Nikakav problem!
RTL danas
Nataša Božić postavila je Tomislavu Karamarku jedino logično i ujedno najteže moguće pitanje: “Kako biste vi riješili proračunski deficit ako ste protiv rasprodaje obiteljskog srebra?” Karamarko je prtljao, mutio, palamudio – ali odgovorio na pitanje nije. “Oni nisu pokrenuli proizvodnju.” Nisu, ali kako biste vi pokrili deficit? I Vrdoljakova baba Lončaruša već bi znala reći da “nije pokrenuta proizvodnja” i da nisu “provedene strukturne reforme”, no kako riješiti deficit a ne prodati ceste?
Odgovori, dakako, postoje, ali ih Karamarko ne zna. Njega to ne zanima. Iako od toga živimo. Zato sa šefom HDZ-a i svake druge velike stranke treba razgovarati samo na taj način. Ostaviti ideologiju po strani. Kako biste spasili 2.000 mljekarskih farmi? Što biste učinili sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju? Treba li zvati MMF? Kakvog smisla ima Agencija za reguliranja usluga u željezničkom prometu? Koliko biste smanjili proračun? To što Karamarko misli o drugu Titu ili Žikinom kolu tema je za TV kalendar – neka se javi Obradu. Šteta je što cijeli intervju nije bio u ovom tonu jer bi se nešto jasnije vidjelo koliki su dosezi čovjeka koji tvrdi da će biti idući hrvatski premijer.
Dnevnik 3
Đurđica Plećaš napravila je sjajan prilog o tehnologiji muljanja na autocestama. Sažeto, ilustrativno, pregledno, objasnila je koliko se kralo na kojoj dionici autoceste. Od Zagreba do Bregane kilometar je, reče Đurđica, na početku izgradnje prometnica koštao milijun i pol kuna. Dionice prema Lipovcu skaču na 4,8 milijuna kuna. Do Macelja, kilometar se već penje na sedam milijuna, a razni aneksi povećavaju cijenu dionice za 50 milijuna kuna. Do Žute Lokve kilometar košta deset milijuna, a na aneksima se troši još 100 milijuna… Čačić gradi kilometar, od Svetog Roka na jug, za četiri milijuna eura, a u Kalmetinom mandatu cijena se penje na osam milijuna eura, tuneli se boje dvaput, da bi od Dugopolja do Ploča kilometar skočio na 11 milijuna eura, a aneksi donose trošak od novih 100 milijuna! Od Zagreba do Siska, na ravnoj dionici, cijena je osam milijuna eura, kako kažu u HAC-u, “zbog mulja…” Cijena je, dakako, rasla zbog – muljanja. Ivica Pančić još je 2007. dao sve koordinate prijevare, ali nitko ih nije uzeo u obzir.
Đurđica Plećaš prošlog je tjedna objavila nekoliko sjajnih priloga i čini se da je HTV napokon uspio proizvesti pravog novinara – ali umjesto pravila to je, nažalost, izuzetak. Sve su uzurpirala čudovišta iz Jurskog parka, hloverke, sutlići, lončari i slični.
U zdrav mozak
Satira, kako znamo, već odavno predstavlja ideološku istinu hrvatskog društva, ali ono što je Davor Jurkotić učinio Božidaru Kalmeti zvanom Dario predstavlja vrhunac kako u žanru satire tako i u žanru novinarstva. “Bila udovica” Jurkotić nazvao je Kalmetin ured i predstavio se kao Bajićev asistent, inspektor Tokić. Kalmeta je Tokića uredno popljugal i telefonski pristao na sve Bajićeve navodne želje: da mu Kalmeta nađe smještaj za vikend u Zadru, da apartman ima pogled na Ugljan, štoviše na Kukljicu jer je Bajić za to mjesto sentimentalno vezan zbog ekskurzije u osnovnoj školi, da mu organizira izlet na Kornate i tamo priredi gradele, on, Kalmeta, osobno… Na sve LSD prijedloge Kalmeta je odgovarao entuzijastično: “Nikakav problem. Nikakav problem.”
Kalmeta je u telefonskom razgovoru s inspektorom Tokićem bio prestravljen, zato i nije shvatio ono što bi shvatio bilo koji osmoškolac – da se netko s njim gadno šegači. Glas mu je drhturio sve dok nije shvatio da ga Bajićev “inspektor” ne zove na informativni razgovor, već na organizaciju privatnog izleta za državnog odvjetnika. Uzdah olakšanja koji se čuo u tom trenutku dovoljno govori koliko je suvereni vladar Zadra zabrinut za svoju budućnost. Pametna satira pokazala je svu nemirnu savjest jednog od najmoćnijih ljudi Hrvatske.
