Spomen dan svih građana

I ovogodišnje obilježavanje godišnjice ustanka naroda Like u Srbu 27. jula 1941, proteklo je u sličnim okolnostima kao i prijašnja. Okupio se velik broj antifašista i poštovalaca tekovina antifašizma na platou oko spomenika koji s obližnje uzvisine dominira centrom mjesta. Zabilježena je i šačica krajnjih desničara na kontramitingu u organizaciji Autohtone Hrvatske stranke prava. To je šaroliko društvo, u kome je bilo svećenika i braniteljskih aktivista, opkoljeno interventnim policajcima i željeznim ogradama na obližnjem igralištu, svoju malobrojnost nadoknađivalo ustaškim pozdravima i jezikom mržnje, izmišljajući neku svoju paralelnu povijest.

Skup održan na samu 72. godišnjicu ustanka u organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV) i Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABA RH), bio je prilika da se još jednom podsjeti na okolnosti izbijanja ustanka i suprotstavi lažima koje uz šutnju nadležnih institucija, hrvatska desnica i nazovi historičari lansiraju o borbi protiv fašizma i domaćih pomagača. „Historija bi danas bitno drugačije izgledala da nije bilo bratstva između srpskog i hrvatskog naroda tih dana 1941. godine“, rekao je predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, pozivajući hrvatske vlasti da zaustave vrijeđanje Srba i antifašista, ali i svih građana koji slave Dan ustanka.

„I ove godine nas vrijeđaju, zovu nas bandom i ometaju. Nema dovoljno odlučnosti da se stane na kraj onima koji vrijeđaju nas koji širimo bratstvo i toleranciju među ljudima različitih političkih uvjerenja, različitih etničkih i vjerskih pripadnosti“, rekao je Pupovac i dodao da će bukači s desničarskog kontramitinga, iako veličaju ustaštvo i time gaze vrijednosti hrvatskog Ustava, u medijima dobiti isti prostor kao i antifašisti koji se za te vrijednosti zalažu. Pupovac je negirao laži o navodnom četničkom ustanku, ističući da je u četnike otišao mali broj ustanika. „Ustanici u Srbu i drugim dijelovima zemlje borili su se protiv ustaša, Nijemaca, Talijana  i njihovih slabašnih četničkih pomagača“, rekao je Pupovac i dodao da nekima smeta historija kakva je bila, a da mnogima ne smeta što postoje oni koje istina smeta.

Bivši hrvatski predsjednik i počasni predsjednik SABA RH Stjepan Mesić naglasio je da se u Srbu dogodio ustanak protiv nacifašističkih okupatora. „Nas neće plašiti bukači, a prikriveni ustašofili neće moći izmijeniti povijest, iako im to nažalost dobro ide jer su sve drskiji, a falsifikatori povijesti i oni koji su se borili za slobodu imaju isti tretman, dok država šuti. Na 27. jul i druge značajne dane nitko ne polaže vlasništvo; to su spomen dani svih građana Hrvatske i bitno je reći da Hrvatska postoji na žrtvama fašističke borbe“, rekao je Mesić, ističući, kao i Pupovac, da desničarski bukači u medijima dobivaju jednak tretman kao i oni koji se zalažu za civilizacijske vrijednosti. Iako je rekao da okolnosti NOB-a i Domovinskog rata nisu bile iste, jer se u prvom slučaju radilo o suprotstavljanju politici genocida, a u drugom o suprotstavljanju agresiji, Mesić je ponovio uobičajeni službeni politički stav u Hrvatskoj da su “partizani stvorili, a branitelji obranili Hrvatsku i da  jedno bez drugog ne ide”.

Slavko Goldstein, savjetnik i osobni izaslanik premijera Zorana Milanovića, počeo je izlaganje tvrdnjom da će Milanoviću biti drago što ga u Srbu zastupa on kao bivši partizan, podsjetivši na svoje vojevanje u 13. diviziji koja je tokom rata s ostalim jedinicama oslobađala lapački kraj. Goldstein je naveo da je predigra ustanku u Srbu bio ustaški teror u kojem je ubijeno 900 ljudi u lapačkom kotaru, pri čemu je početkom jula zloglasni Maks Luburić osobno predvodio ubijanje tristotinjak civila, ubijajući po prvi puta i žene i djecu, jer su muškarci bili po šumama.

„Komunisti su kao jedina stranka organizirali muškarce koji pobjegli u šumu pred pokoljem. Ustankom je u pet narednih dana oslobođeno 2000 kvadratnih kilometara u Hrvatskoj i BiH. Istina da je tada planuo osvetnički gnjev i zbili su se zločini nad Hrvatima u Boričevcu i drugim mjestima“, rekao je Goldstein, pozivajući se na tvrdnje ustaških vlasti da je pobijeno 179 Hrvata i dodavši da bi trebalo priznati da je bilo takvih žrtava. Goldstein se priključio Mesiću i Pupovcu u osudama kontramitingaša čiji su se urlici čuli i do spomenika.

