Milorad Pupovac: Hrvatska je u permanentnoj ustavnoj krizi

Foto: Jovica Drobnjak

Kako ocjenjujete nastojanja vlade premijera Zorana Milanovića, ali i predsjednika Ive Josipovića oko uvođenja ćirilice u Vukovaru?

Vlada i njen predsjednik odlučili su napraviti ono što im je obaveza po Ustavu i zakonu, a to je da odredbe o dvopismenosti na vukovarskom području primjenjuju postepeno, najprije na zgradama tijela državne vlasti. Smatramo da je to razuman potez, kojim se izlazi ususret svima koji smatraju da je potrebno trezveno i s mjerom realizirati Ustavni zakon i Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina u onim sredinama u kojima je to pitanje osjetljivo. Predsjednik Josipović se u priči o dvopismenosti nije najbolje snašao ni prije nepunu godinu ni sada, jer nastoji nastupiti kao čovjek koji želi pomiriti nepomirljivo: one koji žele poštovati zakon i one koji to ne žele. Želi pomiriti Vladu koja provodi zakone i one koji je smatraju protunarodnom i koji misle da treba nastaviti ratnu politiku drugim sredstvima. Ta politika dobre volje predsjednika Republike može biti pogrešno shvaćena od strane onih koji ne žele poštovati zakon i koji smatraju da je potrebno svim sredstvima spriječiti provođenje zakonskih odredbi koje se tiču prava nacionalnih manjina.

Vlada zna koje su joj obaveze

Situaciju raspaljuju i pojedine izjave iz Katoličke crkve, koja s druge strane prešućuje ispade čija su meta Srbi?

Nažalost, pojedini predstavnici, institucije i redovi Katoličke crkve svrstali su se među one koji vode kampanju protiv ćirilice, po njima agresorskog pisma koje treba demonizirati, iako je ćirilica jedno od temeljnih pisama slavenske kršćanske pismenosti, čije tvorce slave obje crkve, neovisno o nacionalnim denominacijama. To je dio nastojanja da se demokratski izabranu vladu proglasi protunarodnom zato što želi provesti Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, koji je bio uvjet za međunarodno priznanje Hrvatske, za njeno primanje u Vijeće Evrope te početak i završetak pregovora s EU-om. Ugodno bih se iznenadio kad bi se iz Crkve oglasili na incidente koje spominjete, no toga – osim u nekim slučajevima početkom 1990-ih, kad je situacija bila puno dramatičnija, posebno za pripadnike srpske zajednice koji su živjeli na područjima pod kontrolom hrvatske vlade – nije, nažalost, bilo. Puno je više poruka omalovažavanja i vrijeđanja stradanja Srba u Drugome svjetskom ratu, kao i podrške grupacijama koje otvoreno izražavaju neprijateljstvo prema Srbima.

Gdje su u priči oko ćiriličnih tabli Srbi i njihovi politički predstavnici?

Politika srpske zajednice s time nije žurila iz dva razloga. Prvi je taj što je htjela da se rješavaju životna pitanja, poput povrata imovine, obnove kuća, pravne sigurnosti i stvaranja dobrih uvjeta u krajevima u koje se ljudi vraćaju. Drugi razlog je to što znamo kakav je animozitet stvoren prema ćirilici i identitetima Srba u Hrvatskoj tokom 1990-ih; zato smo htjeli da se zakonske odredbe počnu primjenjivati postepeno i to smo činili bez podrške vlasti ondje gdje se to moglo, a uz podršku vlasti gdje je to bilo potrebno. U Vukovaru je Vlada shvatila da joj je obaveza uraditi ono što su 1990-ih uradile gradske, županijske i općinske vlasti u Istri prema talijanskoj zajednici, ondje gdje još nije bio primijenjen princip dvojezičnosti. Sadašnja Vlada to nastoji uskladiti sa zakonima i ništa više od toga. I to po zakonima koje je donijela HDZ-ova većina i HDZ-ova vlada.

