Intrigator

Tri mjeseca staru izjavu Carle Del Ponte mediji prenijeli kao novu

“Dogodilo se u ponedjeljak”

Izjavu da su za kemijski napad u Siriji odgovorni pobunjenici Carla Del Ponte je dala švicarskoj televiziji, ali ne “ovog ponedjeljka”, kako su prenijeli domaći i regionalni mediji, nego još u svibnju

Hrvatska informativna scena ovih je dana dala svoj mali, ali autentičan obol globalnoj medijskoj kampanji koja se vodi oko građanskog rata u Siriji i sve izglednije međunarodne intervencije u toj zemlji. Prateći, naime, vijest od 21. kolovoza da se u okolici Damaska dogodio napad kemijskim oružjem, za koji još uvijek nije dokazano jesu li ga izvele režimske ili pobunjeničke snage, ali bi ipak mogao poslužiti kao povod za intervenciju protiv sirijskog režima, brojni su hrvatski mediji početkom tjedna javili da je Carla Del Ponte, bivša haaška tužiteljica a sada članica UN-ove Neovisne međunarodne komisije za istragu u Siriji, izjavila da su napad kemijskim oružjem najvjerojatnije izveli sirijski pobunjenici.

U tekstovima desetak hrvatskih portala navedeni su neki dijelovi ili cjelokupna izjava Carle Del Ponte, u kojoj piše: “Naši istražitelji posjetili su susjedne zemlje i intervjuirali žrtve i liječnike, i prema njihovom izvještaju postoje snažne, konkretne sumnje, ali još ne i nepobitni dokazi upotrebe sarina (nervnog otrova. op.a.), ali ne od strane vladinih snaga, nego pobunjenika.” Izjavu je dala talijanskom programu švicarske javne televizije RSI, ali ne “ovog ponedjeljka”, kako je većina medija napisala, nego 5. svibnja ove godine.

Carla Del Ponte je u svibnju komentirala navode o kemijskim napadima kojih je u Siriji tijekom proljeća bilo nekoliko, a ne ovaj, za nastavak sirijskog građanskog rata ključni, od 21. kolovoza. Tu izjavu, ali bez navođenja datuma, 27. i 28. kolovoza prenijeli su portal Nove TV Dnevnik.hr, portal 24 sata, radijska mreža Soundset, Dalmacijanews.com, Dnevno.hr, “Glas Slavonije” i još nekoliko manjih portala, dok je Tportal, po svemu sudeći, pravovremeno ispravio pogrešku, jer se guglanjem može pronaći link na tekst s njezinom izjavom, no u samom tekstu ona se ne spominje.

Od važnijih regionalnih medija “vijest” su prenijeli sarajevski dnevni listovi “Oslobođenje” i “Dnevni avaz” te srbijanska Prva televizija. Dnevnik.hr i još neki mediji pritom su se pozvali na agenciju AINA (Assyrian International News Agency), koja prati zbivanja povezana s bliskoistočnim kršćanima i koja je krajem kolovoza objavila da je Carla Del Ponte izjavu dala “u ponedjeljak”. Američki dnevnik “Washington Times”, na kojega se pak poziva AINA, na srpskoj je Prvoj televiziji i u nekim domaćim medijima prekršten u “Washington Post”, koji izjavu Carle Del Ponte nije prenio, dok “Washington Times” jest, ali sredinom lipnja.

Tena Erceg

Konzum i Franck nestaju s burze

Nakon što je Republika Hrvatska ove godine najprije povećala svoj udio u Konzumu pa stečene dionice preprodala Agrokoru Ivice Todorića, na skupštini Konzuma u utorak je izglasana odluka o povlačenju dionica sa Zagrebačke burze uz istovremeno istiskivanje malih dioničara.

Malim dioničarima Todorić nudi pravičnu naknadu koja se računa kao prosjek cijena ostvarenih u trgovini na burzi u tri mjeseca prije objave poziva na glavnu skupštinu, a najmanje 148 kuna po dionici. U srijedu je zadnja cijena dionice Konzuma iznosila 125,5 kuna, što je najniža cijena u posljednjih godinu dana.

