvoren je univerzum u kojemu je moderna umjetnost pronašla svoje utočište. Rezultat pripada budućnosti.”
Eliza Gerner
Renomirana kazališna glumica umrla je u svom domu u Zagrebu u 93. godini. Igrala je u komadima brojnih kazališnih klasika, od Goethea i Showa do Ostrovskog i Krleže, s kojim ju je vezivalo dugogodišnje blisko prijateljstvo. Glumom se počela baviti u rodnom Somboru, bila je dugogodišnja stalna članica Drame HNK-a u Zagrebu, a nastupala je i u teatrima u Rijeci, Rostocku i Berlinu. Dobitnica je nagrade za životno djelo Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Međunarodnog udruženja reproduktivnih umjetnosti. O Krleži je napisala dvije knjige, “Oproštaj s Gvozdom” i “Svjedoci Krležina odlaska”, dok je knjigu “Tito Strozzi: svjetla i sjene jednog glumačkog puta” posvetila svom prvom suprugu, kojem zahvaljuje ozbiljnu glumačku karijeru.