Dva smjera destabilizacije

Koliko situacija u Vukovaru destabilizira nacionalne odnose i ugrožava Srbe i jeste li razočarani mlakom reakcijom EU-a koja bi, da je Hrvatska u pregovorima, vjerojatno bila oštrija?

Političke prilike u Hrvatskoj destabiliziraju se iz dva smjera. Jedan je u vezi sa zakonom o pravosudnoj suradnji s EU-om, kolokvijalno nazvanim Lex Perković, gdje se oko jednog slučaja plete mnogo veće i ozbiljnije pitanje, a to je jačanje konzervativizma i pokušaj da se s tih pozicija aktualnu lijevu Vladu obilježi kao tvrdu, neevropsku nasljednicu komunističkog režima, koji je preko imena Josipa Perkovića okarakteriziran kao zločinački. To predstavlja opasan trend destabilizacije političkih odnosa u Hrvatskoj, u što su uključeni i pojedini akteri evropske političke scene. Drugi je smjer destabilizacije nepoštivanje Ustavnog zakona i drugih manjinskih zakona, pokušaj sprečavanja njihove primjene i demoniziranje ćiriličnog pisma kao pisma neprijateljske nacije i civilizacije. Tu se, zapravo, nastoji Hrvatsku još jednom uvesti u podjele između onih koji su za toleranciju i onih koji su za isključivost, onih koji su za pomirenje i onih koji su protiv toga. Zanimljivo je da Evropska komisija reagira samo na ono prvo, pokazujući time da je politički akter, dok o drugome šuti. Ili to, preko izjava glasnogovornika, smatra unutrašnjom stvari Hrvatske, iako je i vrapcima na grani jasno da je pitanje Ustavnog zakona od prvog dana sastavni dio pravne stečevine, da je manjinska politika sastavni dio akija EU-a, a ne samo stvar unutrašnje politike neke članice. Pitanje dvopismenih i dvojezičnih natpisa u Vukovaru nije pitanje dvojezičnosti nego pitanje poštovanja manjinskih prava. Oni u Evropskoj komisiji koji su na takav način reagirali jako su pogriješili, kao što po nekim stvarima griješe i oni koji reagiraju na Lex Perković.

Smatrate li da će HDZ, koji evidentno skreće udesno, koristiti aktualne događaje da proizvede ustavnu krizu, uz ostalo i protuustavnim mijenjanjem Statuta Vukovara?

Što se tiče ustavne krize, možda će zvučati preoštro ako kažem da je Hrvatska stalno na rubu ustavne krize kad je posrijedi poštovanje nekih temeljnih ustavnih odredbi. Kad bi se gledalo s aspekta koliko se i kako poštuju neke temeljne ustavne vrijednosti, moglo bi se zaključiti da je Hrvatska u permanentnoj ustavnoj krizi.

Hrvatska ne poštuje dosljedno odredbe o svom antifašističkom nasljeđu. Ne poštuje dosljedno, a to pokazuje i situacija u Vukovaru, ni zakonske odredbe o pravima nacionalnih manjina. Pored toga, ima i sve manje kapaciteta da bude socijalna država, da jamči ljudima socijalna prava. Sa stajališta triju temeljnih ustavnih vrijednosti – antifašizma, ravnopravnosti građana i socijalne jednakosti – može se zaključiti da je Hrvatska u ozbiljnoj krizi. Samo, to se ne smatra krizom. Na to smo navikli i o tome ne raspravljamo, osim u slučajevima incidentnih situacija, poput ove u Vukovaru. A naši pravni stručnjaci i politolozi kao da su slijepi na činjenice koje su im pred očima, kao da su gluhi za upozoravajuće glasove.

HDZ-ova većina u Vukovaru, sklepana s prebjegom iz SDP-a, možda i može promijeniti Statut, ali će on biti u sukobu sa zakonom, a svaki pravni akt koji jedinica lokalne samouprave donese a koji je u neskladu sa zakonom nadležna tijela državne vlasti moraju poništiti. Ako HDZ želi stvoriti krizu, stvorit će je u Vukovaru, kako bi se tamošnji odnosi i sukob prenijeli na cijelu Hrvatsku. Ne bi, nažalost, HDZ-u bilo prvi put i strano da zbog političkih ciljeva kontaminira odnose u zemlji međuetničkom i političkom netolerancijom, nametanjem političke volje argumentima koji posežu za uniformama ili ratnim iskustvom.

