Ugovori u rezalištu

Tko je lud da bude pametan? Aforizam što ga je davno skovao legendarni splitski kantautor Toma Bebić, možda najbolje opisuje stanje što smo ga zatekli u splitskom brodogradilištu. Iz nekog razloga, „grintaju“ svi: radnici u strahu za budućnost; sindikati zbog, kako kažu, nezakonitih radnih ugovora koje zadnjih dana uprava nudi na potpis radnicima; konačno, i uprava škvera, koja tvrdi da je sve zakonito i da sindikati obmanjuju radnike i javnost. Jedino su zaštitari na porti prividno mirni, sve dok vam se, kad im priđete bliže, gotovo vojnički ne obrate: Tko ste vi i kuda ćete?!

Otkako je Tomislav Debeljak, vlasnik samoborske DIV grupe i brodograđevni naturščik, kao jedini ponuđač prije tri godine krenuo u pregovore za kupnju Brodosplita, što su, na kraju, uz privatizacijsku obavezu restrukturiranja odobrile Europska komisija, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Vlada, veće ili manje trzavice i sukobi na relaciji uprava-sindikati ne prestaju. Trzavice su se produbile nakon lipanjskog otpuštanja svih 3450 radnika koji bi, uz garanciju vlasnika, trebali dobili otpremnine. Na koncu na posao treba biti vraćeno dvije tisuće radnika koji će se rasporediti u četrdesetak novoosnovanih društava u sklopu Brodosplita: ukupno bi na kraju 1500 radnika trebalo potpisati ugovor na neodređeno, a 500 na određeno vrijeme.

Ni poslovna politika u kojoj je Debeljak prikazan kao isključivi krivac za otpuštanje radnika do kraja ne nudi zaključak zašto je škver podijeljen: sindikati se kunu da su s vlasnikom otpočetka željeli prijateljski odnos, no da se on ponaša suparnički, uporno izigrava sve njihove dogovore i da, jer se okružio „krivim“ ljudima, želi eliminirati sindikate i njihov utjecaj potpuno minorizirati. Aforizam s početka teksta možemo potkrijepiti konfuznim primjerom: sindikalisti tvrde da radni ugovori, suprotno tvrdnjama uprave, nisu bili objavljeni na oglasnoj ploči sedam dana prije nego što su dani radnicima na potpisivanje, već su radnici ugovor morali potpisati odmah na licu mjesta, dok iz uprave poručuju da je to laž i da su standardni obrasci ugovora o radu punih pet dana bili objavljeni na oglasnim pločama u poduzeću sa svim pojašnjenjima. Ugovori su bili objavljeni i na Fejsbuk stranici „Škveranka“ i službenom sajtu kompanije. Radnici, od kojih su još neki pod otkaznim rokovima nakon čega bi trebali potpisati jedan od dva modela ugovora o radu, su dakako zbunjeni: šok što su ga zbog restrukturiranja tvrtke doživjeli otpuštanjem dojučerašnjih kolega izazvala je među njima osjećaj jače solidarnosti, a time i medijske šutnje proizašle iz straha da te iste kolege bilo kakvom izjavom dodatno ne povrijede.

Radno vrijeme Joška Franića, čelnika splitskog ureda Sindikata metalaca Hrvatske, i Pavla Matošića iz Nezavisnog sindikata Brodosplita, gotovo ne prestaje. Članovi njihovih sindikata stalno ih zovu, dolaze na vrata ureda i traže od njih da im protumače nove ugovore o radu. „Apsolutno smatramo da su nezakoniti. Ugovor o radu mora sadržavati radno mjesto, kraći opis poslova i radnih zadataka, koeficijent osnovne plaće i dodatke na plaću te prekovremeni i noćni rad… Osim naznake radnog mjesta, unutra ničeg drugog nema, osim članaka koji su restriktivni po radnike“, kažu nam sindikalisti. Franić dodaje da je dobio usmeno pravno mišljenje iz Ministarstva rada po kojem su ugovori o radu nezakoniti, pa su zbog toga zatražili razgovor s ministrima Mrsićem i Vrdoljakom kada se vrate s godišnjeg odmora. Spominju i Pravilnik o radu i Pravilnik o plaćama na koje se pozvala uprava brodogradilišta. No kažu da do njih nisu došli, niti ih je tko vidio. Uprava trenutno od svakog radnika traži potvrdu da nije kažnjavan i da nije pod istragom. „Ispada da su svi radnici kriminalci. Potvrda o nekažnjavanju se nikada nije tražila pri zapošljavanju u škveru. Možda samo za vrhunska rukovodeća i menadžerska mjesta, ali radnike se pitalo jedino da li su regulirali vojnu obavezu. Ima jedno ironično pitanje, a to je: može li i vlasnik donijeti takvu potvrdu?“, pita Matošić.

