Kronika

SDSS podigao spomenik hrvatskim braniteljima

Općina Gvozd odlučila je pomoći braniteljima da sagrade spomenik, pa je u srpnju ove godine odobreno 12.500 kuna za njegovu izgradnju

Kada se, prije mjesec dana, na sjednici Općinskog vijeća Gvozd, razgovaralo o inicijativi da se u Vrginmostu podigne spomenik hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata, vijećnici HDZ-a i dio vijećnika SDP-a pokazali su neočekivanu i začuđujuću nezainteresiranost pa čak i protivljenje. Isto tako, neočekivano i začuđujuće, podršku inicijativi branitelja dalo je svih šest vijećnika SDSS-a na čelu s općinskim načelnikom Brankom Jovičićem, pa je veliki križ sa spomen pločom usred Vrginmosta ipak izgrađen i svečano otvoren na Dan domovinske zahvalnosti.

– Ništa neobično, ne znam zašto se svi čude što su članovi SDSS-a bili za izgradnju ovog spomen obilježja, kaže Branko Jovičić, predsjednik mjesnog SDSS-a.

– Ovdje u Vrginmostu živi nezanemariv broj hrvatskih branitelja s obiteljima i dijele zajedničku sudbinu sa stanovništvom drugih nacionalnosti. Ta sudbina nije nimalo jednostavna. Posla za mlade uglavnom nema, živi se od mirovina ili socijalne pomoći i ljudi se snalaze kako znaju i umiju. Inicijativa za izgradnju spomenika hrvatskim braniteljima stara je gotovo sedam godina. Udruge hrvatskih branitelja iz Vrginmosta u nekoliko navrata Općini Gvozd uputile su zahtjev za pomoć u izgradnji spomenika, no to nije realizirano zbog više razloga od kojih je najveći bio nedostatak sredstava. U blizini autobusnog kolodvora u Vrginmostu bilo je svojevremeno postavljeno nekakvo improvizirano spomen obilježje, drveni križ zavezan za odsječeni betonski stub gradske rasvjete kako se ne bi srušio, kaže Jovičić.

Iako su na razne obljetnice ovdje polagani vijenci, samo obilježje nije bilo primjereno. S pripadnicima Udruge branitelja, 25. lipnja, načelnik općine je polagao vijence na to obilježje i tada je shvatio da je krajnje vrijeme da se izgradi pravi spomenik. Općina Gvozd odlučila je napokon pomoći braniteljima da sagrade spomenik kako i priliči, pa je u srpnju ove godine odobreno 12.500 kuna za njegovu izgradnju.

Na sjednici Općinskog vijeća, 22. srpnja razgovaralo se o spomeniku, a dio vijećnika HDZ-a i SDP-a izrazili su veliko nezadovoljstvo inicijativom branitelja.

– Kada su branitelji za to saznali, bili su zgroženi, a meni niti danas još nije jasno zbog čega je izražen takav otpor, pogotovo ako se zna da je Vrginmost jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj, možda i jedini, koji nema pristojan spomenik hrvatskim braniteljima.

Osim toga, ovdje na području općine Gvozd postoji čitav niz spomenika iz NOB-a gdje odajemo počast poginulim antifašistima, srpska zajednica slavi Svetog Savu i druge pravoslavne svece i sve se to odvija u znaku mira i tolerancije. Kao općinski načelnik, u prigodama, na svim tim mjestima polažem vijenac, pa smatram da sam dužan vijenac položiti i na spomenik hrvatskim braniteljima, što redovno i činim – objašnjava Branko Jovičić.

Predsjednik Udruge veterana i dragovoljaca Domovinskog rata u Vrginmostu, Pero Mutić, ujedno i nezavisni Općinski vijećnik, inicijator je izgradnje spomenika poginulim braniteljima.

– Već 5 do 6 godina tražimo načine da podignemo spomenik poginulim braniteljima u Vrginmostu jer je postojeće obilježje privezano za elektro-stup, obično ruglo. Slao sam dopise na mnoge adrese, od Općine, preko Sisačko – moslavačke županije, pa sve do Zagreba. Uglavnom su odgovori glasili da nema novaca. Kada nam je, ove godine, načelnik Jovičić izašao u susret, mi branitelji, uz zadovoljstvo i radost, doživjeli smo i šok. Naime, čini se da su popadale maske – vijećnici HDZ-a i dio SDP-a bili su protiv izgradnje spomenika što je odjeknulo kao bomba i niti dan danas nije nam jasno zašto. Pa HDZ je u Vrginmostu prisutan 18 godina, a od toga je 6 godina bio na vlasti. Sve to vrijeme nisu brinuli niti o polaganju vijenaca na improvizirano obilježje, a kamoli pokušali izgraditi novi spomenik poginulim braniteljima. Da nije Branka Jovičića i SDSS-a, još spomenika u Vrginmostu ne bi bilo. Zvuči nevjerovatno, ali je istinito. I sada, kad film vrtim unatrag, sjećam se da je Jovičić uvijek s nama braniteljima polagao u raznim prigodama vijence, kao što je to činio i prilikom polaganja vijenaca na spomenike žrtvama fašizma. Skidam mu kapu, jer se ponaša kao općinski načelnik svih stanovnika Općine Gvozd, bez obzira na vjeru i naciju, kaže Mutić koji također dodaje da u Vrginmostu svi jednako teško žive.

– Mislim da je ipak nešto lakše Srbima jer su ovdje oduvijek. Domaćinstva su, doduše, staračka, ali su to njihovi djedovi uhodali, pa se i sa malo novca preživi. Mi Hrvati koji smo pobjegli iz Bosne, dobili smo smještaj u gradu ali nema posla. Od mirovine i socijalne pomoći jedva živimo, a na gradskom asfaltu ili malim okućnicama ne možeš imati krave i ovce. Imam podatak da je u zadnjih desetak godina iz općine Gvozd odselilo više od 1000 doseljenih Hrvata. Mi koji ostajemo, svjesni smo da bez suživota sa Srbima nema opstanka, ni nama ni njima, a primjer spomenika hrvatskim braniteljima daje nadu u bolje sutra. – kaže Pero Mutić.

I mještani srpske nacionalnosti nemaju ništa protiv podizanja spomenika hrvatskim braniteljima. Đuro Krasulja iz okolice Vrginmosta sve je rekao u dvije rečenice.

– I na jednoj i drugoj strani ginuli su mladi ljudi, uglavnom djeca. Na obje strane mnoge majke su u crnini i dan danas, pa je svaki spomenik mjesto gdje se treba isplakati i skinuti kapu, kaže Krasulja.

