Kome Zvonko zvoni

Fingiranjem braniteljskog pokopa i prateće ceremonije inače propisane zakonom, uz ispraćaj razvojačenih branitelja koji su se pojavili u svečanim uniformama i sa zastavama brigada Hrvatske vojske, prošlog je tjedna na zagrebačkom groblju Mirogoj pokopan Zvonko Bušić, za neke komentatore “branitelj prije branitelja, hrvatski disident i posljednji hrvatski idealist”, a za druge “terorist po definiciji, otmičar aviona, podmetač bombe i ubojica osuđen na doživotnu robiju” te, zaključno, “čovjek koji je umro nizašto”.

Kako su izvijestili mediji, šest hrvatskih branitelja u maskirnim hlačama i sa zelenim beretkama na glavi dežuralo je kraj odra. Lijes s Bušićevim posmrtnim ostacima bio je prekriven zastavom Republike Hrvatske, baš kao na službenim državnim sprovodima, dok su ga ispraćale tisuće ljudi s obilježjima Hrvatske vojske, Specijalne policije, HVO-a i HOS-a, predstavnici mnogih braniteljskih udruga, pa i tzv. hrvatskih povijesnih postrojbi, prepoznatljivih po crnini. Uz fratre, od Bušića se govorom oprostio umirovljeni brigadir HV-a Bruno Zorica, u grob je stavljena i zemlja iz njegove rodne Gorice kraj Gruda u Hercegovini, a sa spuštanjem lijesa njegovoj udovici Julienne Bušić predana je hrvatska zastava. Za potpun dojam službenog braniteljskog sprovoda nedostajao je samo plotun.

Mediji su izvijestili i da je Zvonko Bušić pokopan u mirogojskoj Aleji hrvatskih branitelja, području na kojem su, uz civilne grobove, koncentrirane grobnice poginulih branitelja. No kada su “Novosti” odlučile istražiti kako je došlo do toga da je grobno mjesto na tom području osigurano za Bušića u samo nekoliko dana nakon njegova samoubojstva, saznali smo kako je i ta lokacija na neki način fingirana.

Bušić je doista, kako su izvijestili mediji, pokopan u blizini Tuđmanovog ministra obrane Gojka Šuška i svojeg prezimenjaka, od strane jugoslavenskih obavještajnih službi likvidiranog hrvatskog nacionalista i emigranta Bruna Bušića, što je bila i namjera organizatora njegova sprovoda. No dok se grob Bruna Bušića još uvijek nalazi na području kolokvijalno zvanom Aleja hrvatskih branitelja, grob Zvonka Bušića smješten je preko puta, među grobnicama civila. Ipak, dojam je time postignut, kao i samom ceremonijom ispraćaja, pa će posjetitelj groblja, šećući tim područjem, u krugu od desetak metara zateći sva tri slavljena velikana hrvatskih domoljuba.

Kako smo uspjeli saznati od samih aktera, odglumljeni državnički pokop i lokacija grobnog mjesta organizirani su i osigurani u rekordnom roku na temelju dogovora zagrebačkih gradskih čelnika, braniteljskih udruga, obitelji pokojnika i, naravno, uprave groblja, pri čemu je – evo zanimljivog braniteljskog detalja – doista tražena i dobivena dozvola zagrebačkog Gradskog ureda za branitelje.

No krenimo redom. Isticanjem Zvonka Bušića kao “branitelja prije branitelja”, braniteljske udruge organizirale su pokop kojim su, na svoj način, htjele odati počast pokojniku koji, prema svim zakonskim odredbama, ni u kojem slučaju nije mogao biti proglašen hrvatskim braniteljem. Zakon o braniteljima je tu kristalno jasan: pod obranom Hrvatske podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine. U to vrijeme, podsjećamo, zbog postavljene bombe od koje je 1976. poginuo američki policajac, otmičar aviona Zvonko Bušić bio je na doživotnoj robiji u američkom zatvoru da bi, nakon pomilovanja, na slobodu bio pušten tek 2008. godine, kada se i vratio u Hrvatsku.

Ako je isticanje Zvonka Bušića kao “branitelja prije branitelja” kojem treba odati i odgovarajuće počasti moglo prije pogreba još biti shvaćeno kao svojevrsni neobvezujući apel braniteljskih udruga, kasnije se to pretvorilo u spremno prihvaćanje zahtjeva od strane zagrebačkih gradskih vlasti, koja je izdala suglasnost za kopanje novog groba, na što je inače potrebno mjesecima čekati. I to na mjestu koje dotad nije bilo predviđeno za grobnicu, ali je ubrzo dobilo takvu namjenu.

Naime, nakon odluke obitelji, rodbine i prijatelja, koji su najprije dvojili između Gorice i Mirogoja, da će na kraju “Zvonko naći svoj mir na zagrebačkom groblju u blizini grobova domoljuba Gojka Šuška i Brune Bušića”, koja je najprije objavljena na web-stranicama Radija Ljubuški, sve se počelo odvijati zaprepašćujućom brzinom. U svemu tome su, kako tvrde branitelji, ključnu ulogu imali predsjednik zagrebačke Gradske skupštine Darinko Kosor i predstavnici braniteljskih udruga okupljenih oko udruge Zavjet.

