Žen: Osvajamo “muške” prostore
Eva Badanjak, Sara Ercegović, Ivona Ivković i Tanja Minarik članice su grupe Žen, feminističkoga kvir benda čiji je nedavno objavljeni album “I onda je sve počelo” zasigurno jedno od boljih ovogodišnjih izdanja na domaćoj sceni. Album je objavila austrijska etiketa Anrekords, a kreativne djevojke krenule su potom na europsku turneju po Sloveniji, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Njemačkoj i Danskoj.
Počele ste svirati kao grupa Žoržet pa Ž-buka, da biste nakon sedam godina scenskog iskustva i stotine održanih koncerata širom regije postale Žen: koliko vam je važan naziv benda, s obzirom na to da imenicu ženskog roda koristite u muškom? Opisuje li to vašu seksualnu orijentaciju ili…?
Ivona: Svaki naslov nosi značenje koje je najčešće osobno, a onda i društveno, političko. Tako svi ti nazivi – i ime benda i naslov albuma i nazivi pjesama, zajedno s glazbom i riječima – označavaju nas, a istodobno svemu tome mi same dajemo značenje. Ono što ističemo nije toliko vezano uz našu seksualnu orijentaciju, kao što ni davanje prostora riječi “žena” u muškom rodnom prostoru nije samo stejtment naše seksualne orijentacije, nego zauzimanje jednog, nažalost, još uvijek tipično “muškog” područja: u glazbi, u performansu, u žanru, u jeziku.
Eva: Nismo odlučile postati Žen, mi jesmo Žen. Ono što je bilo prije nema baš neke velike žanrovske poveznice sa Ženom sada, osim što smo Sara i ja svirale zajedno i ranije.
Etikete kao dvosjekli mač
Koliko je za uspjeh benda presudan taj društveni stav? Jer, uz Lezbor i U pol 9 kod Sabe zapravo ste jedini hrvatski feministički kvir bend…
Ivona: Samo zauzimanje stava i prihvaćanje etiketa, bar što se žena u glazbi tiče, dvosjekli je mač: s jedne strane, naša je politika, i osobna i bendovska, naglašeno kvir feministička, jer mi jesmo žene i jesmo kvir i tako istupamo, s druge strane, to nije sve što postoji, to je samo jedan od načina na koji nas se može promatrati/slušati/shvaćati. Ono što nas također gradi i potiče jest priznavanje kvalitete glazbenoga i performerskoga dijela našeg djelovanja od ljudi koji nisu dio političke, kvir feminističke, već žanrovske, glazbene scene.
Sara: Seksualna orijentacija nije mjerilo umjetničke kvalitete, a mi i nismo bend koji nastupa isključivo na kvir događanjima, stoga je u našem slučaju teško to dovesti u direktnu korelaciju. Naravno, imamo podršku LGBT zajednice i na to smo jako ponosne, no nitko neće doći na koncert više od jedanput ako mu/joj se to što vidi/čuje/doživi ne svidi.
Aktualni album “I onda je sve počelo” objavili ste za austrijsku etiketu Anrekords, koja se ponosi svojom feminističkim i kvir poslovnom politikom. Je li ona zaslužna i za vašu trenutačnu europsku turneju?
Sara: Anrekords je nezavisni kvir feministički lejbl iz Beča i, koliko nam je poznato, prvi takav u Europi. Usprkos našoj seksualnoj orijentaciji, do njih smo došli preko naših jako strejt prijatelja iz benda Pič Pit i ekipe iz Interstelar rekordsa. S druge strane, cure iz Anrekordsa, neovisno o toj preporuci, već su se bile zainteresirale za naš rad, pa smo na prvom sastanku znali da je to to i da je naša suradnja obostrano zadovoljstvo, savršen spoj i glazbeničkih i aktivističkih afiniteta. Anrekords nam je organizirao i veći dio turneje, jer je riječ o zajedničkoj promociji dvaju izdanja objavljenih pod tim lejblom ove godine: tako smo prvi dio turneje nastupali s bendom MatTriks, a ostatak turneje organizirali smo samostalno, kako i inače radimo. Naime, osim što smo bend, u proširenom sastavu, s još nekoliko prijatelja, organiziramo partije i koncerte u Zagrebu pod nazivom Živ Žar Žur. Tako da aktivno sudjelujemo u umrežavanju andergraund glazbene scene, pomažemo drugim bendovima na njihovim turnejama, oni pomažu nama i u tom procesu ostvarujemo divna prijateljstva.
Srčanost i sanjivost u jednom
Puno pažnje poklanjate vizualnom dijelu nastupa, pa je i Tanja Minarik, zadužena za taj dio, punopravna članica benda. Kako spajate zvuk i sliku?
Eva: Mislim da je riječ o međusobnom povjerenju.
Tanja: Suradnje sa Ženom došla je prirodno. Mislim da nas je spojio sličan senzibilitet i sličan izričaj u različitim medijima: slojevita glazba sama u sebi nosi sve te situacije, motive i boje koje pomažem iznijeti na površinu. Što se tehničke strane izvedbe tiče, na nastupima uživo manipuliram već pripremljenim materijalima. Neke od tih materijala osmišljavamo zajedno, pa tako i tijekom ove turneje snimamo materijale koje implementiram već na sljedećem koncertu.
Album dobiva izuzetno pozitivne ocjene. Koliko vam uopće znače recenzije i službene kritike?
Sara: Svako priznanje našega rada puno nam znači. Svaki pojedinac koji nam s oduševljenjem priđe nakon koncerta, svaki pljesak, svaki poziv na bis, pa tako i svaka pozitivna recenzija, daju nam dodatni elan. Posebno su nam bitne kritike, i službene i neslužbene, od osoba koje cijenimo radi iskustva i desetljeća konzumiranja glazbe na različite načine.
Rok kritičar Vladimir Horvat Horvi o vašim je tekstovima napisao: “One ne urliču i ne stenju, ne banaliziraju i ne kukaju, ne drže prodike i bukvice, a ponajmanje ne fantaziraju o nepravdi društva, nego se okreću same sebi i svojoj romantičnoj intimi.” Drugim riječima, vaše su pjesme ljubavne. Jesu li vaši istomišljenici razočarani zbog nepostojanja aktivizma u njima ili vas iz tog razloga vole još više?
Ivona: Ha, ha… aktivizam je prisutan u našim pjesmama, ali se provlači kroz tekstove i tonove tako da se zapazi tek ako se sluša.
Sara: Nisu sve naše pjesme ljubavne. Romantika je srčanost i sanjivost u jednom, i može je biti i u želji za boljim svijetom. Sve pjesme su inspirirane našim iskustvima i osjećajima, a aktivizam je neupitni dio naših života, pa je tako prisutan i u njima.
Jeste li u karijeri imale neugodnih iskustava zbog neskrivene seksualne orijentacije?
Ivona: Osobno, jesam. A kao bend, više u smislu podcjenjivanja naših mogućnosti, promatranja kroz kategoriju “ženskog” benda, koja još nosi oznaku niže glazbene vrste. Ali što više sviramo, takva su iskustva sve rjeđa. Zauzimanje stava i dobri nastupi najbolje začepe usta homofobnim ili seksističkim komentarima.