Otvorite svima Tuđmanovu arhivu!

Stjepan Mesić, bivši predsjednik

Dokumentaciju iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana trebalo bi otvoriti javnosti, prvenstveno znanstvenicima jer je, na kraju krajeva, dobar dio javnosti već odavno upoznat s njezinim sadržajem. No s druge strane, posebno me iznenađuje posljednja odluka Vlade kojom se notornom Anti Nazoru iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra odobrio pristup arhivi prvog predsjednika, jer smatram da se on ne bavi znanošću, nego opravdavanjem lika i djela Franje Tuđmana tijekom Domovinskog rata. On nije čovjek koji zaslužuje ekskluzivno pravo na korištenje arhive Franje Tuđmana. U slučaju moje arhive, nedavno predane Hrvatskom državnom arhivu, želja mi je da bude na raspolaganju znanstvenicima i istraživačima bez ograničenja. Predsjednička arhiva treba biti otvorena javnosti i znanstvenom pristupu, a čudi me da još i sada Vlada reducira pristup ostavštini Franje Tuđmana i to na temelju mišljenja povjerenstva kojem je na čelu čovjek iz obavještajne zajednice. To je poseban hrvatski izum.

Ivo Banac, povjesničar

Zabranjivanje pristupa arhivi dokaz je da se ne vjeruje u slobodno u istraživanje o prošlosti. Naravno, moguće je postaviti stanovita ograničenja, kao što to rade britanski arhivi, kad je riječ o nepodopštinama kraljevske obitelji. Činjenica je da ljudi u Hrvatskoj, koji su na neki način “čuvari prošlosti” devedesetih godina, očito ne žele da se o tom periodu istražuje. No prije ili kasnije, svi ti dokumenti bit će dostupni, jer je sve pitanje vremena. Ništa se ne može zapečatiti za sva vremena. Arhiva treba biti otvorena za javnost po uobičajenim pravilima, odnosno zakonski nakon 30 godina. No pitanje je mora li ta odluka biti apsolutna. Ukoliko su važne stvari u pitanju, to se može i prekršiti, tu Vlada može pozitivno djelovati. Tako je i znanstvenici Julijani Antić Brautović Vlada trebala odobriti pristup arhivi, jer će njezin rad biti izuzetno važan za postizanje samosvijesti jednog dijela građana Hrvatske, zbog saznanja koja su im sada nezamisliva. Apsurd je u cijeloj priči da je većina tih materijala kojima pristup nije odobren odavno dostupna na internetu. Riječ je o dokumentima koji su vezani uz sudske procese na Tribunalu u Haagu. (M. J.)

Davor Marijan, povjesničar

Imao sam uvid u navedeno gradivo, koji je istraživačima bio dozvoljen još u vrijeme Račanove vlade. Kad je došla Sanaderova vlada, pristup tom gradivu lagano se počeo zatvarati. Vlada može što hoće, no naravno da nije opravdano njezino pravo da odlučuje kome će dati pristup Tuđmanovoj arhivi. Čudi me da je pristup dozvoljen samo znanstvenicima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. No u Hrvatskoj postoji ludnica kad je u pitanju pristup arhivama. Primjerice, Hrvatska je dala niz dokumenata Haškom sudu, ali recimo da vi u Hrvatskoj tražite brijunski transkript – nikada ga ne biste mogli dobiti. Uvijek će vam neki činovnik reći da je to državna tajna. Haški sud je to objavio na svojim stranicama, što znači da su se dokumenti davali nezakonito ili su bili deklasificirani. U Haag je povučeno tisuće deklasificiranih dokumenata, pa bi i ti dokumenti u pravnoj državi trebali biti dostupni svima. Mišljenja sam da svu građu nastalu do 1995. godine treba deklasificirati i otvoriti.

