Izlaz je u “Labirintu”

Labirint

Jagoda Bastalić uredila je, a Nataša Ban Leskovar i Petar Štefanić odradili zanimljiv, šarolik, inteligentan, riječju comme il faut magazin, koji od početka do kraja nije imao slabu točku. Scena “Labirinta”, raspored i dinamika voditelja na tragu su najboljih HRT-ovih magazina, kakve su devedesetih radili Igor Mirković i Tihomir Ladišić, ali presudan je uvijek sadržaj. U drugom “Labirintu” on je bio dobar. Velika, korektno napravljena reportaža o državnim agencijama pokazala je svu raskoš birokratskog moloha u kojemu uživa desetak tisuća ljudi, smisao čije egzistencije nitko živ ne može rastumačiti. Štefanić je reportažno pokušao – prvi među Hrvatima, kako se čini – naći odgonetku ključne političke zagonetke: patimo li danas od neoliberalizma ili smo zabrazdili u etatizam. Kvalificirani sugovornici ponudili su najjače argumente koji su im stajali na raspolaganju, pa nek’ svatko sudi kako mu je volja. Nataša Ban Leskovar otišla je u Udbinu, mjestašce prema kojemu bi se, sudeći po sve većoj dominaciji Udbe u javnom životu, mogla nazvati cijela država, i tamo našla zanimljive ljude, koji rade, slažu se, imaju ćirilicu i latinicu, novu crkvu i pet posto nezaposlenih – valjda je u tome tajna. Rat za manjinska prava zapravo je rat za rast BDP-a, sve drugo je ideologija. Na kraju su još prikazali i poznatog popa koji se vozi u “fići” i spašava posrnule žene po Gajevoj ulici u Zagrebu. Kud ćeš više! Valjda će se ekipa držati dosegnutog standarda i dograditi još ponešto subverzije, to je uvijek dobar začin u političkoj kuhinji.

Vijesti, HTV

S konferencije za novinare, saznajemo iz “Vijesti”, Slavko Linić uputio je oštru kritiku privatnom sektoru. “Vlada je odradila svoj posao. Ali unatoč našim mjerama, zakazale su privatne investicije. Privatni sektor iz proračuna je dobio 7,8 milijardi kuna”, kazao je Linić.

Ministar Linić dakle kritizira poduzetnike da ne poduzimaju. Što se njega to tiče? Otkud Vladi pravo kritiziranja privatnog sektora? Tko plaća poreze za tu istu Vladu, koja je potrošila 13 milijardi kuna više no što je smjela? Zašto Linić spašava privatnike koji su upropastili svoje tvrtke i time prebacuje teret na sve nas? Zašto nisu srezali javni sektor za veći iznos?

Samo dan prije, prvi potpredsjednik srpske Vlade Aleksandar Vučić rekao je da je Srbija pred bankrotom i da slijede oštri rezovi javne potrošnje. Prvo će smanjiti plaće političara, potom ide dalje. “Penzije ne diramo, ali će biti smanjenja plata u javnom sektoru. Privatni sektor, koji vuče zemlju napred, ne može to da izdrži, ne može da izdrži da u privatnom sektoru prosečna plata bude 34.000 dinara, a u javnom 47.000, pri čemu privatni izdržava javni sektor. To ne postoji ni u jednoj zemlji na svetu”, rekao je Vučić, koji očito nikada ne gleda Dnevnik HTV-a, nepopravljivi stari radikal.

Studio 4

Neželjena djeca Prvog uspjela su, čini se, pokrenuti dobru emisiju na Četvrtom programu – prvu originalnu a gledljivu u tom okružju. Čini se da naginju jednostavnom a dobrom receptu: otvarati zabranjene teme i pozivati zabranjene ljude, a i jednih i drugih na Prvom programu ima podosta. Nezgoda sa “Studijem 4” je loš termin: prvi dio emisije ide u 18.25, slijede vijesti, pa se drugi dio nastavlja u 19.05, dok repriza ide oko 22.05 ili kasnije. U prvom terminu “Studio 4” tuče se s “RTL-om danas”, što se čini nesavladivim, pa je reprizni termin nešto bolji, iako će visoku gledanost postizati vjerojatno tek kada se pročuje da je emitirana neka vruća roba. Repromaterijala za dobru emisiju ima u izobilju: na Prvom programu teško ćemo vidjeti ozbiljnije kritike premijerove politike, Linićevih mjera spašavanja posrnule tajkunerije, raskalašenog trošenja državnog novca i sličnih gadosti, pa će doseg “Studija” u velikoj mjeri korelirati s hrabrošću urednika. Što će reći – sada je sve na njima.

Nedjeljom u dva

Ja tebi serdaru, ti meni vojvodo. Na ozbiljne, ali nepotkrijepljene optužbe dijela tiska da je zamračio neke novce od “Patrie”, Stjepan Mesić iznio je kod Aleksandra Stankovića retorički vještu, ali ne osobito impresivnu obranu. Njegovo mucanje, prtljanje i govor tijela nisu bili drugo ime za uvjerljivost.

Vidjeli smo i boljih Mesića i boljih Stankovića. To je uvijek tako kada je ovaj drugi jako blagonaklon prema svom gostu, pa ga štedi, čuva, pazi i tetoši. Mesić se na skali od jedan do deset izvukao s ocjenom pet – nit’ smrdi, nit’ miriše. Nije toliki problem tematski blok “Patria”. Veća poteškoća ove emisije leži u činjenici da smo od Stjepana Mesića očekivali puno više u ocjenama takozvane društveno-političke situacije koja je, prema tradiciji, složena, ali se itekako usložnjava. No Mesić se prikazao u light verziji. Govorio je kao Milanovićev savjetnik, nalazio razumijevanje za Karamarka, nije bio ironičan. Odbacio je čak i autorstvo nad opaskom prema kojoj nema što pričati s Josipovićem jer se Josipović “ne razumije u politiku, a ja u glazbu”. Rekao je da mu to nije duhovito, a nama je, eto, bilo, za razliku od ostatka razgovora koji je bio slabašan. Čini se da je Stjepan Mesić ozbiljno uzdrman.

TV kalendar 

Emisija koju uređuje neformalno društvance za zaštitu imena i djela Franje Tuđmana – kojemu možemo biti zahvalni za sve ovo što danas imamo – u ponedjeljak emitira prilog o bombardiranju Banskih dvora. Vidimo Matu Laušića, Stjepana Mesića, a u kadru se ukazuje i sam Tuđman, s kratkom konstatacijom o onima koji su bombardirali Banske dvore.

“Barbari”, kaže Tuđman. Tad su bili barbari i bilo je dobro. A sad?

A sad, što znači ova nelagoda nagla i ovo

Komešanje? (Kako su se samo lica uozbiljila!)

Zašto se ulice i trgovi iznenada prazne

I zašto se vraćaju svi kućama, u misli zadubljeni?

Zato što je noć, a barbari nisu došli.

Došli su samo neki ljudi s granica

I vele da barbara više nema.

I sad, što će sad biti od nas, bez barbara?

Oni su bili kakvo-takvo rješenje.