Goran Živković Žika: Osvojili su nas gorki i tvrdi Miškinini stihovi

Na sceni su pune 23 godine, tijekom kojih su objavili šest albuma na engleskom jeziku, održali nekoliko europskih koncertnih turneja i promotivnu turneju po SAD-u i Kanadi, te stotine koncerata po regiji. Bez sumnje, jedan su od najvažnijih punk bendova u povijesti hrvatske glazbe. Onda su otkrili pjesme Mihovila Pavleka Miškine i na novom albumu “Overflow & Miškina” njegove stihove predstavili uz žestoku punk svirku.

Svoj novi album u cijelosti ste posvetili Miškininim stihovima. Kada se i kako dogodio taj klik u kojem je Overflow prestao biti samo prepoznatljiv punk bend i postao poštovatelj lika i djela M. P. Miškine?

Da, cijeli album je nastao na stihovima čovjeka koji je živio u drugom vremenu. Trudili smo se našom glazbom prenijeti emocije koje je on otiskivao u svojim stihovima. Spojiti njegovo i naše vrijeme kroz našu glazbu. Zapravo, uvijek smo se trudili da ne budemo samo prepoznatljiv punk bend, već prepoznatljiv Overflow. Mislim da smo u tome dosad imali prilično uspjeha. Bez obzira na to što je ovaj album otpjevan na hrvatskom i što je stihove napisao čovjek koji nije član benda, a i davno je umro, glazba s kojom smo te stihove spojili je živ i zdrav Overflow. U punoj snazi! Dodir s Miškinom iliti klik koji spominjete dolazi prvenstveno iz znatiželje i izazova. Kada nam je jednom palo na pamet da se okušamo u ovakvom projektu, povratka više nije bilo.

Hrvatski nije pjevan

Album ste predstavili singlom “Bijeda”, a povodom ulaska Hrvatske u EU objavili ste i singl “Invalidova pjesma”. U jednom ste intervjuu izjavili da je zapravo zastrašujuće koliko su Miškinini stihovi, puni protesta protiv društvene nepravde pred Drugi svjetski rat, i danas aktualni. Zar je moguće da se naše društvo nije maknulo s mjesta proteklih 70 godina?

U nekim stvarima se svakako maknulo, ali kada prolaziš Miškininu pjesmaricu, slike koje donosi tako je lako vidjeti i u bilo kojim dnevnim novinama, na televiziji ili u nekom drugom mediju. To su slike koje su, nažalost, univerzalne i time se njegova aktualnost zaista širi globalno. Naš treći singl bit će “Pjesma međimurskog zlatara” koja prekrasno ironizira surovi materijalizam, pa i konzumerizam. Zaista djeluje kao da je pisana sada, povodom ove bankarsko-kreditno-brokerske oluje kojoj svjedočimo posljednjih nekoliko godina i koja je prouzročila mnogo nevinih žrtava.

Poigrali ste se stihovima čovjeka koji je davno preminuo i naglasili da ih treba poštovati, biti oprezan i pažljiv prema njima, zbog čega je i koncept novog albuma mijenjan nekoliko puta?

Album smo gledali kao cjelinu. Kada smo radili naše “obične” albume, put je bio nešto drugačiji. Polako smo skupljali pjesme, gradili stvar od temelja i zidali našu kućicu do krova. Sada je bilo obrnuto. Ovaj put smo krenuli od krova, jer tekstovi su bili zadani i trebalo im je napraviti glazbeno uporište. Raditi ovaj album bilo je kao slagati puzzle. Slika je već postojala, mi smo je trebali sastaviti. To nije bilo lako, pa smo nekoliko puta mijenjali načine i strategije dolaska na cilj. Ono što je dodalo zanimljivu dinamiku stvaranju ovog albuma je sudjelovanje Konrada Mulvaja, našeg nekadašnjeg basista koji i danas stvara prekrasnu glazbu kao Ohnokono. On se uključio kao autor i ubacio je vrlo značajne puzzle u našu slagalicu. Kao autor pridružio se i gitarist Overflowa iz devedesetih Branimir Živković.

