Prvo Kosovo, a onda kako bude
Najprije se najavljivalo da će o rekonstrukciji Vlade Srbije biti sve jasno do kraja srpnja, no zasad, prvih desetak dana kolovoza, još se ništa ne zna – osim da je dojučerašnji ministar privrede i financija Mlađan Dinkić praktično smijenjen, zajedno s ostalim svojim kadrovima (Ujedinjeni regioni Srbije), pa se promijenio i sastav vladajuće koalicije. Tu su sada ostali „sami“ Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića, potpredsjednika Vlade, i Socijalistička partija Srbije premijera Ivice Dačića.
Ministrica energetike Zorana Mihajlović (SNS) najavljuje da će se imena novih ministara znati uskoro; mediji spekuliraju da će resor financija pripasti naprednjacima, a socijalisti će, eventualno, dobiti regionalni razvoj, kao i to da će jedini „samoreformirani“ ostati Vučić koji se odrekao Ministarstva obrane. Usprkos nekim zahtjevima da se i premijer odrekne Ministarstva policije, Dačić se još ne izjašnjava, a utihnuli su i oni koji su do prije koji dan to glasno tražili.
U toj „trakavici“ oko rekonstrukcije, posljednja je vijest (koja se pojavila u utorak poslijepodne) ili, bolje rečeno, glasina (koja, kao i sve ostale dolazi iz „pouzdanog izvora“ – anonimnog, dakako) da će kadrovska ministarska slagalica u Srbiji biti napravljena tek pošto Aleksandar Vučić obavi razgovore s nekim važnim stručnjacima iz bijeloga svijeta, kojima bi, eventualno, bili povjereni financijski i privredni resori. Navodno se pregovara s iskusnim ‘igračima’ iz Velike Britanije, srednje i sjeverne Evrope, a rezultati bi mogli biti poznati do kraja ovoga tjedna. Traže se najstručniji ljudi, pa se tako spominjao i bivši francuski ministar financija i direktor MMF-a Dominique Strauss-Kahn. O njemu se i dalje priča, iako je tu vijest demantirao France Presse (AFP) i to njegovom izjavom – „Netočno, ne znam o čemu je riječ” – te tvrdnjom da “nema kontakata toga ekonomista i srpskih vlasti”.
Istinu govoreći, Strauss-Kahn ne bi bio prvi stranac u Vladi: odavno je tu Ivan Simič, slovenski i srpski državljanin, koji je bio savjetnik „otpuštenog“ Dinkića, a u međuvremenu je svoj mandat dao Vladi na raspolaganje zbog objeda o neplaćanju poreza, koje je objavio jedan beogradski tabloid. Pored njega, tu su dvije hrvatske stručnjakinje za evropske poslove, Tamara Obradović Mazal i Marija Pejčinović Burić (voditeljica projekta), koje bi trebale pomoći uskladiti srpsko zakonodavstvo s evropskim te pridonijeti pristupu evropskim IPA fondovima. Skandal oko neupotrebljivih dijelova prijevoda evropskih dokumenata koje je Hrvatska ustupila Bosni i Hercegovini i Srbiji zasad, barem ne službeno, ne ugrožava njihov dvoipogodišnji savjetnički mandat u Srbiji.
Kad je o Evropi i pridruživanju riječ, čini se da i to odlazi potpuno u ruke naprednjaka, jer se kao najozbiljniji kandidat za budućega pregovarača u medijima bliskima vladajućima spominje aktualni ministar pravosuđa Nikola Selaković, donedavni asistent na beogradskom Pravnom fakultetu (koji je, sic!, studentici za predavanja uzeo bocu s „hrvatskom“ vodom i bacio je u smeće). Silni se analitičari ovih dana nadmeću u prognozama raspleta, ali većina u rekonstrukciji, koja navodno traje, ne vidi pravu rekonstrukciju. Istina je da su neki nesposobni otišli, ali neki i nisu – poput socijalista Žarka Obradovića (prosvjeta) i Slavice Đukić Dejanović (zdravstvo), kao i to da je najviše smjena bilo u ministarskim redovima naprednjaka. S druge strane, primjećuju analitičari, Aleksandar Vučić – koji je u ovom času, očito, najmoćniji političar u zemlji, politički jači od premijera Ivice Dačića – u svojim se redovima obračunava uglavnom s ljudima bliskima predsjedniku Tomislavu Nikoliću, koji je, makar službeno, izišao iz SNS-a. Netko je ovih dana uočio i čudnovatu stvar – internet-stranica te partije praktično nema nikakvih informacija, pa ni onih kako je stranka nastala (odvajanjem od Šešeljevih radikala), te, osim Vučića kao predsjednika (ali bez njegove biografije, radikalske i danas naprednjačke), nijedan funkcionar nije naveden kao drugi ili treći čovjek stranke.
Kakogod, činjenica je da je tema prijevremenih parlamentarnih izbora pala u drugi plan. I tu su dvije teorije. Prva, da se Vučiću ne žuri jer ionako ima najjači rejting (kao i stranka mu), a da je Ivica Dačić premijer bez autoriteta – u svakom slučaju, manjega od njegovoga. Za domaću upotrebu, riješio se bar jednoga kamena oko vrata, Mlađana Dinkića, koji je poznat po tome što je (u trenutku kad mu je to odgovaralo) srušio nekoliko vlada u kojima je bio od 2000. do danas. A parlamentarnu će većinu već nekako skrpiti, s obzirom na to koliko je parlamentaraca u Skupštini Srbije koji jedva čekaju svoju priliku za dodatne privilegije. Druga se teorija čini vjerojatnijom: Bruxelles ne zanimaju svađe za internu upotrebu, pa će zažmiriti na sve što se ne tiče konačne implementacije Sporazuma Beograda i Prištine, čija će se stvarna vrijednost vidjeti na najavljenim jesenjim izborima na Kosovu. Nakon toga, čini se, neće biti zapreka za „neminovne izvanredne izbore“ i u Srbiji.