Sindikalist aludira na aktualnu optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Kninu prema kojoj se Debeljaka sumnjiči za utaju poreza u kninskoj podružnici DIV-a. Sindikalistima je također posebno zasmetala ugovorna stavka po kojoj se radnici škvera nakon otkaza dvije godine ne smiju zaposliti kod drugog poslodavca, jer će im se u protivnom naplatiti kazna od šest mjesečnih bruto plaća. Smatraju da se zabrana tržišne utakmice može odnositi isključivo na menadžere i druge visokopozicionirane članove uprave. „Nerazumljivo je da se čistačica koja je radila u škveru dvije godine, primjerice, ne smije zaposliti u Brodotrogiru. Drugo, što ako stolar iz škvera odluči privatno popraviti susjedu prozor? Treba li imati i za to pisanu suglasnost uprave?“, pita se Franić. Upozoravaju na još jednu stavku prema kojoj podaci o isplaćenoj plaći i stimulaciji predstavljaju poslovnu tajnu koju radnik ne smije priopćiti trećim osobama, jer u protivnom poslodavac ima pravo otkazati ugovor zbog radnikova kršenja obaveza iz radnog odnosa. „Znači, radnik se meni kao sindikalnom predstavniku ne može požaliti i pitati za plaću. Ali to su nama česta pitanja, pa ih upućujemo na stručne službe“, kaže Matošić. „Ma, tko meni može kad dobijem plaću zabraniti da idem kroz grad i vičem koliku sam dobio plaću“, odgovara Franić.

Na spomen Zakona o radu koji privatnim poduzetnicima omogućava sklapanje takvih ugovora, sindikalisti i dalje stoje pri svojim tezama da ugovor zadire u privatnost radnika. Tako poslodavac može radnika staviti na drugo radno mjesto, uz probni rok od šest mjeseci.
Sindikalisti se čude jer su rezultati ankete provedeni u firmi pokazale da je više od 50 posto radnika bio za to da im se cijena prekovremenog rada smanji. Sumnjaju u namještaljke. Jedan vidno uzrujani mlađi radnik zakoračio je u tom trenutku u ured sindikata poput furije: „Direktore, ovo je za ispalit! Sve vrijeme nisu me zvali da mi kažu u lice da sam dobio otkaz. Iz kadrovske službe poručili su mi da sam nesvrstan, zašto? Istekao mi je otkazni rok. Sve mi je to spremljeno jer kao proizvodni radnik nisam želio čistiti škver“, u dahu se požalio čelnicima sindikata. Taj radnik je godinama radio kao cjevar i sad nije želio čistiti navoze. Kaže da ne smije puno pričati, da ne bi ostao i bez otpremnine, no i dalje gaji nadu da će ga rasporediti na neko prihvatljivo radno mjesto.

