Balkan prolaz

Pape

Unatoč groznim vijestima iz Bruxellesa – Evropska komisija odlučila je da odloži dalje razgovore s Bosnom i Hercegovinom o IPA fondovima sve “dok se BiH ne vrati u evropski kolosijek” – građani Bosne i Hercegovine su noć sa utorka na srijedu proveli na ulicama. Naime, nakon više od dvadeset godina čekanja, BiH se prvi put plasirala na veliko nogometno takmičenje, spektakularno pregazivši svoju kvalifikacionu grupu, bilježeći se – uz Njemačku i Nizozemsku – kao jedna od tri najefikasnije nacionalne selekcije u kvalifikacijama, sa prosječno tri postignuta pogotka po utakmici. Nema sumnje da su mladići iz bh. tima zaslužili plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, ali posebne zasluge za ovaj povijesni uspjeh pripadaju selektoru Safetu Sušiću Papetu, nekoć najboljem bh. nogometašu, a danas najboljem izborniku. U odlučujućoj utakmici, odigranoj u utorak, Papetovi “Zmajevi” savladali su u Kaunasu selekciju Litvanije rezultatom 1:0, pogotkom Vedada Ibiševića u 68. minuti. Na kraju kvalifikacijskog ciklusa, BiH je sakupila 25 od mogućih 30 bodova u grupi G. Isto toliko bodova sakupila je i drugoplasirana Grčka, ali je BiH zbog boljeg međusobnog omjera i neusporedivo bolje gol razlike ostala na čelu grupe i izravno se plasirala na SP.

Tišina

Potkraj prošloga tjedna Sindikat medija Crne Gore održao je prosvjede pred zgradom Ministarstva unutrašnjih poslova zbog nerješavanja pitanja napada na novinare. Prosvjedima su se u velikom broju pridružili i građani Podgorice. Predstavnici ogorčenih novinara podsjetili su na još uvijek neriješen slučaj napada na novinara Tufika Softića, koji je 2007. godine bio brutalno pretučen ispred svoje kuće, da bi ove godine, prije dva mjeseca, pronašao i bombu ispred svojega doma. “Više nemamo vremena da čekamo i zato tražimo da se konačno kaže ko su napadači i ubice i ko ih šalje, tražimo jer nećemo da se pomirimo sa tišinom na koju nadležni računaju”, rekla je predsjednica Sindikata medija Marijana Camović, navodeći da samo na novinare nasrću na ulicama isključivo zbog posla kojim se bave. Na prosvjedima je bio i spomenuti Tufik Softić, koji je rekao da na ovaj način novinari šalju poruku državnim institucijama Crne Gore, ističući da do sada nije riješen niti jedan napad na novinare, uključujući i napad na Oliveru Lakić.

Groblje

Gradska uprava Banje Luke sprovela je u djelo svoj naum da ukloni kapije katoličkog groblja u tom gradu. Kako je priopćeno iz Tiskovne agencije Banjalučke biskupije, trećeg oktobra su porušene dvije kapije da drevnom katoličkom groblju Crkvine, na kojem je nekada bila crkva Sv. Vida mučenika, a sve je obavljeno po naređenju Odjeljenja za inspekcijske poslove grada Banje Luke i uz nazočnost članova inspekcije istog odjeljenja. “Ovim je groblje otvoreno za ispašu ovaca, goveda i konja”, saopćeno je iz biskupije. Lokalitet Crkvine je za banjalučke katolike važan i kao historijski spomenik, pošto je od 18. stoljeća poznat kao mjesto gdje se okupljaju poklonici sv. Vida. Tom mjestu je papa Pio VI dodijelio povlasticu “potpunog oprosta” 1775. godine. Što se tiče banjalučke gradske administracije, stvar je pragmatična i jednostavna: groblje, prema njihovoj dokumentaciji, nikada nije imalo službeni prilaz, već “samo pristupnu stazu za sahranjivanje pokojnika i dolazak na liturgijska slavlja”. Tako je u četvrtom mjesecu ove godine donesena odluka da se “neslužbena” kapija – sruši. “Kao i svako katoličko groblje, tako je i ovo uvijek bilo ograđeno, kako domaće ili divlje životinje ne bi unutra ulazile i pravile nered po grobovima ili oštetilo kapelicu u kojoj se redovito slavi sveta misa”, žalili su se tada iz Banjalučke biskupije, ali uzalud. Sada ističu kako se malobrojni povratnici hrvatske nacionalnosti pitaju što će biti s grobovima njihovih predaka.

Sedmica

Janko Samouković, Amir Omerspahić i Stanislav Krezić, svi bivši logoraši, svojim su učešćem u projektu “Sedmica izgradnje mira” privukli pažnju regionalnih medija, nakon što su u prostorijama bivšeg logora Luka u Brčkom govorili o svojim ratnim iskustvima i torturama u različitim logorima u BiH. Samouković, koji je tokom rata bio zatočen u logoru Silos u Tarčinu, rekao je da doživljene traume ne može zaboraviti. Ipak, dodao je, nastoji da gledati prema budućnosti. “Mi logoraši vidimo da se vrlo dobro možemo razumjeti, da smo svi prošli slične ili iste stvari u tim logorima. Naša želja je da pokažemo da nas trojica dolazimo iz tri naroda, da smo prijatelji. Naša želja nije da uveličavamo nečije stradanje, a nečije umanjujemo, već da kažemo da je rat nešto što stvarno nije dobro i da u suštini svakome donosi nesreću i zlo”, rekao je Samouković. Logoraši tvrde da im javno govorenje o vlastitim logorskim patnjama predstavlja olakšanje i da im je cilj da pomognu mlađoj populaciji da shvati šta rat donosi. “Imao sam 17 godina kad je rat počeo. I sada imam teške posljedice od svega što sam prošao. Uzdamo se u mlađu populaciju, da ona može u ovoj državi promijeniti nešto nabolje. To je jedini cilj, to me motiviše i to mi pomaže”, rekao je Omerspahić. “Ovdje su većinom ljudi koji su bili u logorima i osjeti se podrška koju nam pružaju da izdržimo u ovom projektu i da mlađima kažemo da logori i rat ne donose ništa dobro”, zaključio je Mostarac Stanislav Krezić.