Kult ličnosti
Biljana Srbljanović
Nova drama u svijetu najizvođenije suvremene srpske dramske spisateljice, pod nazivom “Princip (mali mi je ovaj grob)”, premijerno je izvedena u teatru Schauspielhaus u Beču. Predstava govori o Gavrilu Principu i atentatu u Sarajevu, u Beču je najavljena i kao prilog diskusiji o etici terorizma, a Biljana Srbljanović ističe da je paralelu između ondašnjeg i današnjeg društva našla u Mladoj Bosni. “Mladobosanci su bili lijevi anarhisti i željeli su da oslobode zemlju od habsburške vladavine. Ali također su se zalagali i za emancipaciju žena i čitali iste knjige koje sam ja čitala decenijama kasnije. Da sam tada živjela, sigurno bih bila jedna od njih”, kaže spisateljica. Za bečku premijeru sva su mjesta u gledalištu odavno bila rasprodana, a prema prvim novinskim izvještajima u bečkim novinama “Der Standard”, “Kurier” i “Die Presse”, predstava je doživjela silne aplauze i ogroman uspjeh.
Matteo Oleotto
“Zoran, moj nećak idiot”, film mladog talijanskog redatelja koji govori o čudnom odnosu dvojice rođaka, Talijana i Slovenca, a koji je na ovogodišnjoj venecijanskoj Mostri prošao odlično, nedavno je otvorio 11. Zagreb film festival. U Zagreb su stigli i “Poduka iz harmonije” Kazahstanca Emira Baigazina s nagradom festivala u Berlinu, “Pogrešna dostava” Indijca Ritesha Batre, “Mirni život” redatelja Uberta Pasolinija i “Grand Central”, film francuske redateljice Rebecce Zlotowski o svijetu prekarnih radnika koji obavljaju fizičke poslove u unutrašnjosti nuklearne centrale. Meksički “Nakon Lucije” redatelja Michela Franca mučan je i potresan film o tinejdžerskom zlostavljanju, a u glavni program, uz još dosta zanimljivih ostvarenja, uvršten je i jedan hrvatski naslov, “Vis-a-Vis” Nevija Marasovića.
Vedran Mujagić, Brano Jakubović i Armin Bušatlić
Članovi su jednog od najpopularnijih regionalnih bendova, Dubioza kolektiva, koji će 26. listopada u zagrebačkom Domu sportova održati veliki samostalni koncert. O tipu i motivima svoje glazbe trojka iz Dubioze kaže: “Želimo, prije svega, doprijeti do ljudi koji dijele neke naše lijevo-liberalne stavove, da se jače angažiraju na kreiranju takve politike, svjetonazora i društva. Sada je šansa da se stvari postave na pravi način, jer smo toliko zamoreni onime što je bilo 1990-ih, ali ne smijemo pasti u zamku da postanemo apolitični i prepustimo stvar ljudima koji su vezani uz nacionalne podjele i tranzicijsku pljačku. Ako se mi ne uključimo kao građani, gotovo je.”
Danijela Tasić
Studentica Akademije umetnosti u Novom Sadu, autorica je likovnog rada koji prikazuje razapetog Isusa bez lica s novčanicama u rukama, koji je trebao biti izložen u Kulturnom centru Novog Sada, u sklopu grupne izložbe studenata Akademije. Izložba nije održana jer su organizatori tražili da se izuzme “Isus bez lica”, na što su studenti Akademije iz protesta povukli sve svoje radove. Novosadska crkvena opština podržala je odluku Kulturnog centra o zabrani “jer je tako obranjena svetinja od skrnavljenja i zaštićena su vjerska osjećanja građana”. Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije najoštrije je osudila “cenzuru rada mlade novosadske umjetnice” i od nadležnih zahtijeva da omoguće slobodu umjetničkog izražavanja, dok studenti poručuju kako “svi na Akademiji imaju identičan stav da do ovog nametanja cenzure nije smjelo doći”.
Jagoš Marković
Renomirani kazališni redatelj iz Beograda, postavit će naredne godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu Moliereove “Učene žene”. Od raspada SFRJ nitko iz Srbije nije radio u splitskom HNK-u. Upitan za (neminovnu) političku dimenziju angažmana, Jagoš Marković odgovara: “Baš me briga za politiku. To me u ovom slučaju zaista ne zanima. Na suradnju me je pozvao gospodin Tonči Bilić, intendant, i ja sam prihvatio.” Govoreći o sadašnjem redateljskom viđenju “Učenih žena”, Marković kaže: “Nesklad i kaos, i u porodici i u društvu. Nitko nije tamo gdje bi trebalo biti, nitko nije na svom mjestu, odnosno svi su na pogrešnom. Moliere se tome smije i da nema te Moliereove duhovite vizure i njegovog božanstvenog dara, to bi zapravo bila tragedija.”
Goran Sergej Pristaš
Vođa je teatarske trupe BADco. koja je s predstavom “Dodatak histerije, ubrzanja…” gostovala na 6. Kondenzu – Festivalu suvremenog plesa i izvođačkih umjetnosti u Beogradu. Ovogodišnji festival predstavlja izbor performansa domaćih i stranih autora koji se bave aktualnim društvenim pitanjima, kao i brojnim izazovima s kojima se suočavaju akteri umjetničke i kulturne produkcije. Kondenz ovaj put propituje princip prebrojavanja: koliko nas je ostalo, koliko nas je otišlo, koliko nas je zainteresirano za propitivanje, koliko je dinara potrebno… U programu su nastupili i Martin Schick iz Švicarske s izvedbom “Half Bread Technique (postkapitalizam za početnike)”, Dragana Bulut s “Jeste li videli Zombija?”, Adva Zakai s performansom “Regarding Yesterday” i Ministarstvo pokreta iz Austrije koje financira, njeguje i podržava sve forme slobodnog kretanja tijela u prostoru.