Vladimir Jurišić

•  

Zloslutna poruka u Klasniću na Baniji

Prijetnja koja to službeno nije

Iako je Dušanki Krznarić u dvorištu ostavljena poruka s natpisom “smrt”, u glinskoj policiji ne vode postupak po službenoj dužnosti

Kada je Dušanka Krznarić prije nekoliko dana došla iz Velike Gorice u Klasnić na Baniji, kako bi još jednom obišla imanje i zgarište srušene rodne kuće koja još uvijek nije obnovljena, doživjela je šok. Usred dvorišta, na samom ulazu, netko je od otkinutih letvi s plota oblikovao tri križa, postavio ih na zemlju te na jednom od križeva, na novinskom papiru markerom napisao zloslutnu poruku: “smrt!”

Dugo vremena Dušanka je zaprepašteno i u nevjerici promatrala prijetnju u svom dvorištu, obilazila oko križeva, stotinu puta ponovo čitala poruku ispisanu na novinskom papiru, a kada je prvi šok prerastao u strah, pozvala je policiju u Glini. Policija je stigla na mjesto događaja, izvršen je očevid, fotografirana je poruka s križevima, istraga je u tijeku, a glasnogovornica Policijske Uprave Sisačko – moslavačke županije Natalija Mezak Dolenčić je izjavila da je “u ponedjeljak, 26. kolovoza Dušanka Krznarić iz Velike Gorice prijavila Policijskoj postaji Glina da su joj u Gornjem Klasniću, nepoznate osobe napravile štetu na ogradi i dvorištu.” Policija je utvrdila da na drvenoj ogradi nedostaje nekoliko letvi koje su ostavljene u dvorištu u obliku tri križa.

– Na jednom od križeva ostavljen je novinski papir na kojemu je markerom bila ispisana riječ “smrt”. Obavljeni su razgovori s prijaviteljicom i susjedima, te je istraživanjem utvrđeno da nema elemenata kaznenog djela koji se vode po službenoj dužnosti, a oštećena nije dala prijedlog za kazneno djelo prijetnje jer sam događaj nije smatrala prijetnjom – rekla je za Novosti Natalija Mezak Dolenčić.

Dakle, u policiji smatraju da nema nema dovoljno elemenata kako bi postupak vodili po službenoj dužnosti, što prilično začuđuje. Križevi složeni od otkinutih letava još se nekako i mogu smatrati nečijim nestašlukom, ali zlosutna poruka “smrt”, jasno i nedvosmisleno, dva put napisana na papiru i ostavljena na privatnom posjedu, bez sumnje ledi krv u žilama.
Točno je da je Dušanka Krznarić policiji rekla kako čitavu stvar ne smatra prijetnjom, no kada je prošlo nekoliko dana i kada se pribrala od šoka, u nju se uvukao strah.

– Moj suprug Tomislav je Hrvat, pa mi i zbog toga nije svejedno što nam je netko poručio ono što je napisao. Jednostavno sam zabrinuta. Ovdje u Klasniću se nikada nije gledalo tko je što po nacionalnosti. Svi smo do rata živjeli u slozi i pomagali jedni drugima. Zbog toga sam zgranuta porukom i sve se nadam da je to netko onako napisao bez veze, u dokolici, čak ne poznavajući nas. Nikada s nikim nismo bili u zavadi, naprotiv. Poruka nam je ostavljena prošle nedjelje. Ovaj vikend, suprug i ja odlučili smo ponovo doći, kupiti šljive i kruške, ali i prespavati u Klasniću kako bismo na neki način odagnali svaku sumnju u nečije zle namjere i odagnali strah. Ipak bih voljela pogledati u oči onome tko je to napisao – kaže Dušanka Krznarić, usput zamolivši da njenu fotografiju i fotografiju kuće ne objavljujemo u novinama, kako reče “da ne navučemo vraga”. Prvi Dušankin susjed Mirko Anđelić, iznenađen je porukom upućenoj susjedima.

– S Dušankom i Tomislavom godinama imam odlične komšijske odnose. Kad god zatreba, pomažemo jedni drugima. Ovo što je napravljeno u njihovu dvorištu prilično me uznemirilo, jer nije mala stvar kad ti netko napiše nešto takvog pa čak i ako je riječ o nekoj dječjoj zafrkanciji napravljenoj onako usput, u prolazu, zabrinjava, iako je teško zamisliti da bi se djeca bavila takvim rIječima. Letve bi možda i otkinuli, možda i križeve složili, ali napisati na papiru i poručiti nekome “smrt”, to je već nešto drugo. Nas u selu ima jako malo i uglavnom smo svi stari. Teško živimo i borimo se kako znamo s bolestima i malim primanjima. I sve nas je manje. Nažalost poruka iz komšijinog dvorišta svakako će se, kad, tad ostvariti, jer kako je krenulo, za nekoliko godina umrijet će cijelo selo. Ali, nije lijepo kada to netko napiše, zvuči kao nekakva kletva ili proročanstvo, a u ovom slučaju i kao prijetnja. Od kada se to dogodilo, uvečer dva puta provjeravam da li sam zaključao vrata, ranije ugasim svjetlo i osluškujem. Osjećam nelagodu.  – kaže Mirko Anđelić.

•  

Surova birokracija otežava im život

Svi mještani Klasnića danas bi stali u minibus, a samo prije dvadesetak godina u ovom šumovitom selu u Baniji živjelo je više od 400 stanovnika. Napuštene i polusrušene drvene i kamene kuće, bisere autohtone arhitekture ovoga kraja sustavno guta šuma, krovovi se urušavaju dok desetak staračkih domaćinstava razbacanih po brdima, čeka svoj kraj.

Posljednjih petnaestak godina ovdje je bilo desetak sprovoda, niti jedni svatovi i niti jedno dijete nije rođeno, pa su svakako ovom živopisnom mjestancu odbrojani dani. Možda se Klasnić ne može spasiti, ali žalosno je da nitko od odgovornih u Glini ne pokuša barem njegovim stanovnicima olakšati život. Ovdje se još prepričava zgoda od prije nekoliko godina kada je Milka Sarapa, starica od 78 godina, zatražila bilo kakvu pomoć u glinskom Centru za socijalnu skrb. Rečeno joj je da “još može raditi i kopati”. Hladni činovnici u klimatiziranim uredima rade “samo po zakonu”. To znači: prepiši kuću na državu pa ćeš dobiti 400 kuna mjesečno. Kao da je to jednostavno. U tim kućama rodili su se njihovi djedovi i očevi, ženilo se i udavalo, slavilo i žalovalo stoljećima, pa su ta imanja i voćnjaci mnogo više od zemlje i krova nad glavom. Potpis na dokument kojim se odriču nečega što odavno nije mjerljivo novcem bilo bi ravno izdaji vlastite duše i srca. Pa makar i ne dobili tih 400 kuna mjesečno.