Kakve su prve reakcije vaših obožavatelja, ne samo domaćih, već i onih sa svih strana svijeta, kojih nije malo?

Reakcije su odlične, iako smo svoju publiku stavili pred velik izazov. Prvi album na hrvatskom, autor stihova je pjesnik iz prošlosti, album je konceptualnog tipa, bit će i dosta eksperimenta na njemu. Zavidan zalogaj, ali naša publika je otvorenih srca i široke perspektive, pa sam siguran da će reakcije na album biti još bolje. Kao i uvijek, najviše očekujemo od koncerata u kojima smo, neskromno priznajem, odlični.

Je li bilo teško zapjevati na hrvatskom s obzirom na to da su svi vaši prijašnji albumi bili  na engleskom jeziku?

Na moje iznenađenje, bilo je neobično lako, čak prirodno. Hrvatski nije pjevan jezik, ima jako puno glasova koji jednostavno nisu lijepi i ne plove kroz melodiju, nego često grebu i kompliciraju, ali eto, snašli smo se nekako; nakon što smo krenuli u ovakav projekt, nismo više puno razmišljali o tome.

Detour s “regularnog puta” 

Iza vas je šest studijskih albuma, stotine koncerata po regiji, europske koncertne turneje i turneje po SAD-u i Kanadi… Znači li album “Oveflow & Miškina” smirivanje karijere i početak neke nove priče ili jedan eksperiment s nepredvidivim nastavkom?

Ovaj album je prava avantura u kojoj smo bezgranično uživali. Bilo ga je uzbudljivo stvarati i snimati, i to je ono što je za nas uvijek bio ključ. Iz dobre atmosfere u procesu stvaranja izlazili su dobri albumi. O nekakvom smirivanju mislim da nema govora, dapače, upravo nas ovih dana drma poseban nemir jer polako zaokružujemo naše pripreme za nastupe na jesen i to nam je trenutno u žarištu. Materijala za sljedeći album već nešto ima, a rad na tom i novom materijalu krenut će vrlo brzo. Sve su te pjesme u nastajanju na engleskom, pa za sada nemam razloga vjerovati da će album biti na nekom drugom jeziku. S druge strane, čini mi se da smo toliko uživali u ovom projektu da je vrlo vjerojatno da ćemo si i ubuduće priuštiti poneki detour s “regularnog puta”.

Koliko god da je glazba Overflowa od početka bila buntovna i energična, ispunjena punk rifovima, toliko vaši tekstovi nikada nisu bili vaša jača strana niti su izražavali neki bunt i nezadovoljstvo. Očito je da ste prepoznali svoje probleme u Miškininim pjesmama. Da je Miškina danas živi, bi li bio punker?

Ima u našim tekstovima i bunta i nezadovoljstva, samo smo se trudili da poruke ne budu jednodimenzionalne i jeftine. Često se izražavamo u jednostavnim sličicama koje se mogu interpretirati na razne načine i to me uvijek posebno veselilo. Miškinini tekstovi su postavljeni dijametralno suprotno, direktni su, gorki, tvrdi, seljački, znojni, ponekad i nezgrapni, a fascinirani smo bili već spomenutom aktualnošću. Kao da ih je netko jučer sastavljao.

Miškina se za života, osim pjesništvom, bavio i politikom u sklopu Hrvatske seljačke republikanske stranke. Hoćete li se i vi možda uključiti u neku stranku u Koprivnici danas?

Mislim da nitko od nas četvorice nema talente potrebne da bi se bavio poslom političara. Ali ovim putem svečano obećavam da ću, ukoliko ostali članovi benda, Zoki, Nikica ili Marko istaknu kandidaturu za bilo koju političku poziciju, osobno volontirati u njihovom izbornom stožeru i truditi se iz petnih žila da osvoje mandat.