Nekažnjeni zločini u Varivodama i Gošiću

U Varivodama i Gošiću priprema se obilježavanje godišnjice likvidacije tamošnjih civila: jeste li razočarani činjenicom da nitko od počinilaca zločina nad srpskim stanovništvom u “Oluji” i nakon nje još nije pravomoćno osuđen pred domaćim sudovima?

Koristim ovu priliku da podsjetim predsjednika Republike, predsjednika Vlade i druge predstavnike vlasti kako su nakon oslobađajućih presuda Anti Gotovini i Mladenu Markaču kazali da zločini neće ostati nekažnjeni, da će oni koji su počinili zločine zbog kojih su generali bili optuženi biti kažnjeni od naših sudova. Je li se to dogodilo? Još nije, a nemamo saznanja kad će i hoće li. Varivode i Gošić desili su se 1995., prije 18 godina. Do danas nitko nije odgovarao za te, kao ni za druge zločine, iako su oni bili masovni, sistematski i počinjeni od strane osoba odjevenih u odore vojske i policije. Iz tog razloga smatramo da je potrebno pokrenuti nove aktivnosti da se vlasti i pravosudne i istražne organe ne samo podsjeti na preuzete obaveze, nego i primora da te obaveze izvrše. Podizanje spomenika u Gošiću i okupljanje bez predstavnika vlasti samo je prvi korak u tome.

Koliko će u daljnjem razvoju odnosa Srbije i Hrvatske biti prostora za poboljšanje položaja nacionalnih manjina u tim zemljama? Postoji li mogućnost da se u sklopu željenog napretka u odnosima problemi Srba u Hrvatskoj gurnu pod tepih?

Srbija je zaokupljena rješenjem kosovskog pitanja kao ključnog za vlastitu stabilnost, priznavanje u međunarodnoj zajednici i pristupanje Evropskoj uniji. Mi Srbiju razumijemo, ali nema nikakve sumnje da ne bismo imali razumijevanja za bilateralne odnose i suradnju u kojoj bi se pitanja Srba u Hrvatskoj gurnula pod tepih zbog nekih tobožnjih viših razloga. Suradnja bi trebala biti takva da od nje imaju koristi svi građani Hrvatske i Srbije, a posebno pripadnici manjina, Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji. To nije samo pitanje manjinskih prava, to je pitanja sposobnosti dviju država da se na pravi način suoče jedna s drugom, s ratovima i strahotama kroz koje su prošle i s politikama koje su ih vodile.

EK miješa pravnu i ideološko-političku materiju, a to je opasno

Kakav je stav SDSS-a oko Lex Perkovića?

Mi smo za suradnju s EU-om i njenim članicama u svim pravnim pitanjima, uključujući i ona koja se tiču kažnjavanja zločina, ne samo ubojstava nego i svih ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj. Naš stav nije nepoznat i nije od jučer: blizak je Vladinom po tome što smatramo da suradnja treba biti na principu jednakosti i da Hrvatska mora dobiti priliku da bude jednakopravna ostalim članicama EU-a. Ako Hrvatska smatra da taj posao može obaviti sama, a ova Vlada jest za to spremna, ne vidim razloga da naši pravosudni organi ne dobiju tu priliku. Pored toga, brine nas miješanje pravne i ideološko-političke materije. Brine nas trend koji dolazi od pojedinih predstavnika EK-a u kojem se pravna materija i argumenti zamjenjuju ideološkim, pa ovu Vladu optužuju ne samo zbog pravnih, nego i zbog ideološko-političkih razloga. To je opasno. EU je sistem vrijednosti, a ne ideološko-politički poredak u kojem bi članice morale biti po nečemu podčinjene ili imati iste stavove.