 Vladimir Jurišić

Vjerska svečanost na razmeđu Like, Gorskog kotara i Korduna

250 godina pravoslavnog hrama u Plaškom

Mnoštvo gostiju o domaćih ljudi obilježilo je datum završetka gradnje i prve liturgije koju je služio vladika Danilo Jakšić 1763. godine

Velikom dvodnevnom svečanošću u organizaciji plaščanske parohije, stanovnici Plaškog i plaščanske doline, pravoslavni vjernici tog kraja i Gornjokarlovačke eparhije Srpske pravoslavne crkve, brojni gosti pristigli iz cijele Hrvatske, sa prostora bivše Jugoslavije i zemalja Evrope, obilježili su 250. godišnjicu postojanja sabornog katedralnog hrama Vavedenja Presvete Bogorodice.

Datum je to završetka gradnje i prve liturgije koju je služio tadašnji vladika Danilo Jakšić 1763 godine. Prvog dana, u petak, održani su večernje bogosluženje i kulturno-umjetnički program. U subotu su održani sveta arhijerejska liturgija koju je predvodio episkop Gornjokarlovački Gerasim uz sasluženje sveštenika eparhije, kulturno-umjetnički program i večernje bogosluženje. Predavanje na temu: Historija Gornjokarlovačkog vladičanstva i hrama Vavedenja Presvete Bogorodice održali su prof. Milan Vorkapić i dr. Pavle Orbović.

U kulturno-umjetničkom programu nastupili su crkveni hor hrama Svete trojice iz Paraćina, pjevačka grupa “Žegar živi” iz Vrbasa koju sačinjavaju izbjegli Srbi i njihovi potomci iz Sjeverne Dalmacije, Bukovice i Ravnih kotara, ženska pjevačka grupa “Studenac” Studentskog kulturnog centra iz Kragujevca, folklorni ansambl i orkestar ADKU “Svetozar Marković” iz Kragujevca, glumci Kulturnog centra “Radoje Domanović” iz Rače kragujevačke i glumci Knjaževsko srpskog teatra iz Kragujevca.

Prisustvovali su i zamjenik predsjednika SNV-a Saša Milošević, predsjednik SKD Prosvjeta Čedomir Višnjić, predstavnici društva Jadovno iz Banja Luke na čelu sa dr. Dušanom Bastašićem, cijelo novoizabrano vodstvo općine Plaški, a među brojnim posjetiocima vidjeli smo i bivšeg karlovačkog dožupana dr. Milenka Rebića.

Među brojnim sveštenstvom bili su braća Bratislav i Branislav Đorđević i đakon Dejan iz Paraćina. Kulturno-umjetnički program je održan u današnjem Domu kulture, u zgradi gdje je od 12. do 14. oktobra 1943. održano Drugo zasjedanje ZAVNOH-a na kojem su udareni temelji današnje Hrvatske te će 70. godišnjica tog događaja biti obilježena kroz mjesec dana. Ispred hrama bio je postavljen veliki šator, a proslave su trajale do kasna.

Gornjokarlovačko vladičanstvo preseljeno je 1721. godine iz Gomirja u Plaški odlukom vladike Danila Ljubotine jer Plaški se nalazio na idealnom geografskom mjestu, na granici triju velikih regija Like, Gorskog kotara i Korduna sa apsolutno dominantnim srpskim stanovništvom potpuno odanim pravoslavlju i to u vrijeme kada se na razne načine pravoslavno stanovništvo unijačilo i prelazilo na katolicizam. Odmah po preseljenju, uz staru drvenu crkvu počela je izgradnja vladičanskih dvora. Bila je to obična drvena kuća kupljena u Donjem Lapcu i premještena na zemlju koju je Mihajlo Vezmar poklonio SPC-u. Na tom mjestu će 1784. biti podignut zidani dvor. Stara drvena crkvica nalazila se na mjestu gdje se danas nalazi spomenik Vladimiru Nazoru. Marija Terezija 1753. dozvolila je pravoslavnim graničarima izgradnju crkava od tvrdog materijala pa su izgrađene zidane crkve u Debelom Brdu, Smiljanu, Korenici, Kosinju, Dabru, Vrhovinama i Budačkom.

Postavljanjem za vladiku, 1750. Danilo Jakšić završava crkvu Svetog proroka Ilije u Ličkoj Jesenici i započinje pripremama za gradnju hrama u Plaškom. Izgradnja je počela 1755., trajala je punih devet godina zbog izbijanja Sedmogodišnjeg rata i tri je godine bila zaustavljena. Mještani Plaškog su šest puta davali dobrovoljne novčane priloge za izgradnju, dobrovoljno su radili, dovozili potreban materijal, davali žito za ishranu zidara, vino, sir, meso i druge potrepštine.

Izgradnju je na razne načine ometao komandant Karlovačkog generalata 1754.-1763. general Petaci, poznat kao veliki protivnik pravoslavlja i zagovornik unije. Tako je bio uhapšen i u ogulinski zatvor poslan glavni majstor Kosta Popović Sarajlija. Potom vladika angažira iskusnog majstora, rimokatolika, Kranca koji je crkvu završio.

Crkva je posvećena 23. avgusta 1763. Prvi ikonostas kao stožerni bogoslužbeni dio unutrašnjosti pravoslavne crkve izrađen je u gomirskoj slikarskoj školi čiji je inicijator bio vladika Danilo Jakšić. Ikonopisac je bio Baltić koji je slikanje učio u Rusiji. Gradnja katedrale potpuno je ekonomski iscrpila vladičanstvo.

•  

Obnova crkve trajat će desetak godina

Paroh plaščanski Goran Slavnić kaže da na području Plaškog problema ima dosta, ali “nekako iz godine u godinu stanje ide nabolje”. Najveći je problem što nema mladih ljudi u jer nema mogućnosti zaposlenja i egzistencija je neizvjesna. Zato mladi odlaze u veće gradove ili čak u inostranstvo.

