Intrigator

Mali radni kolektiv bivših krojačica Kamenskog

Samoupravljane radnice

Ukoliko neka od radnica bivšeg Kamenskog ima loš dan, preporuča joj se da popije kapučino, a ako joj ni to ne pomogne, red je da ode prošetati 

Pozitivna nervoza vlada u prostorijama malog samoupravljačkog kolektiva, Udruge Kamensko, koju čine radnice propalog tekstilnog diva. Tri godine nakon što su obespravljene žene štrajkale glađu, na Knežiji užurbano traju pripreme za modnu reviju koja će se danas održati u zagrebačkom KIC-u. Đurđa Grozaj, predsjednica udruženih radnica, poziva na reviju i tribinu pod nazivom “Novo žensko radništvo”.

– Reviju će nositi žene od 20 do 50 godina, a cilj nam je pokazati da bez obzira na godine žene mogu biti lijepe – najavljuje predsjednica udruge, koja će na tribini o ženskom radništvu ugostiti Radu Borić iz Centra za ženske studije i Sandru Švaljek, zamjenicu gradonačelnika Zagreba.

– Nezaposlene žene u srednjim godinama ne smiju biti ponižavane kada se javljaju na oglase za posao – pojašnjava Đurđa Grozaj.

Jedna mušterija je upravo naumila ostaviti dvostruko veću “donaciju” za skraćivanje hlača negoli je objektivna vrijednost obavljenog posla. “Želim ih podržati, nagraditi njihov rad i način na koji su se ove hrabre žene organizirale”, kaže izlazeći iz krojačnice. Takav stav, govore radnice, uopće nije rijetkost.

Užurbanost sa smiješkom promatra i mlada magistrica tekstilne tehnologije Maja Katanić. Ovo joj je prvi radni dan, a zaposlila se kod radnica Kamenskog po famoznom Mrsićevom modelu i sretna je što nakon silnih odbijenica danas ima priliku raditi za 1.600 kuna.

– Dvije godine nitko mi nije odgovarao na molbe za posao. Bila sam ili prekvalificirana ili nedovoljno iskusna – objašnjava Maja.

Uvjerena je da od radnica Kamenskog u narednih godinu dana itekako ima što naučiti, a posebno joj godi radna atmosfera koja je izuzetno opuštena. Iskusna Ljiljana Klanfar kaže da ovakva opuštenost ne utječe negativno na produktivnost, dapače.

– Ma kakvi, posla ima puno i napravi se još više nego kada vam šefovi vise nad glavom – govori Ljiljana, a s njom se slaže i Suada Brodarić, koja nakon 28 godina provedenih u Kamenskom danas volontira za šivaćim strojem.

– Neprestano tražim posao, ali nitko me zbog godina neće i zato mi ne pada teško da ovdje u prijateljskom okruženju volontiram. Drži me nada da ću ipak jednom imati neka primanja – otkriva Suada.

Ovdje vrijedi zanimljivo pravilo. Ukoliko neka od radnica ima loš dan, preporuča joj se da sjedne, popije kapučino, a ako joj ni to ne pomogne, red je da slobodno ode prošetati. Razgovor s radnicama nikako ne može proći bez prisjećanja na propalu kuću europske mode. Uvjerene su da će zadovoljština ipak stići.

– Zadovoljština će biti da svi oni koji su nas opljačkali budu procesuirani – objašnjava jedna od njih.

– Ako pravosuđe zakaže, uzet ćemo pravdu u vlastite ruke – nadovezuje se druga.

Ne mogu zaboraviti da im poslodavac duguje pet plaća, doprinose i polovicu otpremnine, a za žene koje su imale preko 30 godina radnog staža ona iznosi smiješnih dvadesetak tisuća kuna.

– Jednako me i danas boli spomen Kamenskog, onaj šator i sjećanje na to kako su me liječnici tri puta oživljavali. Ali to mi i pomaže, ne dopušta mi da odustanem i stalno me vuče, tjera naprijed – kroz suze rezimira Đurđa Grozaj koja sve ovo proživljava vrlo emotivno.

S neskrivenim ponosom ističe kako danas u udruzi radi pet žena, a želja joj je da se taj broj popne na barem 20. Prednost u zapošljavanju dobile su žene čija je egzistencija bila najugroženija, a istovremeno se na volonterskoj bazi radi i na edukaciji ostalih radnica.

