Još su mnoge sudbine nepoznate

Uoči odlaska predsjednika Hrvatske Ive Josipovića u posjet predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, u organizaciji Uprave za zatočene i nestale od 15. do 17. oktobra u Mašićkoj Šagovini na području Brodsko-posavske županije gotovo u tajnosti ekshumirani su posmrtni ostaci 19 žrtava. Javnost je o tome obaviještena tek nakon iskapanja tijela i to šturim saopćenjem Ministarstva branitelja, iz kojeg se ne može zaključiti ni o kojim je žrtvama riječ. “Uz predstavnike nadležnih tijela Republike Hrvatske, ekshumaciji su prisustvovali stručni promatrači Komisije Vlade Republike Srbije za nestala lica. Prema preliminarnim nalazima, pronađeni su posmrtni ostaci stradalih 1991. godine. Posmrtni ostaci dostavit će se Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu, radi daljnje obrade, odnosno identifikacije”, piše u saopćenju.

Na naš naknadni upit o nacionalnosti i statusu žrtava, odgovoreno nam je da će to biti potvrđeno tek po obradi posmrtnih ostataka u nadležnoj znanstveno-medicinskoj ustanovi. Time se i dalje nastavlja praksa po kojoj se u nekim situacijama taji nacionalna pripadnost žrtava, vjerojatno zbog prešućivanja obima stradanja Srba u Hrvatskoj. Naime, i poslije ekshumacija, na temelju raspoloživih saznanja i preliminarnih rezultata, postoji mogućnost da se utvrdi kada su žrtve ubijene, no to se počesto ne govori ni nakon identifikacija, kojima se konačno utvrđuje tko su i koje su nacionalnosti bile žrtve.

Povodom tajnovitosti oko ekshumacija u Mašićkoj Šagovini, javnosti se obratio Dokumentaciono-informativni centar Veritas, kazavši u svom saopćenju da je riječ o žrtvama koje su u tom selu u općini Novska stradale u noći sa 18. na 19. decembra 1991. godine. “Te je noći domaće stanovništvo, koje su više od 90 posto činili Srbi, zajedno s dobrovoljcima iz Srbije slavilo Svetog Nikolu, kada su u selo upali pripadnici 108. brigade ZNG-a, kojom prilikom su zarobili a potom i pobili oko 50 ljudi, među kojima i 24 dobrovoljca iz Srbije, a ostali su bili civili i pripadnici TO iz Mašićke Šagovine”, piše u Veritasovu saopćenju. Dodaje se da se ekshumacija tih žrtava traži još od rata, no Hrvatska ju je sve vrijeme odgađala.

S ekshumiranima u Mašićkoj Šagovini veze imaju i žrtve čije je posmrtne ostatke hrvatska strana još početkom januara 1992. godine predala pripadnicima JNA. Najmanje pet tijela, obduciranih na VMA u Beogradu, bilo je izmasakrirano, a žrtve nisu identificirane, nego su pod oznakom NN pokopane na groblju u Lešću, gdje su i danas.

U Zagrebu je 17. oktobra obavljena i identifikacija 14 žrtava stradalih od 1991. do 1995. na području Like, Dalmacije, Korduna, Banije te zapadne i istočne Slavonije. Identifikaciju žrtava vodio je pomoćnik ministra branitelja, pukovnik Ivan Grujić, a identificirani su supružnici Desanka (1916.) i Jovan Mirković (1914.) iz Kričaka kod Novske, bračni par Verica (1927.) i Pantelija Kovačić (1918.) iz Paklenice kod Okučana, Đorđe Vlaisavljević (1937.) iz Poduma kod Otočca, Stojan Kljajić (1952.) iz Jagme kod Pakraca, Mile Pavković (1946.) iz Borovca kod Okučana, Milan Stojanović (1922.) iz Turjanskog kod Otočca, Lazo Tatalović (1955.) iz Bajmoka kod Subotice, Damjan Pejnović (1927.) iz Vrhovina kod Otočca, Mile Đaković (1909.) iz Mogorića kod Gračaca i Mile Rogača (1926.) iz Civljana kod Knina.

Desanka i Jovan Mirković ubijeni su 16. novembra 1991. u dvorištu svoje kuće, kada i Branko Vujić (1929.), koji je još na popisu nestalih. Na identifikaciju Verice i Pantelije Kovačić iz Čačka došao je njihov sin Svetozar sa suprugom, koji je kazao da su mu roditelje u akciji “Bljesak” 1. maja 1995. ubili pripadnici HV-a, i to u podrumu njihove kuće u Paklenici, gdje su se skrivali s još dvoje staraca.

– Sve ove godine ispunjavale su nas neizvjesnost i tjeskoba. Čuli smo razne priče: jedna nam je rođakinja pričala da je iz našeg dvorišta čula strašne jauke. Prvo su, rekla nam je, ubijali muškarce, a zatim žene. Ona je preživjela jer se sakrila u kuću koja je gorjela. Moji su roditelji 1992. izbjegli iz Paklenice i kroz Sloveniju i Mađarsku uspjeli doći do Srbije. Vratili su se 1994., a nakon godinu dana su ubijeni. Sada u Paklenici živi samo nekolicina staraca, a nekada je živjelo više od hiljadu ljudi – govori Svetozar o stradanju svoga rodnoga sela, u kojem je 1. maja 1995. ubijeno 20 ljudi.

Da oktobar protiče u znaku aktivnosti Uprave za zatočene i nestale potvrdili su nam iz Ministarstva branitelja: kažu da od 21. oktobra, na temelju pravosudnih naloga, na području Ličko-senjske županije počinju nove ekshumacije posmrtnih ostataka, najvjerojatnije žrtava iz devedesetih, Drugoga svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. Na te ekshumacije nije pozvana Komisija za nestale Vlade Srbije, pa se najvjerojatnije ne radi o posmrtnim ostacima osoba srpske nacionalnosti, iako se, po podacima Veritasa, traga za još 80 osoba srpske nacionalnosti nestalih tokom “Oluje” samo s područja Gospića. U prilog tome da službeni broj nestalih osoba (ukupno 1.684, od toga 953 tokom 1991/1992. i 731 nestala 1995.) po Ministarstvu branitelja nije konačan, govori i identifikacija Damjana Pejnovića iz Vrhovina, koji je nestao za “Oluje”, ali se nije vodio na popisima nestalih ni u Hrvatskoj ni u Srbiji.

U posljednjih 12 godina iz zajedničkih, masovnih i pojedinačnih grobnica u Hrvatskoj ekshumirani su i identificirani ostaci 1.271 osobe, od čega njih 838 srpske nacionalnosti. Identifikacije komplicira i to što nakon dijela koji relativno brzo obave forenzičari sa Šalate slijedi spora administrativna procedura, u kojoj se rezultati iz Zagreba prosljeđuju Međunarodnoj komisiji za nestale u Sarajevu, kako bi ih se ondje usporedilo s uzorcima krvi što su ih dali članovi porodica nestalih.