– Usprkos tome, ipak nekako živimo uzdajući se u Boga da će se neke stvari promijeniti nabolje. Ova proslava novi je početak ovog kraja. U toku je obnova ovog sabornog hrama, jednog od najvećih i najstarijih u ovom dijelu Evrope, a sa tom obnovom obnovit će se i narod ovog kraja i vratiti se vjeri svojih djedova i pradjedova. Sada se radi krov, iznutra je uređen kompletan oltar i hram skoro sav ožbukan. Naručili smo mermer iz Rijeke uz pomoć Bogdana Vukelića koji nam mnogo pomaže i kojeg je vladika zato odlikovao Ordenom novomučenika gornjokarlovačkih. Obnova će trajati najmanje desetak godina i koštat će milion evra. Bit će financirana od strane Ministarstva kulture i Ministarstva regionalnog razvoja, dio će dati i Republika Srbija kao i sami ljudi dobrovoljnim prilozima. Vjerujemo da će nam sutra svima biti bolje.

 Milan Cimeša

Problemi malih jedinica lokalne samouprave

Negoslavci se bore protiv besparice

Početkom prošle godine donete su izmene Zakona o finansiranju jedinica lokalne samouprave koje su se negativno odrazile na mnoge opštine

Svečanom sednicom Opštinskog veća, Negoslavci su obeležili Dan opštine, a s obzirom da je 28. avgusta bio veliki pravoslavni praznik Velika Gospojina koji je ujedno hramovna i mesna slava, obeležavanje Dana te opštine upriličeno je nešto ranije, u ponedeljak 26. avgusta.

Od projekata na kojima ova opština zasniva svoj daljnji razvoj, načelnik Dušan Jeckov je posebno istakao budući Lokalni centar za razvoj, formiran u sklopu prekograničnog IPA projekta Mreže centara za razvoj preduzetništva i prekograničnu saradnju, koji ova opština realizuje u partnerstvu s opštinom Borovo te opštinama Temerin, Titel i Žabalj u Srbiji.

– Kroz Lokalni centar za razvoj pokušaćemo da edukujemo tim od deset mladih ljudi za upravljanje projektnim ciklusom, za investicije i aplikacione obrasce, a dvoje koji pokažu najbolje rezultate na testiranju treba da ostanu da rade u tom centru koji će biti svojevrstan servis građanima opštine Negoslavci, udruženjima i porodičnim gazdinstvima. Znamo da je novca sve manje, ali mogućnosti za povlačenje novca da li iz međunarodnih ili nacionalnih fondova postoje. Da bi se to ostvarilo, neophodno je imati ljude koji će biti stručni i znati da obavljaju taj posao. Srećni smo i zadovoljni što je taj projekat prošao, a nakon edukacije i odabira kandidata očekujemo i neke konkretne rezultate, kaže načelnik Jeckov.

Budući da je poljoprivreda najzastupljenija delatnost, opština Negoslavci je pristupila i Lokalnoj akcionoj grupi “Srem” kako bi za poljoprivredna gazdinstva lakše osigurala finansijska sredstva kroz pojedine mere i konkurse Ministarstva poljoprivrede.

– Akreditacija za LAG-ove Ministarstva poljoprivrede je pokrenuta, potpisan je ugovor s Agencijom za plaćanja u poljoprivredi, a kroz IPARD program za ovu godinu obezbeđeno je 450 hiljada kuna za sufinansiranje lokalnih strategija ruralnog razvoja i tu vidimo šansu za razvoj naših porodičnih poljoprivrednih gazdinstava, rekao je Jeckov.

Načelnik ističe da će opština, uprkos teškoj ekonomskoj situaciji i ubuduće biti servis građanima, ali je zbog smanjenog priliva sredstava u opštinsku kasu najavio moguću reorganizaciju.

– Nama predstoji reorganizacija jer su okolnosti u kojima danas poslujemo veoma otežane. Početkom prošle godine donete su izmene Zakona o finansiranju jedinica lokalne samouprave koje su se negativno odrazile na mnoge opštine. U opštinama sa malim fiskalnim kapacitetom kao što su Negoslavci to je još izraženije. Mi praktično ne možemo više reći da smo korisnici državnog budžeta, a naši izvorni prihodi su smanjeni tako da ćemo morati pronaći modalitete da uspešno možemo servisirati sve ono što je definisano Zakonom o lokalnoj samoupravi kako bi bili na usluzi građanima, kaže prvi čovek opštine Negoslavci.

Neke mere s ciljem uštede se već preduzimaju pa se tako u ovom mestu javna rasveta gasi u ponoć. Ipak, načelnik Jeckov naglašava da se uprkos skromnim kapacitetima, neće uskraćivati pomoć najmlađima koji su budućnost svake zajednice, pa će se iz opštinskog budžeta i dalje izdvajati sredstva za svako novorođeno dete, za opremanje đaka prvaka, za pomoć osnovnoj školi i predškoli u delu materijalnih troškova kao i za sufinansiranje prevoza učenika srednjih škola.

Protekli period u životu i radu ove opštine obeležila je nesvakidašnja donacija negoslavačkog penzionera Dušana Čubrila, vrednosti oko 100 hiljada evra, zahvaljući kojoj je u Negoslavcima izgrađen reprezentativni objekat javne i društvene namene. U toj zgradi, površine 150 kvadratnih metara, koja je svečano otvorena početkom oktobra prošle godine, smeštene su prostorije budućeg Lokalnog razvojnog centra, mesnog udruženja penzionera, pododbora SKD “Prosvjeta”, šah kluba i ribolovnog društva. Dušanu Čubrilu, koji je odlukom Opštinskog veća postao počasni građanin te opštine, načelnik se zahvalio i na ovoj svečanosti.

Izgradnja objekta podigla je kvalitet življenja u Negoslavcima, a nagoveštaj boljeg života za 1463 stanovnika  je i početak dugoočekivanih radova na rekonstrukciji državne ceste D – 57, od Vukovara do Orolika, koja u dužini od 3 kilometra prolazi kroz to mesto.

Jeckov je zato apelovao na strpljenje meštana Negoslavaca zbog otežanog putovanja do Vukovara, a na izvođače radova da se drže propisane dinamike i da pokušaju u što kraćem vremenskom periodu završiti poslove na rekonstrukciji ove saobraćajnice.

Svečanosti kojom je obeležen Dan opštine Negoslavci prisustvovali su, uz ostale uzvanike, i generalni konzul Srbije u Vukovaru Živorad Simić, saborski zastupnici SDSS-a Dragan Crnogorac i Mile Horvat, vukovarsko-sremski župan Božo Galić, zamenici vukovarsko-sremskog i osječko-baranjskog župana – Đorđe Ćurčić i Jovan Jelić, kao i načelnici opština u sastavu Zajedničkog veća opština.