Telefon u uredu zvoni, na drugoj liniji je vlasnik Debeljak. Franić smirenim glasom objašnjava da bi bilo dobro da pošalje nekoga da im službeno dostavi pravilnike, da može informirati članove o njima. Linija se užarila, uzavrelo je vani i kod drugih radnika. Moramo štititi njihovu diskreciju, ne žele sutra ni oni, unatoč čvrstim jamstvima gazde, ostati bez otpremnine. Na otkaznom su roku, čekaju ugovor, a novi bi potpisale odmah bez obzira na opis posla, jer kredit koji dolazi svakog mjeseca ne može čekati. U samom srcu škvera koji obilazimo u društvu djelatnika uprave (jer sindikatima nije dozvoljeno kretanje s novinarima) prođe tek poneki radnik. Otvorena su tri navoza, četvrti se mora srušiti zbog kompenzacijskih mjera Europske komisije.Gradi se 60-metarska jahta za domaćeg brodara iz Dugog rata. Na dva navoza su brodovi za prijevoz teških tereta za nizozemsku firmu, ugovoreni još za prijašnje uprave. Ugovoreni su poslovi za pet jedrenjaka i jedan riječni kruzer dug stotinjak metara. Posao koji je ugovoren pokrit će cijelu idućugodinu. U proizvodnoj hali u koju ulazimo i gdje se manji komadi broda spajaju u velike finalne komade prije montaže na navoz, grade se veliki silosi za jednu kanadsku firmu i komponente mosta koji će ići preko rijeke Drave za potrebe koridora 5c. Od buke strojeva i čekića gotovo se ništa ne čuje. Pokušavamo razgovarati s jednim radnikom, odmahuje rukom. Ipak, na kraju kaže da posla ima. Po struci je brodomonter s 33 godine radnog staža u škveru. Vjeruje da će gazda u budućnosti osigurati posla.

„Nisam pročitao ugovor niti ga još potpisao, pa ne mogu ništa reći. Zaposlen sam trenutno na neodređeno. A kako će biti nekome tko je dobio otkaz, ni ja, kao ni drugi, ne veselim se tuđoj nesreći“, replicira nam između buke strojeva. Njegov kolega, također veteran u tom poslu, nešto je razgovorljiviji i još optimističniji. „Radio sam u kišnim i maglovitim brodogradilištima u Njemačkoj i kad vidite ovdje uvjete rada prava je šteta ako ne bi bilo posla“, kaže on. Dodaje da je potpisao ugovor, doduše samo usput je pogledao to što u njemu piše. „Sad nema više one sigurnosti koja je nekada bila, ali nema je nigdje. Bit će što bude“, zaključuje.

Med i mlijeko

Iz Ureda za odnose s javnošću Brodosplita saopćili su nam da Zakon o radu predviđa mogućnost da u ugovoru o radu radnik i poslodavac ugovore zabranu natjecanja za razdoblje od najviše dvije godine nakon prestanka radnog odnosa. Tijekom tog razdoblja radniku se priječi da se zaposli na određenim poslovima i kod određenih poslodavaca koji su s Brodosplitom u tržišnoj utakmici. To znači da radnik koji bi se zaposlio kod konkurencije riskira da se Brodosplit od njega naplati na iznos ugovorne kazne, ali može i dalje raditi kod konkurencije. Također, iz Brodosplita kažu da je probni rad uobičajena kategorija radnog prava te dio standardiziranog ugovora u grupaciji DIV-a. Što se tiče rezultata ankete oko smanjenja prekovremenog rada s 50 na 20 posto, u Brodosplitu kažu da je 58 posto radnika odgovorilo da je takav potez bio u redu i to zbog ekonomske održivosti poslovanja. Kadrovsko restrukturiranje bi trebalo biti okončano da kraja listopada zbog trajanja otkaznih rokova radnika.

Podsjećaju da je ponuda tvrtke DIV za kupnju škvera bila jedina prihvaćena kao pravovaljana, te da njihove glavne obaveze tijekom pet godina restrukturiranja iznose 2, 4 milijarde, a Vladine 1,5 milijardi kuna. U tih pet godina DIV također mora uložiti 50 milijuna kuna u temeljni kapital Brodosplita, a ove je godine u tu svrhu uplatio 20 milijuna kuna. Ističu da će Pravilnik o radu i Pravilnik o plaćama uskoro biti tiskan i dan na uvid radnicima.