Todorić preko Agrokora, brokerske kuće Investco i Jamnice kontrolira gotovo 98 posto dionica Konzuma, a za preostale bi trebao malim dioničarima isplatiti oko 50 milijuna kuna. Neto dobit Konzuma je u 2012. iznosila 205 milijuna kuna, od kojih će 68 milijuna kuna biti isplaćeno u obliku dividende. Dok financijaši raspredaju o tome hoće li Agrokor sada formirati tvrtku Adria Retail spajanjem Konzuma i slovenskog Mercatora, čije je preuzimanje u tijeku, za povlačenje s burze priprema se još jedan korifej privatizacije, tvrtka Franck pod kontrolom obitelji Artuković.

Skupština dioničara Francka trebala bi se održati u petak, 30. kolovoza, a na njoj će se glasati o povlačenju dionica tvrtke s burze. Milan i Dubravko Artuković preko Ivero trgovine u Francku drže 72 posto dionica, dok s povezanim osobama imaju dovoljno dionica za glatko izglasavanje povlačenja s burze. Zanimljivo, prije samo nekoliko godina, Milan je Artuković oštro opovrgavao namjere da se Franck povuče s burze. Potkraj 2011. Franck je preuzeo Ivero Konzalting, tvrtku u vlasništvu Artukovića, koja je držala veliki paket dionica Francka, a koje su kupljene pozajmicama koje je sam Franck dao Iveru. Tada je dug Ivera iznosio 462 milijuna kuna. Spajanjem tvrtki Franck više nije potraživao posuđeni novac. Mali dioničari glasno su se bunili, ali je postupak proveden, bez oglašavanja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga.

Josip Jagić

Kratko & jasno

Vjeran Piršić, Eko Kvarner

Vladu ne zanima što građani misle

Odgovor Vlade je birokratski bizaran i neuvjerljiv. U zemlji s pristojnom političkom kulturom bilo bi normalno da se građani o projektu pitaju čak i da nije sporan

Vlada je odbila raspisati savjetodavni referendum građana o realizaciji projekta termoelektrane Plomin C pod obrazloženjem da bi ga trebalo raspisati u cijeloj Hrvatskoj, a ne samo u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji koje su neposredno izložene?

Jasno je da Vladu ne zanima što građani misle o projektu, jer bi u zemlji s pristojnom političkom kulturom bilo normalno da se građani o njemu pitaju čak i da nije sporan. Drugo, njihov odgovor je birokratski bizaran i neuvjerljiv jer traže da se o projektu s negativnim utjecajem na okoliš i zdravlje građana odlučuje u dijelovima zemlje izvan zone negativnog utjecaja na okoliš i zdravlje. Smatramo da su potpisnici predstavke svojim potpisom izjave, kao stalni i povremeni stanovnici Istarske i Primorsko-goranske županije koji se protive realizaciji projekta s ugljenom kao energentom, na najjasniji način iskazali svoju potrebu i stav za konzumiranjem prava na odlučivanje o tom spornom projektu.

Što je sporno u tom projektu? Može se čuti i da realizacija nije sasvim izvjesna?

Realizacija je neizvjesna zbog izbora nekvalitetne zastarjele tehnologije i nestandardne snage, termoelektrane od 500 megawata, koja smanjuje prilike za korištenje biomase i ostalih obnovljivih izvora u Hrvatskoj. Umjesto da Hrvatska ide prema postfosilnom društvu i decentraliziranim izvorima energije, ona ide prema velikim centraliziranim izvorima energije na fosilna goriva, kamo se stremilo u 19. stoljeću. O česticama koje na taj način zagađuju i koje se poput azbesta zabadaju u pluća ljudi neću ni govoriti.

Pa što radi Ministarstvo zaštite okoliša? Zašto odobrava takve studije i projekte?

U Hrvatskoj prolazi preko 90 posto zahtjeva za procjenu utjecaja na okoliš. Svakom je jasno da tolika prolaznost znači nepostojanje kriterija. Tako smo imali istarski slučaj Rockwool. Neprolazak studije je incident, kao u slučaju Družbe Adria. U Švedskoj primjerice prolazi samo 52 posto studija utjecaja na okoliš, i to sve govori.

Dragan Grozdanić

Visoka državna delegacija istovremeno položila vijence ustaškim i partizanskim žrtvama

Totalitarna relativizacija

Više od 20 godina slušamo poruku da sve žrtve treba jednako obilježiti, a to nije ništa drugo nego podilaženje radikalnoj desnici, kaže historičar Dragan Markovina

Visoka državna delegacija u kojoj su bili predsjednik Sabora Josip Leko, ministar branitelja Predrag Matić i komandant kopnene vojske, general-bojnik Dragutin Repinc kao izaslanik predsjednika Ive Josipovića, povodom Evropskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima položila je 23. avgusta vijence na mjestu ustaškog logora smrti Jadovno, u kojem je, po procjenama, stradalo između 24.000 i 40.000 ljudi, ali ih je položila i uz jamu Jazovka u koju su, po danas službenoj verziji, tokom i nakon rata bacane žrtve partizanskih zločina.

