Identificirano mjesto tuge
Od prvog septembarskog utorka i zagrebački ljubitelji fotografije imaju priliku vidjeti najbolje radove s ovogodišnjeg, već šestog festivala Rovinj Photodays. Brojni posjetitelji okupljeni na otvorenju izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt mogli su tako razgledati fotografije Ivana Posavca pod naslovom “Lice obasjano mjesečinom” u izboru kustosice Marine Viculin, potom radove Josipa Klarice, ovogodišnjeg dobitnika nagrade za životno djelo koji se predstavio “Fotografijama 1976. – 2011.”, samostalnom izložbom što ju je priredila kustosica Nela Žižić, zatim “Genogram” Davora Konjikušića, pobjednički rad u kategoriji umjetničkog koncepta, kao i fotografije finalista i pobjednika u ostalim kategorijama.
Domaćin izložbe, ravnatelj MUO-a Miroslav Gašparović, na otvorenju je rekao da je rovinjski festival prerastao nacionalno i stekao regionalno, pa i svjetsko značenje; ističući dobru suradnju Muzeja s festivalom, izrazio je zadovoljstvo što će izložene fotografije finalista i pobjednika u devet kategorija i ove godine ući u muzejski fundus, postajući stalnim dijelom najstarije evropske zbirke fotografije.
Po riječima direktora rovinjskih Photodaysa Denisa Redića, na natječaj se ove godine odazvalo više od 400 autora, s ukupno 7.500 radova u devet natjecateljskih kategorija. Međunarodni žiri – u sastavu Michael Diemar (londonski galerist, kustos, kolekcionar i predavač), Žarko Vijatović (fotograf i povjesničar umjetnosti), Goran Trbuljak (konceptualni umjetnik, snimatelj i profesor na zagrebačkom ADU-u) i predsjednica Markita Franulić (ravnateljica Tehničkog muzeja u Zagrebu, kustosica, dokumentaristica i historičarka umjetnosti) – najbolje je izabrao gotovo jednoglasno, pa je i iz toga jasno, naglasio je Redić, da je riječ o referentnim radovima. Osim što festival u Rovinju usmjerava suvremenu fotografiju, kazao je, nastoji producirati svoje materijale i pokušava biti edukativan.
– Suradnju MUO-a i Photodaysa obilježavaju četiri točke: fundus i izložba te umjetnik i kustos – rekla je Dubravka Osrečki Jakelić, voditeljica zbirke novije fotografije MUO-a, ističući da je ove godine u Rovinju prvi put dodijeljena nagrada za životno djelo.
Publika je sa zanimanjem razgledala četiri izložbe u tri dvorane: u jednoj su bili radovi finalista i pobjednika festivalskih kategorija, u središnjoj Konjikušićev rad, a u posljednjoj Posavčeva i Klaričina izložba.
Konjikušićev “Genogram” propituje događaje koji su obilježili autora i njegovu porodicu: smrt sestre Aleksandre prije njegova rođenja i bijeg obitelji iz Zenice kada je bio 12-godišnji dječak. Rad je potresna priča o gubitku identiteta i ponovnom početku.
– Kao veoma bolna za moje roditelje, posebno majku, smrt moje sestre bila je svojevrsni obiteljski tabu. Njezine fotografija i priče o njoj duboko su potiskivane, iako je Aleksandra bila prisutna tijekom cijelog mog odrastanja, ponajviše kroz određeni strah mojih roditelja – obrazlaže autor svoj koncept.
– Priča o izbjeglištvu moja je osobna priča o gubitku identiteta, iskorjenjivanju i ponovnom početku. Moja uloga u tim događajima bila je mala, jer se jedan odigrao prije mog rođenja, a za vrijeme drugog bio sam dijete. I jedan i drugi bili su mi zadani, kao i moja uloga u njima – kaže Konjikušić.
Svoj rad opisuje kao mjesto susreta i pokušaj traženja odgovora koji bi mu donijeli neko osobno razrješenje.
– Riječ je o suočavanju s nekim meni dosad neidentificiranim mjestom tuge. Međutim, jasnih odgovora ponekad nema: puzzle su razbacane po zidu, osjećam olakšanje u ispovijedanju, a osobni progres predstavlja činjenica suočavanja, i kroz fotografiju i kroz skrivene obiteljske slike i kroz pisanje teksta – dodaje Konjikušić, još jednom naglasivši da mu je nagrađeni rad bio vrijedna samopomoć i prostor lične katarze, neovisno o tome je li ili nije pronašao odgovore.