– Napravili smo posljednji ispraćaj istinskog hrvatskog branitelja uz sve vojne počasti, ali bez državne vlasti – pohvalio nam se Josip Vidović, zamjenik predsjednika Zavjeta, udruge koja je uz podršku ostalih braniteljskih udruga organizirala sprovod.

– Saznavši tragičnu vijest o smrti Zvonka Bušića, tijekom druženja s gospodinom Kosorom na završnici turnira “Oluja ’95” u Dubravi iznijeli smo i mogućnost da se, bude li to želja obitelji, Zvonko Bušić pokopa na Mirogoju. Nakon što se obitelj složila i odustala od pokopa u Hercegovini, krenuli smo dogovarati s predstavnicima gradske vlasti pogreb i grobno mjesto koje je, na zadovoljstvo svih, osigurano kraj grobnice Brune Bušića i u blizini groba Gojka Šuška. Sve je bilo dogovoreno u samo nekoliko dana od tragične vijesti – rekao nam je Vidović.

Kontakte s braniteljima i početak dogovaranja pokopa potvrdio nam je i Kosor, pritom znatno umanjujući svoju ulogu. Na naš upit na temelju koje odluke, pravilnika ili zakona se pristupilo uređivanju posljednjeg Bušićeva počivališta, od Grada Zagreba nismo dobili odgovor, ali dosta toga objašnjava odgovor uprave Gradskog groblja, iz kojeg proizlazi da je Bušić nakon smrti ostvario i neka – braniteljska prava.

“Uprava groblja daje na korištenje grobno mjesto u dogovoru sa Gradskim uredom za branitelje. Svoja materijalna prava branitelji ostvaruju putem Ministarstva, odnosno Gradskog ureda za branitelje. Grobno mjesto je bilo slobodno. Dodano je na niz već postojećih grobova u dogovoru sa predstavnicima Grada i koštalo je 18.750 kuna. Kako je Mirogoj zaštićeno kulturno dobro, za sva novosagrađena grobna mjesta, kao i za uređenje postojećih, traži se suglasnost gradskog Ureda za zaštitu spomenika kulture pa je tako učinjeno i ovog puta”, piše u dopisu Gradskih groblja.

Bez obzira na to što je formalno ukopan u civilnom dijelu, gdje mu je prvi susjed proslavljeni olimpijac Matija Ljubek, Zvonko Bušić dobio je na taj način mjesto u neposrednoj blizini domoljubnih ikona Gojka Šuška i Bruna Bušića, štoviše, nekako pod okriljem impozantne granitne Brunove grobnice koja dominira čitavom Alejom branitelja. Desetak metara dalje su i prvi grobovi poginulih pravih branitelja, a najistaknutije u blizini počivališta Zvonka Bušića su grobnice stožernog brigadira Joze Miličevića i general-bojnika Gordana Čačića.

No valja podsjetiti da se na sličan način na tom dijelu Mirogoja, predviđenom za državogrobne svrhe, u vrijeme Tuđmanove vladavine zatekao i Bušićev prezimenjak, a kažu i srodnik Bruno Bušić, čiji su ostaci 1999. godine dopremljeni iz Pariza, gdje je 1978. ubijen. Tada su mediji izvještavali kako se njegova grobnica kopa pored one Gojka Šuška, pri čemu je grobno mjesto sa 15.000 kuna platio Grad Zagreb, a Zaklada Bruno Bušić izradu grobnice po autorskoj zamisli kiparice Marije Ujević. “Bit će pokopan na tom mjestu kako bi njegov grob dobio posebnu važnost, jer na tom dijelu Mirogoja leže hrvatski branitelji”, istakao je tadašnji direktor groblja Josip Reljić.

Godinu dana ranije, 1998., pokopan je na tom području ministar obrane Gojko Šušak, a koncem 2009. stigao je na Mirogoj i prvi predsjednik Franjo Tuđman, koji je dobio najreprezentativniju lokaciju, s istočne strane crkve Krista Kralja, na središnjem mjestu u odnosu na glavni križ i obje strane mirogojskih Arkada, gdje su 1885. prebačeni dotadašnji najzaslužniji sinovi domovine poput Ljudevita Gaja, Stanka Vraza i Vatroslava Lisinskog, a naknadno Ivan i Antun Mažuranić, grof Janko Drašković, Antun Mihanović i drugi.

Uza sva slavna imena vječno sahranjena na reprezentativnim lokacijama Mirogoja, grob Zvonka Bušića ovih je dana najposjećeniji, vjerojatno jer je najnoviji, u što smo se uvjerili za naša dva dolaska tijekom ovog tjedna. Za drugog dolaska primijetili smo da je netko uklonio svijeće s natpisom “HOS – Za dom spremni” koje smo prvi put zatekli na grobnicama obojice Bušića. Iako su okolnosti pod kojima su oni pokopani na ovom dijelu Mirogoja svakako dale novo značenje pojmu lažnih branitelja, te svijeće govore puno i o tome što misle neki među onima koji smatraju da su Bruno i Zvonko zaslužili odane im počasti. Za njih, najvažniji grob još uvijek je u Madridu.