Odavanje počasti obogatile su i poruke predsjednik Josipovića da “treba uvažavati sve žrtve totalitarizama, ratova i mržnje, kako iz njihovih humaka ne bi klijalo sjeme zla”, Josipa Leke da bi komemoracija za sve žrtve totalitarnih režima trebala postati tradicionalna i Predraga Matića da su za njega “Jazovka i Jadovno istoznačni pojmovi jer su tu stradali ljudi” te da je “dužnost vlasti pobrinuti se da budu dostojno pokopani”.

– Više od 20 godina slušamo poruku da sve žrtve treba jednako obilježiti, a to nije ništa drugo nego podilaženje radikalnoj desnici – komentira za “Novosti” splitski historičar Dragan Markovina, navodeći da nije sporno da su tu ubijeni ljudi, ali da je nedopustivo da se ništa ne kaže o svemu tome i kontekstu događanja.

– Posebno me neugodno iznenađuje da se to obilježava isti dan. Ako postoji potreba ljudi da obilježavaju žrtve koje su bile na strani fašizma, neke im bude, ali ne da se žrtve izjednačavaju kako bi se reklo da su obje strane činile iste zločine – kaže Markovina.

Što se dešavalo u Jadovnom, ali i u ostalim ispostavama ustaškog logora smrti sa sjedištem u Gospiću, nije sporno nikom osim zadrtim desničarima, ali Jazovka je mnogo kontroverznija. Prema nekim podacima, nju su “otvorili” ustaše koji su tu pobacali žrtve nekih svojih pokolja, pa su onda partizani pobacali ustaše poginule i streljane u borbi za Krašić, a od 1990. pojavila se i teza da su partizani pokupili ranjene ustaše iz zagrebačkih bolnica i pobacali ih u jamu. No priče o desetinama hiljada pobijenih Hrvata brzo su demantirane jer se netko sjetio da uđe u jamu i prebroji lubanje. Bilo je 470 žrtava.

Markovina smatra da je sramotno što je počast žrtvama na Jazovki dala i državna delegacija.

– To je nastavak politike koja je došla u fazu da se ne zna je li to podilaženje radikalnoj desnici ili političari stvarno tako misle. Početkom 1990-ih u SDP-u su se složili s takvim obilježavanjima tvrdeći da oni nisu “komunjare” – nakon 23 godine takvo im je ponašanje postalo sasvim normalno – kaže Markovina.

Navodeći da je i sam datum cinično izabran i forsiran, Markovina smatra da, ako već treba komemorirati žrtve totalitarnih režima, onda treba obilježiti žrtve civilnih stradalnika i uglednika koji su streljani nakon rata u gradovima.

– Bilo je ljudi koji su bili na strani ustaškog režima, ali je bilo i ljudi iz uglednih obitelji, pa ako nekog treba obilježavati, onda treba njih – kaže Markovina, zaključujući kako je odavanje počasti na Jazovki “nastavak rehabilitacije jedne monstruozne države”.

Uostalom, na što bi ličilo kada bi se na komemoraciji žrtvama konclogora Dachau usput istovremeno odala počast i za 560 SS-ovskih čuvara logora koji su i sami tehnički žrtve ratnih zločina, jer su nakon predaje svi pobijeni od strane američkih vojnika i preživjelih logoraša.

Nenad Jovanović

Spomenik foteljaškoj guzici

Možda i nije riječ o novosti, ali nama je tekst sa spomen-ploče na ulazu u županijsko sjedište Hrvatske gospodarske komore u Splitu tek posljednjih dana privukao pažnju, pa je bolje da na nj upozorimo sada, nego da ga eventualno trajno zapostavimo: “Ova zgrada podignuta je 1930. g. po projektu Fabjana Kaliterne, a za vrijeme predsjednika Trgovačko-obrtničke komore Jurja Dubokovića. Obnovljena je 1997. g. za vrijeme predsjednika Hrvatske gospodarske komore Nadana Vidoševića.”