– Znate, u Kamenskom se lančano radilo, tako da imate žena koje su cijeli život šivale samo rukave, a ostalo jednostavno ne znaju. Naš je cilj da ih osposobimo – objašnjava Đurđa Grozaj i pokazuje kolekciju nakita što ga izrađuju žene koje nisu radile na šivanju, već su bile zaposlene na drugim poslovima.

Iako se čini da posla u ovom malom kolektivu ne nedostaje, jer krojačnica je puna i svakih nekoliko minuta netko od mušterija stidljivo proviri s nekim komadom robe kojem treba popravak, radnice od zarade mogu tek pokriti režije za prostor koji im je na korištenje ustupio Grad Zagreb, nabaviti materijal i ponešto sitno uložiti u neki polovni šivaći stroj. Za ostalo novca nema, ali one su uvjerene da će doći bolje sutra.

Ivor Fuka

Kratko & jasno

Sara Lalić, Centar za mirovne studije

Susjedi da, zetovi ne

Nezanemarivi postoci negativnih stavova prema određenim skupinama mogu biti rezultat politike i obrazovanja 

Što su pokazali rezultati istraživanja “Zastupljenost i indikatori diskriminacijskih i ksenofobičnih stavova u RH” provedenog u lipnju na uzorku od 600 građana?

Istraživali smo ksenofobiju prema skupinama nacionalnih i vjerskih manjina, prema tražiteljima azila i prema doseljenicima iz kulturalno dalekih zemalja. Pokazalo se da građani ne podupiru, barem na deklarativnoj razini, diskriminaciju doseljenika, te da ispitanici ni za jednu od grupa nemaju negativne stavove u većoj mjeri od 50 posto. Ipak, relativno najviše negativnih stavova imaju prema Romima i Srbima, te tražiteljima azila i muslimanima nezavisno od njihove nacije.

Što utiče na ksenofobiju?

Kako rezultati istraživanja nisu usporedivi s prijašnjim istraživanjima, ne možemo reći je li se situacija promijenila nabolje ili nagore u odnosu na neka prošla razdoblja. Zadovoljni smo da većina građana ne podržava diskriminaciju i da nema negativne stavove. S druge strane, nezanemarivi postoci negativnih stavova prema određenim skupinama mogu biti rezultat politike koja je odgovorna što se nije dovoljno radilo na obrazovanju o tim temama, pisanja pojedinih medija koji senzacionalistički pristupaju temama koje se tiču nacionalnih manjina i migracija, ali i ekonomske nesigurnosti i nejednakosti u društvu.

Da li bi rezultati bili drugačiji u vrijeme vukovarskih događanja?

Pitanje je koliko građana u ovom trenutku ćirilicu smatra važnim problemom. Mediji najviše prikazuju one koji su se aktivirali protiv ćiriličnih natpisa. S obzirom na to da smo utvrdili da velika većina ispitanih nema negativne stavove prema Srbima, na toj skupini moramo raditi kako je neki slični događaji ne bi okrenuli protiv srpske nacionalne manjine.

Kako biste ocijenili trendove ksenofobije?

Danas je manje poželjno iskazivati ksenofobične i rasističke stavove nego prije. Koliko su to ljudi stvarno usvojili, teško je reći, ali se stav o tome je li diskriminacija s raznih aspekata dopuštena ili nije promijenio nabolje. Rezultati pokazuju i da bi, simbolički rečeno, mnogi prihvatili spomenute skupine kao susjede, ali ne kao zetove i snahe. Ljudi koji do neke mjere imaju negativan stav o tim skupinama žele ih što više udaljiti od sebe, pa je ulazak tih skupina u privatnu sferu manje prihvatljiv nego u javnoj sferi.

Nenad Jovanović

Misteriozni susret Milanović – Pavić u zagrebačkom ugostiteljskom objektu

Nježni Tač

Ninoslav Pavić ima se što izjadati premijeru računajući na njegov blagotvorni utjecaj, pogotovo jer mu se firme upravo kisele u predstečajnoj nagodbi

Zoran i Milanović i Ninoslav Pavić susreli su se prošlog tjedna u zagrebačkom restoranu “Tač”, ali posve slučajno, što je zacijelo iznenadilo i njih. Zanimljivo je da su doslovno naletjeli jedan na drugog u prostoru između šanka i zahoda, mada nije poznato tko je išao u kojem smjeru. Naravno, zadržali su se tom prilikom u kraćem razgovoru, vjerojatno se ne dotičući posebno zahtjevnih tema.

