Balkan prolaz

Parada

Prva podgorička Parada ponosa prošla je slično kao i budvanska – masovnom tučnjavom između oklopljenih policijskih snaga i homofobne svjetine, okupljene u huliganske grupe. Bilanca Prajda u glavnom gradu Crne Gore je dvadesetak povrijeđenih policajaca, preko 60 uhićenih izgrednika, veća materijalna šteta, a napadnuta je i redakcija dnevnika “Vijesti”. Uprava policije u Podgorici prethodno je saopćila kako je pred njom “najveći bezbjednosni rizik u novijoj crnogorskoj historiji”, pa je angažirala preko dvije tisuće policajaca, samo da bi se njihova procjena pokazala bolno točnom. Prema pojedinim medijskim izvješćima, neki od učesnika parade bili su sačekivani i premlaćivani nakon događaja. U toku same parade Podgorica je sličila na ratnu zonu, sa detonacijama koje su zabilježene na nekoliko mjesta i policijom koja je palicama i suzavcem suzbijala huligane po cijelom gradu. Pored svega toga, članovi crnogorske LGBT populacije, koji su i organizirali Paradu ponosa, izjavili su da je događaj bio uspješan, najavljujući već sada okupljanje naredne godine, a čini se da je ishodom zadovoljna i crnogorska vlast. Ministar Suad Numanović nakon svega je protumačio kako su građani Podgorice “pokazali visok stepen demokracije, tolerancije”. “Ovo mirno okupljanje je garant da će LGBT populacija biti zaštićena u potpunosti, jer Crna Gora neće dozvoliti da se ijedan građanin osjeti manje vrijednim ili nezaštićenim”, kazao je Numanović, koji tren prije no što je počelo kamenovanje.

Nadrealno

Svojevremeno je aktualni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik tvrdio kako ne priznaje Sud Bosne i Hercegovine jer, citiramo, “ne želi da mu sude sudije muslimani”, no čini se da je sada granica njegove netolerancije prema sudovima proširena i na one koji donose presude koje mu se ne sviđaju. Nakon što je sud u Bijeljini donio presudu u sporu između litvanske tvrtke Ukio Bankas i Republike Srpske, prema kojoj Dodikov entitet Litvancima mora isplatiti iznos od preko 70 milijuna eura po osnovu kredita koje su oni dali Fabrici glinice Birač iz Zvornika, Dodik je poručio kako će “Republika Srpska upotrijebiti sve svoje kompetencije da Fabrika glinice Birač funkcionira, bez obzira na spekulativne odluke suda”. Pravosuđe Republike Srpske pokazuje se nesposobnim da štiti interese RS-a, kao i njenog naroda, ocijenio je Dodik, dodajući kako sutkinju koja je donijela odluku u vezi Birača “treba da bude sramota”. Još je rekao da su reformu pravosuđa u BiH “provodili stranci” i da donesena presuda bijeljinskoga suda “nema veze sa pravnim sistemom”. “Moja prva reakcija nakon odluke suda bila je da se ukine sud u Bijeljini i premjesti na neko drugo mjesto. Možda se to i desi”, zaprijetio je na kraju. O kriminalu u Birču, o kojem su ispisani tomovi novinarskih radova i koji je nekadašnjeg giganta bacio na koljena a sada u dužničko ropstvo prema Litvancima, nije zauzimao stavove.

Kežarovski

Tomislav Kežarovski, makedonski novinar, osuđen je na četiri i pol godine zatvora jer je, prema presudi, otkrio identitet svjedoka povezanog sa ubojstvom u selu Oreše kod Velesa, u članku objavljenom 2008. godine. Proces protiv Kežarovskog mnogi makedonski novinari smatraju čistom farsom i sve vrijeme njegovog pritvoreništva – dakle posljednjih pet mjeseci – održavani su prosvjedi novinara. Tako je dočekana i presuda vijeća Kaznenog suda u Skoplju, koju su oštro osudili mediji i grupe za zaštitu ljudskih prava. Makedonsko udruženje novinara opisalo je presudu protiv Kežarovskog kao “pretjeranu”, a predstavnica za slobodu medija u Organizaciji za evropsku bezbjednost i saradnju (OSCE) Dunja Mijatović ocijenila je da je odluka suda “zastrašujuća” i da “šalje jasnu poruku o cenzuri” drugim makedonskim novinarima. “Današnja presuda ima ozbiljne posljedice po slobodu izražavanja i medija. Krivično gonjenje novinara zbog njihovih novinarskih aktivnosti predstavlja kršenje osnovnog ljudskog prava na slobodu izražavanja i obaveza koje ta zemlja ima u okviru OSCE-a da razvija i štiti slobodu medija”, rekla je Dunja Mijatović, nakon čega je pozvala makedonske vlasti da odmah oslobode Kežarovskog, jedinog novinara u jugoistočnoj Europi koji se nalazi iza rešetaka.

Srđan

Nakon Sarajeva, Novog Sada, Pančeva, Podgorice… i Beograd je dobio ulicu koja nosi ime po Srđanu Aleksiću, zahvaljujući inicijativi Suzane Milosavljević Ilijić koja je naišla na podršku građana i Skupštine grada Beograda. Naime, odlukom Skupštine grada od 15. oktobra deo ulice dr Ivana Ribara na Novom Beogradu biće preimenovan u Ulicu Srđana Aleksića. “Srđanov plemeniti čin nikako ne bi trebalo zaboraviti jer simbolizuje i žrtve svih drugih građana u bivšoj Jugoslaviji koji su bili protiv nacionalne mržnje i rata”, kaže Suzana Milosavljević Ilijić, inicijatorka ideje i onlajn peticije. “Odlučila sam se za onlajn peticiju, koju sam pokrenula 24. januara. Taj momenat sam odabrala jer se približavala 20. godišnjica Srđanove smrti, pa sam pretpostavila da će privući pažnju javnosti, a tako je i bilo”, dodaje. Peticiju je potpisalo preko 2.000 ljudi, među njima i brojne uticajne ličnosti, predstavnici kulturnih institucija, novinari, reditelji i umetnici, uključujući i ekipu filma “Krugovi”.

“Ulica Srđana Aleksića već sada dokazuje da je Beograd, kao što je uvek i bio, jedan savremen grad otvorenog srca, bez predrasuda, da Beograđani uvek podržavaju nove, pozitivne ideje, da uvažavaju osnovne ljudske vrednosti koje su krasile Srđana. Beograd je zvanično prepoznao značaj vrednosti za koje je Srđan dao život, a to su hrabrost, solidarnost, požrtvovnost, dostojanstvo i ljubav prema drugom, bez obzira na nacionalnost ili bilo koje druge razlike. Srđan je vaspitavan u duhu humanosti i altruizma i meni lično, kao majci petogodišnjeg dečaka, ovaj primer predstavlja smernicu kako ću odgajati svoje dete”, objašnjava Suzana Milosavljević Ilijić.

Nakon beogradskog primera, već stižu najave da bi i Banjaluka mogla da jednu ulicu imenuje po Srđanu Aleksiću. U toj najavi za sada su na istoj strani i Dodikov SNSD i SDS.

D. Kožul