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Prije svega, treba odrediti što je nacionalni interes. Čini mi se da bi se Vlada napokon trebala odreći tajnih diplomacija kojih bi se pristojan čovjek sramio, a kojima različiti manipulatori pokušavaju sakriti istinu. Ne mislim da se u slučaju Tuđmanove arhive radi o cjelokupnom sadržaju čija bi objava nekoga dovela u smrtnu opasnost. Mala smo zemlja i radi se o stvarima koje bi napokon trebalo raščistiti, pogotovo s idejom etničke čiste države i razmjenom teritorija. Kad je Račanova vlast 2000. otvarala Tuđmanovu arhivu i dokumente koji su se odnosili na novinare i na borce za ljudska prava, bio sam pozvan da to pročitam. To je bila takva papazjanija, takva glupost – u “tajnim” arhivama bili su i govori s javnih skupova, a vjerujem i transkripti prisluškivanih telefonskih razgovora. Uglavnom, smatram da se Tuđmanova arhiva treba otvoriti, jer ne vjerujem da je njezin glavni sadržaj od vitalnog nacionalnog interesa, više je to zbir političke prljavštine i lopovluka. U nacionalnom bi interesu bilo da se objavom toga takve stvari više ne ponove.

Nadežda Čačinovič, Filozofski fakultet i PEN

Da o pristupu arhivi iz Ureda predsjednika Tuđmana odlučuje Vlada, to je samo po sebi vrlo neobično. Uvjeti pod kojima se znanstvenicima dopušta uvid i korištenje tog gradiva trebaju biti transparentni. Činjenica da Vlada donosi odluku na temelju mišljenja povjerenstva kojem je na čelu obavještajac iz Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost govori u prilog onima koji smatraju da o hrvatskoj povijesti odluke donose oni koji su opsjednuti tajnošću i sigurnošću. Arhivu predsjednika Tuđmana treba što prije otvoriti znanstvenicima.

Srđan Dvornik, filozof i sociolog

Prvo bi trebalo odgovoriti na pitanje ima li Vlada pravo zaštititi gradivo iz arhive Ureda predsjednika Tuđmana. Kod nas još uvijek vlada prešutni stav da je opasno dopuštati uvid u arhive. Svi dokumenti u arhivama trebaju biti na uvid svima, uvijek i odmah. Ako netko želi izuzeti bilo koju dokumentaciju iz uvida javnosti, onda je teret dokaza na njemu. Ne interpretiram propise, ali vjerujem da bi princip trebao biti da sve što je relevantno bilo kome u društvu, mora biti dostupno. Dakle, maksimalna protežnost prava na pristup informacijama. No dok s jedne strane nekadašnje velike imperijalne sile, smatrajući sebe vrlo važnima, i do pola stoljeća drže svoje arhive tajnima, misleći da bi otkrivanje nekih dokumenata bio udarac njihovoj tzv. nacionalnoj sigurnosti, mora se reći da taj pojam uopće nije definiran, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Potpuno je nedopustivo dati uvid u Tuđmanovu arhivu samo državnim institucijama, a svima drugima ne odobriti to isto.

Vlatko Cvrtila, Fakultet političkih znanosti

Veliki je problem što nismo imali uređeno pitanje raspolaganje i klasifikacije dokumenata koje je Ured predsjednika Tuđmana proizvodio u iznimno velikom broju. Nakon 2000. našli smo se u vakuumu u kojem nije bilo jasno na koji način upravljati dokumentacijom. No to je ipak građa koja je vrlo zanimljiva istraživačima i to ne samo onima koji se bave Domovinskim ratom, nego i onima koji se bave recentnom hrvatskom poviješću. Prošlo je već puno vremena i smatram da bi trebalo skinuti oznaku tajnosti s većine dokumenata i da bi tu zbirku trebalo staviti na raspolaganje javnosti i svim istraživačima. Uključivši pritom i objavu sažetaka određenih dokumenata u popisu prema kojem bi se istraživači lakše mogli snalaziti. Trebalo bi ozbiljno porazmisliti o tome da se ovakvi dokumenti ne stavljaju u kategoriju nacionalne sigurnosti koja vrlo često nije definirana i pozivanjem na nju često se želi nešto sakriti. Utjecaj sigurnosnog sustava na pristup Tuđmanovoj arhivi ne bi smio više biti presudan, sada je presudniji interes javnosti. Hrvatska više nije ugrožena, a sumnjam da bi bila ugrožena objavom određenih dokumenata. Apsolutno sam za otvaranje javnosti većine materijala iz te dokumentacije.

