Čudo od čovjeka

Vijesti iz kulture

Kultura je iscurila ispod dnevničkog šinjela i dobila zaseban prostor, ali čini se da ta činjenica ne ushićuje osobito voditeljice Vijesti iz kulture. Dominique Bratović Vela izgleda kao netko tko je puškom natjeran u taj neveseli zabran, pa tijekom emisije s mukom sprečava zijevanje ili kolutanje očima. Oka Ričko sjajno vlada akcentima, govori vrlo književno, no u svakoj novoj emisiji izgleda kao žena kojoj bi na rubu stola bilo pametno držati “Paloma” maramice, ako se, ne daj bože, rasplače. Ljiljana Saucha uvijek je ista i bila bi – da upotrijebimo dosjetku Dražena Matošeca – svake večeri vjerojatno još i istija, samo kad bi to bilo moguće. Zrinka Turalija Kurtak, najveseliji lik u ovoj opereti, najčešće daje znakove života, zna biti vrlo borbena kad joj neki gost zastupa reakcionarne stavove, ali to nije dovoljno da emisiju uvrsti u one koje nikako ne treba propuštati. Kultura je još uvijek razmjerno važna stvar u ovoj zemlji, pa bi taj format trebalo malo udesiti, udahnuti u sve to malo života, prozračiti.

Nedjeljom u dva

Aleksandar Stanković opet je započeo sezonu emisijom o kojoj se priča. Milan Bandić proslavio se veterinizacijom hrvatske politike tvrdnjom kako se birokracija u Holdingu “koti”, pa je na intervenciju voditelja priznao da je termin neumjestan . Onda je “koti” brzopotezno preveo u “multiplicira”, što se može smatrati duhovitim. Priznao je kako je i najava davanja nogice kadrovima koje je Ivo Čović multiplicirao politički nekorektna, ali je – uzvraćajući udarac – novinarima zamjerio da Slobodana Ljubičića podjednako nekorektno zovu Kikaš, premda nikad nije čuo ni za kakvog Kikaša osim starog Ike Špalatrina, Kikaša iz Raosova romana. E sad, tko ne zna da je nadimak Kikaš Ljubičiću prilijepio sam Bandić, mogao bi i nasjesti, ali znamo se, gradonačelniče…

Stanković je dobro vodio emisiju. Nije se dao smesti gradonačelnikovim frazama, a kakve je sve trice i kučine u stanju isplesti taj momak, zdrav razum teško može i zamisliti. Najvažnije pitanje u vezi Bandića jest je li on postao prevelik za Zagreb ili je, kako je u odličnom uvodnom prilogu Kristine Validžić zgodno primijetio večernjakovac Marko Špoljar (potpisan kao Sanjin Španović), Zagreb prevelik za njega. Zagrebancijin Sanjin Španović (potpisan kao večernjakovac Marko Špoljar) izrazio je pak bojazan da će za tri godine nekretnine u Zagrebu biti premalene da plate sve dugove Bandićeve administracije, no Slobodan Ljubičić je prisegnuo da to neće biti tako jer Bandić vodi priču. A on je poznat kao odgovorno biće, čovjek od akcije i čudo od čovjeka.