Tako susret premijera i vlasnika Europapress holdinga opisuju iz vladinih Odnosa s javnošću, naime, odgovarajući na “medijske napise”, a koji su u velikoj mjeri zapravo izostali. Izdanja samog EPH-a, recimo, nisu se pretrgnula od tumačenja ovog slučajnog nalijetanja, a nisu ni ostale novine, dakle baš nijedne. Stvar se zametnula na portalu Index, da budemo precizni, i pružila tek nešto dalje po cyberspaceu, ne napuštajući ga prema kioscima, a kamoli radiotelevizijskom eteru.

Medijski napisi tako iznose da nije bila riječ ni o kakvom slučajnom susretu, nego je u “Taču” održan apsolutno ciljani sastanak, koji nije potrajao manje od dva sata. Štoviše, boravilo se za to vrijeme u “tajnoj sobi” restorana, kamo se obično ugledniji gosti povlače da bi na miru razgovarali o povjerljivim stvarima. Poput Ive Sanadera i Zsolta Hernadija onomad u “Marcelinu”. Osim što nakon te afere možemo zaboraviti da će se još poneko od takvih dati snimiti sigurnosnom kamerom.

O čemu su razgovarali, to portali ne znaju. Na prvu loptu, njihov je susret moguće dovesti u vezu s Milanovićevim neslužbenim pismom Europskoj komisiji, objavljenim već sutradan u “Jutarnjem listu”. Ali zašto bi se samo radi toga nalazili, ako znamo da im uobičajena suradnja funkcionira više nego idilično? Kriza izazvana Vladinim tretmanom europskog uhidbenog naloga, doduše, tek je dio kompleksa koji opterećuje Milanovićevu politiku. O mnogočemu su imali razloga popričati, dakle, pa valjda i jesu.

Jednako se i Pavić uvijek ima što za izjadati premijeru – Milanoviću koliko i Sanaderu, nešto ranije – računajući na njegov blagotvorni utjecaj. Kao što nas Index podsjeća, Pavićeve se firme upravo kisele u predstečajnoj nagodbi, zahtijevajući da se država odrekne 40 posto potraživanja od poreznog duga, što iznosi 22 milijuna kuna. Nije malo, ali ni tako mnogo u odnosu na ukupni dug od preko pola milijarde. Čak i sam Ninoslav Pavić, kao privatna osoba, državi na ime poreza duguje oko 60 tisuća kuna.

Nitko nije ulazio u pitanje, tako popularno ovih dana – zbog spomenutog bivšeg premijera – tko je platio ručak u “Taču”. Ali ukupan ceh njihova druženja platit će ponovno svi tzv. porezni obveznici, odnosno narod. Podsjećamo, Pavić je već poduže vrijeme pod istragama za tri veoma sumnjiva slučaja, no postupci stoje, iako su društvene i materijalne posljedice tih afera goleme. Zašto stoje, to znaju Mladen Bajić i Zoran Milanović.

Riječ je o slučajevima Kamensko – gdje je upleten i predsjednik Ivo Josipović – Slobodna Dalmacija i Hypo banka. Na isti način, o procesima koji ne mrdaju s mjesta, ako bi uopće i bili otvarani, ranije je sve znao Sanader. I, jasno, Bajić, ta neupitna konstanta. Ovaj sastanak premijera i vlasnika EPH-a samo je dodatni zalog da njima neugodne inkriminacije neće lako biti rasvijetljene i sankcionirane.

Sve te zavisnosti, rekosmo, ionako su vidljive golim okom u novinama EPH-a. Međusobna im dugovanja dadu se očitati po koječemu od onog što iznose “Jutarnji”, “Slobodna” ili “Globus”, kao i po onome što prešućuju. A uglavnom tu vezu prešućuje i tiskana im konkurencija, držeći se one o vrani i vrani. Drugim riječima, ako ćemo pravo, nisu se ove dvije ptičice ni trebale toliko gnjaviti sastajanjem u tajnosti.

Igor Lasić

Paranoja Glavaš

Lik i nedjelo osuđenog ratnog zločinca Branimira Glavaša u Osijeku su još uvijek tabu teme koje se zaobilaze u širokom luku. Vidjelo se to kada je Inicijativa mladih za ljudska prava odlučila organizirati javnu tribinu “Slučajevi selotejp i garaža s aspekta zločina, činjenica i posljedica”. Dvoranu za tribinu najprije su im odbili iznajmiti osječki Pravni fakultet, potom Kinematografi Osijek i na kraju im je, kada su već zakupili dvoranu i obavijestili javnost, gostoprimstvo otkazala i voditeljica hotela “Waldinger”.

