Boris T. Matić: Koprodukcije su pravi smjer
Foto: Nina Đurđević
Uskoro počinje jedanaesto izdanje Zagreb film festivala, u sklopu kojeg će u glavnom i popratnim programima publika imati priliku vidjeti stotinjak filmskih ostvarenja iz brojnih zemalja, među njima i one s nagradama i priznanjima svjetskih festivala. O tome što nas čeka na ovogodišnjem ZFF-u porazgovarali smo s Borisom T. Matićem, direktorom jedne od najznačajnijih filmskih smotri u regiji.
Što nam novoga donosi ovogodišnje festivalsko izdanje i jeste li zadovoljni dosadašnjom evolucijom ZFF-a, počevši od podrške institucija i medija do broja gledatelja?
Čini mi se da je ne od desetoga, nego od prvoga izdanja ZFF-a sve jako brzo prošlo. Iako otpočetka radimo po vrlo čvrstom konceptu, i ove godine uz glavni program i one prateće pripremamo neke nove. U programu Istočnoeuropski SF prikazat ćemo nekoliko filmova tog žanra rađenih u komunističkim zemljama. Započeli smo i suradnju s organizacijom Kvir, pa imamo program Kvir Re-kreacija, a tu je i program Inspirirano stvarnim događajem, u kojem ćemo prikazivati filmove u skladu s tim nazivom. Što se tiče podrške nadležnih ustanova i institucija, ona ni ove godine nije zatajila: glavni sufinancijer ZFF-a je Grad Zagreb, tu su i HAVC i Media program EU-a, a veliku podršku daju nam i glavni pokrovitelj Hrvatski Telekom i drugi sponzori i prijatelji. U ovim vremenima krize ne smijemo se žaliti, iako je novca malo. Mislim da sve ide u dobrom smjeru i nadam se da će publike biti u velikom broju, kao i prethodnih godina. Na ZFF-u je uvijek puno učenika osnovnih škola, za koje organiziramo projekcije, a tu su i zaposleni, studenti i umirovljenici. Dosad jedino nismo privukli značajniji broj srednjoškolaca.
Adute će birati žiri
Koji su filmovi glavni aduti ovogodišnjega ZFF-a?
Teško mogu govoriti o adutima, naročito u glavnom programu, gdje će biti mnogo filmova s dobrim kritikama i pohvalama publike. Adute će birati žiri, ja se samo nadam da će se i publici i kritici svidjeti ono što smo pripremili, a to su filmovi različitih formi u različitim programima.
U kojoj mjeri sudjelovanje, nagrade i priznanja žirija i publike na ZFF-u pridonose uspjehu nekog filma na drugim svjetskim festivalima i osiguravaju mu mjesto na domaćim i regionalnim kinorepertoarima?
Čini mi se da je sudjelovanje na ZFF-u dosta bitno: drugi najgledaniji film u povijesti Hrvatske, “Što je muškarac bez brkova”, prije redovite kinodistribucije sudjelovao je na Festivalu i time dobio dodatni PR. Naravno, presudno je bilo to što je film dobar, ali mislim da i sudjelovanje na ZFF-u donosi neku novu spoznaju o nekom filmu. Sudeći prema medijima u regiji, gdje se redovito piše o nama (posebno kada je u nekom programu neki film iz susjedstva), pretpostavljam da Festival ima svoje značenje u daljnjem životu tih ostvarenja.
Prema vašoj procjeni, kakva je ovogodišnja regionalna ponuda i koji trendovi prevladavaju u posljednjoj godini?
Regionalna ponuda svake je godine različita. Snimljeno je dosta filmova, posebno u Hrvatskoj, a zanimljivo je da su u posljednjih nekoliko godina najuspješnije regionalne koprodukcije. Pritom ponajprije mislim na Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju, iako se i Makedonija redovito pojavljuje, a odnedavno i Crna Gora. Od kraja prošle i početka ove godine velik uspjeh zabilježili su “Svećenikova djeca” Vinka Brešana, “Obrana i zaštita” Bobe Jelčića, “Epizoda u životu berača željeza” Danisa Tanovića i “Krugovi” Srdana Golubovića. To su sve filmovi u čijem su stvaranju sudjelovale najmanje dvije zemlje regije. A to znači da je ponuda bila izvrsna i da u tom smjeru valja nastaviti. Što se tiče organiziranosti kinematografije, moram reći da je u Hrvatskoj, s HAVC-om kao krovnom filmskom institucijom, stanje daleko najbolje i nadamo se da će tako ostati, uz želju da i susjedi napreduju.
Okrenimo se budućnosti
Je li hrvatska kinematografija doista nadmašila srpsku, kao što neki tvrde?
Ne znam, to mora procijeniti netko drugi. Ove će se godine na zatvaranju ZFF-a prikazati film “Krugovi”, srpsko-hrvatsko-slovenska koprodukcija. Festival otvaramo filmom iz Slovenije “Zoran, moj nećak idiot”, a bit će prikazani i dokumentarci “Drugi susret” iz Srbije i “Lud za tobom” iz Crne Gore.
Kino Europa nedavno je digitalizirano, a to će se uskoro dogoditi s još 27 hrvatskih kina. Što digitalizacija znači za kino i kinorepertoar, ali i za nezavisnu filmsku scenu i ukupnu kulturu u Hrvatskoj?
To je hvalevrijedna akcija Ministarstva kulture, HAVC-a i lokalnih zajednica. U dosad digitaliziranim kinima upravo su se počeli prikazivati “Kauboji”, za koje se svi nadamo da će biti još jedan hit, kojim će se nastaviti ono što se događalo lani, a to je da se publika vratila na domaće filmove. Bez digitalizacije to bi bilo teško postići. Mislim da je to jako važno za cijelu kulturnu scenu, ne samo u velikim gradovima poput Zagreba, Rijeke, Osijeka ili Splita. Važnije je što su stanovnici manjih mjesta ponovno dobili priliku ići u kino: koliko će ih doista dolaziti, vidjet ćemo s vremenom, no posjet će svakako ovisiti o kvaliteti programa i promociji digitaliziranih kina.
Ovogodišnji Festival održava se u vrijeme napetosti izazvane skidanjem ćiriličnih ploča u Vukovaru i drugim mjestima: koliko kulturna događanja poput ZFF-a mogu pridonijeti smanjenju političkih i međunacionalnih tenzija u državama i društvima regije?
Neosporno je da ZFF i ostala kulturna događanja moraju slati poruku tolerancije i, koliko je to moguće, smanjivati sve oblike tenzija, pa tako i međunacionalne. ZFF je međunarodni festival i pokušava publici približiti kulture cijelog svijeta, tako i one najbližih susjeda. Osobno mi se ne sviđaju te napetosti i mislim da apsolutno treba poštovati zakone koje je Sabor izglasao, uključujući i taj o dvojezičnim natpisima. Uz dužno poštovanje i pijetet prema ljudima koji su tijekom rata izgubili najmilije, smatram da se nakon 20 godina moramo okrenuti budućnosti i suživotu svih hrvatskih građana, bez obzira na to tko je kojeg porijekla.