Dragana Bošnjak

Ispravak

U prošlom, 715. broju Novosti, na stranicama Kronike 4 i 5., u tekstu “Zvjezdani trenutak u Perjasici” došlo je do tehničke pogreške. Nije bila objavljena fotografija obnovljenog spomenika civilnim žrtvama Drugog svjetskog rata i borcima Trećeg kordunaškog odreda, kojom prigodom je u ovom mjestu održana narodna svečanost s koje smo donijelu reportažu. Stoga fotografiju objavljujemo u ovom broju, uz ispriku svim čitaocima i sudionicima ovog okupljanja.

Đuro Stojić,zamjenik gradonačelnika Gline

Zapošljavanje ipak moguće

Gradski VSNM Gline pomogao je pri zapošljavanju 12 mladića, pripadnika pravosudne policije u Kaznionici Glina

Kakve su promjene broja stanovnika na području grada Gline?

Grad Glina je sa svojih 543 kvadratnih kilometara i 69 naselja, prostorno je jedna od najvećih jedinica s dosta slabom popunjenošću stanovništvom. Popisom iz 1991. utvrđen je broj od 23.040 stanovnika, od čega je preko 60 posto bilo srpske nacionalnosti. Rat donosi znatno smanjenje broja stanovnika i mijenja etničku strukturu Gline. Znatan dio Srba se nije vratio, pa je po popisu iz 2001. imao 9.868 stanovnika, od čega je Srba bilo 28,67 posto. Popisom iz 2011. zabilježen je pad ukupnog broja stanovnika kojih je sada 9.341, od čega Srbi čine 27,46 posto. Oni uglavnom žive u tridesetak naselja južno od gradskog središta. Nažalost, to je većinom staračka populacija.

Kakva je ekonomska situacija u Glini i koliko se ona može poboljšati?

Teška ekonomska situacija u cijeloj zemlji ima svog odraza i na području Gline u kojoj su se ugasila brojna poduzeća s velikim brojem zaposlenih kao što je bivša pamučna predionica. Sada se na tom prostoru i na mjestu nekadašnje pilane uspješno razvija Drvni centar Glina kao dio Sherif grupe, dok je druga izuzetno uspješna tvrtka “Vivera” Glina – proizvođač dječje hrane, a radi se i na komunalnim projektima. Ipak, i pored pomaka registrirano je 1.059 nezaposlenih. Stanovnici egzistenciju uglavnom osiguravaju zaposlenjem kod privatnih poduzetnika, ali nikako nismo sretni ukupnom zaposlenošću u tijelima lokalne samouprave, predstavničkim i izvršnim tijelima. Ipak, zadovoljni smo zapošljavanjem na javnim radovima i zapošljavanjem 12 mladića, pripadnika pravosudne policije u Kaznionici Glina. Gradsko VSNM u Glini pomoglo je pri njihovom zapošljavanju pomažući im pri administrativnim poslovima i obukom za testiranja na ispitima.

Što je do sada ostvareno na području manjinske samouprave i kulturne autonomije?

VSNM u svojim prostorijama ima zaposlenog jednog radnika koji je na usluzi svim građanima za pravna i administrativna pitanja te praćenje natječaja. SKD “Prosvjeta” na području Gline ima dva pododbora, od kojih je izuzetno aktivan pododbor u Malom Gradcu koji 11 godina zaredom organizira “Susrete na Baniji” i Kolačijadu. Pododbor Glina svake godine organizira duhovnu akademiju za Svetog Savu, književne večeri i likovnu koloniju.

Učenici osnovne škole imaju osiguranu nastavu iz pravoslavne vjeronauke i srpskog jezika, ali nažalost interes opada svake godine.

Koji su vaši prioriteti u ovom mandatu?

Ogroman je problem infrastruktura, prije svega putevi koji vode do naselja. Grad mora održavati preko 340 km nerazvrstanih cest, a nemamo stroj kojim bi sjekli raslinje koje je zbog nebrige vlasnika poljoprivrednih zemljišta izraslo uz gotove sve cestovne pravce. Dotrajali mostovi, obnova niskonaponske mreže i nedostatak vode u pojedinim naseljima,  problemi su koje treba ubrzano rješavati.

Ima li šanse da se vrati ime “Spomenu domu” sagrađenom na mjestu pravoslavne crkve gdje se desio masakr 1941.?

Ova gradska vlast ne organizira događanja prilikom obilježavanja značajnijih datuma vezanih za antifašizam, niti za njih pokazuje interes. Povratak imena “Spomen dom” je pitanje koje jedino može riješiti Gradsko vijeće. Pitanje povratka spomen ploče koja je bila pred domom i povrat imena pokrenuo je VSNM još 2010. pa je zbog rasvjetljavanja okolnosti zločina iz 1941. u suradnji s SNV-om,  Documentom, Građanskim odborom za ljudska prava i Odsjekom za povijest Filozofskog Fakulteta u Zagrebu krajem juna 2012. organiziran znanstveni kolokvij na tu temu. Tada je radove predstavilo 30 doktora povijesti iz zemlje i inozemstva.

Da li je obilježavanje godišnjice Oluje na području Gline izazivalo kakve kontroverze?

VSNM Grada Gline svake prve subote poslije “Oluje” organizira parastos stradalima u izbjegličkoj koloni. Nadamo se da će doći vrijeme kada će tijela biti ekshumirana, identificirana i predata najbližima radi dostojna ukopa. Žrtve su bile razlog da su vijećnici SDSS-a na prošlogodišnjoj svečanoj sjednici Grada Glina bili suzdržani prilikom imenovanja generala Petra Stipetića počasnim građaninom Gline.

Nenad Jovanović

DVD Jagodnjak obeležio stogodišnjicu vatrogastva

Sto vatrenih godina

Osim otkrivanjem spomen ploče, stoti rođendan DVD-a Jagodnjak obeležen je s nekoliko pokaznih vežbi i svečanom sednicom

Jedno od najstarijih baranjskih vatrogasnih društava DVD Jagodnjak obeležilo je 25. avgusta hvale vredan jubilej, sto godina postojanja. Iako ne postoje precizni podaci o imenima osnivača i prvim vatrogascima, ono što je poznato je da su društvo osnovali pripadnici seljačke radne zadruge u vreme uoči žetve. DVD Jagodnjak s kraćim prekidima, zbog ratnih događanja, radi u kontinuitetu.