Vesna Škare-Ožbolt, odvjetnica i političarka

Koliko je meni poznato, 99 posto ostavštine iz Ureda predsjednika Tuđmana prebačeno je u Hrvatski državni arhiv. Prvi put Hrvatska se suočila s činjenicom da ima arhivu predsjednika koji više nije živ, a s kojim se dosad i nije baš raspolagalo kako treba – pogotovo kako se predsjednik Mesić odnosio prema arhivi predsjednika Franje Tuđmana. Mislim da nisu obavještajci ti koji bi trebali imati posljednju riječ davanjem sigurnosnog certifikata za korištenje te dokumentacije. Nemam ništa protiv da se otvori ta arhiva, samo treba donijeti odluku što otvoriti, a što ne.

Vjeran Zuppa, pisac i profesor

Mislim da je došlo vrijeme da se Tuđmanova arhiva otvori jer postoji cijeli niz stvari o kojima se narod naprosto krivo obavještava – naravno, ako je narod uopće zainteresiran. Osobno sam bio u Predsjedništvu SDP-a kad se raspravljalo da se čitava stvar dovede na vidjelo, naročito u dijelu što su se pokušali dogovoriti Milošević i Tuđman. Obavještajac ne smije biti meritum i ne smije biti onaj na temelju čijeg mišljenja Vlada donosi odluku kome se može odobriti istraživanje Tuđmanovih dokumenata, a kome ne.

Predrag Lucić, novinar i pisac

Naravno da je već odavno došlo vrijeme za otvaranje dokumenta iz Tuđmanove ostavštine. No nažalost, i ova Vlada poput onih prethodnih misli da Tuđmana treba čuvati od njega samog – od onoga što je govorio, pisao i potpisivao. Podobni “istraživači” mogu imati pristup i selektivno izabrati ono što će veličati lik i djelo Franje Tuđmana. Nažalost, vidjeli smo da je istraživačici koja je pokazala najnormalniju namjeru da bez adoriranja Tuđmana zaviri u njegove pisane tragove poručeno – ne može. To je vrlo jasna poruka, naročito mladim istraživačima neopterećenim državnom politikom očuvanja Tuđmanova lika i djela. Ipak je to kratkog daha – ako žele spasiti Tuđmana od njegovih spisa, možda je najbolje da ih spale.

 Josipoviću ne treba Mesićeva arhiva

Ured predsjednika podupire sve zahtjeve za korištenjem dokumentacije iz Ureda predsjednika koji su u skladu sa Zakonom, i to svim pravnim i fizičkim osobama pod jednakim uvjetima. Na pitanje o deklasifikaciji pojedinih dokumenata nije moguće odgovoriti općenito, već imajući u vidu svaki pojedini zahtjev i dokument na koji se zahtjev odnosi. U Uredu predsjednika smatramo da pri tome treba postojati najveća moguća otvorenost, sve dok ne postoji kakva jasna zapreka iz članka 6. Zakona o tajnosti podataka. Isto se odnosi i na dokumentaciju vezanu za djelovanje predsjednika Tuđmana, poručili su nam u Odjelu za informiranje u Uredu predsjednika.

Osim određivanja o Tuđmanovoj ostavštini, iz Josipovićeva ureda odgovorili su i na pitanja vezana uz ostavštinu njegovog neposrednog prethodnika Stjepana Mesića. “Dokumentacija vezana za rad predsjednika Mesića predana je u Hrvatski državni arhiv sukladno Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima koji u članku 14. stavku 1. propisuje da se gradivo iz javnih institucija Državnom arhivu predaje u roku od 30 godina od nastanka. Dio gradiva je predan i puno prije isteka tog roka. Konkretno, dosada je predano gradivo nastalo do kraja 2005. godine radi prostornih nemogućnosti da se čuva u Uredu predsjednika, a i zbog činjenice da to gradivo više nije potrebno u radu Ureda i predsjednika Josipovića. Naravno, to ne znači da gradivo koje je još u Uredu nije dostupno javnosti sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama”, zaključuju iz Josipovićeva ureda.