U prvom dijelu emisije vidjeli smo starog Bandića: muljatora, prodavača magle, opsjenara, čovjeka koji je u Zagrebu inicirao sve procese na kojima je kasnije doktorirao Ivo Čović. No u drugom dijelu emisije Bandić je dao nekoliko, za hrvatske standarde, natprosječno dobrih i jasnih odgovora. Na pitanje voditelja što kani napraviti u petom mandatu, istresao je cijelu rukovet konkretnih ideja: od izgradnje zgrade državne opere do novih tramvajskih linija, vrtića i staračkih domova. Čovjek očito ima jasnu agendu. Od svih naših ministara, samo je Slavko Linić na početku mandata imao tako jasan plan. Bandić je ponovio da će u prvoj godini mandata smanjiti Holding za deset posto ljudi i svima dati deset posto manje plaće, a u svakoj narednoj godini broj suvišnih zaposlenika padat će za pet posto. “Čovjek koji ostvari takav plan upisat će se u povijest”, rekao je Bandić, jasno stavljajući do znanja da je ovo pilot-program za premijerski mandat. Pa da vidimo što će ostvariti – samo bi mu budala bjanko povjerovala. No ne bi bilo pametno ni unaprijed ga otpisati. Za sto godina sve će afere oko zagrebačkih placeva biti zaboravljene, ali će MSU, zgrada Glazbene akademije i famozne fontane ostati prepoznatljive vedute grada. Nije ni Herman Bolle bio sveti Franjo, znao je ponekad otuđiti poneki predmet koji mu ne pripada, pa je u povijesti Zagreba ipak upamćen kao svijetlo lice.

Jedina novost “Nedjeljom u dva” je uvođenje gledateljskog glasanja o gostu. Stanković ga je, nelogično, najavio u pola emisije. Skalu prema kojoj se ocjenjuje gosta, na nepoznatom uzorku, razvukao je od jedan do deset, što se ne uklapa u hrvatsku tradiciju ocjenjivanja od jedan do pet. Milan Bandić dobio je četvorku, što je velik podbačaj, mada se čini mogućim da bi četvorku dobio i na skali od jedan do pet, što bi pak bio sjajan rezultat. To bi ocjenjivanje neke moglo odbiti od gostovanja u emisiji. Stanković je inače malo prečesto govorio istovremeno kad i Bandić, dok je Bandić u dva navrata bio na rubu šovinističke invektive o Stankovićevoj nacionalnoj pripadnosti. Što god čovjek mislio o Bandiću, on u tu kategoriju ljudi ne spada, pa bi mu bilo pametno da takve aluzije ubuduće ne izgovara.

Sve u svemu, ako se po jutru dan poznaje, Stanković će opet dominirati sezonom, jer ni na jednoj televiziji u predstavljanju programske sheme nismo vidjeli ništa što bi ga moglo ugroziti.

Sport, HTV

Ja: Vladimire, znaš li zašto na Facebooku piše da bi Josipović bio idealan komad ženske odjeće?

Vladimir, Dugopolje: Zato što je proziran?

Ja: Ne, nego zato što se sa svim slaže. A zašto je Mićo Dušanović curama na odbojkaškoj utakmici vikao “Ajmo dečki”?

Vladimir: Mislim da ti je dobar prvi dio pitanja – a zašto Mićo Dušanović…?

Ja: Fakat. To mi nije palo na pamet, a stvarno je tako.

Reč na reč, RTS

Aleksandar Vučić zagonetka je s istoka. Počeo je kao radikal, a završio kao naprednjak. Stvar nije zvučala obećavajuće, no ovog su ljeta iz Srbije počele stizati zanimljive vijesti: te srušio se od napora, te dobio infuziju, te dovodi Hyundai, KIA-u i Mercedes, i tako dalje i tomu slično. Previše smo se Potemkinovih sela ovdje nagledali da bismo tek tako povjerovali u proces preobražaja, pa je emisija “Reč na reč” borbenog Zorana Stanojevića dala zanimljiv štof za analizu. Nakon sat vremena razgovora s čovjekom koji je u srpsku vladu doveo Ivana Tasovca i Vanju Udovičića – američka škola marketinga, čista petica – čini se nedvojbenim da je Vučić pametan lik, s dosta jasnim idejama reformi. Test hrabrosti je položio – Vučić nema ni trunke dvojbe oko toga želi li privatizirati Crvenu zvezdu i Partizan. Da, on će to učiniti jer je to jedini izlaz, iako zna na kakve će reakcije naići privatizacija “svetinja”. Dio Srbije Vučića vidi kao diktatora, pa i toj procjeni treba ostaviti šansu da se dokaže, jer stvari zasad nisu sasvim jasne.