Obeležavanje stogodišnjice postojanja započelo je u prepodnevnim satima okupljanjem ispred opštinske zgrade, a potom su se jagodnjački vatrogasci i gosti, nakon što su u koloni stigli do nedavno obnovljenog vatrogasnog doma, postrojili. Neposredno pre nego su načelnik Opštine Anđelko Balaban i dožupan Osječko-baranjske županije Jovo Jelić otkrili spomen ploču, koja je postavljena u čast Josimu Mili Sendiću, prisutni su minutom šutnje odali pačast i drugim preminulim vatrogascima. Govoreći o obeležavanju stogodišnjice vatrogastva u Jagodnjaku opštinski načelnik prisutne je podsetio da su osim ovog jubileja pre nekoliko godina obeležili i stogodišnjicu zadrugarstva, te da će uskoro isti jubilej imati i lokalni fudbalski klub.

– Jagodnjak nije tikva bez korijena. Ove obljetnice govore da smo i prije imali, a i danas imamo, vrijedne, poštene, pametne i odgovorne ljude. Uvjeren sam da ćemo s našim ljudima u upravama svih institucija i dalje pametno raspolagati sa imovinom i odgovorno se odnositi prema životima građana u Jagodnjaku – rekao je Balaban.

DVD Jagonjak ima status interventne jedinice spremne za delovanje na celoj teritoriji Hrvatske. Osim intervencija na području opštine, jagodnjački vatrogasci učestvovali su i u akcijama gašenja velikih požara u unutrašnjosti, na Jadranskoj obali i otocima, a tridesetpetorici vatrogasaca u plemenitim misijama na raspolaganju su jedno novo vatrogasno vozilo, cisterna od 5000 litara i traktor koji je 24 sata u pripravnosti.

Osim otkrivanjem spomen ploče na vatrogasnom domu, stoti rođendan DVD-a Jagodnjak obeležen je, kako to i priliči, s nekoliko pokaznih vežbi, a upriličena je i svečana sednica društva. Svečanosti, koju je organizovala Opština Jagodnjak, prisustvovali su predstavnici Osječko-baranjske županije, Vatrogasne zajednice Republike Hrvatske i Županije, gosti i prijatelji iz niza baranjskih i slavonskih DVD-a, te gosti iz Srbije i Bosne i Hercegovine.

Zoran Popović

Održani tradicionalni manjinski “Lipovljanski susreti 2013.”

Smotra koja raste iz godine u godinu  

Svake godine raste broj učesnika i gledalaca koji dolaze u Lipovljane, mjesto poznato po 12 manjina koje tamo žive

“Lipovljanski susreti 2013.”, održani predzadnjeg vikenda u avgustu, od svog početka, ili bolje rečeno obnove predratne tradicije od prije nekoliko godina, potvrdili su se kao centralna manifestacija stvaralaštva nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Pritom svake godine raste broj učesnika i gledalaca koji dolaze u to mjesto poznato po 12 manjina koje tamo žive.

Na centralnoj svečanosti održanoj 24. avgusta pod pokroviteljstvom hrvatskog predsjednika Ive Josipovića i sisačko moslavačke županice Marine Lovrić Merzel, osim lokalnih učestvovali su i ansambli deset nacionalnih manjina, pri čemu je Srbe predstavljao pododbor “Prosvjete” iz Darde.

Događanja vezana uz manjine počela su prijepodnevnim okruglim stolom na temu “‘Nacionalne manjine u uvjetima nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju” kojom su se prilikom brojnim prisutnima obratili Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH, općinski načelnik Mario Ribar, zamjenik županice Zdenko Vahovec i Mirjana Faltis, direktorica škole  u kojoj učenici u izbornoj nastavi uče češki, slovački i ukrajinski jezik.

Dok je Tolnauer usporedio položaj manjina prije ulaska u EU sa kretanjima na tom području nakon 1. srpnja ove godine, šef vladinog Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjjna Branko Sočanac manjinske je trendove u Hrvatskoj usporedio sa trendovima u zemljama EU, dok je Antonija Petričušić sa Katedre za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu govorila o zakonskim rješenjima i određivanju vrijednosti društva prema nacionalnim manjinama.

Vladimir Bilek, saborski zastupnik češke i slovačke nacionalne manjine, govorio je o konkretnom radu na projektima nacionalnih manjina. Zaključujući rad okruglog stola,

Tolnauer je pak naglasio važnost stalnog praćenja stanja i zakonskih rješenja na području nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Kao i ranijih godina, u parku pred općinom bio je velik broj štandova na kojima su zanatlije predstavile svoje proizvode, a udruženja manjina pokazala specifičnosti kroz prikaz nošnji, ručnih radova ili gastronomskih specijaliteta.

– Na bogato opremljenom štandu “Prosvjete” predstavili smo predmete tradicijske kulture koji pažnju plijene bogatim detaljima i vremenom izrade, a iz asortimana srpskih ustanova ponudili smo veliku količinu kolača, kulena, sira, grožđa, vina i rakije, izazvavši time veliki interes posjetilaca. Među njima je bio i predsjednik Josipović koji je posjetio štand i duže se vrijeme zadržao u razgovoru s aktivistima, rekao je Mirko Marković, predsjednik darđanskog pododbora i savjetnik u Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, ističući da ni štandovi drugih manjina nisu bili nezanimljivi.

U okviru manifestacije svečano je otvorena Slovačka etno kuća kao rezultat petogodišnjeg truda lipovljanske Matice slovačke, što bi po Markovićevim riječima, trebao biti primjer i za druge manjine. Josipović, Merzelova, drugi državni i županijski rukovodioci prisustvovali su i dvosatnom nastupu manjinskih ansambala kojoj je prethodio tradicionalni i defile ulicama Lipovljana.

– U Lipovljanima se uvijek dobro osjećam jer srećem prijatelje i naše građane koji njeguju svoj nacionalni identitet, ali isto tako poštuju nacionalni identitet ostalih naših građana,

rekao je  Josipović koji je odgledao i nastup Darđana, odnosno KUD-a “Branko Radičević” koji djeluje u okviru “Prosvjete” i koje se ove godine predstavio koreografijom ”Igre iz okoline Beograda”

Uz njih publici su se predstavili i MPZ ”Lira” Lipovljani; KUD ”Lipa” Lipovljani; BKUD ”Sevdah” Zagreb; KUD ”Joakim Hardi” Petrovci; MKUD ”Braća Miladinovci” Osijek; ”Češka beseda” Općine Lipovljani; KUD ”Petefi Šandor” Dalj planina, UKPD ”Ukrajina” Slavonski Brod i SKUS ”Ivan Brnjik Slovak” iz Jelisavca.

Nastup je završio himnom Evrope – ”Odom radosti” i efektnim vatrometom, uz želju da se svi sudionici i posjetioci nađu sljedeće godine na istom mjestu.