Prisutnima se obratio i zamjenik načelnika općine Gračac Milan Tankosić koji je naglasio da je Srb prvo bio simbol napretka u miru nakon NOB-a u kome se razvio u značajan gradić, potom je postao simbol ratnih razaranja i sada je simbol skrajnutosti zbog nemogućnosti razvoja, pri čemu u 21. vijeku ima tek neke obrise naseljenog mjesta. Mile Maljković, predsjednik beogradske sekcije 6. ličke i 35. divizije, naglasio je datum 27. jul kao simbol obilježavanja borbe protiv fašizma – najvećeg zla u ljudskoj historiji. Podsjetio je da su Talijani koji su se predstavljali kao zaštitnici srpskog naroda u suradnji s ustašama, a onda i s četnicima, činili sve da suzbiju ustanak, uključujući ubijanje rukovodilaca, boraca i civila. „U Šestoj ličkoj poginulo je 4079 boraca, a više od 16.500 civila iz ovog dijela Like pobijeno je od strane ustaša i okupatora, dok ih je oko 3000 pomrlo od tifusa i gladi“, nabrajao je Maljković sumorne brojke i dodao “sramota je da se danas rehabilitiraju ratni zločinci i revidira historija”.

Samom skupu – polaganju vijenaca, govorima i kraćem umjetničkom programu – prethodilo je bratimljenje udruženja antifašista. Među hiljadu prisutnih na platou, dok je još nekoliko stotina građana skup pratilo iz šatora u podnožju uzvisine, bili su predstavnici lokalnih vlasti, predstavnici Srba i antifašisti iz Hrvatske, Srbije i BiH, gosti iz općina u BiH i ambasador Srbije Stanimir Vukićević. Nakon službenog dijela programa, prisutne su razgalili nastupi hora “Javor” iz Vukovara, ženske pjevačke grupe iz Drvara, muške pjevačke grupe “Unac”, KUD-ova “Drvar” i “Stari grad”, ali i porcije graha. Ove godine prisutni su mogli uživati u pogledu na transparente SNV-a postavljene po mjestu, koji su podsjećali da je od rata prošlo 18 godina, a da je mnogo toga po Srbu i dalje razrušeno.

Na kontramitingu pod nazivom “U Srbu se brani Hrvatska”, oko 30-40 desničara u crnom, vikalo je preko megafona da bi “četnicima” trebalo zabraniti ne samo da se skupljaju u Srbu, nego i “što god se može zabraniti”, kako je to poetski izjavila jedna žena umotana u hrvatsku zastavu. „Sramite se što slavite četnički ustanak u Srbu koji je bio početak ubijanja i čišćenja okolnih sela od Hrvata. Tu su bili samo četnici u sprezi s fašističkom Italijom“, rekao je predsjednik marginalnog AHSP-a Dražen Keleminec. Pozvao je Milanovićevu Vladu da financira “spomenik za žrtve četničkih zločina nad Hrvatima u Srbu i okolini”, zaboravljajući da se u slučaju spomenika ustanku radilo o umjetničkom djelu, uništenom nakon “Oluje”, a obnovljenom prije dvije godine.

Hrvatski antifašizam se prešućuje

Među prisutnima na skupu bio je i Igor Premužić iz Građanske akcije. „Nikad mi neće biti jasna razmišljanja ljudi da je antifašistički pokret četnički i antihrvatski jer je to neistina. Da nije bilo antifašističkog pokreta, pitanje je da li bi imali preduvjete za državnost. Ono što mi smeta je konstanta u iskrivljavanju povijesti i tu se slažem sa Stipom Mesićem da je to organizirana i financirana kampanja koja je podržana u medijima, pa čak i na HTV-u“, rekao je Premužić. „Hrvatska je duboko antifašistička, a kako sam iz Zagreba, mogu reći da je u Zagrebu od 1941. do 1945. bilo 20.000 žrtava, što se jako rijetko spominje. Neki političari 8. maj 1945. bi htjeli prikazati kao dan okupacije, a ne oslobođenja.“

Srb i dalje u ruševinama

U medijskim reakcijama na skup u Srbu ostalo je neprimijećeno da je Srb, prije rata prosperitetno mjesto s više od 2500 stanovnika i preko 1500 zaposlenih, nakon “Oluje” temeljito razrušen i devastiran.

„Nešto je obnovljeno, ali se na prvi pogled vidi da je Srb razrušen“, kaže Milan Tankosić, zamjenik načelnika općine Gračac, koji živi u Srbu. U Srbu i okolnim selima sada živi oko 700 stanovnika, što nije ni jedna trećina predratnog broja. U samom centru većina stambenih zgrada je razrušena, a obnovljene su tek tri, i to kroz program stambenog zbrinjavanja. Neki stanovi nisu podijeljeni, a neki stanari ne žive stalno u njima. Razlog brojnim praznim stanovima je što se oni nude i ljudima koji su imali stanarsko pravo u Kninu, a niko neće da uzme stan u Srbu gdje, osim pošte i područne škole, nema ničeg drugog, pa ni liječnika. On dolazi dva puta tjedno, ali je to nedovoljno. Mještani uz male mirovine moraju plaćati taksi da dođu do Gračaca, otkud do Srba nema autobusnih linija.

U Gračacu rade neki sitni obrti, postoje ribogojilište, pilana i mini sirana, ljudi se bave poljoprivredom, ali po svim osnovama, u privatnim i javnim poduzećima, broj zaposlenih ne prelazi 30, ne računajući policiju. Osim dvojice hrvatskih doseljenika koji rade u Hrvatskim cestama, nikog iz Srba nema u javnim službama. Iako se mediji u izvještajima sa skupa nisu bavili komponentom razaranja tog mjesta, Tankosić je zadovoljan što je sam skup bio dobro organiziran i što je sve proteklo bez ekscesa. „Demonstranata nije bilo mnogo, a ni s jačim ozvučenjem nisu uspjeli pokvariti skup“, rekao je i dodao da nije bilo direktnih prijetnji ni oštećenih vozila.