Oba slučaja na koja se tribina poziva odnose se na ubojstva, otmice i mučenja srpskih civila 1990-ih u ratnom Osijeku, za što su pravomoćnom presudom na višegodišnje zatvorske kazne osuđeni Glavaš i petorica suradnika. Za pretpostaviti je da razlozi odbijanja tribine leže u političkim pritiscima, smatra Sven Milekić, koordinator programa “Tranzicijska pravda”.

– Pravni fakultet otkazao je tribinu jer se Mirku Siviću kao zadnjem osumnjičenom još sudi u tzv. slučaju selotejp. No riječ je o suđenju koje je izdvojeno iz kaznenog postupka koji se vodio protiv šestorice, a mi se bavimo samo pravomoćnim činjenicama. Kinematografi Osijek se boje da bi se mogli naći pod pritiskom jer su “već prije imali nekih problema”, dok je iz hotela “Waldinger”, kada su doznali temu tribine, stigao dopis kako bi to, u najmanju ruku, moglo štetiti njihovom ugledu. Vrlo brzo hotel nam je vratio novac koji smo dali za zakup dvorane – kaže za “Novosti” Milekić.

Nakon svega, ostaje pitanje da li je Osijek iznimka u ovom slučaju ili samo primjer.

– U Hrvatskoj ne samo da se mnogi ne mogu suočiti s prošlošću, već ni s pravom, odnosno pravnim činjenicama na koje se pozivamo. Možda netko misli da bi se ovime moglo oslabiti Glavaša u Slavoniji, a ako je tako, onda je riječ o paranoji širih razmjera – dodaje Milekić.

D. Grozdanić

Katran & perje

Akcija Državnog inspektorata i njegove šefice

Ma nemojte Maserati

Državni inspektorat na čelu s Boženom Vrbanić vodi brigu o najugroženijim slojevima stanovništva

Poznata je činjenica, nadaleko i naširoko, da hrvatska država osobitu brigu vodi o građanima slabijeg imovinskog stanja, žrtvama tranzicije i pripadnicima ranjivih društvenih skupina. Najnoviji uspjeh u tom smislu bilježi Državni inspektorat na čelu sa žustrom i elokventnom šeficom Boženom Vrbanić. Dužnost Državnog inspektorata je da u suradnji s članicama EU-a djeluje prema pučanstvu kroz sustav razmjene upozorenja o proizvodima rizičnima za zdravlje i sigurnost potrošača. S obzirom na iscrpljenost inspektora, koji u posljednje vrijeme vode bespoštednu bitku s bogatim trgovcima na tržnicama i bahatim vlasnicima slastičarnica, sumnjalo se da u ovoj ustanovi još ima snage za plemenite akcije. No ovog tjedna dokazano je suprotno.

Već prvo, povijesno upozorenje Inspektorata odaslano domaćim potrošačima, primljeno preko posebnog evropskog sustava RAPEX, opravdalo je složenu i sofisticiranu proceduru, na čijoj su implementaciji timovi stručnjaka danonoćno radili nekoliko godina. Državni je inspektorat pozvao vlasnike sportskih vozila “Maserati Quattroporte” (vrijednosti 120.000 eura) i “Maserati Gran Turismo” (više od 120.000 eura), proizvedenih u razdoblju od 2004. do 2009. godine, da hitno zamijene neispravne stražnje spone. Dotični autodijelovi premazani su neodgovarajućim antikorozivima i kao takvi predstavljaju opasnost u smislu raspada tijekom vožnje te ozljeđivanja putnika u vozilima, slučajnih pješaka i životinja uz autoceste.

S obzirom na iznimno popularne cijene neobično dopadljivih visokooktanskih bolida, kao i na latentnu platežnu moć domaćih ovisnika o brzinama, očekivalo se da će autosaloni domaćeg distributera “Maseratija” ovih dana biti pod pravom opsadom nekoliko stotina tisuća ogorčenih vlasnika, na čelu s pripadnicima šire familije Kerum. Međutim, javnost je razočarana: Državni inspektorat na čelu s vehementnom šeficom Vrbanić potrudio se i nabrojao tek petnaest neposredno ugroženih vozila iz navedenih serija “Maseratija”.

Kako je to moguće u ovako bogatoj državi već uvelike istražuju stručnjaci Ekonomskog instituta i novinari lajfstajl rubrika, koristeći najnovije bulevarsko-znanstvene metode.

Petar Glodić