Nenad Jovanović

U Mohaču održana izložba o međudržavnoj prometnici

Historija baranjske železnice

Izložene su fotografije, stare razglednice, vozni redovi i drugi istorijski detalji davno ugašene železnice

U mađarskom gradu Mohaču, u lokalnoj školi, upriličena je izložba o istoriji železnice koja je nekada davno povezivala mađarski i hrvatski deo Baranje. Na brojnim izložbenim panoima prisutni gosti, koji su se okupili u velikom broju, mogli su videti fotografije, stare razglednice, vozne redove, druge materijale te tehničke i istorijske detalje železnice koja je spajala te dve oblasti. 

Otvorenju izložbe prethodio je kraći kulturno muzički program, a o samoj izložbi govorili su Ivan Doboš, belomanastirski gradonačelnik i Bokor Bela, profesor na sveučilištu u Pečuhu. Pozdravljajući prisutne Ivan Doboš posebno je izdvojio važnost izložbe u smislu da se prošlost ne zaboravi, zahvalivši se entuzijastima sa obe strane granice koji su desetljećima sakupljajući fotografije i druge predmete, omogućili da se na jednom mestu vidi jedan deo istorije koja govori o tome kako se nekada putovalo, živelo i gospodarilo. U nešto dužem izlaganju nego je to uobičajeno u ovakvim prilikama, Bokor Bela, koji je otvorio izložbu, najveći deo svog izlaganja posvetio je važnosti železničke pruge koja je donela veliki gospodarski napredak i razvoj mađarskog i hrvatskog dela Baranje. Bela je izrazio nadu da će u doglednoj budućnosti, kroz dobro osmišljen zajednički EU projekt, nekadašnja veza ponovo zaživeti uspostavom prijateljskih odnosa, kulturnom i gospodarskom saradnjom dva bratska grada. Za ovu hvalevrednu izložbu najveće zasluge svakako pripadaju dobrim i prijateljskim vezama entuzijasta i kolekcionara s obe strane granice, koji su za uloženi trud nagrađeni zahvalnicama.

S mađarske strane to su Csorbai Ferenc, Morocz Sandor, Grunfelder Lorinc, Nagy Kalman, Mayer Antal i Mezey Zoltan, a s baranjske Nagy Lajos i Nikola Alaica.  U moru historijski značajnih predmeta teško je izdvojiti one najzanimljivije i najvrednije, ali ono što je posebno bilo zanimljivo za pogledati bili su žetoni od aluminija u apoenima od jednog žetona (tzv. merovi) koji su bili sredstvo plaćanja na jedanaest, a po jednoj verziji čak i trinaest, beljskih sela (tzv. pustara) od 1894. godine. Zanimljiv je podatak da su na šest pustara u upotrebi bili i žetoni od deset apoena.

Vredne spomena su i fotografije jednog od poslednjih primeraka železničkih prometala (dve lokomotive i tri vagona) uskotračnom prugom u RH, kao i popularni vozić Ćiro, koji je darovnim ugovorom i bez naknade ustupljen gradu Belom Manastiru, a koji je pre toga u krugu nekadašnje beljske Šećerane dugi niz godina bio izložen zubu vremena.

Sve u svemu bila je to, jedna lepa izložba kao plod dobre saradnje bratskih gradova Mohacs i Beli Manastir, u kojoj je svaki izloženi predmet imao neku svoju priču, a svaki od njih u mislima je prisutnih probudio duboko skrivene uspomene čitavog niza generacija iz dve susedne države.

Zoran Popović

Slični prizori kod kuće i na putovanju Europom

Unija smeća

Prostor oko spomenika u Bolmanu omiljeno je mjesto nevaspitanim Baranjcima za bacanje smeća

Unutar trokutastog raskršća baranjskih putova Bolman – Petlovac i Bolman – Baranjsko Petrovo Selo, na južnom kraku poveće, pošumljene jamurine (tzv. banje) – iz koje se nekad iskopavala žuta zemlja za obližnju ciglanu, od koje više nema ni traga – nalazi se spomenik Bolmanskoj bici iz Drugog svjetskog rata. Taj je spomenik danas pomalo zapušten i djelomično demoliran jer je bio meta napada savremenih vandala, a prostor oko njega omiljeno je mjesto nevaspitanim Baranjcima za bacanje smeća, iako za to nema nikakve potrebe jer se iz svih okolnih naselja smeće organizovano odvozi na deponije.

Na našoj prvoj fotografiji vide se, uz cestu na pokošenoj zelenoj površini, nedavno bačeni dijelovi starog kompjutera, što nije lijepa slika i što znači da se ulaskom u Europsku uniju ponašanje nekih stanovnika Hrvatske nije ni za dlaku promijenilo. Nadajmo se da će se vremenom ipak promijeniti – pa u Europskoj uniji smo manje od dva mjeseca.

A da i u nekim zemljama koje su u Europskoj uniji dulje od nas nije mnogo bolje, pokazuje druga fotografija, snimljena ovih dana na jednom planinskom odmorištu u slovačkim Malim Karpatima, na cesti broj 51 između Jablonice i Trstina. Sudeći po broju odbačenih plastičnih flaša, u Slovačkoj nema otkupa takvih flaša, a bogme ni svijesti da im nije mjesto u – prirodi.

J. Nedić

•  

Na istoku Hrvatske unapredili turističku i rekreativnu ponudu

Erdut uvodi jadranske standarde

Staza duga dva kilometra, sa vidikovcem i dva razgledišta, smeštena je uz srednjovekovnu erdutsku kulu

Erdut je dobio poučnu stazu značajnog pejzaža koja će uz očuvanje ovog zaštićenog ekološkog područja, poboljšati turističku ponudu tog kraja, omogućiti razvoj rekreativnog i sportskog turizma, a za OPG-ove na području erdutske opštine koji se bave kontinentalnim turizmom ovo je još jedan sadržaj koji mogu ponuditi svojim gostima.

Staza duga dva kilometra, sa vidikovcem i dva razgledišta, smeštena je uz srednjovekovnu erdutsku kulu, a uređena je sredstvima Ministarstva zaštite okoliša i prirode u iznosu od milion kuna putem Projekta integracije u EU “Natura 2000”. Nosilac projekta realizovanog u Erdutu je Agencija za upravljanje zaštićenim prirodnim vrednostima iz Osijeka.

