Tko je tko u novoj Vladi Srbije

Nakon više od pola godine od najave rekonstrukcije Vlade Srbije, prvog ponedjeljka u rujnu, gotovo pred ponoć, novi su ministri (nakon duge i konfrontirajuće rasprave između vlasti i oporbe) položili zakletvu; u utorak, kad nastaje ovaj tekst, u tijeku je i prva sjednica novog kabineta premijera Ivice Dačića.

Od 22 člana kabineta, 11 je novih ljudi. Lazar Krstić ministar je financija, Dragan Glamočić ministar poljoprivrede, Igor Mirović ministar regionalnog razvoja i državne uprave, Saša Radulović privrede, Nebojša Rodić ministar obrane, a Aleksandar Vulin ministar je bez lisnice (zadužen za Kosovo). Svi su oni iz “paketa” koji je predložila Srpska napredna stranka, dok su socijalisti izabrali Aleksandra Antića za ministra prometa, Tomislava Jovanovića za ministra prosvjete, znanosti i tehnološkog razvoja, Branka Ružića za ministra bez lisnice zaduženog za eurointegracije, kao i dvojicu koji predstavljaju najveće iznenađenje: novog ministra kulture Ivana Tasovca i vaterpolista Vanju Udovičića za ministra omladine i sporta, kojega su zajedno podržali SNS Aleksandra Vučića i Socijalistička partija Srbije premijera Dačića.

Dosadašnjeg direktora Beogradske filharmonije Ivana Tasovca javnost dobro poznaje: Filharmoniju je preuzeo prije 12 godina (kao 35-godišnjak), kad je ona imala tek 39 godišnjih pretplatnika. Danas, u sezoni 2012/2113, pretplatničku kartu Filharmonije ima 4.290 ljubitelja klasike, ali tu se ne računaju ulaznice prodane za pojedinačne koncerte. Netko ovih dana reče da je zemlja Srbija čudo u kojem koncerte klasične glazbe posjećuje više ljudi nego nogometne utakmice Zvezde i Partizana zajedno!

Tasovac je Filharmoniju naslijedio u katastrofalnom stanju, da bi nakon toga godinama – i uz pomoć velikog Zubina Mehte – s njom dosegao zvijezde; upravo Mehta organizira veliku turneju po SAD-u najavljenu za iduću godinu. Duhovit je, jasnih stavova, kritičar onoga što ne valja (na primjer, ne libi se govoriti na antifašističkim skupovima), pa je jedan dio tvrdog jezgra SPS-a bio žestoko protiv njegovog izbora. Ne libi se ni ekscesa (ne samo s raščupanom frizurom), pa kad je nedavno donesen umnogome apsurdan zakon o javnim nabavkama koji vrijedi i za kulturne institucije, na svom je Twitter profilu raspisao natječaj za izbor dirigenta za koncertno izvođenje prvih, trećih i četvrtih stavova Brahmsovih simfonija! “Druge stavove ubuduće nećemo izvoditi, jer su i inače uglavnom spori i dosadni!” napisao je tada, uz opasku da na natječaju mogu sudjelovati “samo osobe koje su prijatne spoljašnjosti i koje u ličnom vlasništvu imaju tamno odelo, belu košulju i crnu leptir-mašnu”, a “poželjno je, ali nije od presudne važnosti, da imaju svoju dirigentsku palicu (prutić ili motkicu slične dužine i obima)”, s tim da zainteresirani moraju dostaviti “potvrdu dva svedoka da imaju iskustva u vezivanju pertli na tamnim cipelama – ponude nosilaca mokasina neće se razmatrati”.

Biografija novog ministra financija Lazara Krstića ona je o kojoj se najviše pričalo posljednjih tjedana: stipendist na prestižnom američkom sveučilištu Yale, diplomirao 2007. godine u oblasti matematike, etike, politike i ekonomije. Dolazi iz agencije McKinsey, iz ureda u New Yorku. Ovih dana, međutim, u javnosti se pojavio i jedan njegov autorski tekst objavljen u besplatnom godišnjaku “Petnica”, istoimene istraživačke stanice u kojoj su stasali mnogi danas uspješni mladi istraživači. U tekstu “Kako biti siromašan, ali seksi” Krstić pokazuje svoje impresije Berlinom kao centrom evropskog poduzetništva, u kojem je 2011. godine osnovano “nekoliko stotina start up-ova” (ma što to značilo), pa preporučuje da i Petnica “prožme svoje programe idejom preduzetništva”, te iskazuje isključivo tržišno poimanje znanja (roba!), što je izazvalo kritike ionako nepovjerljivih prema 29-godišnjem “vizionaru”. Krstićev tekst, konstatira Aleksej Kišjuhas, sociolog s novosadskog Filozofskog fakulteta, otkriva autora “koji nije istinski vizionar, već samo marljivi ponavljač izanđalih fraza iz neoliberalnih biznis škola”.

Novi ministar privrede je Saša Radulović, koji je završio sarajevski Elektrotehnički fakultet. Krajem 1980-ih otišao je iz Srbije u Njemačku; karijeru je počeo u Siemensu, a radio je i u Kanadi i SAD-u, da bi se u zemlju vratio 2005. godine. Na funkciju ministra stupa kao dosadašnji ekonomski konzultant i licencirani stečajni upravitelj (s još mnogo detalja o suradnji s mnogim međunarodnim i domaćim organizacijama) kojeg su tabloidi – danas službeni glasnici SNS-a i Aleksandra Vučića – prije dvije godine proglasili “kraljem stečaja”. Inače, redovno piše blog na B92.

Budući ministar obrane Nebojša Rodić stiže s funkcije šefa BIA-e (Bezbednosno-informativne agencije), blizak je Tomislavu Nikoliću, a poznat je po tome što je bio tajnik Republičke izborne komisije u vrijeme velike izborne krađe 1997. godine (kad Slobodan Milošević nije priznao pobjedu oporbe u srpskim gradovima).

Igor Mirović, ministar regionalnog razvoja i lokalne samouprave, donedavni je radikal poznat iz vremena dok je bio direktor Zavoda za izgradnju grada Novog Sada, kad je tim gradom upravljala radikalka Maja Gojković, danas također naprednjakinja. Od njihove vlasti Novi Sad do danas se nije oporavio.

Ministar poljoprivrede Dragan Glamočić stiže s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, iz odjela za stočarstvo, a javnost ga se sjeća iz afere s aflatoksinom, kad je izjavio da je aflatoksin “posljedica klimatskih promjena”.

Ministri Aleksandar Antić i Branko Ružić pouzdani su kadrovi Ivice Dačića, prvi u beogradskoj vlasti, drugi u stranci. Isto vrijedi i za novog ministra prosvjete Tomislava Jovanovića, profesora Medicinskog fakulteta u Beogradu, dok je Aleksandar Vulin – nakon što je godinama bio vjeran uspomeni na Mirjanu Marković i Jugoslavensku ljevicu – ministar bez lisnice, zadužen za Kosovo. On je jedini za kojega možda ima smisla ministarska zakletva u kojoj se kaže da će ministri čuvati Kosovo u sastavu Srbije. Sada samo treba vidjeti koliko će to šaroliko društvo trajati, da li samo dok se ne obave lokalni izbori na Kosovu u studenome…