Hrvatska uživo
Goran Aleksić, drugi čovjek Udruge Franak, objašnjava Petru Vlahovu i naciji što će za korisnike kredita u švicarskim francima značiti Linićev Zakon o potrošačkom kreditiranju. Stvari su jednostavne: stotinu tisuća građana dobit će nekoliko stotina ili nekoliko tisuća kuna više – umjesto da ide u bankarske bonuse, taj će novac ići u potrošnju i narednih će se kvartala to jasno osjetiti. Bangsteri gube, cvile, plaču, ali preživjet će oni to, neuništiviji su od Peveca. “Bankarski sustav neće izgubiti, on samo neće zaraditi”, kaže Aleksić. “Savjetujem im da ne isplate menadžerima bonuse, to je 200 milijuna kuna godišnje”, dodaje, što nam se čini kao vrlo umjestan prijedlog, mada će gospoda svisnuti bez bonusa, o kojima je ovisna. Inače, bilo je krajnje vrijeme da netko prekine to guljenje. Banke su uvele na tržište špekulativni, toksični proizvod na kojemu su ostvarile silne ekstraprofite; kada se proizvod pokazao prerizičnim, izvršile su pritisak da klijenti i dalje nastave plaćati cijenu njihovog kockanja. Sada se pozivaju na zaštitu tržišta, iako nije riječ o tržištu nego o njegovoj devijaciji. Banke se ne smiju tako ponašati. One ne smiju igrati rulet s našim novcem – teoretičaru to zovu kasino kapitalizam – a potom očekivati da im država stalno jamči dobitke. Hrvatski su bankari postali žrtve onoga što je Keynes nazvao “životinjskim porivima” (animal spirits), pa neka sada pate i neka se žale arbitražnim sudovima. Imaju novca da plate advokate. Time neće riješiti problem, ali će barem imati advokate, da se poslužimo dosjetkom Karla Marxa, najvitalnijeg među braćom.
Dnevnik 3
U Dnevniku 3, prilog otkriva kako je Drago Tadić bio plaćen za nerad. Dobio je 12 milijuna kuna kako se ne bi javio na jedan javni natječaj, što je bila puno bolja opcija od toga da ga radi. Mladen Barišić prošlog je tjedna u razornom svjedočenju – uvjerljivom, preciznom, apodiktičnom – potvrdio kako je Thompsonu, koji je došao u pratnji fra Litre, dao 515 tisuća eura da ne pjeva za HSP; Nadan Vidošević i Božo Kalmeta cijeli su se tjedan takmičili u neznanju od kojeg su, kako smo vidjeli, sjajno živjeli… Nakon što je Željko Jovanović tu filozofiju izvrgnuo ruglu, HDZ je prvi put poslao slavnoga Milijana Brkića, koji nije diplomirao nego je diplomu prepisao, da razbije SDP, a ovaj je to učinio ingenioznom tvrdnjom kako je SDP sve pokrao i pozvao SDP-ovce da kažu kako je Nenad Stazić za osam kuna ljetovao na Brijunima. Ako su to najveća zlodjela koja je drugi policajac HDZ-a našao “prijateljima iz SDP-a”, onda je puno jasnije i kako je došao do one čuvene diplome.
RTL danas
RTL obično na teren šalje upućene novinare, no u slučaju pokopa Jovanke Broz nisu se proslavili: reporterka Amela Čilić, koja se javila iz Beograda, najprije je rekla da je Titova supruga ispraćena na onaj svijet uz pjesmu “Ćao, bela”, što zvuči kao neki pozdrav sa zagrebačke špice, ali ne i kao naziv talijanske antifašističke pjesme “Bella ciao”. Potom je dodala da su Tito i Jovanka bili rastavljeni deset godina, što bi značilo od 1970. nadalje, a to će opet reći da reporterka nije pročitala ni Wikipediju, jer bi na bilo kojem mjestu doznala da su se Tito i Jovanka rastali tri godine prije njegove smrti. I na YouTubeu postoje slike dočeka nove 1977. godine, koju je par proslavio zajedno. Loše!