– Glavni razlog zbog kojeg smo se odlučili na ovaj projekat je povezivanje zaštićenog područja Osječko-baranjske županije sa edukativnim insititucijama kako bi stvorili mogućnost edukacije na otvorenom jer smatramo da su deca naša budućnost i da ona mogu doprineti očuvanju te zadržavanju zaštićenih područja, istakla je upraviteljka ove javne ustanove Ivana Buzuk-Radoš. Osim razgledišta i vidikovca s kojeg se pruža jedinstven pogled na Dunav, staza sadrži drvene stepenice, klupe i informativne table. Na delu koji nije popločan stepenicama, staza je različitog nagiba s blažim terenom za rekreativce i ljubitelje prirode te strmijim delovima koji će biti izazov za “mauntinbajkere” i ljude avanturističkog duha. U planu je i uređenje edukativno-informativnog centra.

Poučnu stazu je svečano otvorio ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović, ističući obavezu i veliku odgovornost da se priroda očuva za buduće generacije, jer je bogatstvo Hrvatske u prirodnim resursima potrebno staviti u funkciju razvoja.

– Nije dovoljno da budemo samo ponosni na našu prirodu već da istovremeno tu bioraznolikost stavimo u fukciju održivog razvoja, da bude u službi čoveka upravo na način kako je to učinjeno u opštini Erdut, rekao je ministar, dodajući da je u slične projekte usmerene na zaštitu i očuvanje ekološke mreže koja predstavlja potencijal za razvoj lokalnih sredina, to ministarstvo u proteklih godinu i po dana uložilo 35 miliona kuna.

Ministar je najavio daljnja ulaganja u zaštićena područja.”U svrhu podizanja kvaliteta posetiteljskih sadržaja i infrastrukture planiramo uložiti preko 20 miliona kuna. Tu prvenstveno mislim na Kopački rit, ali i izgradnju dunavskog šetališta od Aljmaša do Erduta”, rekao je ministar.

– Ovo je samo jedan u nizu sličnih projekata koje planiramo realizovati u cilju razvoja ponude kontinentalnog turizma na području svih naselja opštine Erdut. Pozivam ministra da nam pruži podršku i pomogne da turističku ponudu našeg područja približimo ponudi na Jadranu, rekao je Jugoslav Vesić, načelnik opštine Erdut koja je partner na projektu. U realizaciji projekta učestvovali su komunalno preduzeće “Čvorkovac” i volonterske ekipe. Poučnu stazu je projektovao pejzažni arhitekta Rade Manojlović iz Dalja, a radove izvela firma “Binder” iz Osijeka. U izradi projektnog predloga učestvovao je i Preduzetničko-razvojni centar opštine Erdut čija direktorka Bojana Orsić najavljuje još jedan sličan projekat.

– Mi smo sad već sa Agencijom za upravljanje zaštićenim prirodnim vrednostima i s Hrvatskim šumama u pregovorima i već smo postavili elemente novog projekta koji će stazom uz Dunav spojiti Aljmaš i Erdut, s tim da će staza biti edukativna u smislu biljnih vrsta i specifične klime koja vlada na tom području, kazala je Orsić.

D. Bošnjak

Stogodnjak (179)

6. 9. – 13. 9. 1913: još se ništa ne zna o sudbini nestalog patrijarha Lukijana Bogdanovića koji je 1. rujna poslije podne otišao iz hotela u Gasteinu i u njega se više nije vratio. Novine su pune nagađanja o nestanku – od toga da se radi o samoubojstvu, pa sve do toga da je riječ o političkom atentatu. Uz obalu rijeke Ache u međuvremenu je nađen patrijarhov šešir, ali i posjetnica na ime nekog Vinka Karlovca. Olovkom je na posjetnici bilo dopisano: Starigrad, otok Hvar, Dalmacija. Budimpeštanski list “Az Est” doznao je da doista postoji Vinko Karlovac, da je učenik 8. razreda gimnazije i da je mjesec i pol dana ranije bio u Salzburgu na izletu s nekim prijateljima. Oni su pak izjavili da je Karlovac cijelo vrijeme bio s njima u društvu i da patrijarha nije ni vidio. Ipak, ova izjava nije bila dovoljno uvjerljiva za neke crkvene krugove koji su uvjereni da je upravo taj Karlovac izvršio atentat na patrijarha. No, većina novina to odbacuje kao čistu spekulaciju, više se baveći drugim pitanjima: kako će se obaviti izbor novog patrijarha, što će biti ako se patrijarhovo tijelo ne nađe, kako dokazati da je patrijarh mrtav? Tada bi se morao provesti poseban postupak za proglašenje patrijarha mrtvim, sukladno odredbama civilnog prava, a to bi moglo potrajati godinama, navode novine. Inače, u Austriju je već otputovalo visoko crkveno izaslanstvo koje će pobrinuti za prijenos patrijarhovih posmrtnih ostatak, u slučaju da bude pronađen mrtav.

* u Zagrebu i Karlovcu otkriveno je više krivotvorenih kovanica od pet kruna. Upravo je nevjerojatno, poručuju iz policije, da se netko odlučio iskovati lažne petokrunaše, jer se u pravilu krivotvore samo papirnate novčanice. Falsifikat je prilično uspio, a od originala se razlikuje po malo tamnijoj boji i muklom zvuku, kad ga se baci na drvenu površinu s visine od oko pola metra.

* neki Dmitar Mraković, iako oženjen, potajno je ljubovao s lijepom Milkom Martić, obećavajući joj ženidbu. Iz te veze rodilo se muško dijete koje Mraković nikako nije htio priznati, pa je prevarena žena sve prijavila sudu. Sud je tuženog pozvao da se očituje o Milkinoj tvrdnji, a ovaj je, bez da bi trepnuo, kazao “da dotičnu žensku nikad nije vidio u svojem životu.” Ali, Milka nije odustajala pa je predložila da se saslušaju neki svjedoci. A oni su Dmitra stjerali u kut, spominjući sve što im je on pričao o toj tajnoj vezi. Zbog krivokletstva, ali i neplaćanja alimentacije, Dmitar je lijepo osuđen na šest mjeseci tamnice!

* još sredinom kolovoza nestao je lugar Marko Rajić iz Jasenaša. Sva nastojanja da ga se nađe nisu urodila plodom. Tek mjesec dana kasnije u šumi Lasjak, suhopoljskog vlastelinstva, pronađen je Rajićev leš. Policijskim izvidom ustanovljeno je da je nesretnik ubijen iz vatrenog oružja. U početku se mislilo da su ga ustrijelile zvjerokradice, ali kasnije se ispostavilo da je to učinila potjera za zvjerokradicama. “Pucali smo na nešto što se kreće, ali pošto je noć bila tamna nismo znali jesmo li išta pogodili.” A pogodili su Marka koji je službeno obilazio šumu, tragajući za – zvjerokradicama!

Đorđe Ličina