Valja priznati, muči nas neodoljiv utisak da je natpis tamo postavljen samo da bi se u mramoru ovjekovječio značaj aktualnog, dugogodišnjeg predsjednika HGK-a. Koji je obnovio zgradu, dakle, i odmah prepoznao svoje historijsko mjesto uz onoga tko je istu projektirao i onoga tko je u njoj prvi stolovao. Uostalom, baš je arhitekt Fabjan Kaliterna staro Vidoševićevo društvo – prvi je 1911. osnovao Hajduka, klub koji će zatim nanizati nekoliko iznimnih desetljeća, dok je potonji njime predsjednikovao devedesetih godina 20. stoljeća, ali po liniji gole političke podobnosti. Osim toga, Kaliterna – projektant više stotina građevina u Splitu – zaslužan je za osnivanje još nekoliko splitskih klubova u kojima se, inače, i Vidošević kroz mladost bavio sportom.

No od Vidoševića nas tako nešto ne čudi. Sjećate li se kako je onomad svoje imanje u Gorskom kotaru – mali dio portfelja koji si je nagomilao od vremena pretvorbe i privatizacije – radi olakšica registrirao kao planinarski dom, baš kao i Ivica Todorić u slučaju znanom pod nazivom “Hotel Kulmerovi dvori”? Uistinu, nema razloga da onaj tko vilu bez krzmanja prijavljuje za planinarski dom, sjedište županijske gospodarske komore ne proglasi za spomenik svojoj notornoj foteljaškoj guzici.

Igor Lasić

Katran & perje

Marketinški trik Tomislava Debeljaka

Hajduka bez kruha

A gdje drugo tržiti statusnim vrijednostima kada je Split posrijedi nego oko Poljuda? Čuo je valjda i Debeljak onaj slavni mit po kojem su Splićani ludi za svojim najvećim nogometnim klubom

Tomislav Debeljak, ugledni proizvođač šarafa i novi vlasnik Brodosplita, očito je dobro savladao lekciju o značaju marketinga u suvremenoj ekonomiji s osnovnom karakteristikom prodavanja muda pod bubrege, pri čemu nije važna kvaliteta i sadržaj robe, a kamoli suština društvenih odnosa koja stoji iza toga, nego je presudna reklama i ambalaža, odnosno ideologija. Ili, prevedeno u konkretne lokalne prilike, nije nužno da ima brodova na navozima, niti je bitno kako gazda tretira radnike u škveru – odlučujuća je kupnja statusa na već neki uspješan politikantski način.

A gdje drugo tržiti statusnim vrijednostima kada je Split posrijedi nego oko Poljuda? Čuo je valjda i Debeljak onaj slavni mit po kojem su Splićani toliko ludi za svojim najvećim nogometnim klubom da će rađe skupa s rođenom familjom bit i suva kruva gladni nego da Ajduku fali vode za natopit ledinu i oprat dresove. A demagoški svoj potencijal već je odavno iskazao, ne tek onim pokoljem volova i janjaca o proslavi njegova ulaska u Brodosplit; tada, doduše, Splićani su mu trčali ususret ne bi li napunili vlastiti drob, i nije se govorilo o nogometu.

Ovih dana, međutim, Tomislav je Debeljak u ime Brodosplita potpisao sponzorski ugovor s Hajdukom na 100 tisuća eura godišnje, premda još nema narudžbi za brodove, a i prošli je tjedan medijima nemilo odjeknula afera oko više nezakonitih aspekata novih ugovora za škverane. U njima se radnici tretiraju kroz ciničnu mješavinu krajnje ekskluzivnog tretmana i ljutog izrabljivanja. Pročula se tako ona stavka da mogu napustiti posao npr. varioca u Brodosplitu, ali se naredne dvije godine ne smiju zaposliti ni u koga konkurentnog.

Baš kao da su menadžeri, pa se Debeljak boji industrijske špijunaže; bit će da im zato nije u ugovorima naveo ni točan opis radnog mjesta. Ministarstvo rada svejedno je objavilo da tu nema kardinalnih propusta i da će se sporni detalji srediti, pa ni nama ne preostaje doli zaključiti kako Debeljak ipak nije kriv ni za što osim za svoje kriminalne realizacije i pokušaje, a ovo mu nipošto nije prvi put. Istinski su krivci naši kvazidemokratski predstavnici koji ga potiču, a on samo čini ono jedino što zna i umije.

Igor Lasić